BLOG ZA TEBE

Lav Nikolajevič Tolstoj


Lav Nikolajevič Tolstoj (1828. - 1910.), je rođen kao četvrto od petero djece u plemićkoj porodici. Bio je ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca.

Njegova porodica je bila plemićkog porijekla, a titulu grofa njegovim precima dodijelio je Petar Veliki, u 18. vijeku. Njegov život bio je obilježen brojnim ljubavnim vezama. Kao mladić, često se zaljubljivao i mijenjao žene. Roditelji su mu umrli još dok bio dijete, zbog čega su se za njega već odmalena morali brinuti njegovi rođaci. Upravo ga je taj gubitak roditelja potakao na razmišljanje o životu, smrti i sreći. Osim kao velikog književnika, pamti ga se i kao velikog zagovornika mira i nenasilja.

Prva njegova izdana književna djela su bila trilogija Djetinjstvo, Dječaštvo i Mladost. Njegova najpoznatija djela su Rat i mir, Gospodar i sluga i Ana Karenjina.

MISLI

- Daj više odmora jeziku nego rukama.

- Dobrota odolijeva svemu, a sama je neodoljiva.

- Govori samo o onome što ti je jasno, inače šuti.

- Lična sreća nije moguća izvan društva, kao što život biljke nije moguć ako je istrgnuta iz zemlje i bačena na besplodni pijesak.

- Ljudi se dijele u dvije vrste: jedni prvo misle, a zatim govore i rade, drugi prvo govore i rade, a tek zatim misle.

- Mozak besposlenog čoveka je omiljeno prebivalište đavolovo.

- Ne treba se stidjeti nikakvog posla, pa ni najodvratnijeg; treba se stidjeti samo besposlenog života.

- Ne uznemiruj nikad drugoga onim što možeš sam da uradiš.

- Nema Boga za onoga ko ne zna da ga nosi u sebi.

- Nikad ne slušajte one koji loše govore o drugima, a dobro o vama.

- Samo ona tačka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. Eto, u toj tački je sav naš život.

- Plod niče iz sjemena, a djela iz misli.

- Prava naslada nije u tome da nađeš istinu, već da je tražiš.

- Prava snaga čovjeka nije u nagonima već u nepokolebljivoj, spokojnoj težnji prema dobru koje čovjek određuje u mislima, izražava u riječima, i sprovodi u djelima.

- Prestani govoriti onoga trenutka kad primjetiš da se sam uzrujavaš ili da to čini onaj kome govoriš.

- Razum me nije ničemu naučio; sve što znam otkrilo mi je srce.

- Rijetko ćeš se pokajati zbog onoga što si prešutio, a veoma često ćeš se pokajati zbog onoga što si kazao, i još češće bi se kajao kada bi znao sve posljedice svojih riječi.

- Samo su dva izvora ljudskih poroka: lijenost i praznovjerje, i samo su dva dobročinitelja: rad i um.

- Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način.

- U šahu, kao u životu, primjećujemo svoje greške tek kada se drugi njima okoriste.

- Uzrok mnogih nesreća leži na dnu vinske čaše.

- Većina muškaraca traži od svojih žena vrline kojih se oni sami ne pridržavaju.

- Vrijeme je da prestanemo čekati iznenadne darove života, sami treba da stvaramo život.

- Zadovoljstva bogataša stvaraju se suzama siromaha.

- Zloba ljudska uvijek polazi od nemoći.

- Znanje je tek onda znanje kad je stečeno naporom vlastite misli, a ne pamćenjem.


Najskuplje slike na svijetu

Vrijednost nekog umjetničkog djela nikad nije objektivna, radi se uvijek o subjektivnom doživljaju i reakciji na njega. Ali da ljubav prema umjetninama nema granica pokazuju njihove dostignute vrijednosti. Iako se djela starih majstora obično drže u muzejima i najčešće nisu u slobodnoj prodaji, poneko djelo se ipak nađe u slobodnoj prodaji i izazove ogromnu pažnju ljubitelja umjetnina, kao i astronomske cijene. Ovo su najskuplje prodate i procijenjene slike poznatih autora. Riječ je o djelima koja su više puta mijenjala vlasnika i cijenu po kojoj su prodavana.

