Žan Pol Sartr

Žan Pol Sartr (Jean Paul Sartre) je rođen u Parizu, 21. juna 1905. godine. Sartr je bio filozof, romanopisac, scenarist, kritičar i dramaturg. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1964. godine, ali ju je odbio preuzeti jer se to kosilo s njegovim moralnim načelima. Nije se ni na koji način htio pridruživati institucijama.

Školovao se u Parizu te se u vrijeme studentskih dana počeo zanimati za zapadnjačku filozofiju. Njegova razmišljanja bila su pod uticajem filozofa kao što su Kant, Hegel i Hajdeger. Od 1939. do 1941. godine je učestovo u II. svjetskom ratu, nakon čega je pušten iz vojske jer je imao problema s vidom. Nakon toga radio je kao profesor. Neko vrijeme bavio se aktivnim otporom ratu, ali zatim se više posvetio književnosti, pa tada nastaju njegova djela "Bitak i ništavilo", "Muhe" i "Iza zatvorenih vrata". Nakon što je rat završio, Sartr je osnovao časopis "Moderna vremena" i postao punovremeni pisac. Godine 1964. napisao je autobiografsko djelo "Riječi" u kojem na vrlo duhovit i ironičan način opisuje svojih prvih šest godina života, što je trebalo predstavljati protunapad na Masela Prusta. Nakon toga povukao se iz književnosti. Umro 15. aprila 1980. godine.

Poznata je njegova veza sa Simon de Bovoar koju je upoznao 1925. na Ecole Normale, institutu višeg školstva kojega je pohađao. De Beauvoir je poznata književnica, intelektualka i feministica.

Ono što prevladava u Sartrovim djelima je propitivanje uobičajenog socijalnog i kulturnog odgoja te konflikt koji se javlja između konformizma i autentičnog bivanja. Jedna od njegovih najpoznatijih knjiga je "Mučnina" koja je svojevrstan manifest same egzistencijalističke filozofije.

MISLI

- Sve je već izmišljeno, osim kako treba živjeti.

- Ukoliko si usamljen kada si sam, onda si u lošem društvu.

- Kada bogati vode rat, siromašni umiru.

- Jedino osoba koja ne vesla ima vremena da ljulja čamac.

- Odlučnost je djelo, a ne riječ.

- Pakao, to su drugi ljudi.

- Samo je još jedan dan ostao i on uvijek počinje ispočetka; daje nam se ujutro, a oduzima se od nas svake večeri.

- Mrzim žrtve koje poštuju svoje krvnike.

- Tri sata ujutro je uvijek ili prerano ili prekasno da se učini bilo šta.

- Riječi su napunjeni pištolji.

- Izgubljena bitka je ona o kojoj čovjek misli da je izgubljena.

- Ne trebam nikakve dobre duše. Meni treba onaj ko počne i završi posao.

- Politika je nauka gdje možete pokazati da ste vi u pravu, a da drugi to nisu.

- Siromašni ne znaju da je njihov smisao života da na njima treniramo svoju velikodušnost.

- Jednom kada čuješ detalje pobjede, jako je teško razlikovati je od poraza.

- Nasilje je od koristi samo onima koji nemaju što izgubiti.

- Nekima se može pomoći samo ako im se ne pomaže.

- Uvijek za kukavicu postoji mogućnost da više ne bude kukavica, a za heroja da prestane biti heroj.

- Nema tog dostojanstva koje se ne bi otopilo u boli.

Bertrand Rasel

Vinogradi Šampanje

Regija Šampanja je historijska oblast koja se nalazi na oko 160 km. sjeveroistočno od Pariza. Po njoj je dobilo ime poznato pjenušavo vino, koje se proizvodi upravo u ovoj oblasti. Šampanja je oblast bogata kulturno - historijskim i mnogim drugim znamenitostima. Ovo je oblast duge historije, jednog od najljepših vina i veoma popularna turistička destinacija.

