Paulo Koeljo

Paulo Koeljo (Paulo Coelho) je rođen u Rio de Ženeiru - Brazil, 1947. godine. Duh pobune odredio je njegovu mladost, bio je hipik, pisao je tekstove za pjesme nekoliko čuvenih brazilskih pop zvijezda. Kratko poslije toga zaposlio se kao novinar, proučavao je magiju i okultizam. Autor je romana „Dnevnik jednog čarobnjaka“ i „Alhemičar“ koji su ga i učinili svjetski poznatim. Mnogi ga smatraju najuticajnijim savremenim piscem čija su djela štampana širom svijeta u tiražu od preko 150 miliona primjeraka, objavljena u 170 zemalja i prevedena na preko 80 jezika. Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada, član Brazilske književne akademije, ambasador mira Ujedinjenih nacija. Godine 2009. mu je dodijeljeno priznanje Ginisove knjige rekorda za najprevođenijeg autora jednog romana (Alhemičar).

MISLI

- Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče, uključujući i one koje gubimo. Kad porasteš, otkrit ćeš da si često branio laž, obmanjivao sebe ili patio zbog gluposti. Ako budeš dobar ratnik, nećeš sebe optuživati zbog toga, ali nipošto ne dozvoli da se tvoje greške ponove.

- Kada se čovjek dublje zagleda u dušu svijeta lako shvati da na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada. I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj i samo postoji taj trenutak.

- Pravi prijatelji su oni koji su na našoj strani kad nam se događaju lijepe stvari. Oni navijaju za nas, raduju se našim pobjedama. Lažni prijatelji su, naprotiv, oni koji se pojavljuju u teškim trenucima, s onim žalosnim, tobož solidarnim licem, a zapravo im naša patnja služi kao utjeha u njihovim bijednim životima.

- Ljubav ne postavlja suvišna pitanja, jer ako počnemo da mislimo, počinjemo i da se plašimo. To je neki neobjašnjivi strah, i ne vrijedi ni da ga prevodimo u riječi. Možda je to strah od prezira, od neprihvatanja, strah da se ne prekine čarolija. Izgleda smiješno, ali je tako.

- Važno je dopustiti nekim stvarima da odu, da nestanu. Pustiti ih i riješiti ih se. Ne očekujte da vam se vrate, da vam priznaju napore, otkriju da ste genijalac i shvate vašu ljubav. Zatvarajte krugove, ne zbog ponosa ili oholosti, već zato što se to više ne uklapa u vaš život. Zatvorite vrata, promijenite ploču, pometite kuću, obrišite prašinu. Prestanite biti ono što ste bili i postanite ono što jeste.

- Svijet se u ovom trenutku stvara i uništava. Onaj koga si sreo ponovo će se pojaviti, onaj koga si pustio da ode, vratiće se. Nemoj da iznevjeriš milosti koje su ti date. Shvati što se s tobom dešava, i shvatit ćeš što se dešava sa svijetom.

- Zaboravi jednom za svagda ideju da put predstavlja način da stignemo do nekog cilja: zapravo, mi stižemo, sa svakim korakom.

- Ljubav je divlja snaga. Kad pokušavamo da je ukrotimo, ona nas uništava. Kad pokušavamo da je zatočimo, ona nas zarobljava. Kad pokušavamo da je razumijemo, ostajemo izgubljeni i zbunjeni.

- Samoća je jača kada pokušavamo da joj se suprotstavimo, a postaje slaba kad na nju jednostavno ne obraćamo pažnju.

- Ponekad je potrebno zatvoriti vrata, ne zbog straha, slabosti ili ponosa, već zbog toga što više nigdje ne vode.

- Pokušaj pridavanja smisla svemu proizvodi stalnu napetost.

- Ako prihvatimo sve ono što u nama ne valja, i uprkos tome pomislimo da zaslužujemo radostan i sretan kraj, otvorit ćemo ogroman prozor kroz koji ljubav može da uđe.

- Nijedan život nije potpun bez mrvice ludila. Riječi su zapisane suze. Suze su riječi koje treba da se rone.

- Ko želi da vidi dugu mora naučiti da voli kišu.

- Ne dozvoli da te obeshrabri mišljenje drugih. Samo je osrednjost sigurna stvar, zato rizikuj i radi ono što želiš.

- Ne predajite se strahovima. Ako to učinite, izgubit ćete vezu sa srcem. Postoji samo jedna stvar zbog koje nećete  moći da ostvarite svoje snove, a to je strah od neuspjeha.

