Gabrijel Garsija Markes

Gabrijel Garsija Markes (Gabriel José García Márquez)  Kolumbija 1927. - Meksiko 2014. je kolumbijski pisac, novinar, izdavač i politički aktivista. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1982. Doprinio je tome da latinoamerička literatura dođe u središte pažnje svjetske kulturne javnosti šezdesetih godina 20. vijeka. Smatra se najpoznatijim autorom magičnog realizma, žanra u kome se prepliću mitovi i magija sa stvarnošću svakodnevnog postojanja, te najpopularnijim piscem na španskom jeziku još od Servantesa. Uvijek se poistovjećivao sa kulturnim mješavinama španskih, crnačkih i domorodačkih tradicija koje su cvjetale u Kolumbiji. Iako je kasnije živio u Parizu, Meksiku i drugdje, u njegovim knjigama stalno se vraćao na žarka obalna područja, gdje su moć prirode i legendi i dalje dominirali nad uzdržanošću hladnog razuma. Njegova knjiga Sto godina samoće iz 1967. godine prodata je u više desetina miliona primjeraka i prevedena na više od 25 jezika. 

MISLI

- Za nekoga si još samo jedna osoba na svijetu, a za nekoga si čitav svijet.

- Kad tek rođeno dijete stegne svojom malom šakom, po prvi put, prst svoga oca, znači da ga je uhvatio zauvijek.

- Čovjek ima pravo da gleda drugog odozgo, jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi.

- Najgori način da ti neko nedostaje je da sjediš pored njega, a znaš da ga nikad nećeš imati.

- Ne gubite vrijeme s nekim kome nije stalo da ga provodi s vama.

- Ne plačite zato što je došlo do kraja. Radujte se zato što se desilo.

- Ne volim te zbog onoga što si ti, već zbog onoga što sam ja kad sam pored tebe.

- Nemojte se boriti previše, najbolje stvari se dese kad se ne nadate.

- Nije se patilo od svakodnevnih problema jer su u mašti bili riješeni.

- Nijedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje nikada te neće

rasplakati.

- Nikada se nemojte prestati osmjehivati, čak i kad ste tužni, jer se neko može zaljubiti u vaš osmijeh.

- Uvijek će biti ljudi koji će htjeti da vas povrijede, ali trebate nastaviti vjerovati, samo budite oprezni.

- Život je poput priče, nije važno koliko je dug, već koliko je dobar. Ono što je prošlo, više ne postoji, ono što će biti, još nije došlo. Postoji samo jedna tačka u kojoj se sastaju i prošlo i buduće. U toj tački je cijeli tvoj život. Iskoristi je.

- Život je kraći nego što čovjek misli.

Džejms Džojs

Vinsent van Gog

Vinsent van Gog (Vincent Willem van Gogh) je holandski slikar, grafičar i crtač. On je prethodnik čitavog evropskog ekspresionizma. On je jedan od prvih umjetnika koji je deformisao prirodni oblik da bi postigao što jaču i intezivniju izraženost. Svaki njegov autoportret je dio njegove autobiografije i u njimu se odslikava njegova životna drama. Njegov je uticaj ogroman u čitavom svjetskom slikarstvu. Ostavio je veliki opus (850 slika i više od 900 crteža i akvarela) rasut po mnogim galerijama Evrope i Amerike.

Jedan od najslavnijih umjetnika svih vremena. Rodio se 30. marta 1853. godine, u Zundertu, gradiću na jugu Holandije. Majka mu je bila ispunjena strahom i sumnjama hoće li preživjeti jer je godinu dana prije, na isti dan, izgubila sina. Ta energija brige, sumnje i straha obilježile su cijeli Vinsentov život. Kao dijete je bio svadljiv i samovoljan dječak koji je volio životinje i cvijeće. Već kao dječak je privlaćio pažnju roditelja praveći glinene igračke ili crteže, ali ćim bi osjetio da pokazuju interes, on bi odmah sve uništio. Bio je snažno vezan za svog mlađeg brata Tea, a kasnije i ovisan o njemu. Odrasli su zajedno među žitnim poljima i mirisnim šumama pinija u ozračju ljepote, boja i zvukova Brabanta. S dvanaest godina morao je napustiti idilično mjestašce i uputiti se u novi život. Prvo je radio u Hagu kao trgovac umjetnina uvjeravajući sebe da je zadovoljan, zatim u Londonu gdje je doživio prvo ljubavno razočaranje. Nakon tog iskustva ništa više nije bilo isto, kao da je njegovo biće podsvjesno željelo neuspjeh kako bi potvrdilo kasnije ponašanje.

