Mika Antić

Miroslav Mika Antić (Mokrin, 14. mart 1932. - Novi Sad, 24. juni 1986.), je bio veliki pjesnik i svestran umjetnik. U rodnom Mokrinu pohađao je Osnovnu školu, gimnaziju je završio u Kikindi i Pančevu, a studije je upisao u Beogradu. Živio je u Novom Sadu. Prije nego što je postao poznat bavio se raznim poslovima - bio je mornar, radio je u lutkarskom pozorištu. Osim pisanja bavio se i slikarstvom, novinarstvom i filmom. Bio je i urednik lista „Ritam“ i „Dnevnik“ u Beogradu i „Mlado pokoljenje“ u Novom Sadu

Pjesnik Mika Antić, u jednom razgovoru je rekao da je čitao mnoge pisce i da su na njega svi utjecali, ali je malo onih koji su mi ostali dobri i vječni prijatelji. U obraćanju djeci on kaže: „Moje pjesme nisu pjesme, nego pisma svakome od vas. One nisu u ovim riječima, već u vama, a riječi se upotrebljavaju samo kao ključevi, da se otključaju vrata iza kojih poezija čeka zatvorena da je neko oslobodi“.

U svome relativno kratkom životu dosegao je zvjezdano nebo popularnosti, kod djece i kod odraslih. Bio je svestrani umjetnik, pjesnik, slikar, sanjar i boem, osobenog životnog i stvaralačkog stila. Za svoja djela dobio je mnogobrojna priznanja.

NEPOVRATNA PJESMA

Nikad nemoj da se vraćaš,

kad već jednom u svijet kreneš.

Nemoj da mi nešto petljaš.

Nemoj da mi hoćeš-nećeš.

I ja bježim bez povratka.

Nikad neću unatrag.

Šta ti znači staro sunce,

stare staze,

stari prag?

Tu je ono za čim može da se pati.

Tu je ono čemu možeš srce dati.

Al’ ako se ikad vratiš,

moraš znati,

tu ćeš stati

i ostati.

Očima se u svijet trči.

Glavom rije mlako veče.

Od rijeke se dijete uči,

ka morima da poteče.

Od zvijezda se dijete uči

da zapara nebo sjajem.

I od druma da se muči

i vijuga za beskrajem.

Opasno je kao zmija.

Opasno je kao metak,

da u tebi vječno klija

i ćarlija tvoj početak.

Ti za korijen

nisi stvoren.

Cijeli svijet ti je otvoren.

Ako ti se nekud žuri,

stisni srce i zažmuri.

Al’ kad pođeš, nemoj stati.

Mahni rukom.

I odjuri.

Ko zna kud ćeš.

Ko zna zašto.

Ko zna šta te tamo čeka.

Ove su želje uvijek bjelje

kad namignu iz daleka.

Opasno je kao munja.

Opasno je kao metak,

da u tebi vječno kunja

i muči se tvoj početak.

Ti si uvijek krilat bio,

samo si zaboravio.

Zato leti.

Sanjaj.

Trči.

Stvaraj zoru kad je veče.

Nek od tebe život uči,

da se pjeni i da teče.

Budi takvo neko čudo,

što ne umije ništa malo,

pa kad kreneš, kreni ludo,

ustreptalo,

radoznalo.

Ko zna šta te tamo čeka,

u maglama iz daleka.

Al’ ako se i pozlatiš,

il’ sve teško,

gorko platiš,

uvijek idi samo naprijed.

Nemoj nikad da se vratiš.

MISLI

- Ako neko postane svjestan da je kroćen, kad-tad mora podivljati.

- Čemu na svijetu narodi, ako postoje ljudi?

- Da bi nadmudrio mudrost, odnjeguj vještinu slušanja.

- Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog.

- I najdalja budućnost ima svoju budućnost, koja u sebi čuje svoje budućnosti glas.

- I zato, sve što ti je strano posmatraj blagonaklono. Jer i tvoje je rasuđivanje, jer i tvoj je rad za nekog nasilje i bol.

- Ne bojim se ja zuba, zubi su mekši od usana. Zubi ujedaju za trenutak, usne za cijeli život.

- Ne sanjamo svi jednako i to nikome ne smeta. A zašto svima smetamo kad smo drugačije budni?

- Ne vjerovati ni u šta, to mora da je takođe nekakva vrsta vjere, zatucane i opake.

- Ne vjeruj ako ti kažu da svaki tvoj trenutak nije ni čudesan, ni pravi. Svaki je trenutak istina, samo što poneki ima lažnog čovjeka.

- Nigdje toliko ljudi kao u jednom čovjeku, nigdje toliko drukčijeg kao u istim stvarima.

- O meni najljepše brinu oni koji me ostavljaju na miru.

- Orao nikad nije imao potrebu da se upozna s nekim drugim orlom. Mravi su izmislili narode.

- Pa ako se i oklizneš, nekada, u životu, ne gledaj to kao pad u sunovrat, nego kao pad uvis!

- Postoje dva svijeta. Jedan smo izmislili, a na drugi nas tjeraju. Od koje ste vi vrste?

- Preleti beskonačnost i pobjedi vrijeme i maštu, ali nikad ne zaboravi kako se korača po zemlji.

- Samo onda kad i mi tražimo moći će neko i nas da sretne.

