Pusti pogrešne ljude da odu

Kažu da najveća sreća i najveća patnja na ovom svijetu proizlaze iz odnosa. Čovjek može biti vrlo uspješan i imućan, ali ako ima nezdrave odnose, on neće biti sretan. Zdravi odnosi su postignuća. Oni zahtijevaju posvećenost i rad, ali i dvoje ljudi koji su spremni naći se na sredini i uložiti neophodni trud. Donosimo nekoliko svijeta koji vam mogu pomoći u odnosima sa drugim ljudima.

Izliječite stare rane opraštanjem.

U svakom trenutku svog života mi rastemo ili trunemo – čak je i vaše fizičko zdravlje, izbor, ne sudbina. Umjetnost održavanja sreće u životu i odnosima se temelji na finom balansiranju onoga za što se držimo i onoga što otpuštamo. Istina, ponekad će nas ljudi kojima vjerujemo (uključujući i nas same) povrijediti. To ponekad ne možemo izbjeći, ali naš je izbor hoćemo li se zbog toga uvijek osjećati jadno. Oprost je lijek. Moramo napustiti ono što je iza nas da bismo bili u stanju prihvatiti ono dobro što nas očekuje.

Priznajte kad pogriješite.

Iskreno srce je početak svega što je dobro u ovom svijetu. Najčasniji ljudi nisu oni koji nikad ne griješe, već oni koji priznaju kad pogriješe, a nakon toga daju sve od sebe da to isprave. Iskrenost vam neće uvijek donijeti puno prijatelja i obožavatelja, ali će uvijek zadržati one prave u vašem životu.

Prestanite tračati i počnite komunicirati.

Evo jedan dobar savjet: Ako nešto ne možete reći nekome u lice, ne biste to trebali govoriti iza njegovih leđa. Kao što je Eleanor Roosevelt jednom izjavila: “Veliki umovi raspravljaju o idejama, prosječni raspravljaju o događajima, a mali raspravljaju o ljudima.” Život je prekratak da bismo ga trošili na razgovor o ljudima, ogovaranje, tračanje i rasplamsavanje nevolja koje nemaju nikakvu vrijednost. Ako ne znate, upitajte. Ako se ne slažete, recite to. Ako vam se ne sviđa, progovorite. Ali nikada nemojte prosuđivati ljude iza njihovih leđa.

Dajte drugima prostora da donesu vlastite odluke.

Prestanite suditi drugima prema vašoj vlastitoj prošlosti. Nikad nemojte djelovati, suditi drugima i tretirati ih kao da ih poznajete bolje nego što oni poznaju sebe. Oni žive drugačiji život od vašeg. Nešto što je dobro za jednu osobu ne mora biti dobro za drugu. Nešto što je loše za jednu osobu može promijeniti život druge osobe na bolje. Dozvolite ljudima u svom životu da naprave svoje pogreške i da donesu vlastite odluke.

Radite stvari koje Vas čine sretnima.

Ako želite probuditi sreću u nekom odnosu, počnite s življenjem života koji vas usrećuje i onda tom srećom ozračite vaš odnos. Ako želite eliminirati patnju iz odnosa, počnite s eliminiranjem svojih mračnih i negativnih dijelova, a onda zračite svoju pozitivnost na odnos. Najveća snaga koju imate u ovom životu je snaga vlastite samotransformacije. Sva pozitivna promjena koju tražite u odnosu počinje onim koga vidite u ogledalu.

Vašim voljenima svakodnevno, malim stvarima, pokazujte svoju ljubaznost.

Ezop je jednom rekao: “Nijedan čin ljubaznosti, koliko god mali bio, nikada nije uzaludan.” Ništa nije bliže istini. Uvijek budite ljubazniji nego što je to potrebno. Nikada ne znate kroz što netko prolazi. Ponekad trebate biti ljubazni prema nekome, ne zato što su oni dobri, već zato što ste vi. Prečesto podcjenjujemo moć dodira, osmjeha, lijepe riječi, pažljivog uha, iskrenog komplimenta ili najsitnijeg čina brige, koji svi maju potencijal da promijene nečiji život.

Recite manje kad je manje više.

Potrebna je određena doza hrabrosti kako biste ustali i progovorili, ali je potrebno čak i više hrabrosti da biste otvorili svoj um i slušali. Obratite pažnju i budite dobar slušač. Vaše vas uši nikada neće dovesti u nepriliku. Ljudi u vašem životu često imaju potrebnu za pažljivim uhom nego za snažnim glasom. I nemojte slušati s namjerom da odgovorite; slušajte što je izgovoreno s namjerom razumijevanja. Vi ste toliko lijepi koliko ljubavi dajete i mudri ste poput tišine koju ostavite iza sebe.

