Najpoznatiji festivali na svijetu

Festival označava javni događaj ili seriju svečanosti koje se redovno održavaju u nekom gradu ili nekoj lokaciji, te je posvećena određenom aspektu umjetnosti i života. U prošlosti su festivali bili pretežno vjerskog karaktera (svetkovine), posvećeni određenom božanstvu. Vremenom su dobili i sekularni karakter pa tako danas imamo razne festivale kao što su pivski, muzički, filmski i druge. Sadržaj festivala ovisi o povodu, mjestu i vremenu. Može uključivati vjerske obrede, gozbe, izložbe, pozorišne i filmske predstave, odnosno sportska takmičenja. Sudionici festivalskih takmičenja često dobivaju prestižne festivalske nagrade.

Ovo su najpoznatijii festivali na svijetu koji imaju raznolike teme i organizaciju širom svijeta.

Karneval (Rio de Janeiro, Brazil) je najpoznatiji karneval na svijetu, na koji dolaze milioni posjetilaca iz Brazila i čitavog svijeta. Glavna atrakcija karnevala je spektakularna parada škola sambe, tokom koje ućesnici prolaze (sambadromom) karnevalskom pistom dugom 700 metara i takmiče se za najbolji kostim. To je jedan je od najvažnijih događaja u Brazilu. Rio je jedan od gradova koji se može pohvaliti s najljepšom plažom i najljepšim ženama. Karnevalska svečanost traje četiri dana, a datum održavanja svake godine je drukčiji. Obično se karneval održava u februaru, a  ponekad u martu.

Karneval (Venezia, Italija) se smatra najstarijim, ali i najprofinjenijim evropskim festivalom. Svake se godine održava u februaru, u Veneciji, talijanskom gradu bogate historije. Venecija je smještena na 118 otočića premrežena kanalima, koje povezuje oko 400 mostova i jedan je od najromantičnijih gradova svijeta. Krajem januara i početkom februara  postaje odredište miliona ljudi koji ovdje dolaze kako bi vidjeli svjetski poznate venecijanske maske. Pod maskama u vrijeme karnevala prestaje važnost vlastitog identiteta, spola, socijalnog položaja i svega onoga što otežava svakodnevnicu. Kako je čitav grad pod maskama iluzija je potpuna.

St. Patrick's day (Dublin, Irska) je irski nacionalni praznik, slavi se svugdje u svijetu. Zbog specifične historije Irci su se raselili širom svijeta, ali nisu zaboravili svoje tradicionalne običaje i proslave. Glavni grad Dublin od 16. do 19. marta postaje poprištem slavlja u kojem preko milion ljudi svih dobnih skupina danonoćno luduje na ulicama. Glavnu svečanost čini šarena i maskirana festivalska parada. Tu su još i teatarske skupine, muzičari, plesači i mnogi drugi koji doprinose ovom najvećem irskom spektaklu. Nakon petodnevnog lumpovanja i hektolitara ispijenog piva, festival završava velikim vatrometom.

Holi (Indija) je stari hinduistički festival koji je započeo svoju tradiciju u Indiji i Nepalu, a proširio se i na druge dijelove svijeta. Festival se održava kao proljetna proslava ljubavi, veselja i boja. Proslava započinje paljenjem Holike - vraga, nakon čega kreću pjesma i ples. Sljedećeg dana započinje rat bojama u kojem sudjeluju ljudi svih uzrasta, imovinskog statusa i drugih različitosti. Veselje i sukob odvija se na ulicama, parkovima i trgovima. Datum održavanja festivala u Indiji određuje se prema hinduističkom kalendaru te varira iz godine u godinu. Najčešće je u martu ili aprilu.

San Fermin (Pamplona, Španija) je festival koji je poznat po utrkama s bikovima. Hiljade turista svake godine dolazi u Pamplonu od 6. do 14. jula  kada se svako jutro tačno u 8 sati puštaju bikovi. Tada ulicama Pamplone Španci i njihovi gosti željni opasnosti i adrenalina trče zajedno s bikovima, bježeći pred njihovim rogovima i kopitama. U trci ne smiju učestovati osobe mlađe od 18 godina, a uprkos tome sto svake godine neko strada Pamplona je sve posjećenija. Svjetska slava ovog festivala i veliki broj stranih posjetioca koje prima svake godine usko su povezani s piscem Ernestom Hemingwayem i  njegovom knjigom  „Sunce takođe izlazi", u kojoj piše o ovom festivalu, kao i u izvještajima koje je napisao kao novinar. Bio je fasciniran kada je prvi put posjetio Pamolonu 1923. godine, a više puta se vraćao sve do 1959. godine.