- Stvarnost je stvarnija ako joj dodaš nestvarnog.

- Svoju snagu prepoznaćeš po tome koliko si u stanju da izdržiš samoću.

- U svakom septembru ima nečega nalik na tihe rastanke.

- Uopće nije važno imaš li neuredne džepove, neurednu frizuru i domaće zadatke. Najveća nevolja na svijetu je sine moj, imati neuredan um.

- Sve je samo toliko veliko, koliko smo mi mali u sebi. I sve je toliko malo, koliko smo mi u sebi veliki.

Derviš Sušić

Elif Šafak

Elif Šafak( tur. Elif Şafak) je rođena 1971. u Strasbourgu, turska je književnica koja se bavi pisanjem pripovjedaka na engleskom i turskom jeziku. Doktorirala je pravo. Kao tinejdžer živjela je u Madridu, Ammanu, Bostonu, Michiganu, u Arizoni, Istanbulu i Londonu. Radi kao novinar za mnogobrojne turske, britanske, američke i rduge novinske kuće. Živi s mužem i njihovih dvoje djece u Londonu i Istanbulu.

Objavila je dvadeset knjiga, od kojih su trinaest romani. To su bestselleri: Čast, Istambulsko kopile, Četrdeset pravila ljubavi, Neimarov šegrt, Crno Mlijeko i drugi. Piše i na turskom i na engleskom jeziku, stapajući zapadnjačku i istočnjačku tradiciju pripovijedanja iznoseći nebrojene priče o ženama, manjinama, imigrantima, supkulturama, mladima i globalnim temama.

Njezin rad se oslanja na različite kulture i književne tradicije, odražava i duboko zanimanje za historiju, filozofiju, sufizam, usmenu kulturu i kulturnu politiku. Svojim pisanjem ruši kategorije, klišeje i kulturalne ograde, a uz sve to posjeduje izoštren smisao za crni humor. Njene knjige su prevedena na više od 30 jezika. Kritičari su je proglasili "jednim od najosebujnijih glasova savremene turske i svjetske književnosti".


MISLI

- Potragu za Istinom vodi srce a ne um. Koristite vaše srce kao vodič, a ne glavu na vašim ramenima, budite jedan od onih koji poznaju svog demona, a ne onaj koji ga ubija.

- Najviše konflikata i napetosti nastaje zbog jezika. Ne pridajite mnogo važnosti riječima. U zemlji ljubavi nema mjesta za govor. Ljubav je nema.

- Mi ne možemo naći Istinu slušajući samo jeku vlastitog glasa. Možemo pronaći sebe jedino u nečijem ogledalu.

- Babica zna da je rođenje bolno, beba žuri na svijet. Morate biti spremni na bol i teškoće ako želite ponovo roditi.

- Ljubav je putovanje. Htjeli to ili ne, svi putnici se mjenjaju. Niko se ne može kretati prema ljubavi a ostati isti.

- Umjesto da se opirete promjenama, predajte se. Dozvolite da život bude uz vas, a ne protiv vas. Ako mislite: „Moj život će biti pun uspona i padova“, ne brinite. Kako znate da padovi nisu bolji od uspona?

- Prava prljavština ne nalazi se napolju, već unutra, u našim srcima. Sve fleke možemo oprati vodom. Jedine koje ne možemo ukloniti su zloba i loše namjere koje prijanjaju za naše srce.

Milan Kundera

Tibetanski pristup odgoju djece

Tibetanci su strpljiv i mudar narod i imaju jedinstvene poglede na sve aspekte života, pa tako i na odgoj djece. Postoje četiri perida odgoja djece, zahvaljujući kojima mališani izrastaju u ljude koji su sami sebi dovoljni, pažljivo donose odluke i poštuju svoje roditelje.

Osnovno i najvažnije pravilo: nema ponižavanja ni tjelesnog kažnjavanja djeteta.

Prvi period: do 5. godine.

Prema djetetu se treba ponašati „kao prema kralju“. Ništa mu ne treba braniti, samo ga treba odvraćati. Ukoliko počne raditi nešto opasno, potrudite se da izgledate i zvučite uplašeno. Dijete to savršeno dobro razumije. U tom uzrastu formiraju se radoznalost, poduzetnost i interes za život. Dijete još nije sposobno graditi duže logičke veze. Recimo da je razbilo skupu vazu. Ono ne razumije da je za kupovinu te vaze trebalo dugo raditi i zaraditi mnogo novca. Kaznu će doživjeti kao savladavanje s pozicije sile. Nećete ga naučiti da ne razbija vaze, nego da se pokorava jačem. Zar to želite?

Drugi period: od 5. do 10. godine.

U tom razdoblju se prema djetetu treba odnositi „kao prema robu“. Postavite zadatke i tražite od njega da ih izvrši. Možete ga kazniti za neuspjeh, ali ne fizički. U tom periodu se aktivno razvija intelekt. Dijete mora naučiti predvidjeti reakciju drugih na svoje postupke, izazvati pozitivan stav prema sebi i izbjeći negativan. U tom uzrastu se nemojte ustručavati zasipati ga znanjem.

Treći period: od 10. do 15. godine.

