Mika Antić

Miroslav Mika Antić (Mokrin, 14. mart 1932. - Novi Sad, 24. juni 1986.), je bio veliki pjesnik i svestran umjetnik. U rodnom Mokrinu pohađao je Osnovnu školu, gimnaziju je završio u Kikindi i Pančevu, a studije je upisao u Beogradu. Živio je u Novom Sadu. Prije nego što je postao poznat bavio se raznim poslovima - bio je mornar, radio je u lutkarskom pozorištu. Osim pisanja bavio se i slikarstvom, novinarstvom i filmom. Bio je i urednik lista „Ritam“ i „Dnevnik“ u Beogradu i „Mlado pokoljenje“ u Novom Sadu

Pjesnik Mika Antić, u jednom razgovoru je rekao da je čitao mnoge pisce i da su na njega svi utjecali, ali je malo onih koji su mi ostali dobri i vječni prijatelji. U obraćanju djeci on kaže: „Moje pjesme nisu pjesme, nego pisma svakome od vas. One nisu u ovim riječima, već u vama, a riječi se upotrebljavaju samo kao ključevi, da se otključaju vrata iza kojih poezija čeka zatvorena da je neko oslobodi“.

U svome relativno kratkom životu dosegao je zvjezdano nebo popularnosti, kod djece i kod odraslih. Bio je svestrani umjetnik, pjesnik, slikar, sanjar i boem, osobenog životnog i stvaralačkog stila. Za svoja djela dobio je mnogobrojna priznanja.

NEPOVRATNA PJESMA

Nikad nemoj da se vraćaš,

kad već jednom u svijet kreneš.

Nemoj da mi nešto petljaš.

Nemoj da mi hoćeš-nećeš.

I ja bježim bez povratka.

Nikad neću unatrag.

Šta ti znači staro sunce,

stare staze,

stari prag?

Tu je ono za čim može da se pati.

Tu je ono čemu možeš srce dati.

Al’ ako se ikad vratiš,

moraš znati,

tu ćeš stati

i ostati.

Očima se u svijet trči.

Glavom rije mlako veče.

Od rijeke se dijete uči,

ka morima da poteče.

Od zvijezda se dijete uči

da zapara nebo sjajem.

I od druma da se muči

i vijuga za beskrajem.

Opasno je kao zmija.

Opasno je kao metak,

da u tebi vječno klija

i ćarlija tvoj početak.

Ti za korijen

nisi stvoren.

Cijeli svijet ti je otvoren.

Ako ti se nekud žuri,

stisni srce i zažmuri.

Al’ kad pođeš, nemoj stati.

Mahni rukom.

I odjuri.

Ko zna kud ćeš.

Ko zna zašto.

Ko zna šta te tamo čeka.

Ove su želje uvijek bjelje

kad namignu iz daleka.

Opasno je kao munja.

Opasno je kao metak,

da u tebi vječno kunja

i muči se tvoj početak.

Ti si uvijek krilat bio,

samo si zaboravio.

Zato leti.

Sanjaj.

Trči.

Stvaraj zoru kad je veče.

Nek od tebe život uči,

da se pjeni i da teče.

Budi takvo neko čudo,

što ne umije ništa malo,

pa kad kreneš, kreni ludo,

ustreptalo,

radoznalo.

Ko zna šta te tamo čeka,

u maglama iz daleka.

Al’ ako se i pozlatiš,

il’ sve teško,

gorko platiš,

uvijek idi samo naprijed.

Nemoj nikad da se vratiš.

MISLI

- Ako neko postane svjestan da je kroćen, kad-tad mora podivljati.

- Čemu na svijetu narodi, ako postoje ljudi?

- Da bi nadmudrio mudrost, odnjeguj vještinu slušanja.

- Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog.

- I najdalja budućnost ima svoju budućnost, koja u sebi čuje svoje budućnosti glas.

- I zato, sve što ti je strano posmatraj blagonaklono. Jer i tvoje je rasuđivanje, jer i tvoj je rad za nekog nasilje i bol.

- Ne bojim se ja zuba, zubi su mekši od usana. Zubi ujedaju za trenutak, usne za cijeli život.