Brižni roditelji osjetili su da mu se nešto teško dogodilo. Počeo se povlačiti, bivao usamljen, tih, potišten i okretao se vjeri tražeći u njoj spas. Potpuno klonuće dogodilo se kad je ostao bez posla, bez nade i duboko razočaran. Strastven i teške naravi, jedino se otvarao svom bratu Teu u dugim pismima koje su razmjenjivali od 1872. godine pa sve do smrti. Pisma su bila puna ljubavi, podrške i razumijevanja, jer ga je brat najbolje poznavao. Vinsenta je nosila ljubav prema bijednima i poniženima, pa je podučavao djecu i posjećivao bolesne i ranjene, mada je i njemu samom bila je potrebna pomoć. 

Od 1880. godine otkrio je u sebi impuls koji ga je vodio ka slikanju i otada više nije gubio vjeru u slikanje i crtanje. I druga njegova ljubavna priča nesretno je završila, tako da je potpuno izgubio želju za druženjem. Iz sažaljenja i samokažnjavanja prigrlio je prostitutku s dvoje djece, neuglednu ženu koja mu je pozirala za sliku „Tuga“ (1882.). Time je potpuno zatvorio vrata vanjskom svijetu. Ostao je jedino Teo.

Početkom 1886. godine boravi u Parizu, na Montmartreu, gdje postaje Cormonov učenik, a nakon toga živi s bratom i doživljava potpuni iskorak u svom slikarskom izrazu. Sljedeće godine započinje prijateljstvo s avangardnim slikarom Polom Gogenom koje će završiti kobno za Vinsenta. U nastupu ludila i očaja pokušao ga je ubiti, a sebi je odrezao uho. Njihov odnos se tu naglo prekinuo ali ne i ugasio. Dvije godine nakon tog neobičnog ispada krenuo je na liječenje kod dr. Paula Gačeta, za kojeg je rekao da je bolesniji od njega.

Mahnito je crtao i silovito stvarao bez predaha. Pripadao je onoj vrsti koja rađa velike umjetnike. Za Vincenta se govori kako je prethodnik europskog ekspresionizma, jer je u
svojim slikama dao izraz  sirovog i grubog svijeta u kakvom je živio, a ipak je u njemu pronalazio najsvjetlije i najiskričavije detalje. Prve slike su mu tamne, malog formata i gotovo sve su obrubljene crnom bojom, s motivima rudara i njihovog teškog života.

Skoro sve njegove najbolje slike su nastale u posljednje tri godine života na francuskom jugu, u Arlesu. To su Portret dr. Gačeta, Žitno polje s čempresima, Zvjezdano nebo, Irisi, Kukuruzi, Suncokreti,  Autoportret. Slikao je gotovo jednu sliku dnevno. Sve u intenzivnim bojama, pojednostavljenim oblicima i valovitim crtama koje ostavljaju dojam duboke senzibilnosti. U tim nesavršenim, a opet u potpunosti savršenim oblicima suncokreta, očituju se i život i smrt istovremeno. Sve podliježe starenju i truljenju, ali ono što ostaje je sjaj ulovljenog trenutka, izraz ljepote duše. Vincent u svemu nalazi simboliku, tako da suncokrete vidi kao duše koje se okreću svjetlu. Boju nanosi gustim i nemirnim potezima kista tako zaneseno, da je na nekim mjestima debeli namaz, dok se na nekim mjestima vidi platno. Posebno su privlačne sitne sjemenke i ustreptali drhtaj čaški.

Istina je, da je slavni slikar za vrijeme svog iznimno kratkog života, odavao dojam nesređene i neurotične osobe,  koja je činila možda nama nerazumljive poteze, ali je neosporno da je bio genije, usamljenik i neshvaćeni slikar, koji je živio svoju umjetnost. Stvaralačka energija koju je Vinsent u trenucima nadahnuća kanalizirao, očito je bila tako jaka, potresna i zbunjujuća da joj je podlegao. U ljetnu večer, usred polja, u Auversu (Francuska) pucao je u sebe, a ranama je podlegao 29. jula 1890. godine. Imao je misiju prikazati ljudsku dramu i neshvaćenost u svom najtežem obliku. 

