Platon

Platon je izuzetno uticajan grčki filozof. Živio u četvrtom vijeku p.n.e. Idealist, Sokratov učenik, Aristotelov učitelj i osnivač Akademije. Temeljno djelo Platona je "Država", i ona u najboljem svijetlu pokazuje promišljanje Platona kao idealističkog utopiste. Platonov idealizam je posebno slikovito pokazan u "Državi" - dio o pećini.

MISLI

- Početak je najvažniji dio svakog posla.

- Mudri ljudi govore zato što imaju nešto da kažu, a budale zato što moraju nešto da kažu.

- Najveće blaženstvo koje je ikada postojalo na svijetu postiže se ljubavlju.

- Neki ljudi vjeruju u sve, samo ako im se šapne.

- Nikad ne obeshrabruj nekoga ko kontinuirano napreduje, bez obzira koliko sporo.

- Od slobodnog čovjeka ne može se napraviti rob, jer je slobodan čovjek slobodan i u zatvoru.

- Postoji samo jedno dobro, a to je znanje, i jedno zlo, a to je neznanje.

- Pravednost je vrlina velikih ljudi.

- Samo mrtvi su vidjeli kraj rata.

- Zaljubljenici vide na svijetu samo sebe, a zaboravljaju da ih vidi svijet.

- Znanje koje imamo je samo mrvica onoga kojeg nemamo.

- Kao jedna od kazni za neučestvovanje u politici je i ta da vam bude vladano od strane nedostojnih.

- Dobri ljudi ne trebaju zakone da bi im bilo rečeno kako da se ponašaju odgovorno, dok će zli ljudi uvijek pronaći način da zaobiđu zakone.

- Da čovjek pobijedi samog sebe, prva je i najplemenitija od svih pobjeda.

- Neznanje je korijen i pokretač svakog zla.

- Svaki čovjek lako može drugome nanijeti zlo, ali je malo ljudi koji mogu drugome učiniti
dobro.

- Nijedan čovjek ne bi smio imati djecu ukoliko nije odlučan da ih dovede do kraja u njihovom učenju i odgoju.

- Smrt nije ono najgore što se može dogoditi čovjeku.

Umberto Eko

Umberto Eko (Umberto Eco) 1932. - 2016. talijanski je pisac, filozof, esejist i lingvista. Bio je jedan od najznačajnijih mislilaca. Rođen je u Alessandriji, u italijanskoj provinciji Pijemont. Također je bio i redovni profesor semiotike na Univerzitetu u Bologni. Slavu je stekao romanom "Ime ruže" (1980), po kojem je snimljen i kultni film. I ostali njegovi romani naišli su na sjajan prijem kako kod publike tako i kod kritike. Slijedili su: "Fukoovo klatno", "Ostrvo dana pređašnjeg", "Baudolino", "Tajanstveni plamen kraljice Loane", "Praško groblje". Od ilustrovanih izdanja, najpoznatije su svakako "Istorija ljepote" i "Istorija ružnoće".

Kada je morao da govori o sebi, tvrdio je da je filozof i da romane piše samo vikendom, danima predviđenim za odmor. Onoliko koliko je vjerovao u humanizam, Eko je prezirao totalitarizam.  I ne samo to, nego je imao hrabrosti i da se bori protiv njega, iako je jednom rekao da je pravi heroj uvijek heroj greškom, i da bi i on samo želio da bude kukavica kao i svi drugi. Umberto Eko jeste pravi heroj 20. i 21. vijeka.

MISLI

- Ne možeš pobjeći od beskraja, bjekstvom u neki drugi beskraj, ne možeš pobjeći od istog obmanjujući se da možeš da pronadeš različito.

- Prelijepo mi je to kada držim knjigu u rukama. Nikakav film, nikakva fotografija ne može doseći tu radost, to bogatstvo koje osjećam kada prelazim prstima po njenim stranicama. Sam taj tihi čin čitanja ima u sebi nešto uzvišeno, intimno što bih mogao uporediti sa seksualnošću.

