Halil Džubran

Halil Džubran (Kahlil Gibran) 1883.-1931. je arapsko - američki pjesnik, filozof i slikar. Rođen je u selu Bsari u kršćanskoj svešteničkoj porodici. Obrazovanje je sticao u Bejrutu, Parizu i Njujorku. Džubran je bio višestruko nadarena ličnost i ostavio je vlastiti trag u svijetu književnosti i kulturne baštine. Pošto je u svom književnom i likovnom stvaralaštvu bio podjednako otvoren i za istočna i za zapadna mišljenja i pjevanja, često je ukrštao i uzajamno oplemenjivao najrazličitije duhovne pravce. Njegovo izuzetno književno djelo obuhvata pjesme, pjesme u prozi, parabole, priče i aforizme.

MISLI

- Ako želiš da vidiš dolinu, popni se na vrh planine;

ako želiš da vidiš vrh planine, podigni se na oblak;

ali ako težiš da razumješ oblak, zatvori oči i razmišljaj.

- Većina od nas lebdi sumnjičavo između ćutljivog bunta i brbljive pokornosti.

- Otkrio sam tajnu mora, razmišljajući o rosi.

- Neki misle da na njih namigujem kad zatvorim oči da ih ne bih vidio.

- Više volim da budem sanjar među najnižim sa vizijama koje treba ostvariti, nego gospodar među najvišim bez snova i želja.

- Ako nekoga voliš pusti ga da ode, jer ako se vrati, on je uvijek bio tvoj, a ako se ne vrati, on nikada i nije bio tvoj.

- Iz patnje su se pojavile najjače duše, najbolji ljudi ispraćeni su u ožiljcima.

- Vaš život nije toliko određen onim što vam život donosi, koliko stavom koji ste zauzeli. Ne toliko zbog onoga što vam se događa, koliko zbog načina na koji vaš um gleda na ono što vam se događa.

- Mudrost prestaje biti mudrost kada postane previše ponosna da plače, previše ozbiljna da se smije i previše sebična da traži drugačije od sebe.

- Većina ljudi koji traže savjet od drugih, već je odlučila da postupi po svojoj volji.

- Kažu da ćutanje obitava u zadovoljstvu, ali ja vam kažem da bunt, opiranje i prezir obitavaju u čutanju.

- Ko danas sluša himnu potoka kad bura govori.

- Najviši stepen duše je poslušati čak i ono čemu se um protivi. a najniži stepen uma je protiviti se onome čemu se duša pokorava.

  

- Često sam mrzio u samoobrani, ali da sam bio jači, nikad ne bih pribjegao takvom oružju.

- Sačuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom.

- Dobro je dati kad neko moli, ali je bolje dati nezamoljen.

  

- Vaša je bol lomljenje ljuske koja zatvara vaše poimanje.

- Čovjek nije plemenit po porijeklu. Koliko li je plemenitih poteklo od ubojica!

- Nije pokvaren svaki onaj koji je okovan.

- Kako malo znaju ljudi koji misle da se ljubav rađa dugim poznavanjem i stalnim boravkom zajedno! Istinska ljubav je čedo duševnog razumijevanja i ukoliko se to razumijevanje ne postigne u jednom trenu, neće ni za godinu, niti za vijek jednog naraštaja.

- Sačuvaj me od onoga koji istinu ne može reći a da ne ubode, od onog čovjeka s dobrim izražavanjem ali lošim namjerama i od onog koji samopoštovanje stiče pronalazeći mane drugima.

O DJECI

Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona maju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne i njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snovima.

Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.

Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću.
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.

UKORIH SVOJE SRCE SEDAM PUTA

Prvi put: kad se pokušah dočepati
visokoga položaja izrabljujući slabije.

Drugi put: kad se pretvarah da sam hrom

pred onima koji bijahu obogaljeni.

Treći put: kad, pošto mi bijaše dano da biram,

radije izabrah lagano nego teško.

