Prestanite se dokazivati drugima

Ponekad želimo pokazati svijetu kako smo bez mana u nadi da će nas svi voljeti i prihvatiti. Istina je da mi ne možemo zadovoljiti svakoga, niti bismo trebali to pokušavati. Naša ljepota leži u našoj ranjivosti, našim kompleksnim emocijama, našim autentičnim nesavršenostima.
Kada prigrlimo ono što jesmo i odlučimo biti autentični, umjesto toga da budemo ono što mislimo da drugi žele od nas, otvaramo se za prave odnose, pravu sreću i pravi uspjeh. Nema potrebe da stavljate masku. Nema potrebe da se pretvarate da ste nešto drugo ili netko drugi. Vi nemate što dokazivati nikome, jer… 

1. Ljudi koje je vrijedno impresionirati od vas žele da budete ono što jeste.

Na duge staze bolje da vas preziru zbog onoga što jeste nego da vas vole zbog onoga što niste. Zapravo, jedini odnosi koji će trajati su oni koji od vas čine bolju osobu bez da vas mijenjaju u neku drugu osobu i koji vas ne sputavaju u sazrijevanju. Zanemarite uspoređivanja i očekivanja s kojima se susrećete. Jedina osoba od koje se trebate potruditi biti bolji je – jučerašnji vi. Dokažite se samom sebi, ne drugima. Pravi ljudi će vas zbog toga voljeti i cijenit će na vama sve ono čega su pogrešni ljudi zastrašeni. Zaključak – Nemoje se mijenjati kako bi vas ljudi voljeli, budite strpljivi, budite ono što jeste i ubrzo će PRAVI ljudi voljeti STVARNOG vas.

2. Nitko drugi ne zna što je najbolje za vas.

Nemojte se izgubiti u svojoj potrazi da vas drugi prihvate. Koračajte samouvjereno svojim putem i ne očekujte da će bilo tko drugi shvatiti vaše putovanje, pogotovo ako oni nisu koračali istim. Trebate učiniti korake koji su dobri za vas, nitko drugi ne hoda u vašim cipelama. Nek vas ljudi prihvate kakvim jeste ili nikako. Govorite istinu iako vam glas podrhtava. Ako ste iskreni prema sebi, vi svijetu ostavljate nešto veličanstveno čega prije nije bilo. Vi sjajite kad vaša strast i snaga emaniraju iz vas dok slijedite svoj put – kada vas ne sputavaju mišljenja drugih. Snažni ste kad dopuštate svojim pogreškama da vas uče i kada se vaše samopouzdanje gradi iz iskustava iz prve ruke – kada znate da možete pasti, podignuti se i nastaviti naprijed bez da ikoga pitate za dopuštenje. 

3. VI ste jedina osoba koja može promijeniti VAŠ život.

U svakoj situaciji u kojoj ste bili, pozitivnoj ili negativnoj, zajednička nit ste VI. Vaša je odgovornost, i samo vaša, prepoznati da ste sposobni, bez obzira što vam se dogodilo do sadašnje točke života, donijeti odluke koje mijenjaju situaciju ili promijeniti svoje razmišljanje glede toga. Ne dozvolite da mišljenja drugih utječu na ovu činjenicu. Ono za što ste sposobni nije proizvod onoga što ljudi misle da je moguće za vas. Što ste sposobni postići ovisi u potpunosti o tome što izabirete napraviti sa svojim vremenom i energijom. I zato prestanite razmišljati o tome što svi drugi misle. Samo nastavite živjeti svoju istinu. Samo oni koji žele da živite laž će u tome vidjeti nešto loše. 

4. Materijalistička mjerila vrijednosti su bezvrijedna. 

Kada se nađete zaglavljenim između onoga što vas pokreće i onoga što vam društvo govori da je dobro za vas, uvijek idite stazom koja vas čini da se osjećate živim – osim ako ne želite da svi, osim vas, budu sretni. Bez obzira gdje vas život odvede, do velikih gradova ili malih sela, neizbježno ćete naletjeti na one koji misle da znaju što je najbolje za vas – na ljude koji misle da su bolji od vas – ljude koji misle da sreća, uspjeh i ljepota znače svima iste stvari. Oni će pokušati izmjeriti vašu vrijednost prema onome što imate, umjesto prema onome što jeste. Ali vi znate bolje – materijalne stvari nisu bitne. Nemojte trčati za novcem. Uhvatite se za ideje i djelatnosti koje vas čine živim. Idite za stvarima viših vrijednosti – stvarima koje novac ne može kupiti. Bitno je imati snagu karaktera, iskreno srce i osjećaj samovrijednosti. Ako ste dovoljno sretni da imate ove stvari, nemojte ih prodati. Nikada nemojte prodati dio sebe. 