- Ljepota je uvijek pitanje vremena, epoha. Ticijan ne bi znao šta bi s Pikasovom slikom, sigurno bi je smatrao strašno ružnom. Neki ljudi kupuju kič i žive sretno usred tog kiča koji ja smatram nepodnošljivim

- Kada čovjek prestane vjerovati u Boga, to ne znači da je prestao vjerovati u bilo šta. On onda vjeruje u svašta.

- Izdavački mit je da ljudi hoće da čitaju lake stvari.

- Bojte se poslanika i onih koji su spremni da umru za istinu, jer po pravilu zbog njih mnogi drugi umiru sa njima, često prije njih, a ponekad i umjesto njih.

- Ništa više uplašenom čovjeku ne daje hrabrosti kao tuđi strah.

- Kao što kaže stara poslovica, pero drže tri prsta, ali radi čitavo tijelo. I boli.

- Melanholija u krvi nije mutan talog nego najbolji vinski cvijet, ona stvara heroje jer budući da graniči s ludošću podstiče čovjeka na najhrabrija djela.

- Kada ujutro vežem kravatu, čini mi se da donosim ideološku odluku.

- Natjerao bih ljude da pročitaju moje knjige kako ne bi vjerovali da svijetu treba vladar.

Blagaj

Blagaj je oduvijek bio mjesto u koje se dolazilo zbog njegove ljepote, njegove očaravajuće prirode i historije koja je osjetna u svakom trenutku. Neponovljivi ambijent Vrela Bune, mira Derviške Tekije i svježine rijeke Bune čine ga posebnim. Sami Blagaj kao i njegovu okolinu karakteriše raznolikost njegovih nadzemnih i podzemnih voda, te kraškh oblika i vrsta stijena. Blagaj u tom smislu predstavlja jedan od najljepših primjera geomorfoloških procesa koji su se kroz historiju odvijali na ovom terenu. 

Izvorište Bune je jedno od najvećih i zasigurno najljepših u Evropi. Voda izbija ispod 200 met. okomite litice, na čijem vrhu se nalazi ruševina starog grada Herceg - Stjepana, posljednjeg vladara Hercegovine, prije otomanske vlasti. Vidjevši toliku količinu vode koja sama od sebe tvori rijeku, vjerovatno je i turski sultan bio impresioniran time, pa je naredio da se pored Vrela Bune sagradi predivna Derviška tekija, koja danas predstavlja najmističnije mjesto u cijeloj Bosni i Hercegovini.  Ova kuća je u 16. stoljeću napravljena za potrebe derviškog reda, a u prelijepoj avliji koja gleda na izvor rijeke Bune možete se poslužiti osvežavajućom limunadom i tradicionalno pripravljenom kafom. 

Područje Blagaja je poznato po raznolikosti svoje flore i velikom broju endemskih vrsta. Plodna obradiva zemlja je pogodna za tipičnu mediteransku poljoprivredu, sa mnogo ranog voća i povrća. To što je danas Blagaj turistički centar Hercegovine, doprinosi i činjenica da u Blagaju ima 11 spomenika od nacionalne vrijednosti, koji su atraktivni i turisti ih rado posjećuju. U njih spadaju pomenuti Stari grad iznad Blagaja, zatim atraktivna, smještena pored vode Velagićevina, kao i džamija Sulejmana veličanstvenog, te Karadozbegov most. 

Kompleks starih kuća u Velagićevini predstavlja pravi primjer kako se nekad živjelo i stanovalo i vrijeme provodilo u blagajskim kućama i avlijama. U Blagaj se dolazi i radi neponovljivog ukusa blagajske pastrmke koja živi u rijeci Buni, a naročito prija kada se konzumira u jednom od brojnih i u starom stilu izgrađenih, živopisnih blagajskih restorana, smještenih tik pored rijeke.