Za sobom ostavio 850 slika i više od 900 crteža i akvarela. U muzejima širom svijeta, kao i u privatnim kolekcijama, njegove slike natprirodno sjaje, dišu, čak i mijenjaju boju i prenose kosmičke poruke onima koji „čuju“, a ima ih sve više.

 MISLI

- Sanjam svoju sliku i slikam svoj san.

- Ja ne znam ništa sa sigurnošću, ali pogled na zvijezde me tjera da sanjam.

- Budite svjesni zvijezda i beskonačnosti. Tada se život čini gotovo očaravajućim.

- Uložio sam svoje srce i dušu u svoj posao i izgubio sam razum u tom poslu.

- Ribari znaju da je more opasno a oluja strašna, ali nikada u ovim opasnostima nisu pronašli dovoljan razlog da ostanu na kopnu.

- Srce čovjeka je vrlo slično moru, ima oluje, plime i oseke, a u dubinama ima i svoje bisere.

- Što više razmišljam o sebi, to više shvatam da nema veće umjetnosti nego voljeti druge.

- Ja ne pokušavam naslikati ono što mi je pred očima, već se služim bojom da njome silovito izrazim sebe.

- Šta sam ja u očima većine ljudi; ništavnost, ekscentrik ili neugodna osoba, neko ko nema položaj u društvu i nikad ga neće imati; ukratko najniži od najnižih. U redu, čak i ako je to apsolutno istina, onda bih jednog dana htio svojim radom pokazati šta takav ekscentrik, ima u svom srcu. To je moja ambicija, koja se zasniva manje na ogorčenosti, nego na ljubavi, više na osjećaju spokojstva nego na strasti. Iako sam često u dubini jada, unutar mene još uvijek vlada smirenost, čista harmonija i muzika. Slike ili crteže vidim u najsiromašnijim kućicama, u najprljavijim uglovima i moj um je neodoljivo snažan za tim stvarima.

Poznatija djela:

Zvjezdana noć

Irisi

Suncokreti

Portret Dr. Gačeta

Žitno polje s čempresima

Pjer Ogist Renoar

Žan Pol Sartr

Žan Pol Sartr (Jean Paul Sartre) je rođen u Parizu, 21. juna 1905. godine. Sartr je bio filozof, romanopisac, scenarist, kritičar i dramaturg. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1964. godine, ali ju je odbio preuzeti jer se to kosilo s njegovim moralnim načelima. Nije se ni na koji način htio pridruživati institucijama.

Školovao se u Parizu te se u vrijeme studentskih dana počeo zanimati za zapadnjačku filozofiju. Njegova razmišljanja bila su pod uticajem filozofa kao što su Kant, Hegel i Hajdeger. Od 1939. do 1941. godine je učestovo u II. svjetskom ratu, nakon čega je pušten iz vojske jer je imao problema s vidom. Nakon toga radio je kao profesor. Neko vrijeme bavio se aktivnim otporom ratu, ali zatim se više posvetio književnosti, pa tada nastaju njegova djela "Bitak i ništavilo", "Muhe" i "Iza zatvorenih vrata". Nakon što je rat završio, Sartr je osnovao časopis "Moderna vremena" i postao punovremeni pisac. Godine 1964. napisao je autobiografsko djelo "Riječi" u kojem na vrlo duhovit i ironičan način opisuje svojih prvih šest godina života, što je trebalo predstavljati protunapad na Masela Prusta. Nakon toga povukao se iz književnosti. Umro 15. aprila 1980. godine.

Poznata je njegova veza sa Simon de Bovoar koju je upoznao 1925. na Ecole Normale, institutu višeg školstva kojega je pohađao. De Beauvoir je poznata književnica, intelektualka i feministica.

Ono što prevladava u Sartrovim djelima je propitivanje uobičajenog socijalnog i kulturnog odgoja te konflikt koji se javlja između konformizma i autentičnog bivanja. Jedna od njegovih najpoznatijih knjiga je "Mučnina" koja je svojevrstan manifest same egzistencijalističke filozofije.