Kako se odnositi prema njemu? Kao prema jednakom. Ne kao sa sebi ravnim, već upravo kao s jednakim, budući da ipak imate mnogo više znanja i iskustva. Savjetujte se s njim o važnim pitanjima, potičite i ohrabrujte njegovu samostalnost. Nametnite svoju volju neprimjetno, „u rukavicama“, putem primjera, diskusija i savjeta. Ukoliko vam se nešto ne sviđa, usmjerite se na negativne posljedice, izbjegavajući direktne zabrane. U tom periodu života, formiraju se samostalnost i neovisno mišljenje.

Posljednji period: nakon 15. godine.

Poštujte ga. Kasno je da ga odgajate i samo vam preostaje da ubirete plodove svog odgoja.

Kakve su posljedice nepoštovanja ovih pravila?

- Ukoliko do pete godine sputavate dijete, ugušit ćete mu aktivnost, interes za život, poduzetnost i intelekt. Naučit ćete ga da se bez pogovora i razmišljanja pokorava gruboj sili. Učinit ćete ga lakom žrtvom svih nasilnika.

- Ako mu nastavite ugađati poslije pete godine, dijete će ostati infantilno, neposobno za rad i bilo kakve duhovne napore.

- Nastavite li pretjerano štititi dijete i nakon 10. godine, ono će odrasti nesigurno, ovisno o samostalnijim prijateljima, koji na njega možda neće uvijek vršiti dobar utjecaj.

- Ako ne budete poštovali dijete nakon njegove 15. godine, ono vam to nikad neće oprostiti i otići će zauvijek. Čim mu se ukaže prilika.

Jednog dana reći ću svojoj djeci

Polarna svjetlost

Polarna svjetlost je svjetlosna pojava u visokim slojevima Zemljine atmosfere u obliku lukova, korona, pruga, zavjesa i raspršenih svijetlih ploha. Najčešće je vidljiva u polarnim krajevima, a što je udaljenost od magnetnih polova veća, to se rjeđe pojavljuje. Osim na Zemlji, zapažena je i na Jupiteru i Saturnu. Lukovi polarne svjetlosti su oštro ograničeni, zrakaste ili homogene strukture. Zavjese imaju duge zrake koje se često pružaju u smjeru magnetnog polja u obliku lepeze. Korona se pojavljuje u najsjevernijim krajevima, gdje su magnetne silnice okomite na površinu planeta. Raspršene svijetle plohe nalik su na osvijetljen oblak i mogu povremeno pulsirati, lagano povećavati i smanjivati sjaj u razdoblju od nekoliko minuta.

Polarna svjetlost u Zemljinoj atmosferi nastaje kada brze (od 300 do 1200 km/s), električki nabijene čestice Sunčevog vjetra uđu u Zemljino magnetno polje pa se ubrzavajući prema Zemljinim magnetnim polovima sudaraju s česticama zraka, pobuđuju ih na emisiju svjetlosti. Ta pojava se najčešće događa na visinama između 90 i 150 kilometara od zemlje. Posebno je sjajna u doba velike Sunčeve aktivnosti.

Posmatrana iz područja bližih Zemljinim polovima, polarna je svjetlost uglavnom žutozelene, a iz podrućja daljih od Zemljinih polova  crvene boje. Do razlike u boji dolazi zbog različitih gustoća zraka na različitim visinama u atmosferi. Na velikim visinama, gdje je atmosfera rijetka, sudari su među molekulama zraka rijetki i kisik  nakon pobuđenja emitira crvenu svjetlost. U dubljim slojevima atmosfere događa se znatno više sudara među molekulama zraka, što dovodi do toga da kisik emitira zelenu svjetlost. Pobuđeni nitrogen neovisno o visini emitira plavu i ljubičastu svjetlost.

Na sjeveru se naziva aurora borealis (sjeverna zora), prema rimskoj božici svitanja Aurori i grčkom bogu sjevernih ili sjeveroistočnih vjetrova, Boreju. Na jugu se naziva aurora australis (južna zora).

Premda rijetko, polarna svjetlost se može vidjeti i sa srednjih geografskih širina, i to kao crvenkasti sjaj na sjevernom obzoru. Dalje prema sjeveru, polarna svjetlost često izgleda kao velika plamena zavjesa koja visi s neba i njiše se lijevo-desno, dok po njenim pokretnim naborima trepere naranđasti, zeleni i plavi plamenovi. Aurora može biti statična ili dinamična pojava. Kad je statična, zovemo ju tihim lukom. Dinamička aurora se, s druge strane, stalno kreće i mijenja. Zavjese se sastoje od mnogo paralelnih zraka orijentisanih u skladu sa Zemljinim magnetskim poljem.

Zanimljive kuće

Rumi

Mevlana Dzelaludin Rumi je bio pjesnik, pravnik, islamski učenjak, teolog i sufijski učitelj. Smatra se jednim od najznačajnijih mističnih pjesnika islama, koji je pisao na perzijskom jeziku. Ime Rumi je dobio zbog toga što je život proveo u Rumu (Rumski sultanat), današnja srednja Anadolija, dok naziv Mevlana na perzijskom jeziku znači "naš vodič".