5. Život nije utrka – nemate što dokazivati.

Mnogi ljudi žele prvi doći na vrh planine i uzviknuti: “Pogledajte me! Pogledajte me!” Ali istina je, zapravo, da se sva sreća i rast događaju dok se penjete, ne dok sjedite na vrhu. Uživajte u putovanju obraćajući pažnju na svaki korak. Nemojte žuriti kroz život i propustiti ga. Zaboravite gdje su svi ostali u odnosu na vas. Ovo nije utrka. Stići ćete na cilj, korak po korak, ne odjednom. Napustite budalastu potrebu da se dokažete drugima i oslobodit ćete put postizanju onoga što je vama važno. Ponekad se trebate podsjetiti da ne trebate uvijek biti i raditi ono što drugi jesu i što rade. 

6. Put do svih velikih stvari prolazi kroz neuspjehe. 

Neprestano prolazite kroz promjene. Ne morate uvijek biti u pravu, samo trebate biti ne-zabrinuti kada niste u pravu. Griješenje je dio procesa. To što ponekad ispadnete budala je jedini put naprijed. Ako se previše trudite impresionirati ljude svojom “savršenošću”, spriječit ćete svoj razvoj. Svo ćete vrijeme potrošiti na to da izgledate na određeni način umjesto da živite na određeni način. Nemoguće je živjeti bez da ponekad pogriješite, osim ako živite toliko oprezno da zapravo uopće ne živite, već samo postojite. Ako ste previše uplašeni pogriješiti u prisustvu drugih, nećete biti u stanju učiniti ono što je potrebno kako biste bili uspješni u svojim očima. Sjetite se da nije bitno koliko puta pogriješite ili koliko je vaše putovanje nesređeno, dokle god ne prestanete praviti male korake naprijed. U konačnici, oni koji se ne brinu oko neizbežnih neuspjeha su oni koji su dostigli svoje snove. Vi možete biti jedan od njih. 

7. Ionako je nemoguće zadovoljiti svakoga. 

Neki ljudi će vam uvijek govoriti što ste pogriješili, a oklijevat će vam priznati ono što ste napravili ispravno. Nemojte biti poput njih i nemojte ih trpiti. Kad naiđete na nekoga tko vas ne cijeni, ne poštuje i prema vama se loše ophodi bez nekog očitog razloga, nemojte se trošiti kako biste promijenili njihovo mišljenje i dobili njihovo odobravanje. Također se pobrinite da u vašem srcu nema mjesta za mržnju prema njima. Jednostavno se udaljite i nek se karma bavi stvarima koje su vam rekli i učinili, jer će svaki djelić vremena koji utrošite na takve ljude biti bespovratno potrošen, a svaki djelić mržnje i ljutnje u vašem srcu će na kraju povrijediti samo vas. 

Nisu vam potrebne ovacije, ili da vam knjiga koju pišete bude najprodavanija, ili unaprijeđenje na poslu ili milijuni. Dovoljno je to što imate upravo sad. Marite manje o tome što ste vi drugima, a više o tome što ste vi sami sebi. Manjak razočarenja i boli nastupit će onog trenutka kada prestanete od drugih tražiti vrijednovanje koje samo vi možete pružiti sebi. 

Što vrijeme više prolazi

Što vrijeme više prolazi

Što vrijeme više prolazi sve više ti je stalo do stvari koje si nekad zanemarivao.

Što vrijeme više prolazi sve je manje vremena za putovanja i odlaska na destinacije koje si oduvijek želio.

Kao neki pješčani sat koji se približava kraju. Stojiš, gledaš u njega i svjestan si da se većina tvojih snova više neće ostvariti. Shvatiš da je doista prekasno za njih. A prekasno je jer ti je puno vremena trebalo da razbiješ onaj tajanstveni kod i shvatiš da nema puno važnih stvari na ovom svijetu, i da je ono što ti srce kaže bilo važnije od onoga što su ti drugi govorili.

