Fridrih Niče (Friedrich Wilhelm Nietzsche) je njemački filozof, pjesnik, kompozitor i klasični filozof. Jedan je od najprovokativniji i najuticajnijih mislilaca 19. vijeka. Rođen je 15. oktobra 1844. godine, u mjestu Röcken u Pruskoj. Imao je mlađu sestru i brata. Njegov otac (luteranski sveštenik) je umro kada je mladom Nietzscheu bilo pet godina, a i brat mu također umre ubrzo iza oca. Odgojila ga je majka u porodici u kojoj su zajedno živjeli njegova baka, dvije tetke i sestra. Nietzsche je gledao godinu dana oca kako umire u užasnim mukama, što je bio odlučan trenutak za njegove sumnje u kršćanstvo, jer nije mogao sebi objasniti zašto je njegov otac kažnjen, a služio je Bogu. Stoga će kasnije Charles Darwin postati njegov uzor. Nakon bratove smrti porodica se seli u Naumburg, a Nietzschea šalju u internat u mjestu Pforti (poznat po strogom vjerskom odgoju), udaljenom osam kilometara od Naumburga.
Nakon završenog školovanja u internatu upisao je studij teologije u Bonnu želeći postat sveštenik, kao i njegov otac. Međutim odustaje od svešteničkog zvanja i posvećuje se studiju klasične filozofije. Na studiju prve uzore nalazi u životu i filozofiji starih Grka prije pojave Sokrata. Zahvaljujući svome znanju imenovan je profesorom klasične filozofije na univerzitetu u Baselu s 24 godine.
Godine 1870. učestvuje u njemačko-francuskom ratu kao bolničar dobrovoljac. Nakon rata putuje po Švicarskoj i Italiji te sklapa nova prijateljstva. Njegov ga misaoni razvoj i poniranje u svijet vlastitih vizija osamljuje, i on napušta mnoge prijašnje filozofske uzore, kao što je Schopenhauer i drugi. Jedno se vrijeme bavio muzikom i družio s Richardom Wagnerom, ali razočaran Wagnerovom kršćanskom orijentacijom i sklonosti ka starogermanskom kultu, prekida s njim sve odnose. Niz godina bavio se i prirodno-naučnim problemima, a uz eminentna filozofska djela piše i pjesme. Vidno bolestan (cijeli život imao je loš vid i migrenozne glavobolje) prisiljen je povući se u penziju 1879. godine. Preseljava se u švicarske Alpe, a zimi s Alpa silazi na talijansku ili francusku rivijeru.
Godine 1888. Nietzsche silazi s Alpa u Torino, a u januaru 1889. na torinskim ulicama se sažalio nad konjem i doživio nervni slom. Uskoro je smješten u duševnu bolnicu u Torinu, a potom u majčinu kuću u Njemačkoj. Tada je proglašen umobolnim. Posljednje je godine života bio na brizi svoje sestre Elisabeth u Weimaru. Umire pomračena uma od kapi u Weimaru 25. avgusta 1900. godine. Nakon smrti, njegova djela štampa i djelomično falsifikuje njegova rasistički nastrojena sestra Elisabeth. Ona je mnogo pridonijela tome što se Nietzscheova filozofija široko propagirala i zloupotrebljava u Trećem Reichu. Vilu u kojoj je umro Elisabeth pretvara u Nietzscheovo svetište za kult njegove osobe i filozofije. Tu su zalazili mnogi nacistički intelektualci, a jednom čak i Hitler. Ona pobrinula da Nietzsche postane službeni mislilac Trećeg Reicha.
Bio je strastveni kritičar vladajućeg morala i vjerovanja. Smatrao je kako su religija i moral osigurani na nemoralnim sredstvima, te da služe nečemu što izvan konkretnog ovozemaljskog egzistiranja želi propisivati vječne zakone. Nietzsche je smatrao da ovaj život nije nemoralan, nego je to bjesomučna borba u kojoj pobjeđuju jači, sposobniji i smjeliji, a u kojoj je umro Bog. Stoga je on smatrao kako se umjesto tradicionalnih, trebaju stvoriti nove vrijednosti.