Rođen je 30. septembra 1207. godine u gradu Balhu u regiji Baktriji, tada u sastavu Perzijske Monarhije (današnji Afganistan). Potječe iz ugledne porodice, a njegov otac Bahaudin Velad je bio veliki učenjak. Pred najezdom Mongola, ili zbog dvorskih intriga kojima je njegov otac Bahaedin postao izložen, njegova porodica napušta Balh između 1213. i 1217. godine. Nakon nekoliko godina putovanja kroz razne oblasti Istoka, porodica se najzad nastanjuje u gradu Konyi, gdje je Bahaedin 1227. godine uspio dobiti položaj profesora teologije. Konya se nalazila u istočnoj Anadoliji, u oblasti koja se nazivala Rum (prema Rumskom Sultanatu, tj. ranijem Istočnom Rimskom Carstvu), po čemu je budući pjesnik dobio svoj nadimak Rumi.

Nakon smrti oca 1231. godine, Dželaludin putuje u Siriju i provodi sedam godina u Damasku i Alepu, nakon čega se vraća u Konyu, gdje nasljeđuje očevo mjesto i predaje teološke nauke. Rumi nije bio ni vjerski isključiv - imao je puno prijatelja kršćana, jevreja i drugih. 

Godine 1244. godine Rumi je doživio susret sa lutajućim dervišem Šemsedinom Tebrizijem, koji je izmjenio dalji tok njegovog života. Šemsedin je prešao u Rumijevu kuću, a Džalaludin se od naučnika i pravnika preobražava u mistika i pjesnika, koji je većinu svojih djela iz tog vremena pisao pod pseudonimom Šemsedin. Nakon nekog vremena, Šemsedin je nestao iz Rumijevog života isto onako misteriozno kao što je i došao. Međutim, Rumi nastavlja da piše inspirisan "božanskim" ljudima. Pod utiskom ličnosti Salahudina Zarkuba, jednostavnog, nepismenog čovjeka čiste duše, piše oko 70 gazala. Nakon Salahudinove smrti, njegov učenik Husamedin Čelebi, isto tako slavni sufija, mu služi kao inspiracija da napiše svoju najpoznatiju poemu Masneviju, koja spada u najviše uzlete ljudske misli.

Rumi umire u Konyi (današnja Turska) 17. decembra 1273. godine. Njegovoj sahrani je prisustvovalo na hiljade stanovnika grada, bilo da su muslimani, kršćani ili jevreji. Od tada svake godine dolazi rijeka njegovih poštovalaca iz cijeloga svijeta na njegovo turbe.

Njegovo najpoznatije dijelo je zbirka pjesama (gazela) Mesnevija i Divan. Rumi je inspirisao stvaranje nezavisnog sufijskog bratstva mevlevija, nazvanih prema počasnoj tituli koju su učenici dodjeljivali svom učitelju (mevlana − naš učitelj). Ovaj red je postao poznat u kao »vrteći derviši« prema važnoj ulozi ritualnog plesa u obaveznom sedmičnom obredu nazvanom sama.

MISLI

- Tražiti put do ljubavi razumom, isto je što i tražiti svjetiljkom sunce.

- Vidio sam mnogo ljudi na kojima nije bilo odjeće,vidio sam mnogo odjeće u kojoj nije bilo ljudi.

- Sve što vidite u meni to nije moje - vaše je. Moje je to što ja vidim u vama.

- I da hiljadu jezika znaš, nećeš moći objasniti onom ko te ne želi shvatiti.

- Naučit ćeš čitajući, razumjet ćeš voleći.

- Ako nam je čaša mala, nemamo pravo kriviti more.

- Tamo gdje svako isto razmišlja, tu niko mnogo ne razmišlja.

- Ako jedna svijeća potpali drugu svijeću, neće izgubiti ništa od svoje svjetlosti.

- Imena nisu važna. Ruža bi mirisala i kada bi se drukčije zvala.

- Ako hoćeš da živiš, umri u ljubavi; umri u ljubavi ako želiš da ostaneš u životu.

- Odustani od kapi, budi okean.

- Neka vas ne uznemirava to što hodam pognute glave; moja jedina briga je da ne zgazim vaš obraz koji se vuče po zemlji.

- Kada god smo u prilici da volimo bez očekivanja, proračunatosti i pregovaranja, mi smo uistinu u raju.

- Očisti sebe od svoga ega kako bi uzmogao vidjeti svoju čistu, nepotamnjelu suštinu.

- Budi učen koliko hoćeš, ali znaj da tebi pripada samo onoliko koliko te bude razumio tvoj sagovornik.

- Prekomjerna posjeta uznemirava, a nedovoljna prijateljstvo uništava.

- Dvije stvari uništavaju život čovjeku: izdaja koja mu dođe od strane prijatelja i milost koja mu dođe od strane neprijatelja.

- Ja svoje prijateje ne volim ni srcem a ni razumom. Jer dešava se da srce stane a razum zaboravi. Ja ih volim dušom, jer duša niti staje niti zaboravlja.

- Kada se razum udruži sa drugim razumom, svjetlost se poveća, a put osvijetli. A kada se ego udruži sa drugim egom, tama se poveća, a put zamrači.

- Pazite sa kim šetate i sa kim se družite, jer slavuj vodi ružičnjaku, a vrana smeću.

- Nemoj prodavati ogledala u gradu slijepih i nemoj pjevati pjesme u gradu gluhih.