Što vrijeme više prolazi sve je manje vremena da budeš s onima koje voliš i shvatiš da je teško nadoknaditi sve ono što si godinama zanemarivao, bilo da su zbog toga ti ljudi otišli negdje drugdje ili nekome drugome ili ih jednostavno više nema. Mislio si da je posao najvažniji, da je karijera nešto što će te uvijek ispunjavati a na kraju kada si ostao sam shvatio si da je to jedno veliko ništa i da nakon njih više ništa nisi imao.

Što vrijeme više prolazi sve je manje vremena za ponovno prolaženje onih lijepih osjećaja kada si iza sebe ostavio nešto doista vrijedno truda i shvatio da nema prečice do vrijednih ciljeva i da je život onoliko uzbudljiv koliko si ti spreman koračati putevima kojima nikada nisi išao. Napokon shvatiš da nema mnogo smisla gledati natrag jer se život uvijek događa naprijed, ali prije toga ponoviš bezbroj okretanja unatrag.

Što vrijeme više prolazi shvaćaš koliko je važna hrabrost ne samo da bi učinio nešto doista vrijedno divljenja već da bi jednostavno živio svoj život onako kako doista to želiš i zaslužuješ, bez prilagođavanja drugima i uspoređivanja koje apsolutno nema nikakvog smisla. No dokle god dišeš nije kasno za istinski proživjeti današnji dan, uživati u mirisima, bojama i zvukovima sadašnjeg trenutka i lijepim iskustvima s osobama koje te razumiju i s kojima možeš biti to što jesi.

Mario Žuvela

Igra skrivača

Seneka

Lucije Anej Seneka (4. p. n. e. - 65. n. e.) je bio rimski stoički filozof. Bio je odgojitelj i savjetnik cara Nerona, te jedan od najznačajnijih predstavnika rimske stoičke filozofije. Njegovo najpoznatije djelo su spisi Pisma o moralu Luciliusu (Epistulae Morales ad Lucilium), odnosno Pisma prijatelju. Filozofiju shvata kao etičko istraživanje vrlina za postizanje umjerenog života u skladu s prirodom. Na osnovi građe iz grč. tragedija, pisao je komade o tragičnim posljedicama djelovanja ljudskih strasti. Njegova je filozofija imala znatan uticaj na javni život Rima i njegovu književnost tog vremena, ali i u kasnijim vijekovima ne samo rimske već i evropske književnosti uopšte.

MISLI

- Siromaštvo koje je u skladu sa zakonom prirode je veliko bogatstvo. A znaš li koje nam granice postavlja ovaj zakon prirode? Ne gladovati, ne biti žedan, ne nazepsti. Da glad i žeđ odagnaš nije ti potrebno opsjedati vrata oholih ljudi ni strogu namrštenost niti, naprotiv, sramotnu blagost podnositi, nije ti potrebno na more kročiti niti u vojni pohod krenuti; ono što priroda zahtijeva na dohvat je ruke i pripravno. A za suvišno se ljudi znoje. To je ono što nam togu izlizuje, što nas prinuđuje da starimo pod vojničkim šatorom, što nas tjera na strane obale. Ono što je dovoljno nalazi nam se pri ruci.

- Mnogi se ljudi žalosno kolebaju između straha od smrti i životnih muka te živjeti ne žele, umrijeti ne znaju. Stoga učini sebi život ugodnim tako da odbaciš svu brigu za njim. Nijedno dobro ne koristi onome tko ga posjeduje ako nije spreman na to da ga izgubi. 

- Čovjek je nesretan onoliko koliko misli da jeste.

- Sve što je usitnjeno do praha, postaje nejasno.

- Bolje je češće upotrijebiti uši nego jezik.

- Bolje je naučiti nepotrebno, nego ništa.

- Između ostalih nevolja, glupost ima i ovu osobinu, uvijek se ponavlja.

- Kad čovjek umije da bude zadovoljan sobom, zadovoljan je i svim ljudima.

- Koliko god sam puta zašao među ljude uvijek sam osjetio da sam ponešto izgubio od svoje ličnosti.

- Mi se ženimo po nagonu, a razvodimo po razumu.

- Ne bojimo se smrti, nego razmišljanja o smrti.

- Nemoj dozvoliti jeziku da grmi ako ti snaga šapuće.

- Nigdje nije ko je svugdje.

- Nije siromašan onaj ko ima malo, nego onaj ko želi više.

- Nije važno koliko knjiga imaš, već koliko dobrih.

-  Ništa nije žalosnije od starca opterećenog godinama, koji osim svoje starosti, nema drugog dokaza da je živio.

- Novac te neće učiniti božanstvom jer ono nema novca.

