Dolina piramida - Visoko

Kao što je poznato istraživanja su započeta u aprilu 2005. godine kada je Semir Osmanagić postavio hipotezu o postojanju kompleksa piramida i mreže podzemnih tunela, a nastavljena 2006. godine formiranjem neprofitne Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”. Pretpostavlja se da u Visočkoj dolini piramida postoji više piramida različite visine: piramida Sunca (Visočica) viša od 220 metara, piramida Mjeseca (Plješevica) visoka 190 metara, piramide bosanskog Zmaja (Buci) 90 metara, te obrađenih uzvišenja Hrama Majke Zemlje (Krstac) i Piramide Ljubavi (Cemerac).

Takođe se vrše i iskopavanja podzemnih tunela  ispod Bosanske doline piramida gdje postoji kompleksna mreža prolaza, raskrsnica, prostorija i podzemnih vodenih akumulacija. Otkriće ovog labirinta je najavio pronalazač bosanskih piramida dr. sci. Semir Osmanagić u svojoj knjizi iz 2005. godine bazirajući svoju hipotezu na sličnim primjerima podzemnih tunela u Egiptu, Kini i Meksiku. Do tada se u Visokom smatralo da je niski ulaz i pedesetak metara tunelskog prolaza prirodna pećina.

Brojni su posjetioci prahistorijskog podzemnog labirinta Ravne u Visokom, a koji se prema tvrdnjama članova Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”, proteže ispod Bosanske doline piramida. Ovaj podzemni labirint se odlikuje sa nekoliko energetskih fenonema, koja privlače veliki broj naučnika, ali i posjetilaca koji dolaze u potrazi za ljekovitim svojstvima ovog labirinta. Elektromagnetna polja, visoka koncentracija negativnih iona, ultrazvuk, infrazvuk, kristalno čista i energetski izuzetno potentna voda, sve su ovo komponente koje boravak u ovim podzemnim tunelima čine izuzetno ugodnim, a neki smatraju i ljekovitim.

Hutovo blato

Starost - Vedrana Rudan

Da, stara sam. U meni živi djevojčica, ipak znam da sam ja ona stara žena koja u mene gleda iz svakog izloga pokraj koga prođem. 

Jučer smo u Istri proslavili četrdeseti rođendan moje kćeri. Kad sam počela pisati ovu knjigu, fešta je bila u planu. Dan je bio lijep, moja je kći plavuša na vrhuncu ljepote. Primala je poklone, smijala se, pazila da sve bude kako je planirala, uz nju su bili njezin muž, njegova mama i mnogi ljudi koji je vole. Ona i nećak zajedno su puhnuli u dvije svjećice.

Nož je zarila u tortu, ja sam dobila prvi komad. Nećak je rekao:“Sad su mala djeca na redu.“ Smijali smo se. Slavili smo u istarskoj oštariji. Unuka i ja smo nakon ručka jedna drugoj nasred seoskog puta dobacivale plavu ribicu od silikona. Sama sam se sebi čudila. Mogu skakati, sagnuti se, trčati. Mogu se smijati i biti sretna što ribicu hvata visoka, vitka djevojčica sa pletenicama.

U mene su gledale ogromne, vesele oči koje su nekad zelene, nekad smeđe, nekad ljute, nekad tužne. Deset godina u njih gledam, i jasno mi je da će doći dan kad će naša igra prestati. Uskoro će sve moje igre prestati. Smrt galopira prema meni. Ili to ja jurim prema njoj?

Jednom davno, kad sam odlučila ostaviti bivšeg muža, kolegica sa posla mi je rekla:“Imaš trideset i sedam godina. Prošla baba s kolačima“. Nikad nisam u to vjerovala. Pokraj nas stalno prolaze babe s kolačima. Ja sam svaku svoju babu zaustavila i od nje uzela kolač.

Zato danas ni za čim ne žalim. Kad mi priđe baba koja će mi umjesto kolača ponuditi smrt, zagrist ću bez osjećaja da još nešto trebam učiniti, da je baba prerano došla...

Ples oko sunca, Vedrana Rudan

Djeca - Vedrana Rudan

Odlazite na vrijeme

Odlazite na vrijeme svojoj kući, čak i ako vas tamo niko ne čeka. Sa zabave, iz gostiju, iz neodgovarajućih veza i od loših navika. Od depresije i mračnih misli, od bolnih uspomena, iz prevaziđenih veza, od ljudi koji vas uništavaju ili od osobe pored vas.

Dajte šansu drugima i sebi da pronađu tog (a možda i samog sebe) s kim će im biti bolje, udobnije, spokojnije u nekom drugom obliku, a koji je potreban svakome od nas.

Ako iz nekog razloga niste u stanju da jedni drugima date mir, spokoj, harmoniju, ne lišavajte jedni druge pokušaja i nade da to nađu u drugim ljudima ili u samom sebi.

Ne budite pohlepni, ne uskraćujte drugima šansu da budu srećni tako kako je oni shvaćaju, i ne uskraćujte sebi svoju. Jer svako od nas se nalazi na svojoj tački evolucije, kreće se u svom ritmu, emituje na svojoj frekvenciji, vibrira na svojim talasima i dobiva svoje iskustvo.