Svoju filozofiju Nietzsche zasniva na odnosu prema antičkoj grčkoj kulturi. Smatra da je kultura bila u usponu do pojave Sokrata, a nakon toga dolazi do dekadencije kulture. Tada nastupa "moral stada", moral slabih ljudi koji propovijeda odricanje od života i nadu u drugi svijet. Osnova svega je volja za moći. Ovakvu volju ima svaki čovjek, a to najbolje objašnjava citatom: U volji sluge našao sam volju da bude gospodar. U ovom razmišljanju moć i snaga su najviše vrijednosti. U umjetnosti vidi najpotpunije prihvatanje života, jer u umjetnosti svijet dobiva svoj smisao, i zahvaljujući umjetnosti možemo podnijeti egzistenciju. Smatraju ga jednim od začetnika egzistencijalizma. Njegova najpoznatija djela su: Tako je govorio Zaratustra, S one strane Dobra i Zla, Geneologija morala i Sumrak idola. Smatra se filozofom koji je najviše uticao na filozofiju, teologiju i umetnost 20. vijeka.
MISLI
- Tko ima "zašto" zbog kojeg živi, može se nositi gotovo s bilo kojim "kako".
- Pazi koga biraš za neprijatelja, jer ćeš postati njemu najsličniji.
- Došao sam vam pomoći, a vi se tužite da ne želim s vama plakati.
- Istina je ružna. Umjetnost imamo zato, da ne bismo propali zbog istine.
- Ako čovječanstvu nedostaje cilj - da li nedostaje i samo čovječanstvo?
- Muškarca treba odgajati za borbu, a ženu za odmor ratniku, sve ostalo je glupost.
- Jesi li svom prijatelju čisti zrak, samoća, hljeb i lijek?
- Ako si rob, ne možeš biti prijatelj. Ako si tiranin, ne možeš imati prijatelje.
- Nesretne brakove ne stvara nedostatak ljubavi, nego nedostatak prijateljstva.
- Kad dugo gledaš u ponor, jednoga dana će i ponor pogledati u tebe.
- Ništa nije skuplje od početka.
- Ukoliko želiš smirenost i sreću onda - vjeruj; ukoliko želiš istinu onda - tragaj.
- Živjeti znači patiti; preživljavati znači pronaći smisao u patnji.
- Misli su sjenke naših osjećanja - uvijek mračnije, praznije i jednostavnije.
- Čovjek je kao drvo. Što jače želi u visinu i svjetlost, to mu jače korenje teži ka Zemlji naniže, u dubinu, u tamu!
- Srce puno hrabrosti i dobrote treba s vremena na vrijemena nešto opasnosti, inače mu svijet postaje nesnosan.
- Budite od onih koji unaprjeđuju svijet i čine ga boljim.
- Čekati, biti strpljiv, to znači misliti.
- Demokratske ustanove su karantin za čežnju ka tiraniji.
- Lakše se neke strasti sasvim odreći, nego u njoj biti umjeren.
- Mudar ne kažnjava zato što je neko loše postupao, nego da loše ne bi postupio.
- Najtiše riječi donose buru. Misli koje dolaze nečujna koraka upravljaju svijetom.
- Naše mane su naš najbolji učitelj.
- Ne vjeruj onima koji mnogo govore o svojoj pravednosti.
- Ne volimo mi druge ljude već lijepa osjećanja koja oni prouzrokuju u nama.
- Prava ljubav razmišlja o trenutku i o vječnosti, a nikada o trajanju.
- U ljubaznosti je mnogo prezira prema ljudima.
- U mržnji je strah.
- Zapovijeda se onome koji sam sebe ne zna slušati.
- Često ljudi ne žele da čuju istinu, jer se tada njihove zablude ruše.
- Ko god nema dvije trećine svoga dana za sebe, taj je rob, bez obzira bio on državnik, biznismen, službenik ili naučnik.
- Ako me niste razumjeli…VISOKO SAM!