MISLI

- Sve je već izmišljeno, osim kako treba živjeti.

- Ukoliko si usamljen kada si sam, onda si u lošem društvu.

- Kada bogati vode rat, siromašni umiru.

- Jedino osoba koja ne vesla ima vremena da ljulja čamac.

- Odlučnost je djelo, a ne riječ.

- Pakao, to su drugi ljudi.

- Samo je još jedan dan ostao i on uvijek počinje ispočetka; daje nam se ujutro, a oduzima se od nas svake večeri.

- Mrzim žrtve koje poštuju svoje krvnike.

- Tri sata ujutro je uvijek ili prerano ili prekasno da se učini bilo šta.

- Riječi su napunjeni pištolji.

- Izgubljena bitka je ona o kojoj čovjek misli da je izgubljena.

- Ne trebam nikakve dobre duše. Meni treba onaj ko počne i završi posao.

- Politika je nauka gdje možete pokazati da ste vi u pravu, a da drugi to nisu.

- Siromašni ne znaju da je njihov smisao života da na njima treniramo svoju velikodušnost.

- Jednom kada čuješ detalje pobjede, jako je teško razlikovati je od poraza.

- Nasilje je od koristi samo onima koji nemaju što izgubiti.

- Nekima se može pomoći samo ako im se ne pomaže.

- Uvijek za kukavicu postoji mogućnost da više ne bude kukavica, a za heroja da prestane biti heroj.

- Nema tog dostojanstva koje se ne bi otopilo u boli.

Bertrand Rasel

Vinogradi Šampanje

Regija Šampanja je historijska oblast koja se nalazi na oko 160 km. sjeveroistočno od Pariza. Po njoj je dobilo ime poznato pjenušavo vino, koje se proizvodi upravo u ovoj oblasti. Šampanja je oblast bogata kulturno - historijskim i mnogim drugim znamenitostima. Ovo je oblast duge historije, jednog od najljepših vina i veoma popularna turistička destinacija.

Reims je najznačajniji grad ove regije. U njegovoj je predivnoj katedrali Notre Dame de Reims između 816. i 1825. krunisano čak 37 francuskih kraljeva. Nalazi na listi UNESCO-a. Još u srednjem vijeku ovdje su pravljena vina, koja su se nalazila na vojvodskim i carskim trpezama. U vrijeme Napoleona šampanjsko vino je postalo simbol moći i bogatstva, od Pariza pa sve do Sankt Petersburga. Danas je Šampanjac prepoznat kao svjetski brand čije je ime rezervisano isključivo za pjenušava bijela vina iz pokrajine Šampanje.

- Atlantska cesta

Albert Kami

Albert Kami (Albert Camus) Mondovi, Alžir, 1913. - Villeblevin, Francuska, 1960. je francuski književnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. godine. Poznat je po svom karakterističnom stilu pisanja i tematikama svojih djela. Čitav njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog čovjeka naziva bludnim, ciničnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice evocira antičku Grčku, koja je "u svemu znala nači pravu mjeru". 

Rođen je u siromašnoj i gotovo nepismenoj porodici. Godinu dana nakon njegova rođenja poginuo mu je otac, a on je ostao živjeti s polugluhom majkom. Odrastao je u vrlo lošim uslovima, u siromaštvu. 1923. dobio je državnu stipendiju i upisao gimnaziju, nakon koje upisuje Univerzitet u Alžiru. Kao mladić bio je golman u nogometnoj ekipi na univerzitetu, ali je nedugo nakon toga dobio tuberkulozu, zbog čega je morao napustiti nogomet, ali i privremeno obustaviti studij. Kako bi se prehranio, obavljao je mnoge poslove, od privatnog učitelja do prodavača automobilskih dijelova.

1936. diplomirao je filozofiju na svom Univerzitetu. Te godine osnovao je i svoju pozorišnu družinu, za koju je pisao komade, režirao predstave i povremeno glumio. Počeo je baviti se i novinarstvom, te objavljuje svoju prvu zbirku eseja "Lice i naličje".