Ako ste ušli s nekim u rezonancu plešite zajednički ples. Ako ste u dugotrajnoj disharmoniji

tada primite potrebno iskustvo, potpišete se, zahvalite se i odlazite na vrijeme.

Ne pokrećite mehanizam koji će vas daviti žestokim jarmom okolnosti, kada budete primorani da donosite odluke u uslovima koji su mnogo manje pogodni za vas; gdje ćete morati da upadnete između žrvnjeva veoma površnih, ali bolno povređujućih "javnih" osuda, kojih nije briga za vaše istinske, iskrene i životne motive, za vaše iscrpljujuće trpljenje i brojne pokušaje da se nešto "sačuva", neko "spasi".

Odlazite na vrijeme, dok na tijelu vašeg života ne ostanu duboki ožiljci, dok ne inficirate svoju dušu proždrljivim virusom krivice, osjećanjem koje vas sa nevjerovatnom revnošću odvaja od vašeg  života i od vas samih. Odlazite na vrijeme, ne urezujte crteže na krhkom tkivu vaše sudbine. I ne povređujte tuđu kožu.

Odlazite na vrijeme, i ako neko stavlja svoj život iznad vašeg, zato što ste prvenstveno odgovorni za svoj život, a tek onda za nečiji drugi.

Nije teško izgubiti sebe, nije teško rastopiti sebe, u nečijem drugom životu, u nečijem drugom svijetu, u nečijoj drugoj stvarnosti. Osvijestiti sebe je teško. Samo mi možemo odrediti mjeru. Jer, žrtvujući se uzaludno, iznad dodijeljene nam mjere učešća u nečijem životu, mi ne dodajemo sebi snagu, naprotiv gubimo je, a možda će nam u nekom drugom intervalu života nedostajati veoma malo, upravo te uzaludno potrošene snage.

Bilo koji odnosi su plodotvorni, kada u njima postoji razmjena, uzajamno dejstvo, davanje. To je ples u dvoje. Ali ako počnete da gazite noge jedni drugima do bola i krvi, neophodno je prekinuti taj ples, zaliječiti rane, početi novi lijepi ples, s nekim drugim. To važi u bilo kom odnosu - partnerskom, porodičnom, radnom.

Naučite da odlazite na vrijeme kako od unutra stvorenih situacija, tako i od samih situacija i okolnosti u svom životu. Vi uvijek znate kada je pravi momenat: povjerujte sebi, ne ubjeđujte sebe, ne obmanjujte sebe i ne obmanjujte druge. Ne postoje loši ljudi, bez obzira što bi željeli da sporimo o tome. Postoje ljudi koji su drugačiji od nas.

Osvrnite se, možda je došlo vrijeme da odete. Nevjerovatno je teško odbaciti sve što je postalo rutina, i otići, bez obzira šta tko misli o tome. Otići je teško, ali prosto je neophodno otići na vrijeme.

Odlazite na vrijeme od sudova i mišljenja drugih, skrenite pogled prema sebi. Gdje je Tačka vašeg oslonca? Ne tražite je u drugima, jer je tamo nema! Kao što nema sreće u bilo kom, ako je nema u vama.

Odlazite na vrijeme od opsesivnih iluzija i nametnutih strahova, ali nastavite da stremite, nastavite da sanjate, nastavite da probate. Ne plašite se da griješite - jer to znači da pokušavate. Ne plašite se reakcija drugih ljudi, jer svejedno ih ne možete predvidjeti, a i da možete, tim je više strah besmislen.

Istina je jednostavna: sve dolazi u pravo vrijeme, čak i čuda. Sazrijevajte unutar svoje beskonačnosti onoliko koliko je potrebno, ali odlazite na vrijeme, ne zadržavajte ni sebe ni druge.

22. navike sretnih ljudi

22. navike sretnih ljudi

Protivno popularnom uvjerenju, sreća ne dolazi od slave, bogatstva ili od drugih ljudi, već iz našeg unutrašnjeg bića. Najbogatija osoba na svijetu može biti nesretna, dok beskućnik može biti nasmijan i zadovoljan svojim životom. Sretni ljudi imaju pozitivan pogled na život i u miru su sa samim sobom. Sreću postižu njegujući dobre navike koje poboljšavaju njihove živote. A te navike su sljedeće:

1. Nisu zlopamtila i opraštaju.

Sretni ljudi znaju da je bolje oprostiti i zaboraviti, nego dopustiti negativnim osjećajima da prevladaju nad pozitivnima. Zlopamćenje može na mnoge načine štetno uticati na naše zdravlje; može dovesti do depresije, tjeskobe i stresa. Zašto biste dopustili da osoba koja vas je povrijedila ima moć nad vama? Ako otpustite loše osjećaje zbog uvreda koje su vam nanijeli drugi, imaćete čistu savjest i dovoljno energije da uživate u dobrim stvarima u životu. 

2. Ljubazni su prema drugima.

Jeste li znali da je naučno dokazano kako ste sretniji ako ste ljubazni prema drugima? Svaki puta kada učinite nešto nesebično, vaš mozak proizvodi serotonin, hormon koji ublažava napetost i podiže vaš duh. Ali ne samo to. Ako se odnosite prema drugima s ljubavlju i poštujući njih i njihovo dostojanstvo, moći ćete izgraditi snažnije međuljudske odnose. 