Reims je najznačajniji grad ove regije. U njegovoj je predivnoj katedrali Notre Dame de Reims između 816. i 1825. krunisano čak 37 francuskih kraljeva. Nalazi na listi UNESCO-a. Još u srednjem vijeku ovdje su pravljena vina, koja su se nalazila na vojvodskim i carskim trpezama. U vrijeme Napoleona šampanjsko vino je postalo simbol moći i bogatstva, od Pariza pa sve do Sankt Petersburga. Danas je Šampanjac prepoznat kao svjetski brand čije je ime rezervisano isključivo za pjenušava bijela vina iz pokrajine Šampanje.

- Atlantska cesta

Albert Kami

Albert Kami (Albert Camus) Mondovi, Alžir, 1913. - Villeblevin, Francuska, 1960. je francuski književnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. godine. Poznat je po svom karakterističnom stilu pisanja i tematikama svojih djela. Čitav njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog čovjeka naziva bludnim, ciničnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice evocira antičku Grčku, koja je "u svemu znala nači pravu mjeru". 

Rođen je u siromašnoj i gotovo nepismenoj porodici. Godinu dana nakon njegova rođenja poginuo mu je otac, a on je ostao živjeti s polugluhom majkom. Odrastao je u vrlo lošim uslovima, u siromaštvu. 1923. dobio je državnu stipendiju i upisao gimnaziju, nakon koje upisuje Univerzitet u Alžiru. Kao mladić bio je golman u nogometnoj ekipi na univerzitetu, ali je nedugo nakon toga dobio tuberkulozu, zbog čega je morao napustiti nogomet, ali i privremeno obustaviti studij. Kako bi se prehranio, obavljao je mnoge poslove, od privatnog učitelja do prodavača automobilskih dijelova.

1936. diplomirao je filozofiju na svom Univerzitetu. Te godine osnovao je i svoju pozorišnu družinu, za koju je pisao komade, režirao predstave i povremeno glumio. Počeo je baviti se i novinarstvom, te objavljuje svoju prvu zbirku eseja "Lice i naličje".

1939. izdao je drugu zbirku eseja "Pirovanje", a kada je započeo drugi svjetski rat, prijavio se u vojsku u koju nije primljen zbog tuberkuloze koja mu je narušila zdravlje. Uskoro je Camus počeo pisati za časopis Paris-Soir, te 1941. godine završava svoj prvi roman "Stranac", istovremeno štampajući i esej "Mit o Sizifu" koji predstavlja egzistencijalizam i roman apsurda. 1947. izdaje roman "Kuga", svoj drugi najpoznatiji roman. Napisao je i mnoga druga filozofska djela, eseje, romane i novele. Za svoj književni rad Camus je 1957. godine dobio Nobelovu nagradu. Umro je u automobilskoj nesreći u okolici Sensa, 1960. godine.

MISLI

- Čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jest.

- Čovjek je uvijek slobodan na nečiji tuđi račun.

- Čovjek je više čovjek po stvarima koje prešućuje, nego po onima koje kaže.

- Jedan savjet, prijatelju: ne čekaj Sudnji dan - svaki je dan sudnji.

- Jedna od karakteristika osrednjeg duha jeste vječito preračunavanje.

- Ljepota bez draži isto je što i udica bez mamca.

- Ljudsko srce ima nezgodnu naviku da sudbinom naziva samo ono sto ga satire.

- Naučio sam živjeti s mišlju da nikada neću naći mir i sreću. Ali još uvijek ću sve od sebe dati između ta dva trenutka.

- Novac možda ipak nije zlo, inače ga se zacijelo ne bismo mogli tako lako osloboditi.

- Onaj koji očajava zbog događaja je kukavica, ali onaj koji se uzda u ljudsku sudbinu je budala.

- Protiv neugodnih istina ima samo jedan lijek - treba se s njima pomiriti.