- Svi izgleda imaju jasno mišljenje o tome kako bi neko drugi trebao da vodi svoj život, samo nemaju za svoj.

- Ljubav je divlja snaga. Kada pokušamo da je kontrolišemo ona nas uništi. Kada pokušamo da je zarobimo, ona zapravo zarobi nas. Ako li pokušamo da je razumijemo, ona nas potpuno zbuni i ostavi nas izgubljenim.

- Nikada ne nemojte osuđivati živote drugih, jer svaka osoba za sebe poznaje svoje boli i odricanja. U redu je osjećati da ste na pravom putu, ali potpuno druga stvar je biti ubjeđen da je taj put pravi i ni jedan drugi.

- Dijete odraslu osobu može da nauči tri stvari: da budu sretni bez razloga, da uvijek nečim budu zabavljeni, i da traže ono što žele svim svojim bićem.

- Ako želite da budete uspješni, morate poštovati jedno pravilo - da nikada ne lažete sebe.

- Bog koristi samoću da bi nas naučio kako živjeti zajedno.

Koristi bijes, da bi nam ukazao na neprocjenjivu vrijednost mira.

Koristi dosadu, da bi naglasio značaj pustolovine i prepuštanja.

Bog se služi šutnjom, da bi nam predočio odgovornost govorenja.

Služi se umorom, da bi nam omogućio uvidjeti vrijednost buđenja.

Služi se bolešću, da bi istaknuo blagodat zdravlja.

Bog koristi oganj da bi objasnio vodu.

Koristi zemlju, da bi nam omogućio shvatiti vrijednost zraka.

Koristi smrt, da bi nam predočio značaj života.

- Preuzeti na sebe ulogu dobre duše, svojstveno je onima što se u životu boje zauzeti stav. Svakako je lakše vjerovari u vlastitu dobrotu nego se suočiti s drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpjeti uvredu ne uzvrativši je, nego skupiti hrabrost da uđes u

sukob s jačim. Uvijek možemo reći da nas bačeni kamen nije pogodio, a tek noću, dok supružnk ili sustanar spava, tek noću, potajno, oplakati naš kukavičluk.

- Kada viđamo uvijek ista lica, na kraju ona postanu dio našeg života. A kada postanu dio našeg života, onda žele i da nam ga izmjenU. I ako ne bude po njihovom nije im pravo. Jer, svaki čovjek ima tačnu predstavu kako bi neko drugi trebao da živi svoj život, a nema pojma kako da proživi vlastiti.

Omar Hajjam

Džordž Orvel

George Orwell (Eric Arthur Blair) je rođen 1903. godine u Motihari, Indija. Stekao je slavu romanima, kritikama, političkim i književnim radovima. Smatra se jednim od najpoznatijih engleskih esejista 20. vijeka. Birao je specifične teme. Bavio se socijalnim nepravdama i društvom uopće. Bio je novinar, esejista i pisac. Njegova djela kao što su "1984" i "Životinjska farma" su proročka. On je predvidio kakva će biti demokratija i kuda će nas dovesti uz pomoć tehnologije.

Prvi je skovao riječi poput: Hladnog rata, Velikog brata, Policije koja kontroliše naše ideje i opredjeljenja. Ove ideje je prezentovao u svojoj knjizi "1984". Najveći strah koji je izrazio u knjizi je nestanak individualizma i slobodne riječi. Govorio je o jednoj partiji koja kontroliše sve, pa čak i mišljenje svih ljudi. Djelo "Niko i ništa u Parizu i Londonu" govori o životu beskućnika, o tome kako ih običan svijet gleda i koliko je kapitalizam tog vremena ubijao ljudsko u ljudima. Govori o skitnicama koje žive od danas do sutra, fizički umorni, a psihički osakaćeni. Ovo je pisao iz ličnog iskustva jer je i sam živio kao skitnica i u Parizu i u Londonu. Taj život je ostavio trajne posljedice po njegovo zdravlje. Umro je od tuberkuloze 1950. godine, u Londonu, u 47. godini.

MISLI

 - Jezik političara kreiran je tako da laži zvuče iskreno, a ubistva poštovano.

- Sloboda, je reći ljudima ono što ne žele da čuju.

- Sreća postoji samo u prihvaćenosti.

- U vremenima obmane, reći istinu je revolucionarno djelo.

- Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je snaga.

- Veliki Brat vas posmatra.

- Suština ljudskih bića je u tome da ne teže savršenstvu.

- Rat protiv drugih država se događa onda kada bogata klasa procjeni da će imati profit od toga.

- Da biste preživjeli neophodno je da se borite, a da biste se borili morate da se uprljate.

- Onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost. Onaj ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost.

- Sve životinje su ravnopravne, samo su neke ravnopravnije nego druge.

- Svi problemi su politički problemi, a politika je mješavina laži, utaje, gluposti, mržnje i šizofrenije,

- Što društvo više upada u laž, to ljudi više mrze one koji govore istinu.

- Četiri noge dobre, dvije noge loše.

Sadi Širazi

Sadi Širazi

Sadi je jedan od perzijskih pjesnika srednjeg vijeka. Živio je u 13. vijeku. Poznat je po kvaliteti svojih djela, te dubinom svoje društvene i moralne misli. 

Jedan je od velikih pjesnika klasične perzijske poezije u koje spadaju: Firdusi, Enveri, Nizami, Rumi, Sadi, Hajjam, Hafiz i Džami.

Dva glavna dijela kojima je stekao slavu majstora moralističko-didaktičkog stila su: Bustan (Voćnjak) i Đulistan (Ružičnjak).

MISLI

Onaj ko živi u miru i blagostanju, 
kako može znati kako je gladnome. 
Stanje siromaha znade onaj 
ko je i sam u životu bio siromah.

O ti, što jašeš na trkaćem konju, 
pogledaj magarca zaglibljenog u ilovači.

Ne traži vatre u domu siromašnog susjeda, 
jer kroz njegov dimnjak prolaze samo uzdasi srca.

Sudbina se ne može izmijeniti ni uz hiljade vapaja, 
proklinjanjem i jadanjem ma iz čijih usta. 

Ko prema tebi blago postupa, 
budi mu prah pod nogama, 
Ako se bude tukao s tobom, 
napuni mu oči prahom.

Ne govori blago sa neotesancem, 
jer ono što je hrđom izgrizeno, 
ne čisti se mehkom turpijom.

Dok nisi siguran da je tvoja riječ prava istina, 
ne smiješ otvarati usta da odgovaraš.

Ako kažeš istinu i stoga padneš u okove, 
to je bolje nego da te laž izbavi iz okova.

Onaj ko je navikao govoriti istinu, 
ako napravi grešku, oprašta mu se.

Ako se neko pročuo po lažnim riječima, 
ne vjeruj mu ni kada istinu govori.

Ptica ne prilazi blizu zrnu, 
kada vidi drugu pticu u zamci.

Uzmi pouku iz nevolja drugih, 
da drugi ne uzimaju pouke iz tvojih.

Ne može svaka ruka koja posjeduje snagu, 
lomiti ruke slabim ljudima.

Ne nanosi rane srcima slabih, 
jer ćeš se jednom i sam naći pod silom moćnoga.

Ne veži se srcem za ono što je prolazno, 
jer će Tigris teći još dugo kroz Bagdad.

Ako imaš mogućnosti, 
budi darežljiv kao palma, 

ako nemaš mogućnosti,
budi slobodan kao čempres.

Grješnik koji digne ruke u pokajanju, 
bolji je od pobožnjaka koji se uzoholio.

Hafiz Širazi

Fjodor Mihajlovč Dostojevski

Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821 Moskva -1881 Sankt Peterburg) je ruski književnik ukrajinskog porijekla, romanopisac, novelist i publicist, jedan od najznačajnijih književnika u historiji. Bio je sin školovanog ljekara Mihaila rođenog u Ukrajini, inače pripadnika nižeg plemstva, za kojeg se pretpostavlja da su ga ubili vlastiti kmetovi zbog okrutnog postupanja i ponižavanja. Dostojevski je bio vrlo blizak svome ocu što se vidi u njihovim pismima, a nakon njegove smrti je doživio i prvi napad epilepsije. Njegova majka Ruskinja Marija Fedorovna bila je temperamentna žena veselog karaktera, voljela je poeziju, ali je nažalost preminula od sušice 1837. godine.

Dostojevski pohađa i završava vojno-inžinjerski studij u Sankt Peterburgu, ali se odlučuje
posvetiti pisanju. Prevodi Balzacovu “Eugeniju Grandet” i pod uticajem Gogolja piše svoje prvo djelo, “Bijedni ljudi” (1846.) koje je ga lansirala u sferu ruskih književnih krugova. U tom periodu se približava i ulazi u kružok utopijskih socijalista koje je predvodio Butaševič-Petraševski, čija se revolucionarna djelatnost sastojala uglavnom od privatnih rasprava o budućnosti Rusije. Na književnom planu piše kratki roman “Dvojnik” (1846.) u kojem je prikazan raspad ličnosti činovnika Goljatkina koji tone u shizofreniju u nizu halucinacija u kojima se miješaju stvarnost i mentalne projekcije.