- Ne sanjamo svi jednako i to nikome ne smeta. A zašto svima smetamo kad smo drugačije budni?

- Ne vjerovati ni u šta, to mora da je takođe nekakva vrsta vjere, zatucane i opake.

- Ne vjeruj ako ti kažu da svaki tvoj trenutak nije ni čudesan, ni pravi. Svaki je trenutak istina, samo što poneki ima lažnog čovjeka.

- Nigdje toliko ljudi kao u jednom čovjeku, nigdje toliko drukčijeg kao u istim stvarima.

- O meni najljepše brinu oni koji me ostavljaju na miru.

- Orao nikad nije imao potrebu da se upozna s nekim drugim orlom. Mravi su izmislili narode.

- Pa ako se i oklizneš, nekada, u životu, ne gledaj to kao pad u sunovrat, nego kao pad uvis!

- Postoje dva svijeta. Jedan smo izmislili, a na drugi nas tjeraju. Od koje ste vi vrste?

- Preleti beskonačnost i pobjedi vrijeme i maštu, ali nikad ne zaboravi kako se korača po zemlji.

- Samo onda kad i mi tražimo moći će neko i nas da sretne.

- Stvarnost je stvarnija ako joj dodaš nestvarnog.

- Svoju snagu prepoznaćeš po tome koliko si u stanju da izdržiš samoću.

- U svakom septembru ima nečega nalik na tihe rastanke.

- Uopće nije važno imaš li neuredne džepove, neurednu frizuru i domaće zadatke. Najveća nevolja na svijetu je sine moj, imati neuredan um.

- Sve je samo toliko veliko, koliko smo mi mali u sebi. I sve je toliko malo, koliko smo mi u sebi veliki.

Derviš Sušić

Mark Tven

Mark Tven (Samuel Langhorne Clemens - Mark Twain) je rođen u mjestu Florida, u američkoj državi Missouri, 1835. godine.  Američki je književnik, autor poznatih rromana „Pustolovine Toma Sawyera“ i „Pustolovine Huckleberry Finna“, smještenih na obale rijeke Mississippi na američkom Jugu. Već za života je stekao međunarodnu slavu i bio jedan od rijetkih prijatelja Nikole Tesle. Istaknuti humorist svjetske književnosti, prvi je američki romanopisac izrastao nezavisno od evropske tradicije. Nazivaju ga ocem američke književnosti.

Kao dijete s porodicom seli u grad Hannibal na rijeci Mississippi, a kad mu je bilo jedanaest godina umire mu otac. Porodica se nađe u teškom finansijskom stanju i on se zapošljava u štampariji. Nekoliko godina kasnije počinje pisati članke za novine svoga brata Oriona, „Hannibal Journa“. Radio je za još novina i štamparija, ali se kasnije vraća na Mississippi i postaje kormilarom parobroda, što je tada bilo dobro plaćeno i poželjno zanimanje. Iz ljubavi prema tome izabrao je i ime Mark Tven, što je fraza koja se upotrebljava na rijeci Mississippi, a znači "duboko dva hvata" i sigurno za prolazak rijekom, bez straha od nasukivanja. Nažalost, izbijanjem građanskog rata većina prometa na rijeci je prekinuta, a on se nakratko pridružuje dobrovoljcima Konfederacije.

Ubrzo nakon toga kreće na putovanje za Nevadu i Kaliforniju.Tamo je nastavio raditi kao novinar i ubrzo je bio primijećen širom zemlje, zbog svojih humorističnih priča s putovanja. Kad su jedne novine organizovale krstarenje Sredozemljem, Tvnova pisma s tog putovanja, kasnije sakupljena pod imenom „The Innocents Abroad“, postala su vrlo popularna.

1880. godine Tven se oženio Oliviom Langdon, s kojom je imao četvero djece i živio prvo u Buffalu, NY, a potom Hartfordu, CT. U to vrijeme piše svoja najpoznatija djela „Pustolovine Toma Sawyera“, „Pustolovine Huckleberryja Finna“, „Kraljević i prosjak“ i dr. Nakon početnih uspjeha, nizom  loših ulaganja doveo je porodicu na rub bankrota, a veliku žalost donosi mu i smrt njegove najdraže kćeri.