450,3 miliona dolara, Salvator Mundi, Leonardo Da Vinči (1506 - 1513)

300 miliona dolara, Nafea Faa Ipoipo (Kada ćeš se udati) Pol Gogen (1892)

     273 miliona dolara, Igrači karataPol Sezan (1892 - 1893)

     164,7 miliona dolara, Broj 5, Džekson Polok (1948)

161,8 miliona dolara, Žena IIIViljem de Kuning (1953)

157,9 miliona dolara, Usnula djevojka, Pablo Pikaso (1932)

157,7 miliona dolara, Portret Adele Bloh-Bauer IGustav Klimt (1907)

 151,4 miliona dolara, Portret doktora Gaše, Vinsent Van Gog (1890)

  144,5 miliona dolara, Tri studije Lusijana FrojdaFransis Bejkon (1969)

  143,3 miliona dolara, Bal na mulin de la GaletePjer Ogist Renoar (1876)

  130 6 miliona dolara, Dječak sa lulomPablo Pikaso (1905)

123,7  miliona dolara, KrikEdvard Munk  (1895)

Sjećanja - Zdenko Antunović


Dana 26. 06. 2026. godine u Bugojnu je promovirana zbirka pjesama Zdenka Antunovića. Radi se o četvrtoj po redu samostalnoj knjizi koju je do sada objavio ovaj pjesnik. Promocija ja protekla u lijepoj atmosferi koju su priredili organizatori promocije čitajući poeziju, audio i video prezentacijama, kao i izvođenjem muzičkih numera. 

Promotori: Antun Lučić prof. dr. sc. i Ante Visković-Dalton učitelj hrvatskog jezika
Glazbena pratnja: Marijana Pavlović akademska pijanistica i Marko Tustonja.
Moderatori: Ratko Kolovrat i Andrea Tustonja.

Okupljenim ljubiteljima poezije se obratio i sam autor koji je govorio o nastanku zbirke, inspiraciji i motivima koji su ga vodili tijekom njezina stvaranja. Istaknuo je kako knjiga predstavlja svojevrsni životni presjek satkan od uspomena, emocija i iskustava koja su obilježila njegov osobni i profesionalni put. 

Brojni posjetioci su se nakon završetka promocije zadržali u ugodnom druženju s autorom, razmjenjujući dojmove i razgovarajući o poeziji, dok je Antunović zainteresiranima potpisivao primjerke svoje knjige.

U predgovoru za ovu zbirku pjesama Ivanela Brković navodi:

Sjećanja. To su sjećanja koja ne miruju. Ona nikad ne ostanu na jednom mjestu u čovjekovoj duši, kolaju krvotokom bez ikakvog odobrenja i molbe. Većini ljudi sjećanja su samo slike iz prošlosti. Zdenku Antunoviću sjećanja su nešto živo. Ona spajaju vrijeme i osjećaje, nalik su vodi.Voda se skuplja ,teče i utječe. Ponekad je to snažno i bučno, a ponekad tiho i nježno poput jedne kapi.

U prvom dijelu ove zbirke koji ima klasičniju strukturu, pjesnik daje veliko značenje razumijevanju i imenovanju spoznanog. On uči razumjeti sebe i svoje osjećaje. To se vidi iz činjenice da evocira prošle događaje, razmišlja o svojim mislima i traži smisao u svojim emocijama.

Pjesnik povezuje različite stvari kao što su priroda, zavičaj, ljubav, domovina i vjera te ih čini, baš kako je svojstveno arhitektima, nosivim konstrukcijama ove zbirke. Ističe se nastojanje razumijevanju prolaznosti života i prihvaćanju iste.

On se trudi razumjeti sebe i svoje mjesto u svijetu. Pjesnik rabi riječi kako bi izrazio svoje osjećaje i misli te kako bi definirao smisao vlastitog života. Gleda na prirodu, ljude i događaje oko sebe te pokušava svemu pridati značenje.