1939. izdao je drugu zbirku eseja "Pirovanje", a kada je započeo drugi svjetski rat, prijavio se u vojsku u koju nije primljen zbog tuberkuloze koja mu je narušila zdravlje. Uskoro je Camus počeo pisati za časopis Paris-Soir, te 1941. godine završava svoj prvi roman "Stranac", istovremeno štampajući i esej "Mit o Sizifu" koji predstavlja egzistencijalizam i roman apsurda. 1947. izdaje roman "Kuga", svoj drugi najpoznatiji roman. Napisao je i mnoga druga filozofska djela, eseje, romane i novele. Za svoj književni rad Camus je 1957. godine dobio Nobelovu nagradu. Umro je u automobilskoj nesreći u okolici Sensa, 1960. godine.

MISLI

- Čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jest.

- Čovjek je uvijek slobodan na nečiji tuđi račun.

- Čovjek je više čovjek po stvarima koje prešućuje, nego po onima koje kaže.

- Jedan savjet, prijatelju: ne čekaj Sudnji dan - svaki je dan sudnji.

- Jedna od karakteristika osrednjeg duha jeste vječito preračunavanje.

- Ljepota bez draži isto je što i udica bez mamca.

- Ljudsko srce ima nezgodnu naviku da sudbinom naziva samo ono sto ga satire.

- Naučio sam živjeti s mišlju da nikada neću naći mir i sreću. Ali još uvijek ću sve od sebe dati između ta dva trenutka.

- Novac možda ipak nije zlo, inače ga se zacijelo ne bismo mogli tako lako osloboditi.

- Onaj koji očajava zbog događaja je kukavica, ali onaj koji se uzda u ljudsku sudbinu je budala.

- Protiv neugodnih istina ima samo jedan lijek - treba se s njima pomiriti.

- Tražiti ono sto je istinito ne znaci tražiti ono sto je poželjno.

- U svijetu bez iluzija čovjek je stranac.

Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti.

Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi.

Hodaj pored mene i budi mi prijatelj.

Ibn Sina

Recite ljudima ono što im pripada

Ponekad ljudima treba reći tačno ono što im pripada, jer ukoliko prešutiš, ugušit ćeš se u vlastitoj šutnji.

Treba ponekad ljudima reći tačno ono što im pripada, ne radi njih, već radi samoga sebe da ono što znaš i čega si svjestan čuješ naglas iz svojih usta. Treba im jednom to reći, jer tako ćeš se najbolje osjećati, najbolje postaviti granice dokle tko može ići i gdje su granice gdje se trebaju zaustaviti. Kada im to kažeš ne samo da će ti biti lakše, osjećat ćeš da živiš novi život, slobodniji i mirniji.

Ponekad ljudima treba reći da ostanu tamo gdje jesu, jer zaslužuješ živjeti pristojan i kvalitetan život, a ne možeš ako je pokraj tebe netko tko neprestano kvoca, ruje, širi valove negativnosti i sve truje.

Ponekad im trebaš reći ono što im pripada, da bi mogao umiriti svoju savjest, jer istina je važnija od lažnoga smješkanja. A kada im kažeš istinu, vidjet ćeš kako se lista ljudi iz tvoje blizine smanjuje, bilo prijatelja, bilo onih koji se pretvaraju da su prijatelji.

Ponekad ljudima treba reći riječ zahvale ako su bili uz tebe u teškim trenucima, pokazati im da se na tebe mogu osloniti ako im zatreba, jer to su ljudi kojima trebaš osigurati pristup svojoj lićnosti, jer su dokazali da im možeš vjerovati i koji bezuvjetno tebi vjeruju. 

Ponekad ljudima treba reći tačno ono što im pripada da kasnije ne žališ što nisi.

Kada kažeš ljudima ono što im pripada znat ćeš tačno na čemu si. Tek kada im to kažeš shvatit ćeš da šutnja nije uvijek zlato. Tek kada to kažeš bit će jasno do kojih granica drugi mogu ići i preko kojih granica ni ti nećeš prelaziti.

Treba imati hrabrosti i petlje da bi se reklo, a to je najteže. Ali nemoj se bojati reći, jer nakon toga se stvari neće pogoršati, već će se samo pokazati istina kakva već postoji.