- Tražiti ono sto je istinito ne znaci tražiti ono sto je poželjno.

- U svijetu bez iluzija čovjek je stranac.

Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti.

Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi.

Hodaj pored mene i budi mi prijatelj.

Ibn Sina

Recite ljudima ono što im pripada

Ponekad ljudima treba reći tačno ono što im pripada, jer ukoliko prešutiš, ugušit ćeš se u vlastitoj šutnji.

Treba ponekad ljudima reći tačno ono što im pripada, ne radi njih, već radi samoga sebe da ono što znaš i čega si svjestan čuješ naglas iz svojih usta. Treba im jednom to reći, jer tako ćeš se najbolje osjećati, najbolje postaviti granice dokle tko može ići i gdje su granice gdje se trebaju zaustaviti. Kada im to kažeš ne samo da će ti biti lakše, osjećat ćeš da živiš novi život, slobodniji i mirniji.

Ponekad ljudima treba reći da ostanu tamo gdje jesu, jer zaslužuješ živjeti pristojan i kvalitetan život, a ne možeš ako je pokraj tebe netko tko neprestano kvoca, ruje, širi valove negativnosti i sve truje.

Ponekad im trebaš reći ono što im pripada, da bi mogao umiriti svoju savjest, jer istina je važnija od lažnoga smješkanja. A kada im kažeš istinu, vidjet ćeš kako se lista ljudi iz tvoje blizine smanjuje, bilo prijatelja, bilo onih koji se pretvaraju da su prijatelji.

Ponekad ljudima treba reći riječ zahvale ako su bili uz tebe u teškim trenucima, pokazati im da se na tebe mogu osloniti ako im zatreba, jer to su ljudi kojima trebaš osigurati pristup svojoj lićnosti, jer su dokazali da im možeš vjerovati i koji bezuvjetno tebi vjeruju. 

Ponekad ljudima treba reći tačno ono što im pripada da kasnije ne žališ što nisi.

Kada kažeš ljudima ono što im pripada znat ćeš tačno na čemu si. Tek kada im to kažeš shvatit ćeš da šutnja nije uvijek zlato. Tek kada to kažeš bit će jasno do kojih granica drugi mogu ići i preko kojih granica ni ti nećeš prelaziti.

Treba imati hrabrosti i petlje da bi se reklo, a to je najteže. Ali nemoj se bojati reći, jer nakon toga se stvari neće pogoršati, već će se samo pokazati istina kakva već postoji.

Mario Žuvela

Odlazite na vrijeme

Den Braun

Den Braun (Dan Brown) je rođen u Eksteru, Nju Hempšir, SAD, 22. juna 1964. Američki je pisac trilera, najpoznatiji po svom serijalu knjiga o Robertu Langdonu. Jedan je od najčitanijih pisaca današnjice. Istakao se po svojim naučno fantastičnim trilerima, uključujući i "Da Vinčijev kod", jedan od najprodavanijih romana svih vremena.

Den Braun je završio koledž "Amherst" i akademiju "Filips Ekster" na kojoj je predavao engleski jezik, prije nego se posvetio pisanju. Njegovo zanimanje za kriptografiju, simbole, kodove i tajne državne agencije navelo ga je da napiše svoj prvi roman, "Digitalna tvrđava" 1998. godine, koji je odmah bio zapažen. Roman istražuje tanku liniju između građanske privatnosti i nacionalne bezbjednosti.

Njegovi romani su potrage za relikvijama s početka rane epohe kršćanstva, praćeni motivima umjetnosti, kriptografije, simbola, kodova i teorija zavjere. Zbog historijskih tema i kršćanstva kao jednog od glavnih motiva, njegove knjige izazivaju dosta polemika. Uprkos nesuglasicama koje ih prate, njegove knjige su prevedene na 56 jezika i prodate u preko 200 miliona primjeraka.