Kako se tok stišava, svaka riječ poprima posebnu mjeru i mjesto. Stoga u drugom dijelu zbirke pjesama se sažima u haiku, tako reći u kap sjećanja. Trenutak. Na prvi pogled beznačajan i efemeran trenutak, na drugi pak osjećaj koji izranja iz dubljega nesvjesnoga sloja, koji osvješćuje nutrinu bitka i svega oko bitka poput bljeska. Ciklički motivi vode i svjetla, obrisi su unutarnjih znakova, ne tražeći objašnjenje, nego samo nazočnost.

Pjesnik svojim kapima vode (haiku zapisima), ne uzburkava sjećanja, nego ih umiruje. Ljubav nam očituje tišinom, vjeru svjetlošću, a prolaznost prihvaćanjem. Slap iako razložen u kapi, tok ostaje isti. U toj tišini povučene riječi, pjesnik pjesmom postiže sklad, a skladom u čitatelju izaziva mir.

















O autoru:
Zdenko Antunović je rođen 8. kolovoza 1960. godine u Bugojnu. Osnovnu školu i Gimnaziju završio u Bugojnu. Na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu diplomirao 1984. godine. Autor je niza projekata iz prostornog planiranja, arhitekture i urbanizma sa zapaženim doprinosom u promicanju struke. Na polju kulture član HKD Napredak podružnica Bugojno i Matice hrvatske vitez, te suradnik i promotor  likovnih izložbi i književnih djela. Član je Hrvatske komore arhitekata, član društva urbanista BiH i član Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Aktivan je na polju kulture.

Objavio je pjesme u časopisu Novi, panoramama Svjetlost u sumraku (1996) i Petnaestorica (2000), zatim u časopisu za umjetnost i znanost Hrvatska misao (Žuljevi na srcima), (2007), u Katoličkom tjedniku i zbirci Treperava svjetlost, 120 Napretkovih pjesnika (2022).

Djela:
- Svjetlost u sumraku, panorama (1996.).
- Petnaestorica, panorama (2000.).
- Bljesak sjećanja, zbirka pjesama, HKD Napredak, Bugojno - Zagreb (2009.).
- Moj Haiku, zbirka pjesama, HKD Napredak, Bugojno - Zagreb (2019.).
- Moj Haiku, zbirka pjesama na brajici - Tiflo Globus Čakovec (2020.) - vlastita naklada.

Sa svojim pjesmama predstavio se i sudjelovao na manifestacijama Stijeg slobode u Kninu 2025., te na natječajima za poeziju haiku forme: Haiku susreti, Ludberg 2025 i Haiku Gradske knjižnice Juraj Šižgorić u Šibeniku 2025.


Antoni de Melo


Antoni de Melo (Anthony de Mello) 1931. - 1987. je bio indijac, jezuitski sveštenik i psihoterapeut, duhovni učitelj, pisac i javni govornik. De Mello je napisao nekoliko knjiga o duhovnosti i bio domaćin brojnim duhovnim konferencijama. Cijelog života se trudio da otvori oći ljudima, kako bi postali svjesni sebe i vrijednosti postojanja. Nesvjestan život nije vrijedan da bude proživljen. Kada odbacite svoje iluzije i postanete svjesni sebe i svijeta oko vas, otkrit ćete svu ljepotu života na Zemlji.


MISLI

- Posmatrajte tjeskobu koja caruje svuda oko nas, posmatrajte usamljenost, strah, izgubljenost, sukobe u srcima ljudi. Zamislite da vam neko pruži priliku da se svega toga oslobodite. Zamislite da vam neko pruži priliku da zaustavite svo to užasno traćenje energije, zdravlja, emocija. Zamislite da vam neko pokaže put kojim se može postići da stvarno volimo jedni druge, da budemo spokojni, potpuno prožeti ljubavlju...

- Ljudi ne žive. Večina vas ne živi, samo održava život u svom tijelu. To nije život. Vi ne živite, sve dok vam ne postane potpuno nevažno da li ćete živjeti ili umrijeti. Na toj tački počinjete da živite. Kada ste spremni da izgubite sopstveni život, tek tada ga živite. Međutim, ako neprestano štitite svoj život, vi ste mrtvi... Da li ste spremni da sve stavite na kocku?

- Najvažnija je spremnost da naučimo nešto novo. Mogućnost buđenja je u direktnoj proporciji sa količinom istine koju smo spremni da hrabro prihvatimo. Trenutak u kome se budimo, kad nas obasja svjetlost, najljepše je iskustvo na svijetu!