La Tomatina (Buñol, Valencia, Španija) je festival koji se održava krajem avgusta u gradiću Buñolu u oblasti Valencie u Španiji. Desetine hiljada sudionika dolaze iz cijelog svijeta da se bore u bezopasnoj borbi u kojoj se na ulice baci više od stotinu tona zrelog paradajza. Mnogo kamiona dovozi paradajz u centar grada. Signal za početak borbe je pucanj topa i haos počinje. Borba je generalno svaki čovjek za sebe. Onima koji sudjeluju u ovom događaju preporučuje se da nose zaštitne naočare i rukavice. Negdje između sat ili dva borbe se završavaju i top ispaljuje još jednom kako bi signalizirao kraj. Festival La Tomatina zvanično je započeo 1945. godine prošlog vijeka. I tada se u Buñolu održavao festival, ali nije bilo gađanja paradajzom ni bilo čim drugim. Jedan od prisutnih je srušio tezgu s povrćem, a onda je nastao opšti metež i svi su se gađali povrćem. Situacija se smirila tek nakon intervencije policije. Narednih godina posjetioci festivala su počeli donositi paradajz iz svojih domova. Od 2013. godine ograničen je i broj ulaznica na ovaj Festival.

Oktoberfest (München, Njemačka) je festival piva i jedan od najvećih narodnih festivala na svijetu. Traje šesnaest dana, a održava se obično krajem septembra i početkom oktobra svake godine. Prvi Oktoberfest održan je 1810. godine na Theresienwiese u Münchenu . Svake godine ga posjeti preko šest miliona posjetilaca iz čitavog svijeta da bi konzumirali ogromne količine piva i uživali u raznolikim sadržajima.

Parada smrti (Meksiko) je jedan od najvećih religijskih festivala u Meksiku. Nastao je kombiniranjem starih astečkih i katoličkih običaja. Ljetne proslave u ime božice smrti pomiješali su s običajima dana Svih svetih te je tako nastao ovaj religijski festival. Ovaj praznik Meksikanci proslavljaju tri dana, od 31. oktobra do 2. novembra. Tih dana se porodice okupljaju oko grobova svojih bližnjih, kako bi se prisjećali svojih dragih osoba i kako bi im odali počast. Iako tema praznika jeste smrt, Meksikanci je posmatraju s pozitivne strane. Tokom obilježavanja ovog praznika organizuju se karnevali, zabave i raspoloženje je veselo. Ulice su pune povorki, pjesme i zabave. Karakteriziraju ih žive boje i veselje. Najpoznatiji simboli su kosturi i lubanje, koji su često prikazani na maštovitoj odjeći.

Yi Peng (Chiang Mai, Tajland) je festival lampiona. Održava se svake godine u sjevernom Tajlandu, obično u novembru, u noći punog mjeseca. Najmasovnija proslava je tradicionalno u mjestu Chiang Mai. Lampioni se prave od rižinog papira, a unutra se zapali svijeća ili krpica natopljena uljem čiji plamen obično stvori dovoljno toplog zraka koji lampionima omogućava da polete. Prije puštanja lampiona izgovori se molitva i zaželi želja, a mnogi vjeruju da lampioni odnose i sve njihove životne teškoće. Hiljade ljudi se okupi na jednom mjestu i istovremeno pusti lampione, stvarajući magičan prizor na noćnom nebu.

Festival leda (Harbin, Kina) je festival snježnih i ledenih skulptura, najveći takav na svijetu. Započinje krajem decembra i traje do kraja januara, ali  se može posjetiti i prije otvorenja i vidjeti na koji se način skulpture izgrađuju. Posebno su dojmljive noćne slike festivala na kojima se prikazuje ledeni grad, osvijetljen raznim bojama koje dodatno pojačavaju dojam ionako prekrasnih ledenih skulptura. Osim skulptura, u gradu za vrijeme festivala nastaju i ledeni tobogani, klizališta i historijske znamenitosti. Skulpture historijskih građevina i spomenika različitih svjetskih kultura obnavljaju se i nadodaju svake godine te su najveća atrakcija tog festivala. U gradu se održavaju i razne rekreativne i sportske aktivnosti. Svake se godine odvija i utrka u ledenom plivanju u kojem ućestvuju entuzijasti iz cijelog svijeta, podijeljeni u dobne kategorije, slobodnim stilom u 25 metara dugom bazenu.