- Ne uljepšavaj svoje tijelo već svoje srce i dušu. Jer spoljašnjost je ono u šta gledaju stvorenja, a unutrašnjost je ono u šta gleda Stvoritelj.

- Druženje s plemenitima, čini te jednim od njih. Čak i da si stijena, drvo, ili kamen, postaćeš dragulj, samo ako se udružiš sa čovjekom čiste duše.

- Razum je nemoćan u izražavanju ljubavi. Jedino je ljubav sposobna da objelodani istinu o ljubavi i o stanju zaljubljenika. 

- Tvoj put je samo tvoj. Drugi mogu hodati s tobom, ali niko ne može hodati umjesto tebe.

- Stepen razumijevanja je različit kod svakoga. Ono što ti ja hoću reći vrijedi samo toliko koliko ti možeš shvatiti.

- - Nije lako biti svijeća, jer da bi davao svjetlost, moraš prvo gorjeti.

- Nemoj biti onaj što čeka da mu se vrata otvore, a nije zakucao na njih?

- Ljubav je umjetnost kojom se bave samo oni koji vladaju svojim strastima i egom.

- Kada pristojan iz svoje pristojnosti šuti, tada nepristojan misli da se ušutio iz straha prema njemu.

- Neznalica ne može vidjeti ljepotu ruže jer je opterećen njenim trnjem.

- Ljubav nije onolika koliko o njoj govoriš, nego onolika koliko zbog nje patiš i goriš.

- Bolje vam je da tražite rješenja za međusobnu ljubav nego što tražite izgovore za međusobnu ljutnju i svađu.

- Netačno je to što neko kaže da ružu čuva trnje. Trnje uživa ugled zahvaljujući ruži.

- Drži svoju kuću čistom kao da će ti svakog časa gost doći, a drži i svoje srce čistim kao da će ti svakog časa smrt doći.

- Draga moja! Urezao sam te u zjenicu oka svoga. Gdje god da pogledam, samo tebe vidim.

- Lijepi dani ti neće sami doći nego ti njima moraš lijepo poći.

- Ljepota biljke dolazi od kvaliteta sjemena, a ljepota čovjeka dolazi od ljepote njegovog srca i duše.

- Ne gledaj ni u koga sa namjerom da bi mu pronašao mane. Ukoliko budeš tako gledao, pronaći ćeš ih. Moraš što prije s tim poslom prestati, jer ćeš jedino na taj način čovjek bez mana postati.

- Ukoliko svoju voljenu budeš volio kao da nikada od tebe neće otići, kada ode, čekat ćeš je kao da će ti svakoga trenutka doći.

- Ukoliko sunce ne obasjava tvoje lice i ukoliko se mjesec ne pojavljuje iznad tvog prozora, ukloni zavjese sa svojih očiju.

- Što budeš niže letio toliko ćeš se manje povrijediti kada budeš padao. Zbog toga pusti oholst, drži se skromnosti.

- Rekoše mi: „Ono što je daleko od očiju daleko je i od srca.“, a ja im rekoh: “Kada uđe u srce, nema veze što je daleko od očiju.“

- Srce je more a jezik obala. Čega god ima u moru to se na obalu izlije.

- Srdžba je poput vjetra. Vjetar nakon izvjesnog vremena prestane da duva ali do tada puno grana izlomi.

- Voda je uslov za plovidbu broda, ali, ukoliko bi brod puno zašao u vodu, potonuo bi. Stoga, šta god je voda za brod to je i ovaj svijet za čovjeka.

- Ponekad sebi kažem: „Reci pa šta bude!“, a nakon toga kažem: „Nema efekta, šuti pa šta bude!“

-  Ako ti život često pokazuje trnje, nemoj se žalostiti jer će ti uskoro pokazati i ruže, trnje je vijesnik ruža.

- Ukoliko zaljubljenicima ne bi gorjela duša i ukoliko im ne bi lile suze, na Zemlji ne bi bilo ni vode ni vatre.

- Duša mi je ljuta na jezik zato što nije u stanju da joj opiše osjećanja, a jezik na dušu zato što razmišlja o onome što on nije u stanju opisati.

- Srce čovjeka kojeg su okružile boli i brige je poput kuće pune dima. Saslušati takvog čovjeka je isto kao otvoriti prozor iz kojeg će taj dim izaći.

- Jednom je jedan učenik Rumiju postavio zanimljiva pitanja. Rumi je na njih dao predivne odgovore.

Šta je strah?

Neprihvaćanje neizvjesnosti. Ako prihvatimo neizvjesnost to postaje avantura.

Šta je zavist?

Neprihvaćanje dobroga u drugima. Ako ga prihvatimo to postaje inspiracija.

Šta je ljutnja?

Neprihvaćanje stvari koje su izvan naše kontrole. Ako ih prihvatimo to postaje tolerancija.

Šta je mržnja?

Ne prihvaćanje osobe kakva jest. Ako osobu bezuvjetno prihvatimo, to postaje ljubav.

Šta je otrov?

Sve što je više od onoga što nam je potrebno je otrov. To može biti moć, bogatstvo, glad, ego, pohlepa, lijenost, ambicija, mržnja ili bilo što drugo.

- O, dušo moja!

Nemoj ničije srce lomiti!

Znaj da tijelo može veliki teret podići,

ali srce ne može svaku riječ podnijeti.

