BLOG ZA TEBE

Sigmund Frojd


Sigmund Frojd (Sigmund Freud) je bio austrijski ljekar i psiholog, osnivač psihoanalize. Rođen je u Freiburgu, 1856. godine. Primarno zainteresovan za psihološku terapiju, Frojd je morao da razvije hipotezu o ljudskoj prirodi, pomoću koje bi mogao da izvede svoju terapiju. U svojim kasnijim spisima on je onda razvio implikacije ove hipoteze. U čovjekovoj psihološkoj strukturi razlikovao je tri činioca, Id, Ego i Superego. Ovi činioci, uz pojmove nesvjesnog, i hipoteze o ulozi seksualnosti u ljudskom životu, čine okvir njegovog gledišta. Glavni je predstavnik psihoanalize. On je iznio teoriju po kojoj je čovjek nesvjesno biće, bez mogućnosti slobodnog odlučivanja, ne može donositi racionalne odluke, pa čak ni vladati samim sobom. To je u potpunosti odudaralo od dotadašnjeg tradicionalnog shvaćanja i tumačenja čovjeka.


TOPOGRAFIJA LIČNOSTI

Frojd dijeli ličnost na tri razine:

Nesvjesno 
- je za njega najvažnije. Područje nesvjesnog je najveće i do njega možemo doći samo uz pomoć drugih. To je mnoštvo sadržaja koji nas mogu jako uznemiravati. Ono sadrži sve ono negativno u životu i predstavlja opasnost, jer ne miruje nego se želi probiti u svjesno i tako u nama stvara napetost. Te misli, sjećanja ili porivi toliko su uznemiravajući (pod neke od uznemirujućih nesvjesnih tema spadaju incest, mržnja prema braći i sestrama, roditeljima, supružnicima ili sjećanja na traume iz djetinjstva) da bi svijest o njima dovela do osjećaja anksioznosti.

Predsvjesno
 - svi sadržaji koje koncentracijom i voljom mogu preći u svjesno

Svjesno - sve ono čega smo sad svjesni


STRUKTURA LIČNOSTI

Frojd govori o tri strukture koje čine ličnost:

Id -
 Id je urođena komponenta ličnosti, nalazi se u nesvjesnom. On sadrži sve ono psihološko kod pojedinca, sve ono naslijeđeno, a to su kao prvo instinkti ili nagoni, automatske reakcije. Sva psihička energija dolazi iz ida. Ego i superego ne bi mogli funkcionirati bez ida. Id je središte svega animalnog, neograničenog, životinjskog. On ne priznaje nikakve zakone, ograničenja, pravila, ne želi biti sputan, ne poznaje nikakve zabrane. Id radi i djeluje po principu ugode kako bi smanjio psihičku napetost. On je iracionalan, narcističan i impulzivan. U njemu je najprisutniji libido (nagon).

Ego - Prisutan je kod odraslog čovjeka. Ego je struktura koja funkcionira po principu realnosti. Frojd kaže da je ego tu da bi kontrolirao id, da bi ga ograničio, usmjerio. On je onaj koji usmjerava ličnost prema napretku, razlikuje realnost i fikciju. Ima sposobnost trpljenja: trpi napetost, odgađa je. On zna planirati da bi došao do zadovoljenja na realan način. Sposoban je na promjenu. Raspolaže kognitivnim kapacitetima, ali ne funkcionira bez ida.

Superego - To je dio ličnosti koji se najkasnije razvija. Nije urođen, nego se razvija socijalizacijom. On je moralni čuvar ličnosti. Na temelju usađenih normi on sudi što je dobro a što loše u postupanju ličnosti, je li to u skladu s normama ili ne. Funkcionira po principu idealnosti i straha. Ego pomaže da superego ne ode previše u idealnost. 



STRUKTURA SUPEREGA

Frojd u superegu razlikuje 2 strukture:

Ego-ideal -
 razvija se pod utjecajem nagrada i pohvala, u pojedincu izaziva osjećaj ponosa i vlastite vrijednosti

Savjest -
 razvija se pod utjecajem kazni, zabrana ili iz straha, izaziva osjećaj krivnje i grijeha.

Od tri strukture koje čine ličnost za Frojda je najslabiji ego. Id se uglavnom nalazi u nesvjesnoj razini ličnosti. Ego je raspoređen u sve tri, ali ga najviše ima u predsvjesnoj, dok superega najviše ima u svjesnoj.


MISLI
                                                                     
- Veliko pitanje na koje nije dat odgovor i na koje nisam ni sam u stanju da odgovorim poslije trideset godina istraživanja ženske duše glasi: šta žena zapravo želi?

- Prije nego što kod sebe utvrdite depresiju i nisko samopouzdanje, obavezno provjerite da niste okruženi idiotima.

- Muškarac je sretan sa bilo kojom ženom dok je ne zavoli.

- Idealno stanje bi, naravno, bilo takva zajednica ljudi koji su svoj nagonski život podredili diktaturi uma.