Prelom u životu Dostojevskog dolazi 1849 godine, nakon zabrane kluba “petraševaca”, hapšenja i sadističke farse koju je izvela carska policija. On i njegovi drugovi u zoru su izvedeni na inscenirano strijeljanje, i dok su očekivali egzekuciju pred strjeljačkim strojem, došlo je “carsko pomilovanje” kojim su "pomilovani" i osuđeni na progonstvo i sibirsku robiju. U stvari, carske vođe nisu ni mislili strijeljati zbunjene petraševce, nego se radilo o iživljavanju nad nemoćnim ljudima. On je četiri godine robijao, a nakon toga morao je četiri godine služiti kao običan vojnik u surovim uvjetima zabačenih krajeva azijske Rusije. Ovo robijanje je prekinulo njegovo stvaranje, ali mi je zato bilo izvor inspiracije za budući rad.

Nakon povratka u Sankt Peterburg Dostojevski objavljuje “Zapise iz mrtvoga doma” (1860.-1862.), fikcionalizirani opis vlastitog robovanja. Ta knjiga ostvaruje velik uspjeh i donosi autoru djelomičnu carevu rehabilitaciju. No, nesređene porodične prilike (prvi brak s histeričnom udovicom koja je bolovala i umrla od tuberkuloze, pojačavanje simptoma epilepsije, kockarska strast koja ubrzo prelazi u opsesiju, smrt brata Mihajla s kojim je zajednički uređivao novine, kojemu je nakon toga morao uzdržavati porodicu), dovode Dostojevskog u tešku situaciju koja je djelomično usporila njegovo stvaralaštvo. Primjer toga je roman “Poniženi i uvrijeđeni” (1861.) koji zaostaje za većinom njegovih prethodnih, a kamoli budućih djela.

Da bi pobjegao pred povjeriocima i dugovima on odlazi na putovanje u Evropu (1862.) i boravi u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Engleskoj. Tokom 1860-ih u još je nekoliko navrata posjetio Evropu, ovaj puta s drugom ženom, Anom Snjitkinom, koja mu je donijela porodični mir i sreću, postala majkom njegove djece i odvikla ga od kockarske ovisnosti. Godine 1864. objelodanjuje briljantne “Zapise iz podzemlja”, jedan od najintenzivnijih ispovjednih kratkih romana.

Dostojevski je razvio tehniku struje svijesti davno prije nego što je postala popularna u angloameričkom romanu 20. vijeka. Radnje romana sažima u svega nekoliko dana ili sati, dajući vremenski presjek u svijesti naratora, U velike romane Dostojevskoga obično se broje sljedeća djela: “Zločin i kazna” (1866.), “Idiot” (1868.), ”Demoni” (1872), “Mladić” (1875.), “Braća Karamazovi” (1881.). Umro 1881 godine, iznenada, nakon krvarenja uzrokovanoga epileptičnim napadom. Život mu je u posljednjim godinama bio sređen, i može se reći da se oslobodio materijalne oskudice i nevolja koje su ga pratile veći dio života. Kanio je napisati ostatak “Braće Karamazova” (koji su zamišljeni kao dio trilogije ili čak tetralogije), no sudbina ga je omela u naumu. Priređen mu je veličanstveni pogreb u kojem je sudjelovalo 100.000 ljudi, mahom studentske omladine, a sam se pogreb pretvorio u demonstracije protiv carizma.


MISLI

- Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati i kamenjem gađati svakog psa koji laje na tebe, nikad nećeš stići do cilja.

- Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao već prodao.

- Apstraktno čovjek nekako i može voljeti bližnjeg, ili čak neki put iz daleka, ali iz bliza skoro nikad.

- Da bi se postupalo razumno - malo je imati samo razum.

- Jedna je pamet dobra, dvije su još bolje.

- Jednoga se bojim: ne biti dostojan svojih patnji.

- Koliko je ljudi koji ne misle sami, nego žive od misli koje su izmislili drugi.

- Ljubiti nekog čovjeka znači vidjeti ga tako kako ga je Bog zamislio.

- Mladost je čista već samim tim što je mladost.

- Nastojim voljeti život više od njegova smisla.

- Nekoga je bolje imati među neprijateljima nego među prijateljima.

- Ništa na svjetu nije teže od iskrenosti i nema ništa lakše od laskanja.

- Oni koji znaju da govore, govore kratko.

- Podla duša, oslobodivši se jarma, sama ugnjetava.