Neka vaša ljubav bude jača od vašeg straha.

Voljenjem nikada ne gubite; gubite suzdržavanjem. Nijedan odnos nije nemoguć osim ako mu odbijete dati priliku. Ljubav znači dati nekome priliku da vas povrijedi, vjerujući im da to neće učiniti. Bez tog povjerenja, odnos ne može preživjeti. Ne možete samo vjerovati onome čega se bojite kod drugih; trebate vjerovati u njihovo povjerenje. Ako želite ikada imati nekoga tko vam vjeruje, morate osjećati da i vi njima možete vjerovati.

Prihvati, ne očekuj.

Bezuvjetno prihvaćanje je nešto što tražimo, ali rijetko nudimo. Zapamtite, ljudi nikada ne rade nešto što nije njihov karakter. Možda mogu učiniti neke stvari koje su izvan vaših očekivanja, ali ono što oni rade otkriva ono što oni jesu. Nemojte nikada nametati svoja očekivanja drugima, osim očekivanja da oni budu upravo ono što jesu. Ono što oni jesu nije ono što govore ili ono što vi očekujete, već ono kakvim se otkriju. Ili ćete ih prihvatiti kakvi jesu ili nastavite bez njih.

Pustite pogrešne da odu.

Budite svjesni svoje vrijednosti. Kada svoje vrijeme pružate nekome tko vas ne poštuje, vi predajete djeliće svojeg srca koje nikada nećete dobiti natrag. Svi propali odnosi bole, ali izgubiti nekoga tko vas ne cijeni i ne poštuje nije gubitak, već dobitak. Neki ljudi privremeno dođu u vaš život samo kako bi vas nečemu naučili. Dođu i odu, ali vas nauče nečemu bitnom. Savršeno je u redu to što oni više nisu u vašem životu. Sada imate više vremena da se fokusirate na odnose koji su vam zaista vrijedni.

Zapamtite, čak i najzdraviji odnosi imaju mane. Na zdravlje odnosa nemojte gledati crno-bijelo. Prihvatite činjenicu da će uvijek biti poteškoća, ali se još uvijek možete usredotočiti na dobro. Umjesto da neprestano tražite znakove onoga što u vašem odnosu ne funkcioniram potražite znakove onoga što je dobro i to koristite kao solidan temelj na kojem ćete izgraditi ostalo.

Lav Nikolajevič Tolstoj

Lav Nikolajevič Tolstoj (1828. - 1910.), je rođen kao četvrto od petero djece u plemićkoj porodici. Bio je ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca.

Njegova porodica je bila plemićkog porijekla, a titulu grofa njegovim precima dodijelio je Petar Veliki, u 18. vijeku. Njegov život bio je obilježen brojnim ljubavnim vezama. Kao mladić, često se zaljubljivao i mijenjao žene. Roditelji su mu umrli još dok bio dijete, zbog čega su se za njega već odmalena morali brinuti njegovi rođaci. Upravo ga je taj gubitak roditelja potakao na razmišljanje o životu, smrti i sreći. Osim kao velikog književnika, pamti ga se i kao velikog zagovornika mira i nenasilja.

Prva njegova izdana književna djela su bila trilogija Djetinjstvo, Dječaštvo i Mladost. Njegova najpoznatija djela su Rat i mir, Gospodar i sluga i Ana Karenjina.

MISLI

- Daj više odmora jeziku nego rukama.

- Dobrota odolijeva svemu, a sama je neodoljiva.

- Govori samo o onome što ti je jasno, inače šuti.

- Lična sreća nije moguća izvan društva, kao što život biljke nije moguć ako je istrgnuta iz zemlje i bačena na besplodni pijesak.

- Ljudi se dijele u dvije vrste: jedni prvo misle, a zatim govore i rade, drugi prvo govore i rade, a tek zatim misle.

- Mozak besposlenog čoveka je omiljeno prebivalište đavolovo.

- Ne treba se stidjeti nikakvog posla, pa ni najodvratnijeg; treba se stidjeti samo besposlenog života.

- Ne uznemiruj nikad drugoga onim što možeš sam da uradiš.

- Nema Boga za onoga ko ne zna da ga nosi u sebi.