Gabrijel Jurkić

Gabrijel Jurkić (1886. Livno - 1974 Livno), je BiH likovni umjetnik i jedan od najznačajnijih impresionista u BiH. Učio je slikarstvo u privatnoj školi Čikoša i Crnčića (1906/07) i Privremenoj višoj školi za umjetnosti (1907-08) u Zagrebu, a zatim na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču kod Aloisa Deluga (1908-09). Akademiju likovnih umjetnosti završava u Sarajevu, gdje ima niz velikih i uspješnih izložbi. Uz njegovu veliku izložbu u Sarajevu (1911)., koja je nešto kasnije bila prenesena i u Zagreb, veže se i svojevrstan rekord domaće likovne kritike - 50 napisa objavljenih u sarajevskoj i zagrebačkoj štampi.

Gabrijel Jurkić je dugo vremena važio kao miljenik likovne kritike svog vremena, posebno između dva svjetska rata. Njegov impresionistički izraz je svjedočio o ljepoti livanjskih krajeva, koji su na njegovim slikama uvijek imali nešto svečarsko, posebno i božansko. Najčešće teme Jurkićevih radova bili su motivi iz livanjskog kraja, kao i portreti žena iz najužeg kruga njegove porodice: njegove majke i supruge Štefice. Istaknuti je majstor pejzaža. Vrlo rano došao je do svojevrsne pointilističke manire, tehnike pomoću koje je naslikao jedno od svojih najpoznatijih djela Vila naroda moga. Posljednjih 20-ak godina života sa suprugom se povlači u Livno, gdje stvara u okrilju Franjevačkog samostana Gorica.

Dževad Karahasan

Dževad Karahasan, rođen u Duvnu 1953. godine. On je BiH književnik, dramatičar, esejist, romanopisac. Cijenjen i uspješan dramski autor, prije svega u zemljama njemačkog govornog područja. Ovaj pisac, po mišljenju mnogih, dijeli u tom aspektu sudbinu jednoga od svojih uzora, Miroslava Krleže. Fasciniran  je pozorištem za koje je napisao veći broj priznatih drama, no njegova najsnažnija djela su romani.

Roman "Istočni divan", je djelo o sufijskom mučeniku i svecu Al-Halladžu, kompleksna studija u kojoj se preklapaju vjerno rekonstruirani ambijent Bagdada u 8. vijeku i egzistencijalno-spiritualna drama legendarnog pjesnika i mislioca. 

"Dnevnik selidbe" je upečatljiva memoarska proza, prikaz opsade Sarajeva i funkcioniranja ljudske zajednice u neljudskim okolnostima, dok je kratki roman "Sara i Serafina", o dvostrukom identitetu, stalnoj prisutnosti smrti i apsurdnoj pogibiji u opkoljenom gradu virtuozno djelo ispričano u jednom dahu. Tu su i mnoga druga djela sa izvanrednim književnim izražajem.

Dževad Karahasan pripada kategoriji BiH i evropskih pisaca kojima je strana jeftina politizacija, književno-politički marketing i podilaženje izvanliterarnim trendovima.

MISLI

- Ima dana koji nisu trebali svanuti. A ako su morali, ako je nužno da svane baš svaki dan, morala bi postojati neka mogućnost da čovjek izbjegne dan koji mu sigurno ne treba, recimo da se tog dana ne probudi ili da nekako drugačije ostane izvan njega. Bez te mogućnosti čovjek nije slobodan, nema i ne može biti slobodne volje u biću koje ne može odlučiti makar o onome što neće.

- Možda se bezizlaz čovjeka iz ovih krajeva, njegova jadna nemogućnost da dosegne ljudsku potpunost i pojedinačnost, da se dovrši kao ljudsko biće i, zahvaljujući tome, odluči i učini nešto u svoje ime... možda se ta uronjenost ovdašnjeg čovjeka u ovdašnje magle i kolektivitete... tako bolno očigledno pokazuje u njegovoj omiljenoj zabavi koja je, naravno, mnogo više od zabave... Ta porazna slika ovdašnjeg ljudskog bezizlaza je takozvano narodno kolo.

- Možda će se jednom ljudski svijet i uređivati prema nalozima razuma, ali će to biti dosadan i suh svijet, bez ičega od onog zbog čega vrijedi živjeti i na šta se život i ljudi sa radošću troše.

-Sjeti se kako lijepo kažeš da je čovjeku strašno na ovome svijetu baš zato što mu je dragi Bog naložio da zna, a ograničio mu znanje da se ne bi uzdigao preko svojih granica.