- Biti u potpunosti iskren sa samim sobom je dobra vježba.

- Moralan je onaj koji reaguje na iskušenje koje doživljava u samom sebi, ne prepuštajući mu se.

- Mi više težimo ka tome da izbjegnemo bol, nego da susretnemo radost.

 - Dobre odnose najbrže postižemo ako se pravimo da ih već imamo.

- Riječi bude osjećaje, riječi nas umiruju ili tjeraju u očaj, riječi su najjače sredstvo uticaja na ljude.

- Nikad nismo tako nezaštićeni nego kada volimo.
  
- Iluzija je verovati da ono što nam znanje ne može dati - možemo pronaći negdje drugdje.

- Protiv svega se čovjek može boriti, ali protiv pohvale ostaje bespomoćan.

- San je ispunjenje želje.

- Strah je roditelj okrutnosti.

- Djetinjstvo je roditelj čovjekove ličnosti.

- Onаj tko uporno govori nešto je, onаj tko uprаvo misli suprotno.

- Kad bi mladost znala, kad bi starost mogla!

Žan Žak Ruso


Žan Žak Ruso (Jean Jacques Rousseau) 1712.-1778. je bio švicarsko-francuski filozof, pisac, politički teoretičar i samouki kompozitor iz doba prosvjetiteljstva. Ruso je bio najuticajniji filozof prosvjetiteljstva. On je smatrao da je savremena kultura negacija prirode i zato je govorio da se ljudi trebaju vratiti prirodi - slobodi i jednakosti. Za Rusoa nejednakost je nastala sa privatnom imovinom, a država ugovorom. Za Rusoa, kao prosvjetitelja, odgoj je bio temelj društva.

Rusov neizmjeran uticaj je u tome što je bio prvi pravi filozof romantizma. Kod njega se prvi put pominju mnoge teme koje su dominirale intelektualnim životom narednih stotinu godina, kao što su: uzdizanje osjećanja i nevinosti i umanjivanje značaja intelekta; izgubljeno jedinstvo ljudskog roda i prirode; dinamična koncepcija ljudske historije i njenih različitih nivoa; vjera u teologiju i mogućnosti obnavljanja iščezle slobode.

Zanimljiva su njegova filozofska stajališta koja kažu da je čovjek od prirode dobar i nije počinio nikakav istočni grijeh već ga je pokvarila civilizacija i kultura. Po njemu napredak nauke, umjetnosti, tehnike i privrede znači gubitak izvorne ljudskosti, zdrave prirodne sreće i harmonije. Nevino samoljublje pretvara se pod uticajem razuma u egoizam, a pretjerana putenost, slabljenje karaktera i pokvarenost običaja posljedica su razvijanja umjetnosti.

Privatno vlasništvo podijelilo je ljude na bogate i siromašne, a vlast na jake i slabe. Prvi koji je došao na zamisao da ogradi komad zemljišta i da kaže: "Ovo je moje" i koji je uz to našao dovoljno naivne ljude da mu to povjeruju bio je prvi osnivač građanskog društva. Koliko bi zločina, ratova i ubojstava, koliko nevolja i strahota uštedio ljudskom rodu onaj koji bi tada, iščupavši oznake i zatrpavši jarak, viknuo svojim bližnjima: "Ne slušajte tu varalicu, propali ste ako zaboravite da zemaljski plodovi pripadaju svima, a zemlja nikome!".

Čovjek je rođen slobodan, ali je ipak svugdje u okovima. U toj je početnoj rečenici u djelu Društveni ugovor sadržan i Rusov politički kredo: stvaranje suverene i slobodne građanske države u kojoj opća volja mora postati izvorom i temeljem svakog prava.

Budući da nauka i kultura rađaju mnogo zla i izopačuju karaktere potrebno je uvesti što prirodniji odgoj. Svojom idejom slobode kao supstance čovjeka, spontanošču uma i preferiranjem paskvalovske logike srca, on je neposredno uticao na Kanta, Šilera i Getea i trajno nadahnuo romantičnu literaturu i oduševio revolucionarne sanjare 18.pa i 19. stoljeća.


MISLI

- Sreća je trajno stanje koje kao da nije stvoreno za čovjeka na ovom svijetu. Sve je na zemlji u stalnom pokretu i ništa ne može da dobije trajan oblik. Sve se oko nas mijenja. A i mi sami se mijenjamo i niko ne može garantovati da ćemo već sutra voljeti ono što volimo danas. Stoga su svi naši planovi o sreći u ovom životu puke varke. Uživajmo, zato, u duhovnom zadovoljstvu kada ono naiđe i čuvajmo se da ga vlastitom greškom ne odagnamo, ali ne pravimo planove da ga zauvijek zadržimo, jer su takvi planovi čista ludost.