3. Na probleme gledaju kao na izazove.

Riječ „problem“ nikada nije dio rječnika sretne osobe. Jer problem se doživljava kao ono što nas vraća nekoliko koraka unazad, kao borba ili neizvjesna situacija, dok je izazov nešto pozitivno; prilika, zadatak ili poticaj da se na nešto osmjelimo. Pokušajte prepreke na koje nailazite promatrati kao izazov. 

4. Izražavaju zahvalnost za ono što već imaju.

Popularna izreka glasi otprilike ovako: „Najsretniji ljudi nemaju najbolje od svega, oni samo naprave najbolje od onoga što imaju“. Vaš će osjećaj zadovoljstva biti puno dublji ako uvijek budete svjesni svojih blagoslova umjesto da žudite za nečim što nemate. 

5. Sanjaju.

Ljudi koji imaju velike snove, svoje će ciljeve ostvariti prije nego oni koji ih nemaju. Ako se usudite sanjati, bićete posvećeni i dobro raspoloženi. 

6. Ne opterećuju se sitnicama.

Sretni ljudi se pitaju: „Hoće li mi ovaj problem biti važan za godinu dana?“ Oni znaju da je život prekratak da bi ga potratili na prilično nevažne životne situacije. Ako ne dopustite da vas takve situacije opterećuju, bit ćete opušteniji te ćete moći uživati u onome što je u životu uistinu važno. 

7. Govore dobro o drugima.

Čovjek se bolje osjeća kad je ljubazan, nego kada je zloban. Koliko god tračarenje bilo zabavno, nakon njega ćete se gotovo uvijek osjećati krivim i punim kajanja. Isticanje lijepih stvari kod drugih ohrabriće vas da razmišljate pozitivno i da ne osuđujete. 

8. Nikada se ne opravdavaju.

Benjamin Franklin je jednom rekao: „Ko je dobar u traženju opravdanja, rijetko je dobar u bilo čemu drugom“. Sretni ljudi ne opravdavaju se i ne krive druge za svoje greške. Umjesto toga priznaju ih, te se, čineći tako, aktivno nastoje mijenjati na bolje. 

9. Žive u sadašnjosti.

Sretni ljudi ne žale za prošlošću i nisu zabrinuti za budućnosti. Oni uživaju u sadašnjosti, potpuno posvećeni onome što trenutno rade. Zato, zaustavite se i pomirišite ružu. 

10. Svakog jutra ustaju u isto vrijeme.

Jeste li primijetili da su mnogi uspješni ljudi ranoranioci? Ustajanje u isto vrijeme stabilizovaće vaš biološki ritam, povećati produktivnost te vas učiniti mirnima i koncentrisanijim. 

11. Izbjegavaju uspoređivati se s drugima.

Svatko radi svojim tempom, pa se nema smisla uspoređivati s drugima. Ako budete razmišljali kako ste bolji od nekoga, u vama će se pojaviti nezdrav osjećaj superiornosti. Ako pak budete mislili da je netko bolji od vas, osjećaćete se loše. Bit ćete sretniji ako se na vlastiti napredak usresredite, a tuđi pohvalite. 

12. Mudro biraju prijatelje.

Tuga voli društvo… Zato je važno okružiti se optimističnim ljudima koji će vas podsticati da ostvarujete svoje ciljeve. Što ste više okruženi takvim ljudima, bolje ćete se osjećati. 

13. Ne traže odobravanje.

Sretni ljudi ne mare što drugi misle o njima. Slijede svoje srce i ne dopuštaju da ih drugi obeshrabre. Znaju da je nemoguće svima udovoljiti. Poslušajte što vam drugi imaju reći, ali nikada ne tražite odobravanje. 

14. Pažljivo slušaju.

Manje pričajte - više slušajte. Slušanje čini vaš um otvorenim za mudrost drugih te vam omogućuje da poslušate različita mišljenja. Što intenzivnije slušate, to vaš um postaje tiši, i postajete zadovoljniji. 

15. Njeguju međuljudske odnose.

Usamljena osoba je tužna osoba. Sretni ljudi su svjesni koliko je važno razvijati jake, zdrave odnose. Uvijek imajte vremena za svoju porodicu, prijatelje ili voljene osobe. 

16. Meditiraju.

Meditacija utišava um i pomaže pronaći unutrašnji mir. Ne morate biti majstori meditacije kako biste u tome uspjeli. Sretni ljudi znaju utišati svoj um bilo kada i bilo gdje, osobito kada znaju da trebaju smiriti živce. 

17. Hrane se zdravo.

Zbog brze se hrane čovjek osjeća lijeno, a u takvome je stanju teško biti sretan. Sve što pojedete, direktno utiče na sposobnost vašega tela da proizvodi hormone koji određuju raspoloženje, energiju i koncentraciju. Pripazite da jedete hranu koja će vaš um i tijelo održavati u dobroj formi. 

18. Vježbaju.

Istraživanja su pokazala da tjelesne vježbe uveliko podiže nivo hormona sreće. One će, takođe, podići vaše samopouzdanje te ćete se nakon nje osjećati korisno. 