- Postupajući dobro, čovjek se neće ogriješiti ni o predaju ni o običaje, ni o vjeru ni o svoju prirodu.

- Život čestitog čovjeka i prolazi u tome da riješi jedan problem i tako napravi dva nova. Što se tu može.

- Sve dotle dok u duhu možeš obnoviti sjećanje na svijetlu kuhinju po kojoj se kreće i u kojoj govori jedna dobra žena ti nisi potpuno izgubljen, sve dotle dok znaš da negdje postoji takva kuhinja i da u njoj ima jedno mjesto za tebe ti nisi potpuno sam. I sve dok su takve kuhinje moguće tvoj svijet je stvaran i ispunjen smislom. 

- Čovjekov razum vrijedi donekle, vrijedi onoliko koliko čovjek zna i samo do te granice on može nešto uređivati I nešto se dogovarati. Sve što je izvan te granice neka ostane onako kako je, jer je sigurno uređeno mnogo bolje nego što bi čovjek uredio, ma koliko znao i ma kako razuman bio.

- Pitam se šta bi bilo s ljudima da nije rada. Čime bi tada odgađali strah i odmicali vlagu od sebe. Čini mi se da jedemo i spavamo, stoku tjeramo i borimo se, pišemo i vjerujemo, samo radi toga da odgodimo strah i da što dalje od sebe odmaknemo ono konačno osjećanje da ništa na svijetu nije radi nas i da svojom voljom ne možemo pokrenuti ni prašinu sa svog ogrtača.

- Biti oprezan znači znati ono što se oko tebe događa, ono što ljudi u tvojoj blizini misle i rade, znati ko je s kim i ko protiv koga, znati šta kome manjka i šta ko želi.

-Tada sam tu osobinu kod sebe zapazio prvi put i iskreno se začudio: što mi je čovjek odvratniji, više se trudim oko njega, što neko jasnije pokazuje da me neće, ja mu se više namećem i osjećam jaču želju da me prihvati.

- Najbolji primjer temeljne barbarizacije koja se nad nama provodi je uvjerenje da jednom SMS porukom možemo izraziti svoja duhovna osjećanja.

- Nama je prividno znanje potpuno pojelo život. Svi hoće da budu bogati, moćni i lijepi. Svi hoće da se podvrgnu estetskoj operaciji. Svi hoćemo da izgledamo, niko neće da bude. Ako mi date lijep, pravilan nos, pune usne, blago zatamnjen ten, možda ću ja izgledati bolje, ali hoću li to i dalje biti ja? Jer, pazite, ja bih rekao da mi živimo u religiji konzumerizma, potrošnje. Ta religija nam stalno proizvodi čežnje, stalno nam nudi iluzije, predodžbe i tako nas stalno odvodi iz nas. I svi danas izgledamo, niko nije. Nama se danas pokušava prodati priča kojom bi mnogo novca, još više novca moglo kupiti sreću, ljubav, radost i uporno nas se pokušava navesti da zaboravimo da nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj kome ništa ne treba. Zašto naša današnja kultura nama ne da da živimo i budemo ono što jesmo? Zato što današnjoj zapadnoj kulturi ne trebaju živi ljudi nego potrošači, a da biste bili potrošač, vi morate stalno željeti da više imate i biti spremni da stalno više kupujete i trošite. A da biste to stalno željeli, ne smijemo vam dozvoliti da se počnete baviti sobom i svojim životom. Zato, evo vam jeftini, ako treba besplatni mobiteli da bez prestanka pišete i primate SMS-ove u kojima nema ničega osim informacije. Evo vam 79 TV programa na kojima će se vrtiti strašno atraktivne, kobajagi, uzbudljive emisije koje vam ne daju da se sastanete sa sobom. Ljudi zapravo kao da bježe od sebe uvođenjem svih tih pomagala i „olakšica“.To je to. Bježe od sebe, jer su izgubili sposobnost da se raduju, da budu osjećajni, da budu ono što jesu. 

- Ako nekoga volite, volite ga zbog njegovih nedostataka. I razlika između čovjeka kojeg volimo i čovjeka koji nam ide na živce je u tome što su nam nedostaci čovjeka kojeg volimo simpatični.

- Jer ljubav je čudo, ne možemo znati zašto nekoga volimo. Naša epoha lažnog, prividnog znanja, naša bolesna ambicija da znamo sve i to pouzdano ne dozvoljava nam da priznamo kako temeljne stvari ne znamo i ne možemo znati.