- Onaj ko učini dobro djelo, neka ćuti; onaj ko ga prima, neka priča.

- Poroci se nauče i bez učitelja.

- Porok ne stvara vrijeme, nego čovjek.

- Prijatelje sreća stvara a nesreća provjerava.

- Svaki čovjek krije u sebi želje kraljeva. On bi htio da može svašta protiv drugoga, a da drugi ne može ništa protiv njega.

- Šta hoćeš da drugi prešute prvo prešuti sam.

- Teško je držati se mjere u onome što si našao da je dobro.

- Tuđe mane su nam pred očima, naše su nam na leđima!

- Uporna dobrota pobjeđuje i najgore srce.

- Velika je stvar znati pravo vrijeme govora i šutnje.

- Vladati nad sobom najveća je vlast.

- Vrijeme otkriva istinu.

- Zloba sama ispije najveći dio svoga otrova.

Fridrih Niče

Izložba - Tranzistori i kasetofoni

Dana 08.10.2026. godine, u Maloj galeriji KSC Bugojno je otvorena Izložba Tranzistori i kasetofoni, vintage iz sedamdesetih i osamdesetih godina. Autor ove izložbe je Dragan Mučibabić dugogodišnji bugojanski kolekcionar.

Izložba donosi predmete iz muzejske kolekcije Udruženja za zaštitu i promociju kulturne baštine „Sehara" Bugojno. Kolekcija, koja broji preko 150 eksponata, sastoji se od tranzistora i kasetofona koji su u svoje vrijeme uglavnom radili na baterijski pogon, a odlikuju ih prepoznatljiv zvuk i izuzetno lijep vizuelni izgled. Danas ovi uređaji predstavljaju mnogo više od običnih predmeta. Oni su dragocjeni eksponati i žive uspomene na jedno prohujalo vrijeme, te su, kao takvi, izuzetno traženi i cijenjeni među kolekcionarima širom svijeta.

Dragan Mučibabić - ljubitelj starina

Igra skrivača

Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila: “Hajmo se igrati skrivača! Ko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima.”

Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala: ”Skrivača?

Kakva je to igra?”

“To je jedna igra”, započela je objašnjavati Ludost, “u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronađem, taj je pobjednik.”

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju, koju nikada ništa nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio riskirati.

“Jedan, dva, tri…” počela je brojati Ludost.

Prva se sakrila Lijenost, koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njezinih prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laž se sakrila na dno oceana (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno. Kada je Ludost izbrojala 999.999 Ljubav još nije bola pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.

“Milion”, zavikala je Ludost i započela svoju potragu. Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su, od straha, iskočile iz kratera. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebičnost nije ni trebalo tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta, pčelinje košnice. Od tolikog traženja Ludost je ožednila i u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.

Tako je Ludost, malo-pomalo, pronašla gotovo sve. Talenat u zlatnom klasju žita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana), a Zaborav je zaboravio da su se uopće ičega igrali. Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak. Ušla je među ruže, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik.Trnje sa grane je grebalo Ljubavi oči.

Ludost nije znala šta učiniti. Pronašla je pobjednika među osjećajima. Pobjednik je bila Ljubav, ali je ona od trnja postala slijepa. Ludost je plakala i molila Ljubav da joj oprosti, a na kraju je odlučila zauvijek ostati uz nju i pomagati joj. Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.

Carstvo samoće

Carstvo samoće

Neki ljudi misle da je “biti sam” loša stvar. Oni to tumače da ste anti-socijalni ili da ste nepoželjni. Ali, zapravo, biti sam nije nužno loša stvar, jer postoje mnoge pogodnosti koje dolaze kada naučite prihvatiti samoću. Nakon što naučimo uživati u samoći, pružit će nam se mogućnost da ozbiljnije rastemo kao osoba. Ovo su stvari koje će se dogoditi u vašem životu kada počnete uživati u samoći.

Obnovit ćete se.

Često puta kada smo okruženi drugim ljudima ulažemo puno energije. Pokušavamo usrećiti druge, nasmijati ih, gladiti njihov ego, čitati njihove emocije i sve ostalo što dolazi uz redovitu interakciju. Biti neprestano povezan s drugim ljudima može biti psihički iscrpljujuće. Malo samoće omogućuje nam ‘punjenje baterija’ i odmor od emocionalnog i psihičkog naboja kojeg donosi neprestana interakcija.

Više ćete razmišljati o svom životu.