19. Žive jednostavno.

Sretni ljudi nemaju gomilu stvari u svom domu jer znaju da ih one mogu nepotrebno opteretiti i učiniti ih nervoznima. Neka su istraživanja pokazala da su Evropljani puno sretniji od Amerikanaca. To je veoma zanimljivo budući da Evropljani žive u manjim kućama, voze jednostavnije automobile i imaju manje stvari. 

20. Govore istinu.

Laganje izaziva stres; zbog njega ćete izgubiti samopouzdanje i postati antipatični. Istina će vas osloboditi. Iskrenost poboljšava vaše mentalno zdravlje, i omogućava da drugi stiču svoje povjerenje u vas. Uvijek budite iskreni i nikada se zbog toga ne izvinjavajte. 

21. Imaju razvijenu samokontrolu.

Sretni ljudi imaju priliku ‘birati’ kakav će im biti život. Ne dopuštaju da im drugi govore kako bi trebali živjeti. Ako upravljate svojim životom, bićete pozitivni i svjesni svoje vrijednosti. 

22. Prihvataju ono što ne mogu promijeniti.

Kada jednom prihvatite činjenicu da život nije „fer“, bićete puno mirniji. Umjesto da se opterećujete time kako „život nije pošten“, posvetite se onome na što možete uticati i promijenite to na bolje.

Orao koji nije htio letjeti

Fjodor Mihajlovč Dostojevski

Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821 Moskva -1881 Sankt Peterburg) je ruski književnik ukrajinskog porijekla, romanopisac, novelist i publicist, jedan od najznačajnijih književnika u historiji. Bio je sin školovanog ljekara Mihaila rođenog u Ukrajini, inače pripadnika nižeg plemstva, za kojeg se pretpostavlja da su ga ubili vlastiti kmetovi zbog okrutnog postupanja i ponižavanja. Dostojevski je bio vrlo blizak svome ocu što se vidi u njihovim pismima, a nakon njegove smrti je doživio i prvi napad epilepsije. Njegova majka Ruskinja Marija Fedorovna bila je temperamentna žena veselog karaktera, voljela je poeziju, ali je nažalost preminula od sušice 1837. godine.

Dostojevski pohađa i završava vojno-inžinjerski studij u Sankt Peterburgu, ali se odlučuje
posvetiti pisanju. Prevodi Balzacovu “Eugeniju Grandet” i pod uticajem Gogolja piše svoje prvo djelo, “Bijedni ljudi” (1846.) koje je ga lansirala u sferu ruskih književnih krugova. U tom periodu se približava i ulazi u kružok utopijskih socijalista koje je predvodio Butaševič-Petraševski, čija se revolucionarna djelatnost sastojala uglavnom od privatnih rasprava o budućnosti Rusije. Na književnom planu piše kratki roman “Dvojnik” (1846.) u kojem je prikazan raspad ličnosti činovnika Goljatkina koji tone u shizofreniju u nizu halucinacija u kojima se miješaju stvarnost i mentalne projekcije.

Prelom u životu Dostojevskog dolazi 1849 godine, nakon zabrane kluba “petraševaca”, hapšenja i sadističke farse koju je izvela carska policija. On i njegovi drugovi u zoru su izvedeni na inscenirano strijeljanje, i dok su očekivali egzekuciju pred strjeljačkim strojem, došlo je “carsko pomilovanje” kojim su "pomilovani" i osuđeni na progonstvo i sibirsku robiju. U stvari, carske vođe nisu ni mislili strijeljati zbunjene petraševce, nego se radilo o iživljavanju nad nemoćnim ljudima. On je četiri godine robijao, a nakon toga morao je četiri godine služiti kao običan vojnik u surovim uvjetima zabačenih krajeva azijske Rusije. Ovo robijanje je prekinulo njegovo stvaranje, ali mi je zato bilo izvor inspiracije za budući rad.

Nakon povratka u Sankt Peterburg Dostojevski objavljuje “Zapise iz mrtvoga doma” (1860.-1862.), fikcionalizirani opis vlastitog robovanja. Ta knjiga ostvaruje velik uspjeh i donosi autoru djelomičnu carevu rehabilitaciju. No, nesređene porodične prilike (prvi brak s histeričnom udovicom koja je bolovala i umrla od tuberkuloze, pojačavanje simptoma epilepsije, kockarska strast koja ubrzo prelazi u opsesiju, smrt brata Mihajla s kojim je zajednički uređivao novine, kojemu je nakon toga morao uzdržavati porodicu), dovode Dostojevskog u tešku situaciju koja je djelomično usporila njegovo stvaralaštvo. Primjer toga je roman “Poniženi i uvrijeđeni” (1861.) koji zaostaje za većinom njegovih prethodnih, a kamoli budućih djela.

Da bi pobjegao pred povjeriocima i dugovima on odlazi na putovanje u Evropu (1862.) i boravi u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Engleskoj. Tokom 1860-ih u još je nekoliko navrata posjetio Evropu, ovaj puta s drugom ženom, Anom Snjitkinom, koja mu je donijela porodični mir i sreću, postala majkom njegove djece i odvikla ga od kockarske ovisnosti. Godine 1864. objelodanjuje briljantne “Zapise iz podzemlja”, jedan od najintenzivnijih ispovjednih kratkih romana.