Iako je u ranijim djelima prisutna kritika društva, posebno pohlepe, ropstva i opresije, pred kraj života zauzima definitivan stav protiv imperijalizma. Iz bankrota je uspio izaći serijama predavanja koje je održao širom svijeta, a kasnije sve kritičniji politički govori opet prijete njegovom uspjehu. Nadživjela ga je samo jedna kćer, a posljednje godine bile su mu obilježene depresijom i ogorčenošću. Zahvaljujući svojim djelima bio je jedna od najpoznatijih američkih ličnosti tog vremena. Umro je 1910. godine od srčanog udara, u svom posljednjem domu u Reddingu.

MISLI

- Ponekad se zapitam da li svijetom vladaju vickasti mudraci ili imbecili koji to misle ozbiljno.

- Pretpostavimo da ste idiot. I pretpostavimo da ste kongresmen, ali to sam već rekao.

- Da se glasanjem nešto može promijeniti, oni nam ne bi dali da glasamo.

- Kada god primjetiš da si na strani većine, vrijeme je da promijeniš stranu.

- Imamo najbolju vladu koja se novcem može kupiti.

- Bankar je čovjek koji će vam pozajmiti svoj kišobran kada sija sunce, pod uslovom da mu ga vratite čim počne kiša.

- Cenzura je kada odraslima zabraniš šniclu samo zato što bebe ne mogu da je sažvaču.

- Istorija se ne ponavlja, ali se zato često rimuje.

- Civilizacija je jadna pokondirena tikva, puna surovosti, sujete, arogancije, zlobe i hipokrizije.

- Laž proputuje pola svijeta dok istina obuje cipele.

- Nema veće istinoljubivosti od vlastitog priznanja da si lažov.

- Svaka generalizacija je lažna, uključujući i ovu.

- Cifre ne lažu, ali zato lažovi cifraju.

- Ako ne čitaš novine bit ćeš neinformisan, ako ih čitaš bit ćeš dezinformisan.

- Klasika, to su one knjige koje svi hvale, a niko ne čita.

- Bog je prvo stvorio idiote. To mu je bila vježba.

- Ne dozvolite da vam školovanje omete obrazovanje.

- Sve što vam treba u životu su neznanje i samopouzdanje; uspjeh je zagarantovan.

- Niko ne može naučiti sve. Gradivo je preobimno i mijenja se iz časa u čas.

- Kada sam imao četrnaest, moj otac je bio toliko glup da nisam mogao da ga trpim pored sebe. Kada sam napunio dvadeset i jednu, bio sam zadivljen koliko je stari naučio za sedam godina.

- Uz samo malo truda, lako možemo naučiti da istrpimo nesreću. Tuđu, naravno.

- Prošao sam kroz užasne stvari u životu, od kojih su se neke zaista i dogodile.

- Nisam bio na toj sahrani, ali sam im poslao telegram podrške i odobravanja.

- Ne plašim se smrti. Bio sam mrtav milijarde i milijarde godina pre nego što sam rođen i nikada nisam imao neprijatnosti zbog toga.

- Propast svijeta bih volio da sačekam u Sinsinatiju. Tamo sve kasni po deset godina.

- Divno je što su otkrili Ameriku, ali bi bilo još bolje da su je promašili.

- Ulice Carigrada su prizor koji svako mora da doživi jednom u životu, nikako češće.

- Bolje je držati jezik za zubima po cijenu da pomisle da si glup, nego progovoriti i tako im otkloniti svaku sumnju.

- Što više objašnjavaš, sve te manje razumijem.

- U Parizu su me uvijek gledali blijedo kada sam im se obraćao na francuskom. Nikada mi nije pošlo za rukom da te idiote natjeram da razumiju vlastiti jezik.

- Zahvaljujući vještini dobrog vladanja jezikom, uspio sam da im ne kažem ništa.

- Ako nađete izgladnjelog psa i pomognete mu da se oporavi, on vas neće ujesti. To je glavna razlika između psa i čovjeka.