- Malo sam sretnih ljudi vidio, možda nijednog, ali sam često viđao zadovoljna srca i od svih stvari koje su privlačile moju pažnju ta me je ispunjavala najvećom radošću. Vjerujem da je to prirodna posljedica koju utisci imaju na moja unutrašnja stanja. Sreća nema vanjskog znaka, da bismo je upoznali, trebalo bi da je čitamo u srcu sretnog čovjeka. Za razliku od sreće, zadovoljstvo se čita u očima, u držanju, u glasu, u hodu, i kao da se prenosi na posmatrača. Ima li ičeg ljepšeg od prizora koji nam se ukazuje kada se čitav jedan narod u nekom prazniku raduje, a srca se nadimaju od zadovoljstva koje brzo ali snažno prolazi kroz oblake života?

- Ako razum čini čovjeka, osjećaj ga vodi.

- Čovjek je rođen slobodan, ali je ipak svugdje u okovima.

- Kad bi nam neko ponudio besmrtnost na zemlji, ko bi htio primiti taj žalosni poklon.

- Ko najsporije obećava, uvijek najvjernije ispunjava svoje obećanje.

- Ljudi vole ono što je dobro ili što im se čini da je dobro, ali obično griješe u procjeni šta je to dobro.

- Manje uživamo u onome što smo postigli nego u onome čemu se nadamo.

- Meni je draža opasna sloboda, nego mirno i sigurno ropstvo.

- Nikada ne pružaj ruku tako daleko da je ne možeš povući.

- Ništa značajnije ne može učiniti otac za svoju djecu, nego to da voli njihovu majku.

- Novac koji čovjek ima jeste oružje slobode. Novac za kojim čovjek trči, jeste oružje ropstva.

- Odgoj je važniji od obrazovanja, odgajati -  ni suca ni vojnika, nego čovjeka!

- Psovke su argumenti onih koji nisu u pravu.

- Sloboda čovjeka nije u tome da može činiti sve što želi, nego u tome da ne mora činiti ono što ne želi.

- Što čovjek manje zna, to mu se njegovo znanje čini većim.

- Učena je žena pravi bič za svoga muža, za svoju djecu, svoje prijatelje, svoju poslugu i za čitav svijet.

- Unositi tajnost u neki čin, prvi je korak prema poroku.

- Zakoni su uvijek korisni onima što imaju, a štetni onima koji nemaju ništa.

Pablo Neruda


Pablo Neruda (Ricardo Eliezer Neftalí Reyes Basoalto) je čileanski pjesnik, rođen 12.jula 1904. godine u Parralu. Kao diplomat proveo je više godina u Madridu gdje se sprijateljio s Lorcom i drugim španskim pjesnicima te pristupio antifašističkom pokretu, zbog čega je u svojoj domovini bio proganjan. U početku piše pretežno ljubavne pjesme, a kasnije prelazi na društveno i politički angažiranu poeziju koja govori protiv ratnih strahota i ustaje u obranu potlačenih.

Objavio je 19. zbirki poezije, od kojih su značajnije "Španija u srcu" u kojoj daje potresnu, ali uvjerljivu sliku borbe španskog naroda. Osnovne su mu teme u ranijim godinama ljubav, kasnije pustoš, samoća, patnje, borba i smrt. Njegov temperament, vječna spremnost da reaguje i da se za nešto bori, učinio ga je jednim od najplodnijih (30. zbirki), ali i kvalitativno najneujednačenijih velikih pjesnika 20. vijeka.

Njegov "Sveopšti spjev" iz 1950. godine, je postao je simbol socijalne i nacionalne težnje čileanskog naroda. Godine 1971. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost, a umro je u Santiago de Chileu 23. septembra 1973. godine. 


LAGANO UMIRANJE

Lagano umire onaj koji ne putuje,
koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.

Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji bježi od strasti,
i njenog vrela emocija,
onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima.

Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima.

Lagano umire onaj koji sebi neće dozvoliti niti jednom u
životu da pobjegne od smislenih savjeta
i zaboravi biti sretan…


ZABRANJENO JE

Zabranjeno je plakati bez da se nešto ne nauči,
probuditi se u danu a ne znati šta činiti,
biti uplašen svojih vlastitih uspomena.

Zabranjeno je ne smijati se problemima,
ne boriti se za ono što želiš,
odustati od svega zbog vlastitog straha
da ostvariš svoje snove.

Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje,
ne pokušati razumjeti šta ste sve proživjeli zajedno,
i zvati ih samo onda kad ti je neophodno.

Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima,
pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo,
izigravati klovna da bi te pamtili,
i zaboraviti sve kojima je zaista stalo do tebe.

Zabranjeno je ne učiniti sve za sebe samog,
biti uplašen od života i onoga čime te život obavezuje,
ne živjeti svaki dan kao da je to tvoj posljednji dan.

Zabranjeno je da ti nedostaje neko bez radosti,
da zaboraviš nečiji smijeh i oči,
sve samo zato što njegov put više ne obuhvata tvoj,
zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost
i zamijeniti je njegovom sadašnjošću.

Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge
misliti da je njihov život vredniji od tvog,
ne spoznati da svako ima svoj put i slavu.

Zabranjeno je ne stvarati vlastitu priču,
ne imati trenutak za one kojima si potreban,
ne razumjeti da život ono što daje takođe i uzima.

Zabranjeno je ne tražiti sreću,
ne živjeti život s pozitivnim stavom,
ne smatrati da uvijek možemo biti bolji;

Zabranjeno je zaboraviti da bez tebe
ovaj svijet ne bi bio isti.


JER TI SI TVOJA SUDBINA

Nikada se ne žalite na bilo koga ili bilo šta,
jer u osnovi ste sami napravili od svog života ono što ste željeli.

Prihvatite teškoće poučne za sebe,
a njihovu vrijednost iskoristite da popravite svoj karakter,
jer trijumf pravoga čovjeka proizlazi iz pepela vlastitih pogrešaka.

Nikad se ne žalite na vaše samoće ili vaše sreće.
Suočite se hrabro i prihvatite ih.
One su posljedica vaših djela i pokušaja,
i dokaz da ste uvijek na dobitku.

Ne osjećajte se frustrirano zbog vlastitih neuspjeha,
i nemojte ih prebacivati nekome drugome.
Prihvatite sebe sada i nemojte se pravdati kao dijete.
Zapamtite da je svako vrijeme dobro za početak
i da nema ničeg tako strašnog da bi se odustalo.

Nemojte zaboraviti da je vaša sadašnjost uzrok vaše prošlosti,
kao što će uzrok vaše budućnosti biti vaša sadašnjost.

Učite od hrabrih, od jakih,
od nekih koji ne prihvataju poraze
od nekih koji će živjeti usprkos svemu.

Razmišljajte manje o vašim problemima, a više o vašem djelovanju.
Naučite kako da se izdignete iz svog bola
i da budete veći od najvećeg problema.

Pogledajte se u ogledalu i budite slobodni i jaki.
I prestat ćete biti lutka okolnostima.
Jer ste vi vaša sudbina.

Probudite se i gledajte u sunce u jutarnjim satima i dišite sunce u zoru.
Vi ste snaga svog života sada.
Ustanite, borite se, hodajte, budite sigurni da ćete u životu biti pobjednici.
Nemojte nikada razmišljati o sudbini.
Jer sudbina je izgovor za neuspjeh.

Ptice umiru pjevajući


Colleen McCullough, Australijska spisateljica, je 1977. godine napisala jedan od najljepših romana o zabranjenim, nemogućim ljubavima “Ptice umiru pjevajući”. Priča prati porodicu Cleary čitavih 60 godina. Nekoliko generacija nesreće i tuge, nemoguće patnje, zabranjene ljubavi, jada, boli, suza i bezgranične sreće.

Roman se bavi događajima koji se odigravaju više od pola stoljeća prije vremena u kojem je napisan. U tom bi trenutku u povijesti ljubav djevojke prema katoličkom svećeniku bila potpuno nedopustiva i nezamisliva. Djevojka koja bi zavela jednoga od Božjih izabranika? Svećenik koji bi se prepustio iskušenju i zaboravio na svoje zavjete koje je položio pred Bogom? Nema tih riječi koje bi mogle opisati težinu njihovih grijeha u očima zajednice.

Jedno od osnovnih pitanja kojim se roman bavi pitanje je granica privatnog i javnog te mogućnosti odvajanja istinske ljubavi žene i muškarca od dužnosti i iskrene ljubavi prema Bogu. No sve su velike ljubavi tragične, poput sudbine ptice koja najljepšu pjesmu plaća vlastitim životom. Jer ono najbolje što postoji može se dobiti samo po cijenu velike boli.

Od kako je svijeta tako je i tih nemogućih ljubavi, od Romea i Julije preko Tristana i Izolde, Omera i Merime... Mnogi su velikani pokušali da razlože “formulu” nemoguće ljubavi ali bez uspjeha. Ona se desi, baš kao i svaka druga ljubav, s tim što pored ljepote, nosi i jezovito puno bola i unaprijed je osuđena na propast..

Nekad je prepreka takvim ljubavima postojeća veza, brak, bolest, nacija, vjera, klasnost ili nešto drugo. Razloga kao i ljubavi ima hiljadu.

Svaka ljubav ima svoju priču, tako i te nemoguće ili zabranjene ljubavi imaju svoju priču, jer ne postoji zajednička formula za ljubav. Sve sretne ljubavi liče jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način.

Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom životu, a tada pjeva ljepše nego bilo koji drugi stvor na zemlji. Ona tada pjeva umirući. Napustivši gnijezdo ona leti od grma do grma i u mnoštvu ruža traži trn na koji će nabosti svoje tijelo. U trenutku umiranja njena bol prerasta u najljepšu ovozemaljsku pjesmu. Cijena te predivne pjesme je njen život. Čitav svijet zastaje da sluša taj pjev, a Bog se na nebu osmjehuje. Jer ono najbolje što postoji, može se dobiti samo po cijenu velike boli...