Dostojevski je razvio tehniku struje svijesti davno prije nego što je postala popularna u angloameričkom romanu 20. vijeka. Radnje romana sažima u svega nekoliko dana ili sati, dajući vremenski presjek u svijesti naratora, U velike romane Dostojevskoga obično se broje sljedeća djela: “Zločin i kazna” (1866.), “Idiot” (1868.), ”Demoni” (1872), “Mladić” (1875.), “Braća Karamazovi” (1881.). Umro 1881 godine, iznenada, nakon krvarenja uzrokovanoga epileptičnim napadom. Život mu je u posljednjim godinama bio sređen, i može se reći da se oslobodio materijalne oskudice i nevolja koje su ga pratile veći dio života. Kanio je napisati ostatak “Braće Karamazova” (koji su zamišljeni kao dio trilogije ili čak tetralogije), no sudbina ga je omela u naumu. Priređen mu je veličanstveni pogreb u kojem je sudjelovalo 100.000 ljudi, mahom studentske omladine, a sam se pogreb pretvorio u demonstracije protiv carizma.


MISLI

- Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati i kamenjem gađati svakog psa koji laje na tebe, nikad nećeš stići do cilja.

- Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao već prodao.

- Apstraktno čovjek nekako i može voljeti bližnjeg, ili čak neki put iz daleka, ali iz bliza skoro nikad.

- Da bi se postupalo razumno - malo je imati samo razum.

- Jedna je pamet dobra, dvije su još bolje.

- Jednoga se bojim: ne biti dostojan svojih patnji.

- Koliko je ljudi koji ne misle sami, nego žive od misli koje su izmislili drugi.

- Ljubiti nekog čovjeka znači vidjeti ga tako kako ga je Bog zamislio.

- Mladost je čista već samim tim što je mladost.

- Nastojim voljeti život više od njegova smisla.

- Nekoga je bolje imati među neprijateljima nego među prijateljima.

- Ništa na svjetu nije teže od iskrenosti i nema ništa lakše od laskanja.

- Oni koji znaju da govore, govore kratko.

- Podla duša, oslobodivši se jarma, sama ugnjetava.

- Pohvala je uvijek čedna, laskanje zaudara na lakejstvo.

- Prije nego što kažeš ljudima kako treba da žive, pokaži to na svom primjeru.

- Rad je zadovoljstvo razuma a nerad je naslada mašte.

- Razum i postoji zato da bi čovjek postigao ono što želi.

- Svaka ljubav prolazi, a neslaganje ostaje zauvijek.

- Svemu ima granica, koju je opasno prekoračiti, jer kad je prekoračiš, ne možeš više nazad.

- Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta.

- Što god je korisno čovječanstvu, to je i plemenito.

- Što je vlast veća, to je strašnija njena upotreba.

- Tajna čovječjeg života nije u tome da samo živi, već u tome zašto živi.

- Uništite moje želje, izbrišite moje ideale, pokažite mi nešto bolje i ja cu poći za vama.

- Ako raj nije u samom tebi, nikad nećeš ući u njega.

- Prosto je strašno kako ovdje ima malo časnih ljudi, tako da nemaš koga da poštuješ. Htio ne htio, sve ih sa žaljenjem gledaš, a oni svi zahtijevaju da ih poštuješ.

- Postoje tri stvari kojih se većina ljudi boji:

Ljudi se boje vjerovati ljudima.

Ljudi se boje govoriti istinu.

Ljudi se boje biti svoji.

- Za smijeh je, prije svega, potrebna iskrenost, a zar ima iskrenosti kod ljudi?

Za smijeh je potrebna nezlobnost, a ljudi se najčešće smiju pakosno.

Iskren i nezloban smijeh znači veselost, a zar ima kod ljudi u današnje vrijeme veselosti i znaju li ljudi biti veseli?

Veselost čovjeka je najvidnija njegova crta, koja ga najviše odaje.

Potrebno je dugo vremena da upoznate nečiji karakter, ali čim se čovjek bar jedanput nasmije sasvim iskreno, pokazati će vam se njegov cijeli karakter, odmah kao da je na dlanu.

Samo vrlo uzvišen i sretan čovjek može biti veseo i zaraziti druge, tj. biti neodoljivo i dobrodušno veseo.

Ne govorim o njegovom umnom razvitku, nego o karakteru, o cijelom čovjeku.

Na taj način, ako želite prozrijeti čovjeka i upoznati njegovu dušu, ne promatrajte ga dok šuti ili dok govori ili kad plače ili čak kako se uzbuđuje plemenitim idejama, nego bolje ga pogledajte kako se smije.

Ako se dobro smije, znajte da je dobar čovjek.

Ja zato dobro znam da je smijeh najsigurnija proba duše.

Pogledajte dijete: jedino se djeca znaju smijati do savršenstva i zbog toga i jesu privlačna.

- Svaki čovjek ima sjećanja koja nebi rekao nikome, osim svojim prijateljima. Ima i sjećanja koja nebi otkrio ni prijateljima, nego samo sebi u tajnosti. Konačno, postoje misli koje čovjek ne smije ni sebi reći.

