Izabel Aljende

Izabel Aljende (Isabel Allende) je rođena je 2. avgusta 1942. godine u Peruu. Djetinjstvo i mladost provela je u Čileu. Između 1953. i1958. živjela je u Boliviji i Bejrutu s majkom i očuhom koji je bio diplomata kao i njen otac. Godine 1958. vraća se u Čile, gdje je od 1967. počela da gradi sjajnu karijeru kao novinar u poznatim časopisima i na televiziji. Tih godina objavljuje i svoju prvu knjigu. Političke neprilike joj i ovaj put određuju život. Kao nećaka svrgnutog predsjednika Salvadora Aljendea morala je u mladosti da napusti Čile, a sad ga poslije Pinočeovog prevrata 1973. ponovo napušta i seli u Venecuelu. Od 1988. godine živi u Kaliforniji.

Romani: Kći sreće, Portret u sepiji, Kuća duhova su romani kojima je potvrdila status najčitanije latinoameričke književnice. Kći sreće je avanturističko djelo o mladoj Čileanki koja se, idući tragom prve ljubavi, zatiče u Kaliforniji u vrijeme zlatne groznice. Izabel ispisuje historiju rađanja obećane zemlje, šarolike svjetove i kulturološke razlike indijanskih, kineskih, evropskih i latinoameričkih doseljenika koji su je stvarali. Portret u sepiji opisuje porodičnu sagu, smještenu na sam kraj 19. vijeka. Prateći glavnu junakinju Auroru del Valje i njenu potragu za svojim precima, pratimo i politička zbivanja u tom djelu svijeta, socijalne promjene i tehnološka dostignuća koja nas uvode u novi vijek. Završno djelo trilogije Kuću duhova izdala je 1988. godine. Pored ovih romana napisala je i romane Eva Luna, O ljubavi i sjeni, Beskonačan plan i druge kniževne uradke.

MISLI

- Rođena sam u davna vremena, na kraju svijeta, u patrijarhalnoj katoličkoj i konzervativnoj porodici. Nije ni čudo da sam do pete godine bila bijesna feministkinja - premda termin još nije ni stigao u Čile, tako da niko nije znao šta to do vraga nije u redu sa mnom. 

- Nikada nisam rekla da želim sretan život, već zanimljiv. Od razdvajanja i gubitka naučila sam mnogo. Postala sam jaka i otporna, kao što je slučaj s gotovo svakim ljudskim bićem izloženim životu i svijetu. Čak ni ne znamo koliko smo jaki sve dok nismo prisiljeni dovesti tu skrivenu snagu naprijed.

- Dati ženama obrazovanje, rad, sposobnost kontrole vlastitih prihoda, nasljeđivanje i posjedovanje imovine, koristi društvu. Ako je žena osnažena, njezinoj djeci i njezinoj porodici bit će bolje. Ako porodice uspijevaju, selo prosperira, a na kraju i cijela zemlja.

-Želim svijet u kojem je život sačuvan, a kvaliteta života obogaćena za sve, ne samo za privilegovane.

-Ono čega što se najviše bojim su nekažnjene moći. Bojim se zloupotrebe moći. 

-Osnaživanje žena znači povjerenje u njih.

- Besposlica izaziva melankoliju.

- Bijesna psa se niko ne usudi dirati, a dobrog svi tuku.

- Fotografije varaju vrijeme.

- Kad se rodiš kao cvrčak umreš pjevajući.

- Lakše je druge usrećiti nego sam biti sretan.

- Muškarac plače samo zbog ljubavi.

- Ništa nije zauvijek, osim smrti.

- Smrt ne postoji. Ljudi umiru tek kad ih svi zaborave.

Rene Dekart

Rene Dekart (René Descartes), 1597-1651. je francuski matematičar i filozof. U matematici je poznat po koordinatnom sistemu i po tome što je dao temelje modernoj geometriji (analitičkoj geometriji). Dekart u svojoj filozofiji traga za najboljom naučnom metodom. Po njegovom mišljenju ta metoda mora da se pridržava četiri pravila:

1.   Ništa ne treba prihvatiti kao istinito ako nam to nije jasno i razgovijetno.

2.   Pravilo analize - svaki problem treba rastaviti na manje probleme

3.   Pravilo sinteze - naše misli treba usmjeriti određenim redom (od najjednostavnijih do najsloženijih).

4.   Prebrojavanje i kontrola

On polazi od sumnje, uzima sve za neistinito i lažno. Sumnjati se može u sve. Ako sumnjam, onda mislim. Za Dekarta čovjek je misaono biće, pa je jasno i razgovijetno tvrditi: "Mislim, dakle postojim" (Cogito ergo sum). Prema ovome vidimo da je Dekart bio racionalista. Također smatrao je da je svijet građen od dvije supstance: duha i tijela. Dekart je tvrdio da se čovjek rađa sa idejama i da nije prazan bijeli papir (tabula rasa).