- Nemojte tražite od svijeta da se promjeni, promijenite se prvo vi. Tek tada ćete biti u stanju da sagledate svijet onakav kakav jest, tada ćete moći promijeniti šta god vam se čini da bi trebalo promijeniti. Uklonite povez sa očiju. Ukoliko to ne učinite, izgubili ste pravo da promijenite bilo šta.

- Ako ne budemo varali sebe, nećemo varati ni dru­ge. Tada ćemo ih voljeti. U suprotnom, živječemo čitav život u zabludi o drugima, s našim iluzijama, neprekidno u sukobu sa stvarnošću...

- Zaljubljeni ste samo u ideju o određenoj osobi. Unapred stvorenu ideju diktiranu nadom i u svoju predrasudu o određenoj osobi.

- Nikada ne vjerujemo u druge ljude. Ono u šta vjerujemo samo je sopstveni sud o određenoj osobi.

- Ne pokušavaj da naučiš svinju da pjeva - samo ćeš traćiti vrijeme, a svinja će samo da se nervira.

- Samo kada nam je dosta, kada nam je svega dosta, otvara se izlaz.

- Ako stvari sagledamo kakve zaista jesu, gubimo kontrolu nad životom koji, ionako, jedva držimo na okupu.

- Ako nešto previše želite - u nevolji ste.

- Zašto se ne usredsredite na sadašnjost, umjesto da se nadate boljoj budućnosti?

- Vi patite zbog svoje depresije i svojih strahova samo zato što se poistovjećujete sa njima.

- Stalno utvrđujemo neke stvari, zar ne? Nikada ne pomislimo da stvarima uopšte nije potrebno da budu utvrđivanje.

- Nikakav sud, nikakav komentar, nikakav stav - jednostavno posmatrajte, proučavajte, gledajte, bez ikakve želje da promijenite ono što jeste. Jer ako hoćete da promijenite ono što jeste u ono što bi trebalo da bude, gubi se sposobnost razumijevanja.

- Sve dok se živi da bi se zadovoljila očekivanja drugih potrebno je paziti kako se oblačiš, kako se češljaš, da cipele uvijek budu uglancane - sve u svemu da se uvijek zadovolje njihova prokleta očekivanja. Zar to nazivate ljudskim?

- Ne plašim se da budem sa bilo kim i da radim bilo gdje, zato što time neću izgubiti sebe, jer ja nisam moja košulja, moj posao, moj novac.

- Mi nikada ne osjećamo patnju kada izgubimo nešto čemu smo dali slobodu, što nikada nismo pokušali da posjedujemo. Patnja je simptom činjenice da sam uslovio svoju sreću, povezavši je s nekim ili nečim.

- Savršena ljubav isključuje strah. Tamo gdje postoji ljubav ne postoji zahtjev, očekivanja, zavisnost.

- Možete da kontrolišete samo one stvari kojih ste svjesni, one kojih niste svjesni - kontrolišu vas.


BUĐENJE

- Netko je rekao: “Život je nešto što nam se događa dok smo zauzeti drugim stvarima.” Nije li to žalosno? Život se odvija sada. Život će se početi događati onoga trenutka kada se probudimo. Koliko je samo ljudi koji ne jedu pravu hranu, nego se cijeli život hrane jelovnikom? A jelovnik je samo naznaka onoga što stoji na raspolaganju. Život je gozba. Također, život je samo bljesak. Tratimo život svojim strahovima, svojim brigama, svojim teretima. Prvo moramo umrijeti kako bismo mogli stvarno živjeti. 

- Kada ste svjesni, imate više energije. Svjestan čovjek se oslobađa straha od gubitka. Oslobođen je nepotrebnih kočnica. Možete to nazvati svjesnost, ljubav, duhovnost, sloboda, buđenje, stvarno je svejedno. Sve je, u biti, isto. Nesvjesni život je poput mehaničkog života. Nije ljudski, programiran je i uvjetovan. Uvijek ste rob stvari kojih niste svjesni, jer kad ih postanete svjesni, oslobađate se od stege ovisnosti. Niste vise kontrolirani, niste porobljeni. Živjeti ne znači imati neki odgovoran posao u vladi ili biti uspješan poslovni čovjek. Živjeti znači odbaciti sve okove i živjeti u svakom trenutku. Mark Twain je vrlo lijepo rekao: “Bilo je toliko hladno da bismo se vjerojatno smrznuli da je termometar bio samo dva centimetra duži.” Nije bitna vanjska temperatura, nego termometar; nije u pitanju stvarnost, nego način na koji sebi objašnjavamo stvarnost.