Život se neprestano kreće ludo brzim tempom. Toliko brzo da je zapravo vrlo vjerojatno da rijetko kada imate malo vremena za sjesti u miru i razmišljati o svom životu. Samoća pruža savršenu priliku za malo reflektiranja. Budući da ulažete toliko vremena obrađujući misli i osjećaje drugih, samoća je najbolje vrijeme da se fokusirate na ono unutar vas. Samoća pruža savršeno okruženje za razmišljanje i reflektiranje o vašem životu.

Doći ćete u dodir sa svojim emocijama.

Opet, kada ste okruženi drugim ljudima svo vrijeme, vi stalno pokušavate čitati i udovoljavati emocijama drugih. U tolikoj mjeri da biste mogli završiti gubeći kontakt s vlastitim. Kada počnete uživati u samoći, dobit ćete veću perspektivu vlastitih emocija. Stvorit ćete dublje razumijevanje onoga što vas čini sretnim, što vas uznemirava i što vas rastužuje. S tim znanjem je onda lakše regulirati svoje emocije. Ali sve počinje s razumijevanjem kako se osjećate što proizlazi iz malo vremena provedenog u samoći.

Počet ćete raditi stvari u kojima zapravo uživate.​

Kada ste stalno u društvu drugih ljudi, uvijek činite kompromise kako bi pronašli rješenja u kojima cijela skupina može uživati. I na žalost, ono što vi želite, ne mora se uvijek poklopiti s onim što većina želi. Stoga je jednostavno uživati u samoći kada shvatite da to vam daje više slobode da radite ono što stvarno želite raditi.

Postat ćete produktivniji.

Biti u društvu drugih ljudi može biti zabavno, ali isto tako može ozbiljno utjecati na vašu produktivnost. Postoje slučajevi kad društvo drugih ljudi djeluje kao distrakcija od posla koji želite obaviti. Vrijeme provedeno u miru može biti najproduktivnije vrijeme vašeg života, uglavnom zato što je manje ometanja te se možete fokusirati i napraviti posao koji želite.

Uživat ćete u vašim odnosima još više.

Kada redovito provodite neko vrijeme sami i konačno počnete uživati u tome, spoznat ćete da ćete čak i više uživati u svojim odnosima s drugim ljudima. To je zato što vam vrijeme provedeno u miru pruža više osjećaja vrednovanja sebe. Samoća vam također pruža osjećaj zahvalnosti na svim velikim stvarima koje dolaze iz vaših odnosa s drugim ljudima, čega ranije uglavnom niste bili svjesni.

Osjećat ćete veću nezavisnost.

Nakon što počnete uživati u samoći, osjećat ćete se više sigurni u svoju sposobnost da zapravo budete sami., što, naravno, dovodi do većeg osjećaja neovisnosti. Više nećete osjećati taj strah ili goruću želju za društvom. Više nećete osjećati potrebu za stalnom interakcijom s drugim ljudima, ili tjeskobu kad oko sebe ne vidite nikoga.

Odmorit ćete se od stalnog pokušavanja da usrećite druge.

Život je ispunjen odnosima, a većina odnosa traju dok su obje strane usrećene. Ovisno o tome kakav je odnos, to se može pretvoriti u iscrpljujući posao. To se ne odnosi samo na bliske odnose, već na sve vrste odnosa. Kad ste sami, jedina osoba oko čije se sreće trebate brinuti u tom trenutku, ste vi. Možete si priuštiti stvari koje vas čine sretnim, ali na nekoga drugoga možda imaju suprotan učinak.

Nećete se morati nikome ispričavati nizašta.

Kada počnete uživati u samoći, brzo ćete vidjeti da se u samoći ne trebate nikome ispričavati za ono što ste učinili. Tako često, radimo stvari koje završavaju uznemirujuće za druge ljude, ili povrijede njihove osjećaje, a zatim se morate brzo ispričati za to. No, kada ste sami, ne morate se ikome ispričavati za išta. To uklanja puno pritiska u većini situacija. U samoći ne morate odmjeravati svaku izgovorenu riječ ili svaki potez jer se bojite da će se netko uvrijediti, rastužiti ili naljutiti.

Prestat ćete tražiti odobravanje.