Četvrti put: kad sam, pogriješivši,

tješio sam sebe pogreškama drugih.

Peti put: kad bijah poslušan iz straha

tvrdeći da sam jak u strpljenju.

Šesti put: kad odizah halju

da bih izbjegao glib života.

Sedmi put: kad pjevah hvalospjeve Bogu

i mišljah da je pjevanje vrlina.

- Haled Hoseini

Hafiz Širazi

Najveći lirski pjesnik na perzijskom jeziku i najviše hvaljen perzijski pjesnik. Rodom je iz Širaza u kojem je proveo skoro čitav svoj zivot. Živio je u 14. vijeku. Nijedan drugi pjesnik na perzijskom jeziku nije uspio dostići to savršenstvo da prenese ono što duša u stvarnosti preživljava. 

Jedan je od velikih pjesnika klasične perzijske poezije u koje spadaju: Firdusi, Enveri, Nizami, Rumi, Sadi, Hajjam, Hafiz i Džami.

Hafizov Divan jedno je od najznačajnijih dijela perzijske književnosti. Hafizove pjesme, po svojom sadržaju, čine sintezu svega što je u proteklih par vijekova opjevano u perzijskoj lirici. On je sjedinio sve osobine ranijih stvaralaca perzijske poezije, dajući toj sintezi čar svog lićnog pjesničkog genija. 

Njegovi se gazeli i dan danas smatraju nenadmašnim primjerima ljubavne lirike u svim orijentalnim književnostima. Takođe su izvršili uticaj na mnoge klasike evropske književnosti, a posebno na velikog Getea, čiji je Zapadno-istočni divan svojevrsni respekt najvećem lirskom pjesniku istoka.

Divan

Pođoh jednog dana brati ruže iz bašče, 

Odjednom poj slavuja moga se uha tače.

Siromašak poput mene u ružu se zaljubi ludo,
usred bašče jecat stade i plakati srce hudo.

Otkada mi srce dirnu tog slavuja pjesma blaga,
preosjetljiv postao sam, izdaje me posve snaga.

I tako, po toj bašči sam povazdan kružim,
o plačnom mislim slavuju i zavodnici ruži.

Udruži se ruža s trnom, a slavuj u ljubav pade,
nit' se otrijezni slavuj, nit' ruža mu nade dade!

U toj bašči dosad mnoga je ruža cvala,
al' se ne desi nikad da cvijet je bez trna dala.

O Hafize, od nebesa ne očekuj sretne dane,

sto mahana nebo ima, a nijedne dobre strane.

- Sadi Širazi

Erih Marija Remark

Erih Marija Remark (Erich Maria Remarque) 1898. - 1970. je njemački književnik. Sa osamnaest godina je mobilisan i poslat na front (Prvi svjetski rat), na strani Austrougarske i Turske vojske. Kada je zadobio povrede od eksplozije granate sklonjen je s ratišta dok se nije potpuno oporavio. Bio je u jednoj Nemačkoj bolnici i tu napisao svoju prvu novelu "Soba Snova“. Poslije rata je radio različite poslove, između ostalog bio je bibliotekar, učitelj, poduzetnik, novinar i izdavač.

1929. godine objavljuje svoje najpoznatije djelo "Na zapadu ništa novo". Roman  objavljuje pod imenom Erih Marija Remark (mijenjajući srednje ime u čast svoje majke). To djelo je prikaz okrutnosti rata iz ugla devetnaestogodišnjeg vojnika. Roman je postao bestseler, prodat u više od milion kopija. Činilo se da ljudi uče lekciju, ali nije bilo tako. Njegov pacifizam je došao u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjesto.