Dževad Karahasan


Dževad Karahasan, rođen u Duvnu 1953. godine. On je BiH književnik, dramatičar, esejist, romanopisac. Cijenjen i uspješan dramski autor, prije svega u zemljama njemačkog govornog područja. Ovaj pisac, po mišljenju mnogih, dijeli u tom aspektu sudbinu jednoga od svojih uzora, Miroslava Krleže. Fasciniran  je pozorištem za koje je napisao veći broj priznatih drama, no njegova najsnažnija djela su romani.

Roman "Istočni divan", je djelo o sufijskom mučeniku i svecu Al-Halladžu, kompleksna studija u kojoj se preklapaju vjerno rekonstruirani ambijent Bagdada u 8. vijeku i egzistencijalno-spiritualna drama legendarnog pjesnika i mislioca. 

"Dnevnik selidbe" je upečatljiva memoarska proza, prikaz opsade Sarajeva i funkcioniranja ljudske zajednice u neljudskim okolnostima, dok je kratki roman "Sara i Serafina", o dvostrukom identitetu, stalnoj prisutnosti smrti i apsurdnoj pogibiji u opkoljenom gradu virtuozno djelo ispričano u jednom dahu. Tu su i mnoga druga djela sa izvanrednim književnim izražajem.

Dževad Karahasan pripada kategoriji BiH i evropskih pisaca kojima je strana jeftina politizacija, književno-politički marketing i podilaženje izvanliterarnim trendovima.

MISLI

- Ima dana koji nisu trebali svanuti. A ako su morali, ako je nužno da svane baš svaki dan, morala bi postojati neka mogućnost da čovjek izbjegne dan koji mu sigurno ne treba, recimo da se tog dana ne probudi ili da nekako drugačije ostane izvan njega. Bez te mogućnosti čovjek nije slobodan, nema i ne može biti slobodne volje u biću koje ne može odlučiti makar o onome što neće.

- Možda se bezizlaz čovjeka iz ovih krajeva, njegova jadna nemogućnost da dosegne ljudsku potpunost i pojedinačnost, da se dovrši kao ljudsko biće i, zahvaljujući tome, odluči i učini nešto u svoje ime... možda se ta uronjenost ovdašnjeg čovjeka u ovdašnje magle i kolektivitete... tako bolno očigledno pokazuje u njegovoj omiljenoj zabavi koja je, naravno, mnogo više od zabave... Ta porazna slika ovdašnjeg ljudskog bezizlaza je takozvano narodno kolo.

- Možda će se jednom ljudski svijet i uređivati prema nalozima razuma, ali će to biti dosadan i suh svijet, bez ičega od onog zbog čega vrijedi živjeti i na šta se život i ljudi sa radošću troše.

-Sjeti se kako lijepo kažeš da je čovjeku strašno na ovome svijetu baš zato što mu je dragi Bog naložio da zna, a ograničio mu znanje da se ne bi uzdigao preko svojih granica.

- Postupajući dobro, čovjek se neće ogriješiti ni o predaju ni o običaje, ni o vjeru ni o svoju prirodu.

- Život čestitog čovjeka i prolazi u tome da riješi jedan problem i tako napravi dva nova. Što se tu može.

- Sve dotle dok u duhu možeš obnoviti sjećanje na svijetlu kuhinju po kojoj se kreće i u kojoj govori jedna dobra žena ti nisi potpuno izgubljen, sve dotle dok znaš da negdje postoji takva kuhinja i da u njoj ima jedno mjesto za tebe ti nisi potpuno sam. I sve dok su takve kuhinje moguće tvoj svijet je stvaran i ispunjen smislom. 

- Čovjekov razum vrijedi donekle, vrijedi onoliko koliko čovjek zna i samo do te granice on može nešto uređivati I nešto se dogovarati. Sve što je izvan te granice neka ostane onako kako je, jer je sigurno uređeno mnogo bolje nego što bi čovjek uredio, ma koliko znao i ma kako razuman bio.

- Pitam se šta bi bilo s ljudima da nije rada. Čime bi tada odgađali strah i odmicali vlagu od sebe. Čini mi se da jedemo i spavamo, stoku tjeramo i borimo se, pišemo i vjerujemo, samo radi toga da odgodimo strah i da što dalje od sebe odmaknemo ono konačno osjećanje da ništa na svijetu nije radi nas i da svojom voljom ne možemo pokrenuti ni prašinu sa svog ogrtača.

- Biti oprezan znači znati ono što se oko tebe događa, ono što ljudi u tvojoj blizini misle i rade, znati ko je s kim i ko protiv koga, znati šta kome manjka i šta ko želi.