- Glupost je univerzalna pojava i apsolutno stojim iza tvrdnje da je glup čovek ujedno i gramziv, prostački lukav i jedan od najopasnijih neprijatelja. Jer ne postoji u logici inteligentnog bića ta vrsta niskosti kojom bi se borio protiv glupaka. A glupih i gramzivih ima puno. Oni vladaju jako dugo.

Paulo Koeljo

Mostar

Kao i mnogi stari gradovi, Mostar se postepeno razvijao kroz više od pet vijekova. Prva svjedočanstva su sa sredine XV vijeka i pričaju o malom utvrđenju sa visećim drvenim mostom. Tadašnje jezgro brojalo je samo dvadeset kuća sa obe strane Neretve. Turci su zaposjeli tu trvrđavicu oko 1500. godine nakon čega započinju razvoj transporta i trgovine, najviše oko tog mosta (1566. godine napravljen je novi most od kamena) i čije je strateško prisustvo oduvijek pretstavljalo samu dušu grada. Nakon toga, izgrađene su dvije kule na riječnim obalama u kojima su boravili čuvari mosta, zvani “mostari”, odakle i potiče ime grada. Mnogi spomenici i građevinski objekti u otomanskom stilu: mostovi, džamije, javno kupatilo, brojni stambeni objekti nastali su u periodu turske dominacije ovim prostorima (15. - 18. vijeka). Od 16. vijeka Mostar postaje ekonomsko središte Hercegovine.

Godine 1878. Bosna i Hercegovina je aneksirana od Carevine austro-ugarske i grad sa smaragdnom rijekom dobiva novi ekonomski i kulturni poredak, otvoreniji prema Evropi, što se i danas može vidjeti po arhitekturi tog perioda, čiji karakteristični pretstavnici su Stara Gimnazija i Gradsko kupatilo.

U periodu dva svjetska rata, Mostar se širi i utrostručuje se broj njegovih stanovnika, industrijska proizvodnja, poljoprivreda i trgovina se intenziviraju i moderniziraju.

Gradsko područje Mostara i njegova okolina se geografski može opisati kao čvorište sjeverne, zapadne i istočne Hercegovine. Kroz centar grada se proteže kanjon rijeke Neretve pa je Mostar poznat i pod nadimkom "grad na rijeci Neretvi". 

Mostar ima umjerenu sredozemnu klimu s blažim, ali hladnim zimama, uz malo ili nimalo snijega, te veoma vrućim ljetima gdje temperature u hladu znaju iznositi i do 45 celzijevih stupnjeva. Zbog toga je Mostar najtopliji grad u Bosni i Hercegovini, s najviše sunčanih dana u godini.

Njegove najpoznatije znamenitosti su: Stari most, Koski Mehmed-pašina džamija, Kujundžiluk, Biščevića kuća, Karadžoz-begova džamija, Kriva Ćuprija, Muslimbegovića kuća, Kajtazova kuća, Tepa pijaca, Gimnazija, Muzej Hercegovine.

Fojnica

Zuko Džumhur

Zulfikar Zuko Džumhur je BiH pisac, slikar, karikaturista, likovni kritičar, kostimograf, televizijski i filmski scenarist. Rođen je u Konjicu 24. septembra 1920. godine. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Beogradu gdje mu je otac radio kao imam, a višu gimnaziju u Sarajevu 1939. godine

Počeo je studirati pravo, ali je prešao na likovnu akademiju i završio je u klasi Petra Dobrovića. Slikarstvo mu je bila trajna životna strast, a naročito karikatura. Oblikovanje šaljivih likovnih minijatura s vremenom je doveo do savršenstva. Prve crteže objavio je u "Narodnoj armiji" 1947. a od tada sarađuje kao karikaturista i ilustrator sa mnogim časopisima u BiH i regionu. Objavio je više od 10.000 karikatura. Imao je mnogo talenata i bio je jako obrazovan. Mnogo je putovao i posjećivao razne zemlje.

Objavio je sljedeća djela: Nekrolog jednoj čaršiji, Pisma iz Azije, Hodoljublja, Putovanje bijelom lađom, Pisma iz Afrike i Europe, Stogodišnje priče, Adakale...

Napisao je scenarije za više kratkih i tri za igrane filmove. Uradio je 35 scenografija za pozorište. Zaslužan je za popularizaciju žanra putopisne reportaže radeći posljednjih deset godina kao pisac scenarija i voditelj serije putopisnih emisija "Hodoljublje", koje je snimio zajedno s režiserom Mirzom Idrizovićem, a njihov zajednički rad dao je doprinos televizijskoj i filmskoj umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Zanimljivo je napomenuti da je Zuko bio jedini pisac kojemu je nobelovac Ivo Andrić napisao predgovor u knjizi, i to upravo za "Nekrologa jednoj čaršiji".

Umro je u Herceg Novom 29. novembra 1989. godine. Sahranjen je u svome rodnom gradu Konjicu, po svojoj želji.

MISLI

- I zapamti

ono što oko vidi, može se i zaboraviti,

a ono što srcem vidiš, pamtiš zauvijek.