- Čak i ako me ostavite u ljutnji,

za hiljadu godina vi ćete se vratit meni,
jer ja sam vaš cilj i vaš kraj. 

- Kao što talasi nad mojoj glavom tvore vrtlog kružni,

Tako i ti krivudaj i kovitlaj se sred svetog plesa.
Igraj, srce, igraj, kolo vrtoglavo budi.
Izgori u tom plamenu, jer - nije li On svijeća?

- U darežljivosti i pomaganju, budi poput tekuće vode.

U milosrdnosti i dobročinstvu, budi poput sunca.

U pokrivanju tuđih nedostataka, budi poput noći.

U srdžbi i nervozi, budi poput mrtvaca.

U skromnosti i poniznosti, budi poput zemlje.

U dobronamjernosti, budi poput mora.
Ili se predstavljaj onakvim kakav jesi, ili budi onakav kakvim se predstavljaš.

- Dođi, razgovarajmo o dušama našim, sakrijmo se čak i od vlastitih ušiju i očiju. Poput ružičnjaka budimo uvijek nasmiješeni, poput mašte govorimo bez glasa, poput duha koji svijetom vlada, izgovarajmo tajne bez riječi izrečene. Pobjegnimo od svih tih pametnjakovića koji nam riječi nameću, izgovarajmo samo ono što nam srce da, dok i naše ruke i stope svaki unutarnji pokret osjećaju. Bolje je da šutimo i nek nam se srca kreću, tajna sudbine život svakog zrnca prašine poznaje, ispričajmo svoju priču kao da smo to, jedno zrnce prašine.

- U tvojoj je duši životna sila, taj život potraži. U planini tvoga tijela je dragulj, taj rudnik potraži. Putniče, ako tragaš za time ne gledaj oko sebe, pogledaj u sebe i potraži to. Ova samoća vrijednija je od hiljadu života. Ova sloboda vrijednija je od svih zemalja svijeta. Makar na trenutak biti jedno s istinom, vrijedi više od svijeta i života samoga. 

- Sve dok ne upoznaš bol, ni lijek nećeš naći. Sve dok ne odustaneš od života, nećeš se sjediniti s vrhovnom dušom. Ti si odraz lica kraljevog. Ne postoji u svemiru ono što nisi ti, sve što želiš potraži u sebi... jer ti si to.

- Od tvoje ljubavi zazvučim poput orgulja a dodir tvoje ruke otkriva moje tajne. Moje izmučeno biće nalik je na harfu, zajeca svaki put kad dotakneš njezine strune. Naš je karavan krenuo iz ništavila, noseći ljubav, vino sjedinjenja vječno osvjetljava našu noć. Tim vinom što nije zabranjeno, jer ga dopušta vjera ljubavi  vlažit ćemo usne sve do posljednje zore. Mi smo zapravo jedna duša ja i ti, pojavljujemo se i skrivamo, ti u meni, ja u tebi, to je duboki smisao moje veze s tobom, jer između mene i tebe ne postoji ni ja ni ti.

- Na dan moje smrti, moj mrtvački pokrov se kreće.

Ali to ne znači da mi je srce još na zemlji.

Ne plačite i ne žalite me. Avaj, kako je to strašno.

Upali ste u đavolovu klopku, avaj to je ono što je strašno.

Ne jaučite, kuku rastadosmo se, na mom pogrebu.

Za mene je ovo trenutak radosnog sastanka.

Ne recite zbogom kada me polože u grob.

To je zavjesa što skrivače vječno blaženstvo.

Vidjeste silaženje, sad gledajte uzdizanje.

Zar je zalazak pogibeljan za sunce i mjesec.

Vama to liči na zalazak, a zapravo je izlazak.

Mrtvački kovčeg na tamnicu liči, a vodi u slobodu.

Koje je sjeme u zemlju palo a da nije pustilo izdanke.

Zbog čega sumnjate u sudbinu ljudskog sjemena.

Koje vedro nije izašlo iz čatrnje napunjeno.

Zašto bi se onda duša' bojala ovog bunara.

Zatvorite usta ovdje, a otvorite ih na tom kraju,
kako bi vaše himne odjeknule tamo u Nigdini!

Fjodor Mihajlovč Dostojevski

Gabrijel Garsija Markes

Gabrijel Garsija Markes (Gabriel José García Márquez)  Kolumbija 1927. - Meksiko 2014. je kolumbijski pisac, novinar, izdavač i politički aktivista. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1982. Doprinio je tome da latinoamerička literatura dođe u središte pažnje svjetske kulturne javnosti šezdesetih godina 20. vijeka. Smatra se najpoznatijim autorom magičnog realizma, žanra u kome se prepliću mitovi i magija sa stvarnošću svakodnevnog postojanja, te najpopularnijim piscem na španskom jeziku još od Servantesa. Uvijek se poistovjećivao sa kulturnim mješavinama španskih, crnačkih i domorodačkih tradicija koje su cvjetale u Kolumbiji. Iako je kasnije živio u Parizu, Meksiku i drugdje, u njegovim knjigama stalno se vraćao na žarka obalna područja, gdje su moć prirode i legendi i dalje dominirali nad uzdržanošću hladnog razuma. Njegova knjiga Sto godina samoće iz 1967. godine prodata je u više desetina miliona primjeraka i prevedena na više od 25 jezika. 