-Tada sam tu osobinu kod sebe zapazio prvi put i iskreno se začudio: što mi je čovjek odvratniji, više se trudim oko njega, što neko jasnije pokazuje da me neće, ja mu se više namećem i osjećam jaču želju da me prihvati.

- Najbolji primjer temeljne barbarizacije koja se nad nama provodi je uvjerenje da jednom SMS porukom možemo izraziti svoja duhovna osjećanja.


- Nama je prividno znanje potpuno pojelo život. Svi hoće da budu bogati, moćni i lijepi. Svi hoće da se podvrgnu estetskoj operaciji. Svi hoćemo da izgledamo, niko neće da bude. Ako mi date lijep, pravilan nos, pune usne, blago zatamnjen ten, možda ću ja izgledati bolje, ali hoću li to i dalje biti ja? Jer, pazite, ja bih rekao da mi živimo u religiji konzumerizma, potrošnje. Ta religija nam stalno proizvodi čežnje, stalno nam nudi iluzije, predodžbe i tako nas stalno odvodi iz nas. I svi danas izgledamo, niko nije. Nama se danas pokušava prodati priča kojom bi mnogo novca, još više novca moglo kupiti sreću, ljubav, radost i uporno nas se pokušava navesti da zaboravimo da nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj kome ništa ne treba. Zašto naša današnja kultura nama ne da da živimo i budemo ono što jesmo? Zato što današnjoj zapadnoj kulturi ne trebaju živi ljudi nego potrošači, a da biste bili potrošač, vi morate stalno željeti da više imate i biti spremni da stalno više kupujete i trošite. A da biste to stalno željeli, ne smijemo vam dozvoliti da se počnete baviti sobom i svojim životom. Zato, evo vam jeftini, ako treba besplatni mobiteli da bez prestanka pišete i primate SMS-ove u kojima nema ničega osim informacije. Evo vam 79 TV programa na kojima će se vrtiti strašno atraktivne, kobajagi, uzbudljive emisije koje vam ne daju da se sastanete sa sobom. Ljudi zapravo kao da bježe od sebe uvođenjem svih tih pomagala i „olakšica“.To je to. Bježe od sebe, jer su izgubili sposobnost da se raduju, da budu osjećajni, da budu ono što jesu. 

- Ako nekoga volite, volite ga zbog njegovih nedostataka. I razlika između čovjeka kojeg volimo i čovjeka koji nam ide na živce je u tome što su nam nedostaci čovjeka kojeg volimo simpatični.

- Jer ljubav je čudo, ne možemo znati zašto nekoga volimo. Naša epoha lažnog, prividnog znanja, naša bolesna ambicija da znamo sve i to pouzdano ne dozvoljava nam da priznamo kako temeljne stvari ne znamo i ne možemo znati.

Paulo Koeljo


Paulo Koeljo (Paulo Coelho) je rođen u Rio de Ženeiru - Brazil, 1947. godine. Duh pobune odredio je njegovu mladost, bio je hipik, pisao je tekstove za pjesme nekoliko čuvenih brazilskih pop zvijezda. Kratko poslije toga zaposlio se kao novinar, proučavao je magiju i okultizam. Autor je romana „Dnevnik jednog čarobnjaka“ i „Alhemičar“ koji su ga i učinili svjetski poznatim. Mnogi ga smatraju najuticajnijim savremenim piscem čija su djela štampana širom svijeta u tiražu od preko 150 miliona primjeraka, objavljena u 170 zemalja i prevedena na preko 80 jezika. Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada, član Brazilske književne akademije, ambasador mira Ujedinjenih nacija. Godine 2009. mu je dodijeljeno priznanje Ginisove knjige rekorda za najprevođenijeg autora jednog romana (Alhemičar).


MISLI

- Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče, uključujući i one koje gubimo. Kad porasteš, otkrit ćeš da si često branio laž, obmanjivao sebe ili patio zbog gluposti. Ako budeš dobar ratnik, nećeš sebe optuživati zbog toga, ali nipošto ne dozvoli da se tvoje greške ponove.

- Kada se čovjek dublje zagleda u dušu svijeta lako shvati da na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada. I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj i samo postoji taj trenutak.

- Pravi prijatelji su oni koji su na našoj strani kad nam se događaju lijepe stvari. Oni navijaju za nas, raduju se našim pobjedama. Lažni prijatelji su, naprotiv, oni koji se pojavljuju u teškim trenucima, s onim žalosnim, tobož solidarnim licem, a zapravo im naša patnja služi kao utjeha u njihovim bijednim životima.

- Ljubav ne postavlja suvišna pitanja, jer ako počnemo da mislimo, počinjemo i da se plašimo. To je neki neobjašnjivi strah, i ne vrijedi ni da ga prevodimo u riječi. Možda je to strah od prezira, od neprihvatanja, strah da se ne prekine čarolija. Izgleda smiješno, ali je tako.