- Pohvala je uvijek čedna, laskanje zaudara na lakejstvo.

- Prije nego što kažeš ljudima kako treba da žive, pokaži to na svom primjeru.

- Rad je zadovoljstvo razuma a nerad je naslada mašte.

- Razum i postoji zato da bi čovjek postigao ono što želi.

- Svaka ljubav prolazi, a neslaganje ostaje zauvijek.

- Svemu ima granica, koju je opasno prekoračiti, jer kad je prekoračiš, ne možeš više nazad.

- Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta.

- Što god je korisno čovječanstvu, to je i plemenito.

- Što je vlast veća, to je strašnija njena upotreba.

- Tajna čovječjeg života nije u tome da samo živi, već u tome zašto živi.

- Uništite moje želje, izbrišite moje ideale, pokažite mi nešto bolje i ja cu poći za vama.

- Ako raj nije u samom tebi, nikad nećeš ući u njega.

- Prosto je strašno kako ovdje ima malo časnih ljudi, tako da nemaš koga da poštuješ. Htio ne htio, sve ih sa žaljenjem gledaš, a oni svi zahtijevaju da ih poštuješ.

- Postoje tri stvari kojih se većina ljudi boji:

Ljudi se boje vjerovati ljudima.

Ljudi se boje govoriti istinu.

Ljudi se boje biti svoji.

- Za smijeh je, prije svega, potrebna iskrenost, a zar ima iskrenosti kod ljudi?

Za smijeh je potrebna nezlobnost, a ljudi se najčešće smiju pakosno.

Iskren i nezloban smijeh znači veselost, a zar ima kod ljudi u današnje vrijeme veselosti i znaju li ljudi biti veseli?

Veselost čovjeka je najvidnija njegova crta, koja ga najviše odaje.

Potrebno je dugo vremena da upoznate nečiji karakter, ali čim se čovjek bar jedanput nasmije sasvim iskreno, pokazati će vam se njegov cijeli karakter, odmah kao da je na dlanu.

Samo vrlo uzvišen i sretan čovjek može biti veseo i zaraziti druge, tj. biti neodoljivo i dobrodušno veseo.

Ne govorim o njegovom umnom razvitku, nego o karakteru, o cijelom čovjeku.

Na taj način, ako želite prozrijeti čovjeka i upoznati njegovu dušu, ne promatrajte ga dok šuti ili dok govori ili kad plače ili čak kako se uzbuđuje plemenitim idejama, nego bolje ga pogledajte kako se smije.

Ako se dobro smije, znajte da je dobar čovjek.

Ja zato dobro znam da je smijeh najsigurnija proba duše.

Pogledajte dijete: jedino se djeca znaju smijati do savršenstva i zbog toga i jesu privlačna.

- Svaki čovjek ima sjećanja koja nebi rekao nikome, osim svojim prijateljima. Ima i sjećanja koja nebi otkrio ni prijateljima, nego samo sebi u tajnosti. Konačno, postoje misli koje čovjek ne smije ni sebi reći.

- Glupost je univerzalna pojava i apsolutno stojim iza tvrdnje da je glup čovek ujedno i gramziv, prostački lukav i jedan od najopasnijih neprijatelja. Jer ne postoji u logici inteligentnog bića ta vrsta niskosti kojom bi se borio protiv glupaka. A glupih i gramzivih ima puno. Oni vladaju jako dugo.

Paulo Koeljo

Karl Marks

Karl Marks (Karl Heinrich Marx) je bio uticajni njemački revolucionar, mislilac, filozof i socijalista. Najpoznatiji je po svojoj knjizi „Kapital”, koja predstavlja antikapitalističko djelo koje će postati temelj modernog internacionalnog komunizma.

Karl Marks je rođen u Triru, u Pruskoj (današnjoj Njemačkoj) 1818. godine. Bio je najstariji preživjeli sin od devetoro djece. Oba njegova roditelja su jevrejskog porijekla. Njegov otac je kasnije prešao u luteranizam pošto su zakoni isključivali jevreje iz visokog društvenog staleža. Karl je sa 6 godina kršten, ali je kasnije postao ateista.

Studiranje je započeo na Bonskom Univerzitetu, ali je poslije godinu dana studiranja uhapšen zbog konzumiranja alkohola i duela u koji je ušao s jednim studentom. Njegovi zabrinuti roditelji poslali su ga na Univerzitet u Berlinu, na kom je izučavao prava i filozofiju. Tamo se upoznao s Hegelovom filozofijom i postao član mladohegelovskog „Doktor kluba“.