- Nikad ne slušajte one koji loše govore o drugima, a dobro o vama.

- Samo ona tačka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. Eto, u toj tački je sav naš život.

- Plod niče iz sjemena, a djela iz misli.

- Prava naslada nije u tome da nađeš istinu, već da je tražiš.

- Prava snaga čovjeka nije u nagonima već u nepokolebljivoj, spokojnoj težnji prema dobru koje čovjek određuje u mislima, izražava u riječima, i sprovodi u djelima.

- Prestani govoriti onoga trenutka kad primjetiš da se sam uzrujavaš ili da to čini onaj kome govoriš.

- Razum me nije ničemu naučio; sve što znam otkrilo mi je srce.

- Rijetko ćeš se pokajati zbog onoga što si prešutio, a veoma često ćeš se pokajati zbog onoga što si kazao, i još češće bi se kajao kada bi znao sve posljedice svojih riječi.

- Samo su dva izvora ljudskih poroka: lijenost i praznovjerje, i samo su dva dobročinitelja: rad i um.

- Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način.

- U šahu, kao u životu, primjećujemo svoje greške tek kada se drugi njima okoriste.

- Uzrok mnogih nesreća leži na dnu vinske čaše.

- Većina muškaraca traži od svojih žena vrline kojih se oni sami ne pridržavaju.

- Vrijeme je da prestanemo čekati iznenadne darove života, sami treba da stvaramo život.

- Zadovoljstva bogataša stvaraju se suzama siromaha.

- Zloba ljudska uvijek polazi od nemoći.

- Znanje je tek onda znanje kad je stečeno naporom vlastite misli, a ne pamćenjem.

Trošim, dakle postojim

Država može da štiti kapital ili može da štiti čovjeka, ideja u kojoj bi radila obje stvari, čak ni teoretski, nije moguća. Kapital potire čovjeka, potire ljudskost, te samim tim „vlada birana iz naroda i za narod“, kako bi rekao američki ustav, teoretski ne bi mogla da se bavi zaštitom kapitala. Demokratija i kapitalizam nemaju između sebe znak jednakosti.

Podstičući konkurenciju i kompeticiju, kapitalizam iz korpusa društvenog sistema vrijednosti izbacuje solidarnost i empatiju kao moralne imperative, prebacujući ih u sferu ličnog izbora i uglavnom ih promatrajući kao „neodgovorne, slabe, bolećive i glupe“. Podsticanjem tzv. „individualizma“, zapravo vrši amnestiju od vlastite odgovornosti za sebičluk, samoživost i bezobzirnost. Prepušteni isključivo zakonskoj regulativi, a sa izmaknutom moralnom stolicom, dobijamo sistem u kome je dozvoljeno sve u čemu te ne uhvate, a ako te i uhvate, otkupićes svoju ponovnu priliku da nastaviš.

Društvo bez empatije i solidarnosti kao moralnih imperativa, biva svedeno na potrošačko društvo u kome se ljudskost mjeri potrošnjom, a što, u krajnjoj instanci, proizvodi društvo potrošača, umjesto ljudskog društva. Socijalni status zavisi isključivo i jedino od količine potrošnje. Što je ona veća, to je i socijalani status viši. Samim tim, čovjek koji je zamijenjen za potrošača, dolazi u situaciju da i svoja ljudska prava ostvaruje u onoj mjeri u kojoj troši. Ukoliko ste gay, lezbo, crnac, Rom… šta god, nikada nećete imati problem sa svojim ljudskim pravima, sve dok živite u određenom dijelu grada, u vili, vozite skupa kola, imate private jet, plaćate skupa odjela, visoke račune, obezbjeđenje itd…

Nivo vaše potrošnje upravo je srazmjeran sa nivoom vaših prava. 

„Kapitalizam sa ljudskim licem“ je nemoguć poduhvat na isti način na koji je nemoguće da moderna „demokratija“ koja zavisi isključivo od količine novca, bude ogledalo volje i dobrobiti svakog pojedinca i zajednice. Jedino ako idemo sa idejom da nam svima bude bolje, zajedno, solidarno i empatično, imamo šansu da ostvarimo i ličnu slobodu. Lična sloboda leži u izboru za nešto, kreativnom odnosu prema sebi i prema društvu, a ne u podsticanju sebičluka, lakomosti i alavosti.

Nepostojanje moralnog imperativa solidarnosti i empatije otvara neslućene mogućnosti koje, na žalost, gledamo oko sebe.

Vladimir Greblaher