Prije nego što je počeo da piše, Den Braun je pokušao da izgradi muzičku karijeru koju kasnije napušta. Godine 1991. se seli u Holivud gdje pristupa Nacionalnoj akademiji tekstopisaca. Tu upoznaje svoju buduću ženu Blajt Njulon koja je u to doba bila na poziciji direktora za umjetnički razvoj Akademije, a 1994. godine objavljuje CD pod nazivom Anđeli i demoni koji je na omotu imao isti ambigram kao i kasnije objavljena knjiga.

MISLI

- Tehnologija mijenja način na koji djelujemo kao ljudi.

- Historičari umjetnosti slažu se da Da Vinčijeve slike sadrže skrivene razine značenja koje dobro prolaze ispod površine boje. Mnogi naučnici vjeruju da njegov rad namjerno ukazuje na moćnu tajnu  koja je i danas zaštićena od strane tajnog bratstva u kojem je Da Vinči bio član. 

- Naše religije su mnogo sličnije nego što su različite.

- Prije dvije hiljade godina živjeli smo u svijetu Bogova i Boginja. Danas živimo u svijetu isključivo bogova. Žene su u većini kultura lišene duhovne moći.

- Svi mi pokušavamo razotkriti velike misterije života i svako slijedi svoje vlastite puteve prosvjetljenja.

- Moja iskrena nada je da će Da Vinčijev kod, osim što zabavlja ljude, poslužiti kao otvorena vrata za početak vlastitih istraživanja.

- Pisanje je usamljeno putovanje, tako da sam uvijek uzbuđen što ću izaći na turneju po knjizi i upoznati čitaoce jedan na jedan.

Virdžinija Vulf

Milan Kundera

Milan Kundera rođen je u Brnu 1929. godine. U rodnom gradu je 1948. godine maturirao, a zatim upisao Filozofski fakultet Karlovog univerziteta u Pragu. Završio je nekoliko semestara i prekinuo studije. Nakon toga prelazi na čuvenu prašku Filmsku akademiju gdje nakon diplomiranja ostaje kao predavač svjetske književnosti. Kao intelektualac angažovao se u širokom pokretu čeških i slovačkih intelektualaca, poznatom pod nazivom Praško proleće. Veliki odjek je doživelo njegovo istupanje na Kongresu čehoslovačkih pisaca 1967. godine. Bio je istaknuti saradnik sa filozofom Karelom Kosikom. Posle gušenja Praškog proleća i okupacije Čehoslovačke 21. avgusta 1968. godine Kundera je u svojoj domovini bio nepostojeća ličnost. Samo su dve njegove knjige ugledale svetlo dana u Čehoslovačkoj do 1970, kada su bile povučene iz knjižara i biblioteka. Godine 1975. Kundera prihvata poziv francuskih intelektualaca da bude gostujući profesor na fakultetu u Renu.

Kunderini romani doživljavaju svjetski uspeh. U nizu polemičkih intervjua koji su doživeli veliki odjek u Francuskoj i svetu, Kundera je progovorio o važnim istorijskim i društvenim temama. Zbog takvog njegovog književnog i vanknjiževnog delovanja, komunističke vlasti u Čehoslovačkoj mu 1978. oduzimaju državljanstvo. Punih dvadeset godina, od 1970. do 1990. godine, Kundera će biti zabranjen u svojoj domovini. Njegove pripovetke i romani biće u toku tih dvadeset godina objavljivani na češkom u inostranstvu i na francuskom u Parizu, a zatim prevođene širom sveta u velikim tiražima. Pisac slavan u čitavom svetu bio je u isto vreme zabranjen i prećutan u svojoj domovini. U toku tih dugih dvadeset godina Milan Kundera u Francuskoj pronalazi svoju novu, drugu domovinu. Godine 1981. dobija francusko državljanstvo. Svakako da je u njegovom slučaju „kulturna asimilacija“ bila značajan deo i njegove književne poetike. Njegova najpoznatija djela su „Nepodnošljiva lakoća postojanja“ i „Šala“.