- Ja vam neću govoriti o istini, nego o zaprekama istini. Njih vam mogu opisati. Istinu vam ne mogu opisati. To nitko ne može. Mogu vam samo dati opis zabluda, tako da biste ih mogli ispustiti. Ljudi su zauzeti raznim borbama. Kada vam prosječni Amerikanac kaže da se bori za bolji život, to za što se on bori nije život. Jer svi imaju znatno više nego sšto im uopće treba da bi živjeli. Jedan od mogućih izlaza iz tog programiranja je - postati svjesni da ste programirani. To znači putovati s jako malo prtljage, s tako malo tereta da ćete moći proći i kroz iglene uši.

- Ljudi su previše zaokupljeni popravljanjem onoga što ne razumiju. Nikada nam pritom nije palo na pamet da neke stvari možda ne treba popraviti. Treba ih samo razumjeti. Budemo li razumjeli, stvari će se promijeniti. Mi smo ti koji se moramo mijenjati. Možda mislimo: “Dobro mi je jer je u svijetu sve dobro.” Krivo! U svijetu je sve dobro jer se ja osjećam dobro. To je ono o čemu govore mudraci. Zamislite da se ne osjećate dobro, prilično ste neraspoloženi, a vozite se kroz prekrasan krajolik. Priroda je krasna, ali vama nije ni do čega i ništa od te ljepote ne primjećujete. Nakon nekoliko dana prolazite istim predjelom i kažete sami sebi: “Bože, kako nisam vidio svu tu ljepotu!” Sve postaje prelijepo kada se vi promijenite. Ili, to vam je kao da promatrate drveće i planine kroz zamagljeno i mutno staklo, pa vam se sve čini prljavo. Imate potrebu promijeniti to što je vani. A trebalo je oprati staklo. Kada pogledate kroz čist prozor, gotovo u čudu čete reči: “Kako je sve predivno!” Isto tako vidimo i ljude oko sebe, ne onakve kakvi stvarno jesu, nego onakve kakvi smo mi.

- Postoji samo jedan izlaz - da deprogramirate sebe! A kako se to radi? Postajete svjesni činjenice da ste programirani. To se ne može promijeniti naporom volje; ne može se promijeniti kroz ideale; ne može se promijeniti prihvaćajući nove navike; možda će se promijeniti ponašanje, ali vi nećete. Jedini način da doživite promjenu je svjesnost, shvatanje. Kada vidite samo kamen u kamenu, i parče papira u parčetu papira, nećete više misliti da je kamen dragocjeni dijamant, a parče papira ček na milion dolara. Kada to shvatite, promijenit ćete se. U vašoj težnji za mijenjanjem nema više nasilja. U suprotnom, ono što nazivate promjenom biče samo pokušaj da drukčije rasporedite namještaj.

Rihard Vagner


Rihard Vagner (Wilhelm Richard Wagnerje jedan od najvažnijih kompozitora kasne romantike i genijalni tvorac muzičkih drama i opera (Lohengrin, Rajnsko zlato, Valkir, Sumrak bogova) koje su postale putokazima razvoja scenske umjetnosti za budućnost. 

Rođen je u Lajpzigu, 1813. godine, kao deveto dijete svojih roditelja. Djetinjstvo i mladost proveo je uglavnom u Leipzigu i Dresdenu. Još kao dječak Vagner je iskazivao veliko zanimanje za poeziju i komponovanje. Muzičar Christian Gottlieb Müller je prvi podučavao mladog Vagnera muzičkoj teoriji i harmoniji. Vagner je nakon toga 1831. upisao Muzički fakultet Univerziteta u Leipcigu, gdje jmu je komponiranje predavao Theodor Weinling. Beethovenova opera „Fidelio“ inspirisala ga je na komponovanje prve vlastite simfonije. Imao je  tek 17 godina, kad je u leipciškom pozorištu Comödienhaus javno izvedeno jedno njegovo djelo.  