- Ljudska rasa je kukavička rasa i ja ne samo da marširam u toj povorci, nego nosim i zastavu.

- Najgora vrsta samoće je kada niste zadovoljni samim sobom.

- Kad nas ljudi ne cijene, mi smo duboko uvrijeđeni, a duboko u svom srcu ni sami sebe ne cijenimo.

- Ljudima je uvijek više stalo da im priznate talenat koji nemaju, nego da ih hvalite zbog petnaest talenata koje imaju.

- Budite oprezni s knjigama o zdravlju. Možete umrijeti zbog štamparske greške.

- Ostaviti pušenje je najlakša stvar na svijetu, ja sam ga ostavljao bezbroj puta.

- U Raju je dobra klima, u Paklu je dobro društvo.

Halil Džubran

Leo Rojas

Pan flautista Leo Rojas (Juan Leonardo Santillia Rojas) rođen je u Ekvadoru 1984. godine, a njegovo ime je postalo poznato prilikom takmićenja za njemački casting show Das Supertalent, za sezonu 2011. godine. 

Preselio se u španjolsku 2000. godine, a zatim u njemačku, u Berlin. Nastupao je kao ulični svirač sve dok mu jedan prolaznik nije rekao za casting show. Prijavljuje se i postaje takmičar u petoj sezoni showa. Dolazi do polufinala sa svojim izvođenjem pesme "El Condor Pasa", a zatim osvaja show sa izvođenjem pjesme "Der Einsamer Hirte".

Rojasova verzija "Der Einsamer Hirte" je objavljena kao singl ubrzo nakon finala showa, i postigla je veliki uspjeh. Nakon singla, on je izdao i svoj prvi album, „Spirit of the Hawk“, koji je producirao Dieter Bohlen. Album je postao veoma slušan, i dostigao do drugog mjesta na njemačkoj listi albuma. Nakon toga njegova muzika postaje poznata širom svijeta. 

Bob Marli

Moje boje - Rade Šerbedžija

Jednom davno kad mlad sam bio
volio sam žute boje
žute rijeke polja žuta
i žute kose drage svoje
a ja sam tada žut sav bio
žuti žuti žutokljunac

Godine davne ko vjetar nose
moje drage žute kose..
godine davne ko vjetar nose
moje drage žute kose

Jednom poslije 68.
volio sam crvene boje
crvena polja crvena žita
crvene kose drage svoje
crveni mjesec nad glavom bdio
i ja sam tada sav crven bio

Godine mlade kuda to nose
moje drage crvene kose
godine lude ko vjetar nose
moje drage crvene kose


A sad se eto oblačim u crno
crna košulja i šešir crni
sve što sam snio ko prah se briše
i kruh što ga jedem sad crno miriše
ništa od boja nije ostalo
plavo mi oko crno postalo

Godine ove kuda to nose
moje drage crne kose
godine ove kuda to nose
moje drage crne kose

Sad su mi snovi nekako bijeli
bijele ptice ko mračni sudi
ruke slabe prazne grudi
svud oko mene bijeli ljudi
sve što sam svojim životom bivao
kao da sam boje snivao

Godine nove sto mi to nose
moje drage sijede kose
godine nove sto mi to nose
moje drage sijede kose

Ruke - izlog duše

Miš i hrabrost

Bila je hladna zimska noć kad je jedan čarobnjak na pragu svog dvorca pronašao promrzlog miša. Pokupio ga je, okrijepio i ponudio mu da ostane u njegovom društvu. Miš je prihvatio ponudu i od tog časa je njegov život postao siguran i udoban. Jednoga dana miš je u čarobnjakovoj kući ugledao mačka i strašno se prepao.

- Šta ti je, mali prijatelju? Upita ga čarobnjak.
- Ti si jako dobar sa mnom i sve je ovdje jako lijepo, ali tu je s nama i mačak. Odgovori miš.

Čarobnjak se nasmiješio. Nije se sjetio da se miš iskonski boji mačke.

- Ne moraš se bojati, on je dobričina i ne bi nikome nažao učinio. Reče čarobnjak.
- Nema razloga da ti ne vjerujem, ali ja se bojim te životinje. Odgovori miš. Pretvori me u mačka. Tako ga se više neću bojati.