MISLI

- Ljudi koje najviše razdiru strasti mogu najviše uživati u slastima života.

- Mislim, dakle postojim.

- Najveće duše jednako su sposobne i za najveće poroke i za najveće vrline.

- Nije dovoljno imati zdrav razum: treba ga znati i primijeniti.

- Ništa na svijetu nije tako dobro raspodjeljeno kao zdrav razum, jer svako misli da ga ima dovoljno.

- Sa sumnjom počinje mudrost.

- Ako voljeno biće poštuješ manje od sebe, to je tek sklonost; ako ga poštuješ kao sama sebe, to je prijateljstvo; ako ga poštuješ više od sebe, onda je to ljubav.

- Ako želiš stvarno znati što ljudi misle, posveti više pažnje šta rade, nego što govore.

- Griješimo samo kada sudimo o stvari koju slabo poznajemo.

- Mrziti je jednostavno, a voljeti je teško. To je način kako cijeli sistem radi. Sve dobre stvari je teško postići; loše stvari je jako jednostavno osvariti.

- Osim misli, ništa nije u našoj moći.

- U sve treba sumnjati.

- Vjernost se dokazuje djelima, a ne riječima.

Enes Kišević

Enes Kišević je BiH pjesnik i dramski umjetnik. Rođen je 01.05.1947. godine u Bosanskoj Krupi. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Ključu. Glumačku karijeru započeo je u Narodnom pozorištu Bosanske krajine u Banjoj Luci, odakle odlazi u Zagreb, gdje je 1971. godine diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti. U svojoj glumačkoj karijeri igrao je u predstavama najpoznatijih režisera, najviše na Dubrovačkim ljetnjim igrama i u zagrebačkom teatru ITD. 

Igrao je u više pozorišnih, filmskih i televizijskih drama. Pjesme su mu prevedene na engleski, arapski, njemački, slovenski, italijanski, turski, mađarski... Živi i radi u Zagrebu. Profesionalni je glumac i književnik.

LAMPA U PROZORU  (pjesma o majci)

Čim nevrijeme udari neko,

oluje, kiše, il snijezi zaspu,

moja Majka posklanja svo cvijeće s prozora,

pa u okvir okna okači lampu.

- Kome to svijetliš? - bunovan pitam.

A Majčin glas obavi crni šum drveća:

- Po ovom mraku beskućnik, sine,
bolje vidi lampu od cvijeća.

DIRNUTOST

Ne čude mene zvijezde ni sunce,

niti me čudi sav svemira sjaj:

mene dodirne dah dok ga dišem

a dah dodirnuti ne mogu ja!

Što me se tiču priče i bajke

i to - da jedan i jedan su dva:

al’ mene miris dodirne ruže,

a njega dodirnut ne mogu ja!

Što će mi zavist, što će mi slava,

što će mi pusta bogatstva sva:

kad riječ me tvoja i pogled dirne,

a njih dodirnuti ne mogu ja!

Što će mi beskraj, što će nebesa,

te svemirske crne rupe bez dna:

mene i glazba ova već dira,

a glazbu dodirnut ne mogu ja!

Dira me svjetlost, miso me dira,

ljubav me tvoja dodirnuti zna.

i premda te grlim, ne znači to

da i ljubav tvoju dodirnuh ja.

OPORUKA

Kćeri i sinovi moji,

Ne dijelite se u kući

koju vam ostavljam,

ona će i poslije vas ostati.

Spomenite se pri objedu

da će još neko iz tih posuda jesti.

Usta otvarajte jednako za istinom

kao sto ih za kruhom otvarate.

Ne dopustite novcu

da bude vredniji od vas.

I kad padate u blato,

padajte kao sunce.

Budite dobri prema vodi:

spomenite se Majčine utrobe

koja vas je s vodom donijela.

Spasite zrak svoga tehničkog uma,

jer nema tog izuma

koji će vas naučiti živjeti bez zraka.

Hranite radoznalost.

Hranite ljepotu.

Hranite ljubav.

Putujte.

Govorite jezik naroda

u kom se zadesite,

ali se vraćajte korijenju

kao potoci izvoru svome.

Dotičite svoje rijeći rukama.

Ne otuđujete se od prirode.

Činite dobro i njoj i ljudima.

Spomenite se:

da ste iz ništa došli,

da se u ništa vraćate,

i da ništa nije dragocjenije

od života

koji u trajno naslijeđe

ostavljate svijetu.

I ne žalite za mnom.

Žalite za mojim neznanjem.

Dosta me je zemlja hranila,

sad vrijeme je da ja zemlju hranim.