Od 1833. do 1839. Vagner je radio u mnogim opernim kućama kao kapelmajstor, dirigent i na drugim dužnostima. Kao i mnogi drugi umjetnici tog vremena, od svojih prihoda jedva da je mogao živjeti pa je uzimao zajmove od bogatih građana. Visoko zadužen Vagner 1839. godine bježi u Pariz. Proboj mu 1842. godine donosi praizvedba opere 
Rienzi" u dresdenskom Kraljevskom teatru. On prihvata poziv da bude drugi kapelmajstor u Dresdenu. U razdoblju nakon toga nastala su poznata djela „Tannhäusera“ i „Lohengrina“.

Kao uvjereni demokrat Vagner je pružao podršku građanskoj revoluciji što ga je stajalo njegova mjesta kapelmajstora. Uz pomoć Franza Liszta bježi u egzil u Zürich, u kojem nakon početnih poteškoća nastavlja nizati uspjehe. U  Zürichu je između ostalog napisao i jedno od svojih najvažnijih teorijskih djela „Umjetničko djelo budućnosti“.

Nakon što je dobio obavijest o svojoj amnestiji, te poziv bavarskog kralja Ludwiga II da se vrati u München, započinje razdoblje neopterećenog stvaranja bez finansijskih briga jer je mladi kralj platio sve Vagnerove dugove. Godine 1872. polože kamen temeljac za pozorište  Festspielhaus koje sam projektuje, a finansira Ludwig II. Svečano otvorenje uslijedilo je 1876. s praizvedbom „Prstena Nibelunga“.

Do 1882, Vagner je već bio veoma bolestan. Patio je od teških napada angine, pa je sa porodicom otišao u Veneciju kako bi povratio zdravlje. Tu je i umro 1883. godine od srčanog udara. Imao je skoro sedamdeset godina.


Stolac


Stolac je BiH grad sa velikim brojem arheoloških nalazišta i kulturno-historijskih spomenika. Nalazi se 40 kilometara južno od Mostara, presijeca ga rijeka Bregava, a zovu ga i grad muzej. Turci su ga zaposjeli 1466. godine, što objašnjava otomanski stil u arhitekturi. Neki od najvažnijih objekata su Inat Ćuprija, Podgradska Ćuprija, Begovska Ćuprija, Crkva Svetog Petra i Pavla. Historijsku jezgru Stoca čini srednjovjekovni Vidoški grad i Ilirski grad Daorson formiran u 3. vijeku p.n.e.

Nekropola Radimlja jedno je od najzagonetnijih i najinteresantnijih nalazišta. Tu se nalazi nekoliko desetina stećaka, koji predstavljaju bogumilske nadgrobne spomenike. Neki od tih spomenika dekorirani su crtežima i gravurama u kamenu koji predstavljaju figure iz lova, stilizirane jahače i konje, oružja itd. Zbog svoje veličine i zbog vrijednosti stećaka u njoj, ova nekropola je jedna od najvažnijih nalazišta ovog tipa u BIH. 

Od otomanske arhitekture može se vidjeti Sultan Selimova (Careva džamija), džamija u Uzunovićima i džamija na Ćupriji. Također je interesantan kompleks orijentalno-stambene arhitekture poznat pod imenom Begovina. 









Ruta 66


Ruta 66 (Route 66), također poznata i kao Put Willa Rogersa, Glavna ulica Amerike i Majka svih puteva, je naziv za auto-put koji je postojao u američkom sistemu autoputeva. Predstavljao je jedan od prvih auto-puteva, postavljen još davne 1926. godine. Vodio je od Chicaga u Ilinoisu, pa preko Missurija, Kansasa, Oklahome, Texasa, New Mexica, Arizone pa sve do Los Angelesa u Californiji. Ukupna dužina mu je 3.940 km. 

Od 1950-tih godina je počeo gubiti važnost zbog novog sistema međudržavnih puteva, a 1985. godine je izgubio federalni status. Danas je poznat kao historijski spomenik, turistička atrakcija i u popularnoj kulturi.