Nacistička partija je jačala velikom brzinom, a njihovi ideali su se kosili sa razmišljanjem  trezvenih ljudi među kojima je bio i sam Remark. Pod velikim pritiskom javnosti i propagande koja je bila aktuelna, nacisti javno spaljuju sve Remarkove radove. To je bio početak javnog linča i još jedne borbe koju je morao da vodi protiv svoje volje. Razlika je u tome što je ovo bila njegova lična borba protiv mašine koja je rasla na temeljima i zemlji za koju se on borio. U javnost je pušten dokument koji je pokazivao da Remark u stvari nije ni učestvovao u Prvom svjetskom ratu i da je sve njegova izmišljotina. Optužbe su uslijedile i zbog njegovog prezimena, za koje su nacisti smatrali da vodi porijeklo od francuskih Jevreja.

Zahvaljujući svojoj propagandi nacisti su uspjeli da natjeraju Remarka da napusti Njemačku i emigrira u Švicarsku, a zatim u SAD. Tamo je stekao ogromnu reputaciju i renome kakav zaslužuje. Nastavio je da piše djela koja jednostavnim i emotivnim  jezikom daju sliku ratnog i poratnog vremena u Njemačkoj. Kao antimilitarist i antifašist, pisao je djela u kojima prikazuje okrutnost nacista, osuđuje rat, rasizam i neljudske metode Trećeg Rajha.


MISLI

- I znam: sve što sada, dok smo u ratu, kao kamen tone u nas, poslije rata će uskrsnuti; i tek onda će početi obračunavanje na život i smrt.

- Karakter čovjeka najbolje ćeš upoznati kad ti postane pretpostavljeni.

- Mi u porodici nikad nismo bili naročito nježni; to nije uobičajeno kod siromašnog svijeta koji mora mnogo raditi i s brigama se boriti.

- Pao je u oktobru 1918.. jednog dana kad je na cijelom ratištu bilo tako mirno i tiho da se izvještaj Vrhovne komande ograničio samo na rečenicu: Na zapadu ništa novo.

- Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt miliona je statistika.

- Ko ništa ne očekuje, nikad nije razočaran.

- Velike stvari nikad ne tješe, nego uvijek samo male, beznačajne.

- Čovjek je jači od sudbine sve dotle dok se ne preda.

- Baš zato što se u nju ne može vjerovati, sreća je stalno nova i pobjedonosna.

- Niko ti ne može biti stran kao osoba koju si nekad volio.

- Samo onaj, koji zna šta usamljenost znači, zna pravu vrijednost susreta sa svojom dragom.

- Ljubav ne trpi objašnjenja. Zahtjeva samo rad.

- Ljubav želi da bude vječna. To je glavni uzrok mučenja koje nam zadaje.

- Žena postaje pametnija kada je zaljubljena, dok muškarac jednostavno gubi razum.

- Samo kada napustite voljenu osobu postajete kompletno fascinirani svim onim što je vezano za nju. To je paradoks ljubavi.

- Greška je misliti da svi ljudi imaju jednaku sposobnost da osjećaju.

- Ponekad treba da prekršiš pravila. U suprotnom nećeš osjetiti radost.

- Što je čovjek primitivniji, to je bučniji.

- Šta god da ti se dešava, nikad to ne shvataj lično. Ništa na ovom svijetu nije toliko važno.

- Čudnovato kako čovjek misli da su svuda na njega upereni reflektori i da ljudi ni na šta drugo ne misle nego da njega traže. Volim tebe, i ovaj trenutak, i ljeto koje neće ostati, i ovaj predio, i rastanak, i prvi put u životu sebe samog, jer sam ogledalo u kome se ti ogledaš, i stoga te dvaput imam. Daj mi samo vremena. Moram se privići. To mora čak i leptir kad poslije života u tami izađe na svjetlost i otkrije da ima krila. Da, jedno ljeto je kratko, i jedan život je kratak, ali šta ga čini kratkim? To što znamo da je kratak. Znaju li one mačke napolju da je život kratak? Znaju li ptice? Njima je vječit. Niko im nije rekao. Zašto je nama rečeno? Zašto? Odgovora nema. Odgovora nema osim onog koji sami sebi date.