Mario Žuvela

Odlazite na vrijeme

Den Braun

Den Braun (Dan Brown) je rođen u Eksteru, Nju Hempšir, SAD, 22. juna 1964. Američki je pisac trilera, najpoznatiji po svom serijalu knjiga o Robertu Langdonu. Jedan je od najčitanijih pisaca današnjice. Istakao se po svojim naučno fantastičnim trilerima, uključujući i "Da Vinčijev kod", jedan od najprodavanijih romana svih vremena.

Den Braun je završio koledž "Amherst" i akademiju "Filips Ekster" na kojoj je predavao engleski jezik, prije nego se posvetio pisanju. Njegovo zanimanje za kriptografiju, simbole, kodove i tajne državne agencije navelo ga je da napiše svoj prvi roman, "Digitalna tvrđava" 1998. godine, koji je odmah bio zapažen. Roman istražuje tanku liniju između građanske privatnosti i nacionalne bezbjednosti.

Njegovi romani su potrage za relikvijama s početka rane epohe kršćanstva, praćeni motivima umjetnosti, kriptografije, simbola, kodova i teorija zavjere. Zbog historijskih tema i kršćanstva kao jednog od glavnih motiva, njegove knjige izazivaju dosta polemika. Uprkos nesuglasicama koje ih prate, njegove knjige su prevedene na 56 jezika i prodate u preko 200 miliona primjeraka.

Prije nego što je počeo da piše, Den Braun je pokušao da izgradi muzičku karijeru koju kasnije napušta. Godine 1991. se seli u Holivud gdje pristupa Nacionalnoj akademiji tekstopisaca. Tu upoznaje svoju buduću ženu Blajt Njulon koja je u to doba bila na poziciji direktora za umjetnički razvoj Akademije, a 1994. godine objavljuje CD pod nazivom Anđeli i demoni koji je na omotu imao isti ambigram kao i kasnije objavljena knjiga.

MISLI

- Tehnologija mijenja način na koji djelujemo kao ljudi.

- Historičari umjetnosti slažu se da Da Vinčijeve slike sadrže skrivene razine značenja koje dobro prolaze ispod površine boje. Mnogi naučnici vjeruju da njegov rad namjerno ukazuje na moćnu tajnu  koja je i danas zaštićena od strane tajnog bratstva u kojem je Da Vinči bio član. 

- Naše religije su mnogo sličnije nego što su različite.

- Prije dvije hiljade godina živjeli smo u svijetu Bogova i Boginja. Danas živimo u svijetu isključivo bogova. Žene su u većini kultura lišene duhovne moći.

- Svi mi pokušavamo razotkriti velike misterije života i svako slijedi svoje vlastite puteve prosvjetljenja.

- Moja iskrena nada je da će Da Vinčijev kod, osim što zabavlja ljude, poslužiti kao otvorena vrata za početak vlastitih istraživanja.

- Pisanje je usamljeno putovanje, tako da sam uvijek uzbuđen što ću izaći na turneju po knjizi i upoznati čitaoce jedan na jedan.

Virdžinija Vulf

Milan Kundera

Milan Kundera rođen je u Brnu 1929. godine. U rodnom gradu je 1948. godine maturirao, a zatim upisao Filozofski fakultet Karlovog univerziteta u Pragu. Završio je nekoliko semestara i prekinuo studije. Nakon toga prelazi na čuvenu prašku Filmsku akademiju gdje nakon diplomiranja ostaje kao predavač svjetske književnosti. Kao intelektualac angažovao se u širokom pokretu čeških i slovačkih intelektualaca, poznatom pod nazivom Praško proleće. Veliki odjek je doživelo njegovo istupanje na Kongresu čehoslovačkih pisaca 1967. godine. Bio je istaknuti saradnik sa filozofom Karelom Kosikom. Posle gušenja Praškog proleća i okupacije Čehoslovačke 21. avgusta 1968. godine Kundera je u svojoj domovini bio nepostojeća ličnost. Samo su dve njegove knjige ugledale svetlo dana u Čehoslovačkoj do 1970, kada su bile povučene iz knjižara i biblioteka. Godine 1975. Kundera prihvata poziv francuskih intelektualaca da bude gostujući profesor na fakultetu u Renu.