I zapamti još jednu bitnu stvar,

ono što se dodirne rukom, možeš i slomiti,

a ono što srcem dodirneš, to i prigrliš.

U tome leži tajna vječnosti.

- Samo se slike dugo pamte, a rijeći već sutradan promijene svoj red.

- Ako ne očekuješ puno od života, dobićeš sve što ti treba, pa i preko toga.

- Budi pametan da ne bi bio loš. Pametan čovjek povazdan bišće po sebi, odstranjuje svoje lošosti i u jednom trenutku shvati da nikada nije dosta tog biskanja, da je loš karakter naš duševni korov, ti ga pljeviš, a on se otima, raste li raste. Ne date se ni ti ni on u toj pljevidbi bez kraja.

- Nikada ne možeš odstraniti svoje mane, ali nikada ne smiješ ni prestati da ih tamaniš. A ako si uporan, ako se ne predaješ, onda ti se poslije decenija savjesnog rada može desiti i to da u ogledalu ugledaš nekog nasmijanog i smirenog sebe. I tu ti je, možda, ključ. Ako potamaniš dovoljno svojih zala, ako ih nekako turiš pod kontrolu, onda ispod njih izbije vedrina. Pojavi se osmijeh. Najljepši prizor na nekom čovjeku je njegov osmijeh.

-  Ja cijeli život bježim, u putovanja, u putopise, u slikarstvo i čitanje. Ja sam ti čuveni bježač. Bježim i slavim bijeg i bježanje. Zato smo i izmislili umjetost, da se imamo gdje skloniti od teška života i još težeg rada.

Nedžad Ibrišimović

Bob Marli

Bob Marli (Robert Nesta Marley) je bio jamajčanski pjevač, tekstopisac i gitarista. Najpoznatiji je izvođač rege muzike i čuven po njenom širenju van granica Jamajke. Rođen je 6. februara 1945. godine u mjestu Nine Miles (Jamajka). Bio je muzička ikona dvadesetog vijeka, uvjereni rastafarijanac koji je ostavio veliki uticaj na rege muziku svojom duhovnošću.

Jedini je rege muzičar koji je postigao status svjetske megazvijezde. Njegov otac Norman Marley bio je bijeli engleski vojnik iz Liverpoola. Odrastao je u sirotinjskom dijelu Kingstona na Jamajci, gdje je otkrio muziku crne Amerike zahvaljujući američkim radijskim stanicama. Nasljeđe ropstva i svijest o afričkoj domovini uvijek se osjećala u njegovoj muzici, čak i kad je osvojio slušaoce Zapada.

Godine 1963. je formirana originalna postava The Wailersa, koju čine Bob Marley, Bunny Livingstone i Peter Tosh. Njihova je prva pjesma (Simmer Down) ujedno i postala hit na Jamajci.

Godine 1966. Haile Sellasie je posjetio Jamajku i tad Bob i ostatak Wailersa prihvataju rastafarijansku vjeru. Svojom muzikom nastoje rasprostraniti poruku ljubavi i mira, a njegov uticaj seže i do politike.

Bob Marley je umro 11. maja 1981. godine u Miamiu (SAD), od raka na nožnom palcu koji je povrijedio prilikom igranja nogometa. Imao je samo 36 godina, a njegovom smrću svijet je izgubio zagovornika siromašnih i obespravljenih, kao i jednog od najboljih muzičara njegove generacije.

Bio je prva megazvijezda iz trećeg svijeta i učinio je mnogo na oživljavanju oslabljene političke svijesti mladih ljudi, a u nasljeđe je ostavio pjesme koje i danas nadahnjuju muzičare širom svijeta. Jedan je od najvećih zagovornika pan-afrikanizma, a pjevao je o ukidanju represije.

MISLI

- Duboko vjerujem da samo jednom u svom životu nađeš ljude koji su u stanju da cijeli tvoj svijet okrenu naopačke. Reći ćeš im stvari koje nikad nisi podijelio ni s jednom dušom i oni će upiti sve što kažeš i zapravo poželjeti da čuju još toga. Dijelit ćete nade u budućnost, snove koji se nikad neće ostvariti, ciljeve koji se nikad nisu ostvarili i brojna razočarenja kojima će vas život počastiti. Ne možeš izdržati da im ne kažeš kad ti se nešto divno desi, jer znaš da će s tobom podijeliti tvoje uzbuđenje. Nije ih sramota da plaču s tobom kada si povrijeđen ili da se smiju s tobom kada praviš budalu od sebe. Oni nikad ne povrijede tvoja osjećanja niti se zbog njih osjećaš manje vrijednim, već te podižu i pokazuju ti stvari o tebi koje te čine posebnim pa čak i lijepim. Kada su oni u blizini nema nikad pritiska, zavisti ili takmičenja, već samo tiha smirenost. Možeš biti ono što jesi i ne brinuti o tome šta će oni misliti o tebi jer te vole zbog onoga što jesi. Stvari koje izgledaju beznačajno većini ljudi kao što je poruka, pjesma ili šetnja postaju neprocjenjivo bogatstvo koje se čuvaju u srcima na sigurnom do kraja vijeka. Sjećanja o tvom djetinjstvu se vraćaju i osjećaš da su tako jasna da ti se čini kako ste ponovo mladi. Boje izgledaju svjetlije i sjajnije. Iako nije bio česta pojava ili ga uopšte nije bilo, smijeh postaje kao dio svakodnevnog života. Jedan ili dva telefonska poziva tokom dana pomažu ti da preguraš radni dan i uvijek ti vrate osmijeh na lice. U njihovom prisustvu ne osjećaš potrebu za neprekidnom pričom, već se osjećaš zadovoljnim što su u blizini. Stvari koje te nikad prije nisu zanimale postaju fascinantne jer znaš da su toliko važne osobama koje su ti posebne. Misliš o tim osobama u svakoj prilici i u svemu što radiš. Prisjećaš ih se uz proste stvari kao što su plavo nebo, nježan vjetar pa čak i olujni oblak na horizontu. Otvaraš svoje srce iako znaš da jednog dana može biti slomljeno i u otvaranju srca doživljavaš ljubav i zadovoljstvo za koje nikad nisi mislio da je moguće. Uviđaš da je ranjivost jedini način da svom srcu omogućiš da osjeti pravi pritisak koji je toliko stvaran da te plaši. Pronalaziš snagu u spoznaji da imaš prave prijatelje i vjerovatno srodne duše koje će ti ostati vjerne do kraja. Život ti izgleda potpuno drugačiji, uzbudljiv i vrijedan življenja. Tvoja jedina nada i sigurnost je u uvjerenju da su oni dio tvog života...