Nedugo nakon toga miš koji je sada postao mačak je šetajući po dvorištu ugledao psa, te brže bolje pobjegao u dvorac čarobnjaku.

- Šta je sad, mali prijatelju? Ne bojiš se valjda mog dobroga psa? Upita ga čarobnjak.
- Znaš, ipak ti me pretvori u velikog psa, od kojeg će se plašiti ostale životinje. Reče miš-mačak pomalo zastiđeno.

Čarobnjak se nasmiješio. Neka ti bude, kad već tako želiš. Narednih dana je miš pretvoren u velikog psa često šetao po obližnjem šumarku sve dok jedan dan nije ugledao tigra kako odmara u jednom grmu. Odmah je otrčao u dvorac kod čarobnjaka.

- Što se opet dogodilo? Da nisi susreo kojega drugog psa? Upita čarobnjak.
Miš-pas se još više zasrami, ali se ipak usudi zamoliti čarobnjaka.
- Znaš, molim te, pretvori ti mene u tigra, u velikog tigra kojega će se svi bojati.

Čarobnjak mu ponovo udovolji i pretvori ga u tigra. Miš-tigar je sada zadovoljno šetao svugdje. Jedan dan je tako šetajući ugledao lava i činilo mu se da lav vreba da baš njega ščepa, a on ti brzinom kojom su ga noge nosile otrča u dvorac kod čarobnjaka.

- Što se dogodilo? Upita čarobnjak.
- Maloprije dok sam šetao ugledao sam lava koji je vrebao da me ščepa, pa sam požuri da te zamolim da me odmah pretvoriš u lava. Reče miš-tigar.

Čarobnjak mu udovolji i pretvori ga u lava. Miš-lav je ponovo postao bezbrižan i šetao je kud je htio. Sada se više nije bojao ničega i živio je u miru sve dok jednog dana nije sreo lovca koji je kako mu se činilo nišanio pravo prema njemu. On je ugledavši lovca svom brzinom pobjegao u dvorac kod čarobnjaka.

- Što se dogodilo? Upita čarobnjak.
- Ja… ja… ja se jako bojim. Maloprije dok sam šetao ugledao sam lovca koji je kako mi se činilo nišanio pravo prema meni. Reče miš-lav.

Čarobnjak je prasnuo u smijeh.

- Shvataš li mali prijatelju da ja ne mogu da ti pomognem, jer u što god da te pretvorim ti se uvijek nekoga ili nečega bojiš. Izgled nam ne govori ništa, jer izvana možeš izgledati strašno, a sam se bojati svega. Čak i ako uspijemo promijeniti izgled, a srce nam ostane isto, ništa nismo postigli. Ti si bio i ostao mali miš.

Nakon što to reče čarobnjak istog časa pretvori miša-lava u prvobitnog miša.

- Ostavite me na miru

Miroslav Krleža

Miroslav Krleža (Zagreb, 7. juli 1893 - Zagreb, 29. decembar 1981), bio je književnik i enciklopedista. Jedan je od najvećih hrvatskih i evropskih pisaca 20. vijeka. Rođen je u Zagrebu u građanskoj porodici niže-srednjeg socijalnog statusa, od majke Josipe i nepoznatog oca. Brigu nad njim preuzima učitelj  Miroslav Krleža, rođak njegove majke. S ocem nije pronašao zajednički jezik, za njega kaže da je hladan i okrutan. Problematiku porijekla kasnije je opisao u romanu „Povratak Filipa Latinovicza“. U želji da se odmakne od svog nezakonitog oca, obrazovanje dovršava u Budimpešti. Odrastajući, sve se više zanima za društvena i politička pitanja koja su ga za života dizala u visine i bacala na dno. Ta ista politička pitanja su ga vodila u zatvor, na ratište, zabranjivala su i cenzurirala njegova djela, ali ih i glorificirala. 