MISLI

- Tamo gdje govori srce, nije pristojno da razum stavlja svoje primjedbe.

- Onaj ko ne misli na svoje tijelo postat će njegovom žrtvom.

- Ni jedna ljubav ne može preživjeti u šutnji.

- Borba čovjeka protiv vlasti je borba pamćenja protiv zaborava.

- Dvoje zaljubljenih, izolovani od ostatka svijeta, to je prelijepo.

- Ljubav je čežnja za našom vlastitom izgubljenom polovicom.

- Ljudi od svojih patnji bježe najčešće u budućnost. Zamišljaju na stazi vremena crtu iza koje sadašnjih muka više neće biti.

- Ne možete mjeriti uzajamnu pažnju dvoje ljudi po broju riječi koje razmijene.

- Prijateljstvo je za mene bilo dokaz da postoji nešto jače od ideologije, vjere, nacije.

- Rijeke teku vjekovima, a ljudske sudbine se odigravaju na obalama. Odigravaju se da bi sutra bile zaboravljene, a rijeke i dalje teku.

- San je dokaz da fantazija, sanjarenje o onome što se nije dogodilo, spada u najosnovnije potrebe čovjeka.

- Za dobro ovog svijeta nije potrebno da anđeli steknu prevlast nad vragovima, nego da moć obiju strana bude približno izjednačena.”

- Ne treba se stalno vraćati u prošlost. Dovoljno je već i to što joj i protiv svoje volje moramo poklanjati toliko vremena.

- Čovjek nikad ne može znati što treba željeti, jer živi samo jedan život i nikako ga ne može usporediti sa svojim prethodnim životima, niti ga u sljedećim životima popraviti.

- Čovjek sve proživljava prvi put i bez pripreme. Kao glumac koji igra predstavu bez ikakve probe. 

- Čovjek koji želi napustiti grad u kojem živi nije sretan.

- Ništa nije teže od suosjećanja. Ni vlastita bol nije tako teška kao bol suosjećanja s nekim za nekoga, umjesto nekoga, bol višestruko umnožena kroz misaone predodžbe, bol produžena u stotinu odjeka.

- Jedinstvenost ljudskog "ja" krije se upravo u onome što je na čovjeku nezamislivo. Predstaviti sebi možemo samo ono što je kod svih ljudi isto, što im je zajedničko. Pojedinačno "ja" je ono različito od zajedničkog, prema tome, ono što se ne može unaprijed odgonetnuti i procijeniti, ono što kod drugog treba tek otkriti, sagledati, osvojiti.

- Nikada nećemo moći sa sigurnošću ustanoviti u kojoj su mjeri naši odnosi prema drugim ljudima posljedica naših osjećanja, ljubavi, mržnje, dobrote ili zlobe, a u kojoj su mjeri predodređeni odnosom snaga između pojedinaca. Stvarna dobrota čovjeka može se pokazati u svoj svojoj čistoti i slobodi samo u odnosu prema nekome ko ne posjeduje nikakvu moć.

- Ljudsko vrijeme se ne okreće u krugu, već juri po pravoj liniji naprijed. To je razlog zašto čovjek ne može biti sretan, jer je sreća čežnja za ponavljanjem.

Den Braun

Dževad Karahasan

Dževad Karahasan, rođen u Duvnu 1953. godine. On je BiH književnik, dramatičar, esejist, romanopisac. Cijenjen i uspješan dramski autor, prije svega u zemljama njemačkog govornog područja. Ovaj pisac, po mišljenju mnogih, dijeli u tom aspektu sudbinu jednoga od svojih uzora, Miroslava Krleže. Fasciniran  je pozorištem za koje je napisao veći broj priznatih drama, no njegova najsnažnija djela su romani.