MISLI

- Za nekoga si još samo jedna osoba na svijetu, a za nekoga si čitav svijet.

- Kad tek rođeno dijete stegne svojom malom šakom, po prvi put, prst svoga oca, znači da ga je uhvatio zauvijek.

- Čovjek ima pravo da gleda drugog odozgo, jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi.

- Najgori način da ti neko nedostaje je da sjediš pored njega, a znaš da ga nikad nećeš imati.

- Ne gubite vrijeme s nekim kome nije stalo da ga provodi s vama.

- Ne plačite zato što je došlo do kraja. Radujte se zato što se desilo.

- Ne volim te zbog onoga što si ti, već zbog onoga što sam ja kad sam pored tebe.

- Nemojte se boriti previše, najbolje stvari se dese kad se ne nadate.

- Nije se patilo od svakodnevnih problema jer su u mašti bili riješeni.

- Nijedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje nikada te neće

rasplakati.

- Nikada se nemojte prestati osmjehivati, čak i kad ste tužni, jer se neko može zaljubiti u vaš osmijeh.

- Uvijek će biti ljudi koji će htjeti da vas povrijede, ali trebate nastaviti vjerovati, samo budite oprezni.

- Život je poput priče, nije važno koliko je dug, već koliko je dobar. Ono što je prošlo, više ne postoji, ono što će biti, još nije došlo. Postoji samo jedna tačka u kojoj se sastaju i prošlo i buduće. U toj tački je cijeli tvoj život. Iskoristi je.

- Život je kraći nego što čovjek misli.

Džejms Džojs

Semjuel Beket

Semjuel Beket (Samuel Beckett) Dablin 1906. - Pariz 1989. dramatičar i romanopisac irskog porijekla. Od 1938. godine živi u Parizu, a nakon rata počinje i pisati na francuskom. Družio se s Džejms Džojsom, kojem je bio i lični sekretar. 1969. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Jedan je od glavnih predstavnika teatra apsurda.

Zaokupljen problemom ljudske egzistencije i otuđenosti modernog života, Beket u svim svojim djelima daje krajnje pesimističnu viziju svijeta i prikazuje život kao igru viših sila u kojoj je čovjek sveden na fiziološko i duhovno vegetiranje, na besmisleno "trajanje" ispunjeno patnjama i uzaludnim iščekivanjem spasa. Da bi prikazao apsurdnost takva života i čovjekovu bespomoćnost, Beket napušta tradicionalnu romanesknu fabulu i uobičajeni dramski zaplet te ih zamjenjuje nizom scena koje se ponavljaju s malim varijantama, a likove svodi na groteskne i stravične marionete (kljasti, nijemi, slijepi, gluhi, itd.), koje se pomiču po nekom besmislenom ritmu unutar svog ograničenog životnog kruga (ulica, raskršće, soba) ili su čak i u tom kretanju onemogućene (smještene u kante za smeće ili zatrpane u pijesku). Izraz je prilagođen tim apsurdnim situacijama i sugerira ih besmislenim ponavljanjem više-manje istih dijelova ili dugim unutarnjim monolozima, u kojima je jezik oslobođen uobičajene gramatičke strukture. S druge strane, iako su Beketova djela - kako romani, tako i drame - u osnovi pesimistična, uvijek su prožeta blagim humorom i simpatijama prema likovima.

Čekajući  Godoa

Beket je najslavniji po drami Čekajući Godoa, koju je kritičar Vivian Mercier opisao riječima: "drama u kojoj se dvaput ništa ne događa". Dramatičar pomoću smiješnih i izgubljenih likova prikazuje temeljni besmisao i besciljnost života, što se lijepo poklopilo s tadašnjim usponom filozofske škole egzistencijalizma.

Vladimir i Estragon, dvojica glavnih likova, „čekaju“ nekakvog Godoa. Međutim, taj Godo se nikako ne pojavljuje. Tada se dešava da oni počinju da lupetaju i samo da lupetaju. Govore jedan drugom nepovezane rečenice i njihov razgovor pretvara se u apsurd. Njihovo čekanje prelazi u dosađivanje, a ipak i dalje uspijevaju da čavrljaju među sobom. Zapravo, o čemu je riječ?

Ova drama predstavlja apsurd, presipanje iz šupljeg u prazno, veliku prazninu i rupu u samim likovima. Međutim, drama je napisana izuzetno vješto tako da je ona, u suštini, sjajna. Vladimir i Estragon čekaju Godoa, ali ne znaju zašto. Oni u podsvijesti znaju da Godo treba da se pojavi i da ih spase. Ubijaju vrijeme nizom besmislenih razgovora i poteza. Oni čekaju da se pojavi Godo, koji će ih spasiti, izvući na sigurno. Oni se nadaju da će u njemu pronaći spasitelja koji će ih izvući iz besmisla koji vlada svuda oko njih. Tada drama dobiva savršen oblik i predstavlja izuzetno remek delo XX vijeka. Njih dvojica razgovaraju među sobom ali rečenice su nepovezane, besmislene i smiješne. Sve se odvija veoma čudno.