- Haruki Murakami

Osho

Ošo (Osho) je rođen u Kučuadi, Madija Pradeš, Indija, 11. decembra 1931. Od najranijeg detinjstva bio je buntovni i nezavisni duh, koji je nastojao da sam doživi istinu, umjesto da stiče znanja i vjeruje u ono što su mu drugi naložili. Nakon prosvjetljenja u dvadeset i prvoj godini, Ošo je dovršio svoje akademske studije da bi proveo izvjestan broj godina predavajući filozofiju na univerzitetu u Đabalpuru. U međuvremenu, putovao je kroz cijelu Indiju držeći govore, izazivajući pravovjerne religijske vođe na javne rasprave, dovodeći u pitanje tradicionalna vjerovanja i upoznavajući ljude iz različitih sredina. Mnogo je čitao, sve što je mogao da pronađe kako bi proširio svoje razumjevanje sistema verovanja i psihologije savremenog čovjeka. 

Kasnih šezdesetih Ošo je razvijao svoj jedinstveni sistem tehnika dinamične meditacije. Savremeni čovjek, govorio je, toliko je opterećen prevaziđenim tradicijama iz prošlosti i brigama koje donosi savremeni život da mora da prođe kroz jedan dubok pročišćavajući proces prije nego što bude u stanju da otkrije bez-misaonost, opušteno stanje meditacije.

Ranih sedamdesetih su prvi put ljudi sa Zapada čuli za Oša. Do 1974. formirana je Njegova komuna u Puni, Indija, koja je ubrzo počela da privlači posjetioce u velikom broju. U toku Njegovog rada, Ošo je doslovno prešao svaki aspekt razvoja ljudske svijesti. On je destilovao esenciju svega što je bitno u duhovnom pohodu savremenog čovjeka, i to ne putem intelektualnog razumjevanja, već putem sopstvenog životnog iskustva.

“Ja sam početak jednog totalno novog religijskog iskustva”, tvrdio je on. “Molim vas ne povezujete me sa prošlošću - ona jedva da vrijedi da bude upamćena.” Njegovi razgovori sa učenicima i tragaocima sa svih strana svijeta objavljeni su u više od 600 knjiga i prevedeni na preko trideset jezika.

Ošo je umro 19. januara 1990, od posljedi­ca trovanja od strane američkih vladinih agenata, u vrijeme kada su ga u tajnosti držali zatvorenog zbog formalne povrede zakona o emigraciji. Njegova ogromna komuna u Indiji, kao najveći centar duhovnog razvoja u svijetu, nastavlja da privlači hiljade posjetilaca sa svih strana svijeta koji dolaze da učestvuju u meditacijama, terapijama, tjelesnim vježbama i kreativnim programima, ili samo da dožive blizinu jednog bude.


MISLI

- Ljubav je sretna kad je mogućnosti dati nešto, ego je sretan kad je u prilici dobiti nešto.

- Niko ne može da vas uništi osim vi sami sebe, i niko ne može da vas spasi osim vi sami sebe.

- Onaj ko vas voli, voli vas upravo takvog kakvi jeste. Ako vas neko želi mijenjati, to znači da vi niste osoba koju on želi.

- Ako ti se sviđa cvijet, nemoj ga ubrati. Ako ga ubereš on umire i prestaje da bude ono što voliš. Zato ako voliš cvijet, pusti ga da živi. Ljubav nije u posjedovanju, ljubav je u uvažavanju.

- Što je čovjek mudriji, postaje svjesniji koliko malo zna. Što je čovjek gluplji, sve je sigurniji u svoje znanje.

Možete prosuđivati glupost uz pomoć te sigurnosti. Glupani su vrlo fanatični ljudi, jer su došli do „vrhunskih“ zaključaka, ne samo za sebe nego i za sve druge ljude. Oni žele da nametnu svoje zaključke svakome, cijelom svijetu. Uz to misle da suosjećaju s ljudima.