Kunderini romani doživljavaju svjetski uspeh. U nizu polemičkih intervjua koji su doživeli veliki odjek u Francuskoj i svetu, Kundera je progovorio o važnim istorijskim i društvenim temama. Zbog takvog njegovog književnog i vanknjiževnog delovanja, komunističke vlasti u Čehoslovačkoj mu 1978. oduzimaju državljanstvo. Punih dvadeset godina, od 1970. do 1990. godine, Kundera će biti zabranjen u svojoj domovini. Njegove pripovetke i romani biće u toku tih dvadeset godina objavljivani na češkom u inostranstvu i na francuskom u Parizu, a zatim prevođene širom sveta u velikim tiražima. Pisac slavan u čitavom svetu bio je u isto vreme zabranjen i prećutan u svojoj domovini. U toku tih dugih dvadeset godina Milan Kundera u Francuskoj pronalazi svoju novu, drugu domovinu. Godine 1981. dobija francusko državljanstvo. Svakako da je u njegovom slučaju „kulturna asimilacija“ bila značajan deo i njegove književne poetike. Njegova najpoznatija djela su „Nepodnošljiva lakoća postojanja“ i „Šala“.

MISLI

- Tamo gdje govori srce, nije pristojno da razum stavlja svoje primjedbe.

- Onaj ko ne misli na svoje tijelo postat će njegovom žrtvom.

- Ni jedna ljubav ne može preživjeti u šutnji.

- Borba čovjeka protiv vlasti je borba pamćenja protiv zaborava.

- Dvoje zaljubljenih, izolovani od ostatka svijeta, to je prelijepo.

- Ljubav je čežnja za našom vlastitom izgubljenom polovicom.

- Ljudi od svojih patnji bježe najčešće u budućnost. Zamišljaju na stazi vremena crtu iza koje sadašnjih muka više neće biti.

- Ne možete mjeriti uzajamnu pažnju dvoje ljudi po broju riječi koje razmijene.

- Prijateljstvo je za mene bilo dokaz da postoji nešto jače od ideologije, vjere, nacije.

- Rijeke teku vjekovima, a ljudske sudbine se odigravaju na obalama. Odigravaju se da bi sutra bile zaboravljene, a rijeke i dalje teku.

- San je dokaz da fantazija, sanjarenje o onome što se nije dogodilo, spada u najosnovnije potrebe čovjeka.

- Za dobro ovog svijeta nije potrebno da anđeli steknu prevlast nad vragovima, nego da moć obiju strana bude približno izjednačena.”

- Ne treba se stalno vraćati u prošlost. Dovoljno je već i to što joj i protiv svoje volje moramo poklanjati toliko vremena.

- Čovjek nikad ne može znati što treba željeti, jer živi samo jedan život i nikako ga ne može usporediti sa svojim prethodnim životima, niti ga u sljedećim životima popraviti.

- Čovjek sve proživljava prvi put i bez pripreme. Kao glumac koji igra predstavu bez ikakve probe. 

- Čovjek koji želi napustiti grad u kojem živi nije sretan.

- Ništa nije teže od suosjećanja. Ni vlastita bol nije tako teška kao bol suosjećanja s nekim za nekoga, umjesto nekoga, bol višestruko umnožena kroz misaone predodžbe, bol produžena u stotinu odjeka.

- Jedinstvenost ljudskog "ja" krije se upravo u onome što je na čovjeku nezamislivo. Predstaviti sebi možemo samo ono što je kod svih ljudi isto, što im je zajedničko. Pojedinačno "ja" je ono različito od zajedničkog, prema tome, ono što se ne može unaprijed odgonetnuti i procijeniti, ono što kod drugog treba tek otkriti, sagledati, osvojiti.

- Nikada nećemo moći sa sigurnošću ustanoviti u kojoj su mjeri naši odnosi prema drugim ljudima posljedica naših osjećanja, ljubavi, mržnje, dobrote ili zlobe, a u kojoj su mjeri predodređeni odnosom snaga između pojedinaca. Stvarna dobrota čovjeka može se pokazati u svoj svojoj čistoti i slobodi samo u odnosu prema nekome ko ne posjeduje nikakvu moć.

- Ljudsko vrijeme se ne okreće u krugu, već juri po pravoj liniji naprijed. To je razlog zašto čovjek ne može biti sretan, jer je sreća čežnja za ponavljanjem.

Den Braun