Nakon Prvog svjetskog rata bio je najistaknutija figura intelektualne scene. Bio je aktivan član Partije i njezino zvučno ime sve dok od njega nisu tražili da napusti Zagreb i preseli u Beograd. Nakon što je odbio poziv, veza s Partijom je raskinuta. Moguće je da mu je taj potez kasnije, u NDH-u, spasio život. Približavanjem Drugog svjetskog rata, Krležina vjera u komunizam slabi zbog sve učestalijih čistki u kojima je nastradala većina njegovih prijatelja. Za vrijeme ustaškog režima nije objavio niti jedno djelo, a čitav rat proveo je u Zagrebu pišući dnevnik.

U 88. godina života i nakon 66 godina književnog stvaranja iza sebe je ostavio pedesetak zbirki pjesama, pripovijedaka, romana, drama, eseja, polemika, putopisa i dnevnika. Bio je najplodniji i najsvestraniji pisac ovih područja, tri puta nominiran za Nobelovu nagradu. Krležini tekstovi su teški i mračni, on piše o smrti, bijedi, samoći, o iluzijama i o stvarnosti. Najopsesivnije teme njegovih djela su rat i politika. Te su teme u pozadini svih njegovih djela.

Njegova književna vrijednost često se gledala kroz političku prizmu. Tek se u novije vrijeme politička sjena makla s njegovog opusa. Prema mnogim kriterijima Krležin je opus na razini većoj od nacionalne. Balade Petrice Kerempuha, Na rubu pameti, Gospoda Glembajevi i druga djela svrstavaju ga među najveće europske pisce.

MISLI

- Čovječe, sjeti se da si ravan onome pred kim se ponizuješ, i ne ponizuj se! Hodaj uspravno, ne plači pred tuđim vratima, jer iza tih vrata za tebe nema nikoga, pljusni i pljuni, ali se ne ponizuj.

- Svi smo mi maske i svi smo mi zamaskirani i svaki čovjek ima s vremena na vrijeme potrebu da skine svoju masku na jedan tren, da se odmaskira, da progovori po liniji svog intimnog raspoloženja.

- Sami lopovi vrve svijetom, kao crvi u crvljivom mesu: sumnja velika i nepovjerenje na sve strane, a i dobro da je tako, jer je čovjek rođen kao lopov!

- Znamo mi vrlo dobro kako izgleda pod tuđim repom, ali bez toga njuškanja ne možemo živjeti.

- Ljudi su tople, tvrdoglave, sebeljubive životinje! Ljudi uglavnom žive u vonju svog vlastitog isparivanja, i dok uživaju u svom vlastitom gnjiležu, sve, što je od bližnjega gnjilo, to im smrdi.

- Što bi čovjek gluhima tumačio muziku?

- Govoriti o starim sramotama uvijek je poučno…

- Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora.

- Ljudska glupost je neizmjerna.

- Ljudi su više glupi i nesretni nego što su krivi.

-Postoje dva stabla ljudske spoznaje: čulnost i razum.

- Ljudi čitaju kako hoće da čitaju, a ne kako je napisano.

- Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.

- Mrak i najružniju ženu pretvara u zagonetnu lutku.

- Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u sumrak kad se osjećaju skriveni zakoni života kao olovo i kada je teža teška kao grob.

- Bijeda se vuče blatom, krvavi bagoš pljuje, ugriz je bijede bijesan ko ugriz krvave kuje.

- Bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.

- Ljubav prema Jednome ostavlja dovoljno prostora za mržnju prema mnogim drugima.

- Majka u sinu obično ljubi više samu sebe, nego sina.

- Pravi muškarac želi dvoje: opasnost i igru. Zato želi ženu kao najopasniju igračku.

- Nema ničeg komičnijeg od oženjenog filozofa.

- Mi poštujemo i štitimo sva nagomilavanja moći, jer se nadamo jednom ih naslijediti. I zločin je nad njima.

ČEŽNJA

Događa se to u jesenjoj noći kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini, i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim tko bi bio dobar, naš, blizak, intiman, drug, i kome bi mogli da pišemo pismo. Ispovjedili bismo mu sve što leži na nama. Pismo bi mu pisali, a njega nema.­

Danilo Kiš

Gradačac

Grad Gradačac je naselje i središte istoimene općine u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Nalazi se na obroncima Majevice, na nadmorskoj visini od 129 metara. Gradom dominira kula Husein-bega Gradaščevića, koja je zaštitni znak i prepoznatljivi simbol grada.