Sokrat je zadnjeg dana svog života rekao: “Znam samo da ništa ne znam.” Tog dana je postao najveći mudrac koga je Zapad ikada imao. Pridružio se velikom društvu Budha. Prestao je da bude filozof, postao je probuđen i prosvjetljen.

Mozak je pun zaključaka, a srce je uvijek spremno nešto da upozna. Srce je uvijek dijete, a razum je uvijek starac. Razum nikada nije mlad, a srce nikada nije staro – ovo ne smijemo zaboraviti.

Prvo moraš biti svoj, pa tek onda u odnosu.

Prekinite s odnosima. Mnogo života ste proveli u odnosima, čas ovim, čas onim. Dovoljno ste patili. Patili ste više nego što zaslužujete. A sva patnja je bila centrirana oko pogrešne koncepcije odnosa.

Život nije problem - nego tajna.

Ne postoji dobra filozofija. Zato što je osnovni korak u filozofiranju sljedeći: život je problem.

Ne gurajte rijeku, plovite s njom.

Prihvatite - zašto da se borite. U trenutku prihvaćanja problemi nestaju. Što god da se dešava prihvati, ne osuđuj.

Što će vam tu "zašto".

Pitanje "Zašto" je uvijek neodgovorivo. Naš um misli da kada god mi upitamo "zašto", odgovor mora doći. Drveće jeste - ne možete pitati zašto. Život - živi. Rijeka - plovi. Oblaci putuju nebom.

Nezadovoljstvo ljudi doživljavaju zbog toga što neprestano žele nešto što je nemoguće.

Kroz želju postajete crni oblak - veoma težak. Bez namjera, bez želja, postajete bijeli oblak - oblak bez težine.

Samo budite radosni i sve će se dogoditi.

Radost je najveća revolucija. Ako su ljudi radosni, neće ih biti briga za vođenje ratova, ni za sakupljanje novca, ni za traženje nemogućeg.

-  Antoni de Melo 

Mirisna polja lavande

Stara latinska izreka kaže: "Kao što je ruža miris srca, tako je lavanda miris duše".

Lavanda (Lavandula - lat. Lavanda angustifolija) je prelijepa, korisna, ukrasna, aromatična, začinska i ljekovita biljka. Koristi se više od 2000 godina. Naziv biljke potiče od rimske riječi "lavare", što znači "prati", odnosno "kupati", jer su Stari Rimljani zbog ugodne arome cvjetove lavande dodavali u mirisne kupke ili vodu kod pranja odjeće. Kao ljekovita biljka, lavanda je prepoznata tek u srednjem vijeku.

Smatra se pravom mediteranskom biljkom, iako je njeno prirodno stanište u Provansi u Francuskoj, uspijeva na području čitavog Mediterana, južno do tropske Afrike i jugoistočno sve do Indije. Danas se uzgaja u cijelom svijetu i u raznim klimatskim uslovima. Višegodišnja je biljka čiji životni vijek može dostići i do 30 godina.

Lavanda se koristi za zdravlje i za ljepotu. Njeno ulje se koristi kao antiseptik i u aromaterapiji. Koristi se kao sredstvo za pranje lica i tijela, kupke, toaletne vodice, za tjeranje moljaca, za aromu, te u liječenju mnogih bolesti. Njen ugodan miris otklanja umor i nemir  te povećava mentalnu aktivnost. Kao sredstvo za smirenje i opuštanje, osim ulja, pomaže i čaj od cvjetova lavande te kupka. Koristi se i kao začin jelima, a zbog svojega neodoljivog mirisa i izgleda, lavanda može poslužiti i za različite kreativne poklone, bukete i ukrase.

Često se uzgaja na velikim poljima koja u vrijeme njenog cvjetanja izgledaju očaravajuće.

- Smiješne poslovice