Nakon što je stekao diplomu, Karl Marks je 1842. godine počeo da piše za liberalne demokratske novine, a ubrzo je postao i urednik. Sljedeće godine, Pruska vlada zabranila je štampanje novina pošto su bile „previše radikalne”. Godine 1843. Marks se preselio u Pariz i tamo je upoznao Fridriha Engelsa koji je postao njegov dugogodišnji saradnik i prijatelj. Zajedno s njim je 1845. godine objavio djelo pod nazivom „Sveta porodica” (poznato i pod nazivom ”Kritika kritičke kritike. Protiv Bruna Bauera i drugova“) koje kritikuje mladohegelovsku filozofiju.

U tom periodu, Pruska vlada je namjeravala da ga progna iz Francuske pa su se Engels i on preselili u Brisel. Marks se nakon toga odrekao pruskog državljanstva. 1847. godine, nakon što se komunizam javio u Londonu, Marks i Engels počeli su da pišu „Manifest Komunističke partije”, koji su objavili naredne godine.

Kako su počele da se dižu revolucije po Evropi, Marks je 1848. godine napustio Belgiju prije nego što je Vlada uspjela da ga protjera. Na kratko se vratio u Pariz i Njemačku, pre nego što se za stalno preselio u London. Nikada mu nije odobreno britansko državljanstvo.

Tamo je radio kao novinar, ali pošto mu plata nije bila dovoljna za sve potrebe, uglavnom ga je izdržavao Engels. Karl Marks se vremenom izolovao iz društva londonskih komunista i fokusirao se na razvijanje ekonomskih teorija.

Godine 1867. objavio je svoje najznačajnije djelo „Kapital”, remek djelo ekonomske teorije. U njemu je izrazio želju da otkrije „ekonomske zakone modernog društva“ i postavio je teoriju kapitalizma kao dinamičnog sistema koji će vremenom sam sebe uništiti i nad kojim će trijumfovati komunizam.

Marks je ostatak života proveo pišući manuskripte za naredne tomove „Kapitala”, ali su oni ostali nedovršeni zbog njegove smrti 14. mart 1883. godine. Drugi i treći tom „Kapitala” dovršio je Engels, koji je zajedno s Marksom radio na ovom djelu.

DJELO

Bio je politički ekonomista kao i organizator "Međunarodnog udruženja radnika". U svojim razmišljanjima dotiče široku lepezu pitanja, razvijajući svoje revolucionarne teorije u periodu od četiri decenije, počevši od 1843. godine. Tu teoriju je obrazlagao s namjerom da oslobodi najamne radnike ili radnike iz evropskih kapitalističkih društava tokom 19. vijeka. 

On je tvrdio da je u cilju emancipacije čovječanstva od ekonomske dominacije potrebna socijalna revolucija. Predviđeni rezultat bi bio mijenjanje postojeće ekonomske strukture, i stvaranje društva u kojem imovina, a posebno sredstva za proizvodnju više neće biti u privatnom vlasništvu. Svoju teoriju je razvijao u bliskoj saradnji s Fridrihom Engelsom. Zajedno su bili uključeni u objašnjenje ljudske otuđenosti i dijalektičkog materijalizma. Njihova vizija je bila čisto materijalističko tumačenje ljudske prirode i razvoja. Ovo tumačenje se posebno ističe kroz teoriju viška vrijednosti, kojom se tvrdi da bogatstvo kapitalističkog društva potiče isključivo iz izrabljivanja radnika.

Marksova analiza vidi historiju ljudskog razvoja, kao niz klasnih borbi između radnika i vladajuće klase, tj. onih koji posjeduju sredstva za proizvodnju. Po Marksu, feudalci, vlasnici zemljišta i kapitalisti su zajedno udruženi u borbi protiv vladavine radničke klase. Ova tvrdnja je sažeta u u poznatoj uvodnoj misli u Komunističkom manifestu: "Historija svih do sada postojećih društava je historija borbe klasa". Marks je predvidio propast kapitalizma kroz revoluciju radničke klase koja bi dovela do "besklasnog društva", gdje bi prema Marksu, "ljudi radili prema svojim mogućnostima i u skladu sa svojim potrebama, i u kojem bi slobodan razvoj svakog čovjeka bio uslov za slobodan razvoj svih."

Marks se smatra jednom od najutjecajnijih ličnosti u ljudskoj historiji. Mnogi radnički sindikati i političke stranke širom svijeta su i danas pod uticajem njegovog lika i djela.

MISLI

- Historija cijelokupnog dosadašnjeg društva jeste historija klasnih borbi.