- Ako je idealna, neće biti laka. Ako je laka, neće biti idealna. Ako je zaslužuješ, nećeš odustati. Ako odustaneš, ne zaslužuješ je. Prava istina je, svaka će te povrijediti, tvoje je samo da nađeš onu zbog koje vrijedi patiti.

- Novac su brojevi a brojevima nikad kraja. Ako je za sreću potreban novac, vaša potraga za srećom nikada neće prestati.

- Ona nije savršena. Nisi ni ti i vas dvoje nikada nećete biti savršeni. Ali ako te može nasmijati bar jednom, natjerati te da razmisliš dvaput, ako priznaje da je čovjek i griješi,  ostani uz nju i pruži joj najviše što možeš.

On neće citirati stihove, on ne misli o tebi svaki minut, ali on ti daje dio sebe koji ti možeš uništiti, i on to zna. Ne pričinjavaj mu bol, ne pokušavaj da ga promijeniš, i ne očekuj od njega više nego što on može pružiti.

- Najveća kukavica je muškarac koji probudi ljubav u ženi, bez namjere da joj tu ljubav uzvrati.

- Najljepša krivina na ženinom tijelu je njen osmjeh.

- Kažeš da voliš kišu, ali koristiš kišobran da bi hodao po kiši. Kažeš da voliš sunce, ali tražiš hlad kad ono sija. Kažeš da voliš vjetar, ali kada puše zatvaraš prozor. Zato sam i uplašen kada kažeš da me voliš.

- Ja zaista nemam mnogo da ti ponudim. Par toplih zagrljaja, čistu dušu i jedno maleno, ali vjerno srce. Imam i kofer pun ljubavi i dva jastuka, pomalo već stara, ali se još osjeća miris mojih snova. Nemam ja mnogo na dlanu. Par suza i jutarnju rosu kojom budim svoje lice, jedan osmjeh i oči pune nade.

- Možda joj nećeš biti prvi muškarac, ni posljednji ili jedini. Voljela je prije tebe i možda će voljeti poslije. Ali ako te sada voli, zar je bilo šta drugo bitno.

- Otvaraš svoje srce iako znaš da jednog dana može biti slomljeno, i u otvaranju srca doživljavaš ljubav i zadovoljstvo za koje nikad nisi mislio da je moguće.

- Stvari koje te nikad prije nisu zanimale postaju fascinantne jer znaš da su toliko važne toj osobi koja ti je posebna.

- Ko ste vi da sudite život kojim živim? Znam da nisam savršen i ne želim to da budem, ali prije nego što počneš da upireš prstom u mene, uvjeri se da su tvoje ruke čiste.

- Veličina čovjeka ne ogleda se u njegovom bogatstvu, već u njegovoj sposobnosti da na ljude oko sebe utiče pozitivno.

- Đavo je napustio ovaj svijet, zato što je znao da će ljudi sami sebi prirediti pakao.

- Nikada nećeš znati koliko si jak, sve dok biti jak ne postane jedini izbor koji imaš.

- Bolje je umrijeti boreći se za slobodu nego robovati cijelog života.

- Otvori oči i pogledaj oko sebe. Da li si zadovoljan životom koji živiš?

- Dan kada budeš prestao da se takmičiš je dan kada ćeš pobijediti.

- Voli život koji živiš, živi život koji voliš.

- Moj strah je taj koji mi daje hrabrost.

- Svaki čovjek ima pravo da sam odlučuje o svojoj sudbini.

- Ne zanemaruj svoje misli. Ostvari svoje vizije. Probudi se i živi.

- Neki ljudi osjećaju kišu. Ostali samo pokisnu.

- Istina je da će te svi povrijediti. Samo moraš pronaći one za koje vrijedi patiti.

Leo Rojas