Roman "Istočni divan", je djelo o sufijskom mučeniku i svecu Al-Halladžu, kompleksna studija u kojoj se preklapaju vjerno rekonstruirani ambijent Bagdada u 8. vijeku i egzistencijalno-spiritualna drama legendarnog pjesnika i mislioca. 

"Dnevnik selidbe" je upečatljiva memoarska proza, prikaz opsade Sarajeva i funkcioniranja ljudske zajednice u neljudskim okolnostima, dok je kratki roman "Sara i Serafina", o dvostrukom identitetu, stalnoj prisutnosti smrti i apsurdnoj pogibiji u opkoljenom gradu virtuozno djelo ispričano u jednom dahu. Tu su i mnoga druga djela sa izvanrednim književnim izražajem.

Dževad Karahasan pripada kategoriji BiH i evropskih pisaca kojima je strana jeftina politizacija, književno-politički marketing i podilaženje izvanliterarnim trendovima.

MISLI

- Ima dana koji nisu trebali svanuti. A ako su morali, ako je nužno da svane baš svaki dan, morala bi postojati neka mogućnost da čovjek izbjegne dan koji mu sigurno ne treba, recimo da se tog dana ne probudi ili da nekako drugačije ostane izvan njega. Bez te mogućnosti čovjek nije slobodan, nema i ne može biti slobodne volje u biću koje ne može odlučiti makar o onome što neće.

- Možda se bezizlaz čovjeka iz ovih krajeva, njegova jadna nemogućnost da dosegne ljudsku potpunost i pojedinačnost, da se dovrši kao ljudsko biće i, zahvaljujući tome, odluči i učini nešto u svoje ime... možda se ta uronjenost ovdašnjeg čovjeka u ovdašnje magle i kolektivitete... tako bolno očigledno pokazuje u njegovoj omiljenoj zabavi koja je, naravno, mnogo više od zabave... Ta porazna slika ovdašnjeg ljudskog bezizlaza je takozvano narodno kolo.

- Možda će se jednom ljudski svijet i uređivati prema nalozima razuma, ali će to biti dosadan i suh svijet, bez ičega od onog zbog čega vrijedi živjeti i na šta se život i ljudi sa radošću troše.

-Sjeti se kako lijepo kažeš da je čovjeku strašno na ovome svijetu baš zato što mu je dragi Bog naložio da zna, a ograničio mu znanje da se ne bi uzdigao preko svojih granica.

- Postupajući dobro, čovjek se neće ogriješiti ni o predaju ni o običaje, ni o vjeru ni o svoju prirodu.

- Život čestitog čovjeka i prolazi u tome da riješi jedan problem i tako napravi dva nova. Što se tu može.

- Sve dotle dok u duhu možeš obnoviti sjećanje na svijetlu kuhinju po kojoj se kreće i u kojoj govori jedna dobra žena ti nisi potpuno izgubljen, sve dotle dok znaš da negdje postoji takva kuhinja i da u njoj ima jedno mjesto za tebe ti nisi potpuno sam. I sve dok su takve kuhinje moguće tvoj svijet je stvaran i ispunjen smislom. 

- Čovjekov razum vrijedi donekle, vrijedi onoliko koliko čovjek zna i samo do te granice on može nešto uređivati I nešto se dogovarati. Sve što je izvan te granice neka ostane onako kako je, jer je sigurno uređeno mnogo bolje nego što bi čovjek uredio, ma koliko znao i ma kako razuman bio.

- Pitam se šta bi bilo s ljudima da nije rada. Čime bi tada odgađali strah i odmicali vlagu od sebe. Čini mi se da jedemo i spavamo, stoku tjeramo i borimo se, pišemo i vjerujemo, samo radi toga da odgodimo strah i da što dalje od sebe odmaknemo ono konačno osjećanje da ništa na svijetu nije radi nas i da svojom voljom ne možemo pokrenuti ni prašinu sa svog ogrtača.