- Važno je dopustiti nekim stvarima da odu, da nestanu. Pustiti ih i riješiti ih se. Ne očekujte da vam se vrate, da vam priznaju napore, otkriju da ste genijalac i shvate vašu ljubav. Zatvarajte krugove, ne zbog ponosa ili oholosti, već zato što se to više ne uklapa u vaš život. Zatvorite vrata, promijenite ploču, pometite kuću, obrišite prašinu. Prestanite biti ono što ste bili i postanite ono što jeste.

- Svijet se u ovom trenutku stvara i uništava. Onaj koga si sreo ponovo će se pojaviti, onaj koga si pustio da ode, vratiće se. Nemoj da iznevjeriš milosti koje su ti date. Shvati što se s tobom dešava, i shvatit ćeš što se dešava sa svijetom.

- Zaboravi jednom za svagda ideju da put predstavlja način da stignemo do nekog cilja: zapravo, mi stižemo, sa svakim korakom.

- Ljubav je divlja snaga. Kad pokušavamo da je ukrotimo, ona nas uništava. Kad pokušavamo da je zatočimo, ona nas zarobljava. Kad pokušavamo da je razumijemo, ostajemo izgubljeni i zbunjeni.

- Samoća je jača kada pokušavamo da joj se suprotstavimo, a postaje slaba kad na nju jednostavno ne obraćamo pažnju.

- Ponekad je potrebno zatvoriti vrata, ne zbog straha, slabosti ili ponosa, već zbog toga što više nigdje ne vode.

- Pokušaj pridavanja smisla svemu proizvodi stalnu napetost.

- Ako prihvatimo sve ono što u nama ne valja, i uprkos tome pomislimo da zaslužujemo radostan i sretan kraj, otvorit ćemo ogroman prozor kroz koji ljubav može da uđe.

- Nijedan život nije potpun bez mrvice ludila. Riječi su zapisane suze. Suze su riječi koje treba da se rone.

- Ko želi da vidi dugu mora naučiti da voli kišu.

- Ne dozvoli da te obeshrabri mišljenje drugih. Samo je osrednjost sigurna stvar, zato rizikuj i radi ono što želiš.

- Ne predajite se strahovima. Ako to učinite, izgubit ćete vezu sa srcem. Postoji samo jedna stvar zbog koje nećete  moći da ostvarite svoje snove, a to je strah od neuspjeha.

- Svi izgleda imaju jasno mišljenje o tome kako bi neko drugi trebao da vodi svoj život, samo nemaju za svoj.

- Ljubav je divlja snaga. Kada pokušamo da je kontrolišemo ona nas uništi. Kada pokušamo da je zarobimo, ona zapravo zarobi nas. Ako li pokušamo da je razumijemo, ona nas potpuno zbuni i ostavi nas izgubljenim.

- Nikada ne nemojte osuđivati živote drugih, jer svaka osoba za sebe poznaje svoje boli i odricanja. U redu je osjećati da ste na pravom putu, ali potpuno druga stvar je biti ubjeđen da je taj put pravi i ni jedan drugi.

- Dijete odraslu osobu može da nauči tri stvari: da budu sretni bez razloga, da uvijek nečim budu zabavljeni, i da traže ono što žele svim svojim bićem.

- Ako želite da budete uspješni, morate poštovati jedno pravilo - da nikada ne lažete sebe.

- Bog koristi samoću da bi nas naučio kako živjeti zajedno.
Koristi bijes, da bi nam ukazao na neprocjenjivu vrijednost mira.
Koristi dosadu, da bi naglasio značaj pustolovine i prepuštanja.
Bog se služi šutnjom, da bi nam predočio odgovornost govorenja.
Služi se umorom, da bi nam omogućio uvidjeti vrijednost buđenja.
Služi se bolešću, da bi istaknuo blagodat zdravlja.
Bog koristi oganj da bi objasnio vodu.
Koristi zemlju, da bi nam omogućio shvatiti vrijednost zraka.
Koristi smrt, da bi nam predočio značaj života.

- Preuzeti na sebe ulogu dobre duše, svojstveno je onima što se u životu boje zauzeti stav. Svakako je lakše vjerovari u vlastitu dobrotu nego se suočiti s drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpjeti uvredu ne uzvrativši je, nego skupiti hrabrost da uđes u
sukob s jačim. Uvijek možemo reći da nas bačeni kamen nije pogodio, a tek noću, dok supružnk ili sustanar spava, tek noću, potajno, oplakati naš kukavičluk.

- Kada viđamo uvijek ista lica, na kraju ona postanu dio našeg života. A kada postanu dio našeg života, onda žele i da nam ga izmjenU. I ako ne bude po njihovom nije im pravo. Jer, svaki čovjek ima tačnu predstavu kako bi neko drugi trebao da živi svoj život, a nema pojma kako da proživi vlastiti.