Toliko često osjećamo potrebu da nas prijatelji i obitelj podrže u nečemu što namjeravamo napraviti. Stalno tražimo od drugih ljudi savjete o tome što bismo trebali učiniti. Naravno, postoje trenuci u kojima ne samo da je savršeno prihvatljivo pitati za savjet, već je to zaista i neophodno. No, postoje i trenuci u kojima smo savršeno sposobni djelovati sami, ali ipak u drugima tražimo odobravanje. Kada počnete više vremena provoditi u samoći, naučit ćete vjerovati svojim instinktima i donositi odluke bez potrebe za odobravanjem od strane drugih.

Šta ste prvo ugledali na slici

Šta ste prvo ugledali na slici.

Ono šta prvo vidite na slici otkriva šta vas čini sretnima u vezama i koji su vam aspekti bitni u ljubavi.

1. Čovjek na brodu

Vi ste osoba koja naporno radi te vas poštuju i cijene svi koji vas poznaju. Dobro čitate ljude i znate koju verziju sebe predstaviti ako želite privući nečiju simpatiju. To je korisna vještina, međutim, zbog toga vas drugi mogu doživljavati kao svojevrsnu zagonetku koju nitko ne zna riješiti. Složena ste osoba i budući da toliko vremena provodite predstavljajući samo jedan aspekt svoje osobnosti, možete se osjećati kao da vas nitko nikada nije imao priliku duboko upoznati. Jednostavno se opustite, jer ako si date vremena, na kraju ćete uspjeti. Koncentrirajte se na izgradnju dubljeg odnosa s nekim, a zatim učinite da sve vaše karakteristike zasjaju!

2. Zvjezdano nebo

Vi ste izuzetno radoznala osoba. U životu vas motivira vjerovanje da život na zemlji neće biti jedini. Ono što želite pronaći u ljubavi je duhovna veza. Za vas je ključno da vaš romantični život bude prostor zbog kojeg ćete osjećati mističnost postojanja. To ne znači da svoje ideje morate dijeliti s partnerom, ali više vas privlače ljudi koji sebi postavljaju duboka pitanja o svemiru. Vi želite osobu koja će cijeniti vašu prirodu i koja može satima razgovarati s vama gledajući u zvijezde.

3. More

Vi ste pojedinac koji se ponekad osjeća beznadno. Znate kako se pobrinuti za sebe, ali većinu vremena priželjkujete da se sve radikalno promijeni u vašem životu. Lako upadate u stresna stanja i teško se možete opustiti. Često se sažalijevate. Ono što doista trebate u ljubavnoj vezi je da se duhovno nahranite. Vi ste biće koje duboko želi da vam netko pomogne da izdržite tegobe svakodnevnog života, pripremi šalicu čaja i noću u krevetu sluša vaše anegdote.

4. Mnoštvo svjetlećih Mjeseca

Tvrdoglava ste osoba, odlučna i puna samokontrole. Potreban vam je partner koji je uvijek tu za vas i koji vas podržava, ali se ne boji izazvati vas. Potreban vam je netko snažnog karaktera, tko se ne boji reći kad ste u krivu ili ako se ne slaže s nečim. Želite da vas partner nauči novim stvarima, s kojima možete rasti iznutra.

Nismo mi umorni od života

Meša Selimović

Mehmed Meša Selimović je jedan od najvećih BiH pisaca. Rođen je u Tuzli 26. aprila 1910. godine. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Univerzitetu u Beogradu. Nakon što je diplomirao 1935. godine počinje raditi kao profesor u Tuzlanskim školama. Nakon drugog svjetskog rata obavlja raznovrsne političke i kulturne funkcije. Uređivao je list Brazde. Predavao je na Višoj pedagoškoj školi, bio docent na katedri za književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na kojem je predavao romantizam. Zatim se okušao u djelovanju kao slobodni umjetnik. Nakon toga bio je umjetnički direktor Bosna filma. Od 1957. godine je direktor Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu. 1961. godine je objavio svoj prvi roman "Tišine" za koji je dobio Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Zatim je postao glavni urednik izdavačke kuće Svjetlost, te predsjednik Udruženja književnika BiH. Bio je i glavni i odgovorni urednik časopisa za književost Život. 1966. godine mu je objavljen roman "Derviš i smrt", koji književna kritika smatra za prvorazredni događaj i književni domet BiH. Za roman je dobio veliki broj priznanja. Od 1968. godine je redovni član ANU BiH, te poslije i dopisni član SANU. 1971. godine je dobio počasni doktorat Univerziteta u Sarajevu. 1973. godine je preselio u Beograd, gdje je umro 11. jula 1982. godine. Pokopan je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu

Prvi roman "Derviš i smrt", je pisan živim stilom u kojemu se miješaju introspekcija, mudrosni sudovi o životu i ljudska drama derviškog šejha Nurudina. Ovo ostvarenje je univerzalne vrijednosti koje je privuklo pažnju čitalačke publike, dijelom i zbog magnetičnog spoja egzistencijalne drame i opojne rezignacije kojom zrači islamsko-orijentalni milje. Roman nije realistički prikaz derviša ili sufizma, islamskog misticizma, jer Nurudinove dileme postaju besmislene promatramo li ih u kontekstu čvrsto ukorijenjene religijske svijesti. Ovo djelo je uspjelo općeljudske dileme i muke postaviti u bosansko-islamski kontekst i smjestiti univerzalno u lokalno.

Sljedeći veliki roman "Tvrđava", prikaz je Sarajeva uoči Hoćimske bitke i odlikuje se širom paletom likova i većim brojem lirskih dijelova od "Derviša". Oba su djela bogata prigušenom emocionalnošću, sumračnim iskazima o ljudskoj sudbini, atmosferom koju je teško jednoznačno opisati i koja oscilira između smirenosti u prihvaćanju sudbine i bunta protiv neljudskih okolnosti te referencijama na historijski usud Bošnjaka muslimana. Glavni Selimovićevi romani velika su djela zreloga autora koji je harmonično spojio modernistički diskurs, narativne tradicije "pripovjedačke Bosne" i orijentalno-islamski senzibilitet.

MISLI

- Usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.

- Život ovog naroda je glad, krv, muka, bijedno tavorenje na svojoj zemlji i besmisleno umiranje na tuđoj.

- Ono što nije zapisano, i ne postoji, bilo pa umrlo.

- Uvijek je sumnjivo kad neko misli za sebe da je pametan.

- Ljudi se ustvari boje, zato su surovi.

- Osveta je kao pijanstvo, nikad nije dosta.

- Ja sam mali čovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih što se usuđujem da mislim.

- San je ono što se želi, a život je buđenje.

- Ništa nemam osim uvjerenja da sam častan, ako i to izgubim, biću ruševina.

- Kunem se vremenom, koje je početak i završetak svega, da je čovjek uvijek na gubitku.

- Čovjek je nepopravljiv i najčešće laže sam sebi.

- Nije čovjek ono što misli, već ono što čini.

- Ostaje tako da živi želja i vjera da će jednom doći sanjani raj, a s tom željom lakše se živi.

- Zlo se samo snagom dokazuje, sve ostalo pameću.

- Nezadovoljstvo je kao zvijer: nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača.

- Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo ni jedno živo biće.

- Najmanje se govori kad te se najviše tiče.

- Vrijeme uporno glođe čovjeku misao, i od nje ostaje kostur, blijeda uspomena bez pravog sadržaja.

- Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja.

- Mlade djevojke zamišljaju život i vjeruju riječima. Starice se boje smrti i s uzdahom slušaju o raju.

- Žena više voli nježnu riječ, makar bila i glupa, nego pametnu ako je gruba.

- Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze.

- Dvije su stvari beskrajne: svemir i ljudska glupost, mada za ovo prvo nisam siguran.

- Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti. Zlo nosimo u sebi kao izvornu strast, a može postati pogubno ako se predstavi kao jedino dobro.

- Ljudi preziru sve one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih. Navikni se na prezir ako želiš mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu.

- Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

- Svaka nepravda je jednaka, a čovjeku se čini da je najveća koja je njemu učinjena. A ako mu se čini, onda i jeste tako, jer ne može se misliti tuđom glavom.

- Hodat ćemo bez razloga, radovat ćemo se, bez razloga, smijat ćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

- Riječi možeš prosipati pred svima. Nije bitno. Riječi su jeftine. Tišine... 

E, tišine ne možeš poklanjati svima. 

U tišine stanu neki pogledi, neki uzdasi, neki otkucaji. Tišine ne lažu. 

lli ih osjetiš ili progovoriš. Tišinom srca pričaju. 

Ko ne razume tvoje tišine, ni riječi neće nikada.

- Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako mogu izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Čovjeka na vlasti potiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razboritost, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz Boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće.

- Ulizice to su za mene najgoru ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.

- Smatrao sam dužnošću i srećom da sebe i druge čuvam od grijeha. I sebe, uzalud je kriti. Grješne misli su kao vjetar, tko će ih zaustaviti? I ne mislim da je to veliko zlo. U čemu je pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladavaju? Čovjek nije Bog, i njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu, tako sam mislio. Sad o tome mislim drukčije. Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se više.

- Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja, ni čistog života.

- Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvaća sve uvjete, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, netko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji započinjati. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je promijeniti mjesto i nametne uvjete.

- Kasno je, sjećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo biti jer što nije bilo, nije ni moglo biti, a uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo.

- Ne osvajamo zemlju, već grumen za svoju stopu, ni planinu već sliku u svome oku, ni more već njegovu gibljivu čvrstinu i odsjaj njegove površine. Ništa nije naše osim varke, zato se čvrsto držimo za nju.

- Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, a život je ono što biva. Kako da ga uklopimo u zamisao a da ga ne oštetimo? Više je štete naneseno životu zbog sprečavanja grijeha nego zbog grijeha. Onda da živimo u grijehu? Ne. Ali ni zabrane ništa ne pomažu. Stvaraju licemjerje i duhovne bogalje.

- Ne postoji srednji put, onaj pravi, koji vodi naprijed, u stalnost, u mir i dostojanstvo, svi se krećemo u krugu, uvijek istim putem, koji vara, a samo se smjenjuju ljudi i naraštaji koji putuju, stalno varani.

- Život naroda je glad, krv, bijeda, mučno tavorenje na svojoj zemlji, i glupo umiranje na tuđoj. A velikaši će se vratiti kući, svi, da pričaju o slavi, i da preživjelima piju krv.

- Zar može čovjek tako potpuno uspavati svoju savjest? Zar može prekinuti misao, kao konac, i zabraniti sebi razmičljanje o posljedicama, ne želeći da zna za njih? Eto, izgleda da može. Nagon nas brani potpunim zaboravom, da bi nas spasao od mučenja zbog odgovornosti.

- Četrdeset mi je godina ružno doba: čovjek je još mlad kako bi imao želja, a već star da ih ostvaruje. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.

-Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za što znamo da će nas stići. Izuzetka nema, ni iznenađenja, svi putevi vode do nje, sve što činimo to je priprema, za nju, priprema čim zakmečimo udarivši čelom o pod, uvijek je bliže, nikad dalje. Pa, ako je jekin, zašto se čudimo kad dođe. Ako je ovaj život kratak prolazak što traje samo čas ili dan, zašto se borimo kako bi ga produžili dan ili sat. Zemaljski je život varljiv, vječnost je bolja.

- Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada.

- Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.

- Opet sam sam. Možda je i najbolje tako, ne očekuješ pomoć i ne bojiš se izdaje. Sam. Učinit ću sve što mogu, ne uzdajući se u podršku koje nema, i onda je moje sve što postignem, i zlo i dobro.

- Nikad ne žalite što ste upoznali neku osobu u svom životu. Jer dobre ti osobe daruju sreću, loše ti daju iskustvo, a zle ti daju lekciju. U svakom slučaju, dobijaš nešto i ne možeš nikako biti gubitnik, jer u životu, koliko si naučio, toliko si pobjedio.

- Jesen i oktobar, to nekakvo sjetno doba, to vrijeme kad vjetar čupa uspomene, trga dušu i vraća te tamo odakle misliš da si zauvijek pobjegao. A nisi i ne možeš.

- Rekao sam Hasanu da su ljudi, kao što je on, prava blagodat, poklon koji nam sam Bog šalje, i zaista mislim tako. On nekim nepoznatim čulom osjeti kome je pomoć potrebna i pruža je kao lijek. Čarobnjak, jer je čovjek. I nikad ne napušta onoga kome je pomogao, vjerniji nego brat. Najljepše je što njegovu ljubav ne treba ni zaslužiti. Da je trebalo da je zaslužim, ne bih je ni imao, ili bih je davno izgubio. On je čuva sam, on je poklanja, ne tražeći drugi razlog osim potrebe koju sam osjeća, ni druge naknade osim svog zadovoljstva, i tuđe sreće. Prihvatio sam nauk koji mi je dao, da „Čovjek dobija kad daje". (Derviš i smrt)

- Možda bi trebalo da ih mrzim ali ne mogu. Ja nemam dva srca jedno za mržnju drugo za ljubav. Ovo što imam sad zna samo za tugu. Moja molitva i moja pokora moj život i moja smrt sve to pripada Bogu stvoritelju svijeta. Ali moja žalost pripada meni. (Derviš i snrt)

Jovan Dučić