- Biti oprezan znači znati ono što se oko tebe događa, ono što ljudi u tvojoj blizini misle i rade, znati ko je s kim i ko protiv koga, znati šta kome manjka i šta ko želi.

-Tada sam tu osobinu kod sebe zapazio prvi put i iskreno se začudio: što mi je čovjek odvratniji, više se trudim oko njega, što neko jasnije pokazuje da me neće, ja mu se više namećem i osjećam jaču želju da me prihvati.

- Najbolji primjer temeljne barbarizacije koja se nad nama provodi je uvjerenje da jednom SMS porukom možemo izraziti svoja duhovna osjećanja.

- Nama je prividno znanje potpuno pojelo život. Svi hoće da budu bogati, moćni i lijepi. Svi hoće da se podvrgnu estetskoj operaciji. Svi hoćemo da izgledamo, niko neće da bude. Ako mi date lijep, pravilan nos, pune usne, blago zatamnjen ten, možda ću ja izgledati bolje, ali hoću li to i dalje biti ja? Jer, pazite, ja bih rekao da mi živimo u religiji konzumerizma, potrošnje. Ta religija nam stalno proizvodi čežnje, stalno nam nudi iluzije, predodžbe i tako nas stalno odvodi iz nas. I svi danas izgledamo, niko nije. Nama se danas pokušava prodati priča kojom bi mnogo novca, još više novca moglo kupiti sreću, ljubav, radost i uporno nas se pokušava navesti da zaboravimo da nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj kome ništa ne treba. Zašto naša današnja kultura nama ne da da živimo i budemo ono što jesmo? Zato što današnjoj zapadnoj kulturi ne trebaju živi ljudi nego potrošači, a da biste bili potrošač, vi morate stalno željeti da više imate i biti spremni da stalno više kupujete i trošite. A da biste to stalno željeli, ne smijemo vam dozvoliti da se počnete baviti sobom i svojim životom. Zato, evo vam jeftini, ako treba besplatni mobiteli da bez prestanka pišete i primate SMS-ove u kojima nema ničega osim informacije. Evo vam 79 TV programa na kojima će se vrtiti strašno atraktivne, kobajagi, uzbudljive emisije koje vam ne daju da se sastanete sa sobom. Ljudi zapravo kao da bježe od sebe uvođenjem svih tih pomagala i „olakšica“.To je to. Bježe od sebe, jer su izgubili sposobnost da se raduju, da budu osjećajni, da budu ono što jesu. 

- Ako nekoga volite, volite ga zbog njegovih nedostataka. I razlika između čovjeka kojeg volimo i čovjeka koji nam ide na živce je u tome što su nam nedostaci čovjeka kojeg volimo simpatični.

- Jer ljubav je čudo, ne možemo znati zašto nekoga volimo. Naša epoha lažnog, prividnog znanja, naša bolesna ambicija da znamo sve i to pouzdano ne dozvoljava nam da priznamo kako temeljne stvari ne znamo i ne možemo znati.

Abdulah Sidran

Počitelj

Nalazi se na lijevoj obali rijeke Neretve, na glavnoj cesti od Mostara do Metkovića, na sjeveru općine Čapljina. Njegovo historijsko urbano središte potiče još od 14. stoljeća i zaštićen je nacionalni spomenik BIH.

Iako se grad prvi put spominje u pisanim dokumentima 1444. godine, pretpostavlja se da ga je dao izgraditi bosanski kralj Tvrtko 1383. godine. Ovaj srednjovjekovni gradić imao je mediteranski izgled, ali je nakon turskog osvajanja orijentalno preoblikovan. 

Mješavina ova dva graditeljska stila daju Počitelju posebnu dimenziju. Izuzev izvanredne orijentalne arhitekture, Počitelj je zanimljiv i poznat kao domaćin likovnoj koloniji sa najdužom tradicijom u jugoistočnoj Evropi. 

Mostar