- Klasa koja je vladajuća materijalna snaga društva, istodobno je i njena vladajuća intelektualna snaga.

- Teorija komunizma može se sažeti u jednoj rečenici: Ukinuti svu privatnu svojinu.

- Neka vladajuće klase drhte od komunističke revolucije. Proleteri nemaju šta izgubiti osim svojih lanaca. Imaju svijet za pobjedu. Proleteri svih zemalja, ujedinite se!

- Proizvodnja previše korisnih stvari rezultira beskorisnim ljudima.

- Religija je uzdah potlačenog stvorenja, srce svijeta bez srca i duša svijeta bez duše. To je opijum za narod.

- Revolucije su lokomotive historije.

- Od svakog prema njegovim sposobnostima, do svakog prema njegovim potrebama.

- Kapital je nesmotren prema zdravlju ili dužini života radnika, osim ako nije pod prisilom društva.

- U buržoaskom društvu kapitalista je neovisan i ima individualnost, dok je radnik ovisan i nema individualnost.

- Bez različitosti nema napretka: to je zakon koji je civilizacija do sada slijedila.

- Jedina misao despotizma jest preziranje čovjeka, oduzimanje čovjeku čovječnosti.

- Historija se uvijek ponavlja dvaput; prvi put kao tragedija, drugi kao farsa.

- Čovjek je slobodan ako može da izabere.

- Svijet pripada hrabrima.

- Ako prilike čine čovjeka onda valja prilike učiniti ljudskima.

- Svaki narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje.

- Proizvodnja previše korisnih stvari rezultira stvaranjem previše beskorisnih ljudi.

- Slijedite svoj put, bez obzira na to što ljudi kažu.

- Kad voz historije skrene u krivinu, intelektualci sa njega otpadaju.

- Okružite se ljudima koji vas čine sretnima. Ljudima koji vas nasmijavaju, koji vam pomažu kad vam je potrebno. Ljudima kojima je istinski stalo. Oni su ti koje vrijedi zadržati u svom životu. Svi ostali samo prolaze.

- Akumulacija bogatstva na jednom polu istovremeno je nakupljanje bijede, muke, ropstva, neznanja, brutalnosti i mentalne degradacije na suprotnom polu.

Konfučije

Alberobelo

Alberobelo (Alberobello) je mali grad u provinciji Bari u Italiji, poznat po svojim jedinstvenim (Trulli) građevinama, koje se od 1996. godine nalaze na popisu UNESCO svjetske baštine. Ovaj gradić, koji ima oko 11.000 stanovnika, je danas popularno turističko odredište koje posjetioce vrati više od 200 godina nazad kroz vrijeme, u razdoblje brutalne feudalne vladavine u ovom dijelu Italije. Ove građevine postoje od 1644. godine, kada je kralj Napulja poslao skupljače poreza do regije Apulija, u blizini grada Alberobella. Bojeći se Kralja i velikih poreza, lokalni grof Acquaviva je došao na ideju da stvori feudalno naselje koje bi se moglo jako brzo srušiti i ponovo izgraditi kako bi se izbjeglo plaćanje poreza. 

Stanovnici su uskoro počeli graditi kuće bez veziva, isključivo od nepravilnih komada krečnjaka iz okolnih polja, piramidalnog oblika, kupolastih ili kupastih krovova, prekrivanih pločama od krečnjaka. Po potrebi, ove kuće su se mogle demontirati jako brzo, a kada kraljevi poreznici odu, nove bi se preko noći stvorile na njihovom mjestu. Nakon nekoliko godina feudalnog nadzora od strane grofa Acquaviva, građani Alberobella su ga napokon uspjeli zbaciti s vlasti i dobiti kraljevski status grada od strane kralja Napulja. Iako više nisu morali slijediti grofovu ideju za Trulli kuće, stanovnici su ipak sačuvali stil gradnje do današnjeg dana. 

Šarmantno selo Bibury

Sokrat

Sokrat, (Atena, 469. - 399. p.n.e.), grčki filozof, Platonov učitelj. Bavi se moralom (razlikovanje dobra i zla), a u svojim istraživanjima se služi metodom pitanja i odgovora. Sokrat za osnovu svog poštivanja zakona uzima činjenicu da poštuje sporazum društva u kojem živi. Njegov najveći doprinos zapadnjačkoj misli su njegovi dijalozi, koje je puno koristio u istraživanju moralnih koncepta i prvi put su opisani u Platonovim dijalozima. Radi toga, Sokrat se smatra ocem i osnivačem etike ili moralne filozofije, i filozofije uopće.