Beket je pisac koji je nagovijestio dolazak „besmisla u svijetu“. Danas sve više i više živimo u svijetu besmisla, bespomoćnosti i iznemoglosti. Uvijek nam treba neko da učini nešto za nas. Počinjemo da se ponašamo kao Vladimir i Estragon koji ne znaju da rade ništa drugo, osim da se dosađuju i Jedan drugom govore čudne stvari. Ako budemo nezainteresovani, završit ćemo kao likovi Beketove drame. Pametni ljudi bi rekli da takav život nema smisla. Međutim, Vladimir i Estragon to ne znaju pa zato uživaju u „harmoniji besmislenog života“.

--------------

Estragon i Vladimir, njihov rat je njihov mir.

Dosada, kao i do sada, je ono što nad njima vlada.

Kao magnet dvije suprotne strane, silom života povezane.

Kao bumerang se vraćaju sati, u novo sutra, jučer se vrati.

Nada - traćiš vrijeme zbog nje, jer mogućnost sve je dalja. 

Da se cilj krajnji osvoji ona postoji, za onog tko se boji.

Pa samo sjedi i uzaludno čeka, da će ga s obale povući rijeka.

Umjesto da sam u njoj zaplovi, spavanjem se ne ostvaruju snovi.

Ovdje se nalaze dvije rase, jedna da se spase a jedne da se otarase.

Da bi jedni mogli da se hrane, drugi trpe žive rane. 

Na svu sramotu i grehotu, tako je i u životu. 

Sirotinja skuplja s poda, ostatke hrane što jede gospoda.

Razlika nema niti promjena, isto je mjesto samo druga tema.

Estragon je svoj život proveo u blatu, puzeći s crvima umjesto u zlatu.

To je njegov jutarnji pogled na svijet, da je cio život bio u đubretu zauzet.

Napadom panike i bijesom obuzet, da u njegovoj pustinji ne postoji cvijet.

Mire se i svađaju grde i ugađaju, osjećanja njihova se umiru i rađaju. 

Htjeli su se ugledati na druge, njima poznate normalne ljude. 

Radili su vježbe da im prođe vrijeme, da se malo zabave i promjenu teme. 

Na sam početak su se vratili na kraju, da se mrze, vole, mire i svađaju.

MISLI

- Ne pitaj me ništa. Ne govori ništa. Ostani sa mnom.

- Da li mislimo ‘ljubav’ kada kažemo ‘ljubav’?

- Svi smo mi rođeni ludi; neki čak i ostanu takvi.

- Moje greške su moj život.

- Pronaći formu koja odgovara masama, e to je zadatak umjetnika.

- Najveći posao čovjeka sastoji se u tome da zna šta sve mora uraditi kako bi bio čovjek.

- Pjesnici su osjećanje, a filozofi razum čovječanstva.

- Mi smo na zemlji i nema lijeka za to.

- Čini mi se kako je svaka riječ nepotrebna mrlja na tišini ništavila.

- Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa sa ludošću većine.

- Ako me ti ne voliš - ja neću biti voljen; ali ako ja tebe ne volim - ja ne znam kako se voli.

- Svi mi imamo dovoljno snage da podnosimo tuđe nesreće.

- Ali, što je Bog radio prije stvaranja svijeta?

- Eto šta ti je čovjek: uvjek krivi svoje čizme za mane svojih stopala.

- Kada ste u govnima do guše, jedino što preostaje je pjesma.

Elif Šafak

Jednog dana reći ću svojoj djeci

Jednoga dana kad mi djeca budu dovoljno velika da shvate logiku koja vodi roditelje, reći ću im:

- Voljela sam te dovoljno da bih te pitala kamo ideš, s kim si i kada ćeš se vratiti.

- Voljela sam te dovoljno da bih inzistirala da štediš i sama si kupiš bicikl, iako smo imali dovoljno novca da bismo ti to mi mogli priuštiti

- Voljela sam te dovoljno da šutim i dopustim da sama shvatiš kako te tvoj najbolji prijatelj iskorištava.

- Voljela sam te dovoljno da te natjeram da u dućan odneseš napola pojedenu čokoladu i kažeš:"Ovo sam jučer ukrao i sad sam donio novac".

- Voljela sam te dovoljno da ti dva sata budem za vratom dok ne pospremiš svoju sobu - posao za koji ti je trebalo 15 minuta.

- Voljela sam te dovoljno da ti dopustim vidjeti ljutnju, razočaranje i suze u mojim očima (djeca moraju naučiti da im roditelji nisu savršeni).

- Voljela sam te dovoljno da ti dopustim iskusiti posljedice onoga što radiš, čak i kad su one toliko bolne da meni slamaju srce.

Ali najviše od svega, voljela sam te dovoljno da kažem NE i kad sam znala da ćeš me mrziti zbog toga. Bile su to najteže bitke. Drago mi je što sam ih izvojevala jer na kraju, to su i tvoje pobjede.

Roditeljstvo je prekrasna i vrlo zahtjevna uloga u životu čovjeka. Ne postoje propisani i prokušani "recepti" odgoja mladog čovjeka - djeteta. Svako dijete traži svoj individualni pristup i to nas čini istraživačima djetetovog čarobnog i nepredvidljivog svijeta kako bismo mu pomogli da se razvije kao potpuno, sretno i zadovoljno biće.

Jedna mama

Odbacite izvore stresa