Ovaj gradić je od velike historijske važnosti za Bosance i Hercegovce. Husein Kapetan Gradaščević bio je vladajući beg u vrijeme turske vladavine. On je bio ratnik i vođa, veoma cijenjen i poštovan u ovome regionu i predstavljao je takvu prijetnju turskim vlastima da je bio u poziciji da pregovara o više autonomije, samouprave i prava na zemlju. 

Kada se osjetio ugroženim od strane Turaka, buntovni se Zmaj od Bosne odlučio suprotstaviti Turcima. Odmarširao je 1831. godine sa svojom vojskom na Kosovo gdje je porazio Turke, što je vodilo daljoj destabilizaciji Turske vladavine nad Bosnom. Ovaj buntovnički duh se proširio među lokalnim pašama i vladajućim familijama, te je uzrokovao niz novih pobuna. Gradaščevića su kasnije izdali i on je pobjegao preko Save u Austriju. Odatle pregovara sa sultanom da se vrati u Osmanlijsko Carstvo, koji njegovu želju odobrava, ali se nije mogao vratiti u Bosnu. Seli u Beograd, a zatim u Istambul, gdje i umire 1834.godine.

Pored historijske uloge Gradačac ima prekrasne parkove, kao i poznato banjsko liječilište Banja Ilidža.Terapeutska vrijednost gradačačke banje "Ilidža" poznata je više od 150 godina. Prvi banjski objekt sagrađen je 1882. godine, a danas se tu nalazi savremeni Centar za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i banjsko liječenje "Ilidža".

Konjic

Oktoberfest

Oktoberfest je najveći narodni festival na svijetu. Održava se svake godine u bavarskoj prijestonici Münchenu. U 16 dana trajanja posjeti ga gotovo sedam miliona ljudi iz cijeloga svijeta.

Istorija Oktoberfesta datira od 12. oktobra 1810. godine, kada je održana velika svetkovina u čast vjenčanja prestolonasljednika, princa Ludviga s princezom Therese von Sachsen-Hildburghausen. Bila je upriličena i velika trka konja, koja je i narednih godina počela tradicionalno da se organizuje, da bi na kraju prerasla u festival.

Danas je Oktoberfest najveća atrakcija Münchena, i najveći svjetski narodni festival koji traje 16 dana i održava se svake godine. Manifestacija se održava u samom centru Münchena na 42 hektara prostora, koji se zove Theresienwiese - Terezijine livade u čijem krugu se nalaze ogromne pivarske šatre podignute u tu svrhu, te otvoreni prostori sa stolovima i klupama za goste.

Subotom u tačno 12:00 sati gradonačelnik Münchena otvara prvu bačvu piva uz povik "O'zapft is" -  Otvoreno je. Od tada se Oktoberfest smatra otvorenim. Prvi koji je to učinio bio je Thomas Wimmer 1950. godine. Kasnije festival počinje dobijati svjetski značaj i publicitet, a muškarci u lederhosenima (tradicionalne kožne kratke hlače) i djevojke u dirndlu (tradicionalna ženska haljina s pregačom) postaju prepoznatljiva slika ovog događaja.

Pored izobilja bavarske hrane i pića koje je gostima dostupno na svakom koraku, prisutno je i dosta sadržaja vašarskog tipa (parade narodnih nošnji, ringišpili, streljane, igre na sreću i dr.). Osim piva, serviraju se i vina te bezalkoholna pića, a poslužuje se i tradicionalna hrana, poput kobasica, piletine, njoki, pa do štrudli od jabuka i pereca.

U toku trajanja Oktoberfesta svake se godine popije oko 6 milijuna litara piva, 40 000 litara vina, 30 000 boca šampanjca, 200 000 šoljica kafe i čaja te 700 000 boca vode i limunade. Pojede se oko 200 000 pari kobasica, 500 000 pilića, 60 000 kilograma ribe i 100 pečenih volova. 

Najljepše ulice svijeta