Sokratu je suđeno zbog njegovih filozofskih uvjerenja od kojih on nije bio spreman odustati. Pa je tako, po vlastitom uvjerenju, postao žrtva onoga protiv čega se borio cijeloga života: povodljivosti mase za netačnim činjenicama. Sokrat je svoj kraj dočekao u potpunosti mirno i staloženo, svjestan nepravde koja mu je učinjena od strane vlastitih sugrađana koji su ga optužili i osudili za nešto što je indirektno potjecalo od njega. Nedugo nakon njegove smrti, Atenjani su uvidjeli učinjenu nepravdu, te su mnoge stvari za koje se on zauzimao bile prihvaćene, a on je bio slavljen.

MISLI

- Brak je nešto zbog čega se čovjek uvijek kaje, bilo da ga sklopi ili ne sklopi.

- Iskustvo je najbolja škola, samo je školarina vrlo skupa.

- Istina je ono što se kao zajedničko nalazi u mnoštvu pojedinačnih mišljenja.

- Jedina prava mudrost je u saznanju da ništa ne znaš.

- Knjige su hladni ali pouzdani prijatelji.

- Ljenjivci nisu samo oni koji ne rade, već i oni koji mogu da rade bolje.

- Ljudi nisu namjerno zli, nego iz neznanja. Trebaju znati šta je dobro da bi dobro činili.

- Najveća je sreća - ne roditi se.

- Ne traži razgovor s mrtvacom, a ni dobročinstvo od škrtaca.

- Ne živi se da se jede, već se jede da se živi.

- Neistražen život nije vrijedan življenja.

- Nije teško znati kako se nešto radi. Teško je samo to raditi.

- Samo dobar čovjek može biti trajno sretan, dok hrđav mora biti nesretan.

- Treba više strahovati od ljubavi žene nego od mržnje muškarca.

- Veliki umovi diskutuju o idejama.

Srednji umovi o događajima. Mali umovi o drugim ljudima.

- Ako slijediš bilo koji duhovni put na kraju ćeš ipak dosegnuti ciljeve koji su unaprijed zacrtani od njihovih osnivača. Ali, to još ne znači da si dosegnuo sebe. Da bi dosegnuo sebe moraš slijediti sebe.

Hegel

Uklonite svoje negativne osobine

U životu je jedino teško ono što u vama mora umrijeti da biste postali ono što trebate i želite postati. Ono što zaslužujete postati.

Premotavajući svoj životni film unatrag možete vidjeti trenutke potpune sreće kada ste bili dijete, kada ste se radovali uspjesima svoje braće i sestara, kada ste bez ustezanja dijelili sve ono što imate, kada ste od srca živjeli svaki novi dan pronalazeći u njemu brojne razloge za sreću, kada se niste opterećivali brigama za sutrašnjicu i konfliktima u odnosima s drugim ljudima jer ste svaki sukob brzo izgladili i pomirili se prije nego je došao novi dan.

Sve je izgledalo kao neka bajka a zapravo je bio stvaran život, to se zvalo djetinjstvo. Vrijeme kada još niste mnogo poznavali sebe i svijet oko sebe ali to nije bio razlog da u potpunosti ne uživate u svom životu. A onda se na vašoj njivi života odjednom pronašlo i neko drugo sjeme, u vašim mislima pojavilo se sjeme zavisti, ljubomore, dvoličnosti, mržnje, nepovjerenja i brojnih drugih negativnih stanja.

U početku ste se pitali da li je to u redu ali ste nakon nekog vremena shvatili da vas to ne može uništiti, pa ste pustili u sebi te negativne misli i osjećaje da se šire i razvijaju. I tu je sve počelo. Ono malo sjeme je počelo nicati i rasti, a vi ste ga počeli njegovati. A onda su se odjednom počele pojavljivati razne brige koje su prerastale u različite strahove, sumnje, nesigurnosti, a jednostavni odnosi postali su posve komplicirani.

Jednom kada neku zvijer pustite iz kaveza postaje prava avantura uhvatiti je. Kada oslobodite zvijer u sebi borba postaje ukrotiti je. Kada se korov raširi na polju on zahvati i ono dobro sjeme i tada je muka odvajati ga i iščupati ga. Kada odlučite dobiti ono najbolje od života, tada sve ono negativno što ste nekad pustili da živi u vama, mora umrijeti, a to je jako bolan proces. Sve one negativne osobine i navike koje ste sebi dopustili sada morate iskorijeniti. Umrijeti u sebi da biste doista mogli živjeti i dobiti od života samo ono najbolje.

Mario Žuvela

20 mudrih savjeta Dr. Litvaka