Džordž Orvel


George Orwell (Eric Arthur Blair) je rođen 1903. godine u Motihari, Indija. Stekao je slavu romanima, kritikama, političkim i književnim radovima. Smatra se jednim od najpoznatijih engleskih esejista 20. vijeka. Birao je specifične teme. Bavio se socijalnim nepravdama i društvom uopće. Bio je novinar, esejista i pisac. Njegova djela kao što su "1984" i "Životinjska farma" su proročka. On je predvidio kakva će biti demokratija i kuda će nas dovesti uz pomoć tehnologije.

Prvi je skovao riječi poput: Hladnog rata, Velikog brata, Policije koja kontroliše naše ideje i opredjeljenja. Ove ideje je prezentovao u svojoj knjizi "1984". Najveći strah koji je izrazio u knjizi je nestanak individualizma i slobodne riječi. Govorio je o jednoj partiji koja kontroliše sve, pa čak i mišljenje svih ljudi. Djelo "Niko i ništa u Parizu i Londonu" govori o životu beskućnika, o tome kako ih običan svijet gleda i koliko je kapitalizam tog vremena ubijao ljudsko u ljudima. Govori o skitnicama koje žive od danas do sutra, fizički umorni, a psihički osakaćeni. Ovo je pisao iz ličnog iskustva jer je i sam živio kao skitnica i u Parizu i u Londonu. Taj život je ostavio trajne posljedice po njegovo zdravlje. Umro je od tuberkuloze 1950. godine, u Londonu, u 47. godini.


MISLI

 - Jezik političara kreiran je tako da laži zvuče iskreno, a ubistva poštovano.

- Sloboda, je reći ljudima ono što ne žele da čuju.

- Sreća postoji samo u prihvaćenosti.

- U vremenima obmane, reći istinu je revolucionarno djelo.

- Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je snaga.

- Veliki Brat vas posmatra.

- Suština ljudskih bića je u tome da ne teže savršenstvu.

- Rat protiv drugih država se događa onda kada bogata klasa procjeni da će imati profit od toga.

- Da biste preživjeli neophodno je da se borite, a da biste se borili morate da se uprljate.

- Onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost. Onaj ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost.

- Sve životinje su ravnopravne, samo su neke ravnopravnije nego druge.

- Svi problemi su politički problemi, a politika je mješavina laži, utaje, gluposti, mržnje i šizofrenije,

- Što društvo više upada u laž, to ljudi više mrze one koji govore istinu.

- Četiri noge dobre, dvije noge loše.

Sadi Širazi


Sadi je jedan od perzijskih pjesnika srednjeg vijeka. Živio je u 13. vijeku. Poznat je po kvaliteti svojih djela, te dubinom svoje društvene i moralne misli. 

Jedan je od velikih pjesnika klasične perzijske poezije u koje spadaju: Firdusi, Enveri, Nizami, Rumi, Sadi, Hajjam, Hafiz i Džami.

Dva glavna dijela kojima je stekao slavu majstora moralističko-didaktičkog stila su: Bustan (Voćnjak) i Đulistan (Ružičnjak).


MISLI

Onaj ko živi u miru i blagostanju, 
kako može znati kako je gladnome. 
Stanje siromaha znade onaj 
ko je i sam u životu bio siromah.

O ti, što jašeš na trkaćem konju, 

pogledaj magarca zaglibljenog u ilovači.

Ne traži vatre u domu siromašnog susjeda, 

jer kroz njegov dimnjak prolaze samo uzdasi srca.

Sudbina se ne može izmijeniti ni uz hiljade vapaja, 
proklinjanjem i jadanjem ma iz čijih usta. 

Ko prema tebi blago postupa, 
budi mu prah pod nogama, 
Ako se bude tukao s tobom, 
napuni mu oči prahom.

Ne govori blago sa neotesancem, 
jer ono što je hrđom izgrizeno, 
ne čisti se mehkom turpijom.

Dok nisi siguran da je tvoja riječ prava istina, 
ne smiješ otvarati usta da odgovaraš.
Ako kažeš istinu i stoga padneš u okove, 
to je bolje nego da te laž izbavi iz okova.

Onaj ko je navikao govoriti istinu, 
ako napravi grešku, oprašta mu se.
Ako se neko pročuo po lažnim riječima, 
ne vjeruj mu ni kada istinu govori.

Ptica ne prilazi blizu zrnu, 
kada vidi drugu pticu u zamci.
Uzmi pouku iz nevolja drugih, 
da drugi ne uzimaju pouke iz tvojih.

Ne može svaka ruka koja posjeduje snagu, 
lomiti ruke slabim ljudima.
Ne nanosi rane srcima slabih, 
jer ćeš se jednom i sam naći pod silom moćnoga.

Ne veži se srcem za ono što je prolazno, 
jer će Tigris teći još dugo kroz Bagdad.

Ako imaš mogućnosti, 

budi darežljiv kao palma, 
ako nemaš mogućnosti,
budi slobodan kao čempres.

Grješnik koji digne ruke u pokajanju, 

bolji je od pobožnjaka koji se uzoholio.