Visoko - Dolina piramida

Kao što je poznato istraživanja su započeta u aprilu 2005. godine kada je Semir Osmanagić postavio hipotezu o postojanju kompleksa piramida i mreže podzemnih tunela, a nastavljena 2006. godine formiranjem neprofitne Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”. Pretpostavlja se da u Visočkoj dolini piramida postoji više piramida različite visine: piramida Sunca (Visočica) viša od 220 metara, piramida Mjeseca (Plješevica) visoka 190 metara, piramide bosanskog Zmaja (Buci) 90 metara, te obrađenih uzvišenja Hrama Majke Zemlje (Krstac) i Piramide Ljubavi (Cemerac).

Takođe se vrše i iskopavanja podzemnih tunela  ispod Bosanske doline piramida gdje postoji kompleksna mreža prolaza, raskrsnica, prostorija i podzemnih vodenih akumulacija. Otkriće ovog labirinta je najavio pronalazač bosanskih piramida dr. sci. Semir Osmanagić u svojoj knjizi iz 2005. godine bazirajući svoju hipotezu na sličnim primjerima podzemnih tunela u Egiptu, Kini i Meksiku. Do tada se u Visokom smatralo da je niski ulaz i pedesetak metara tunelskog prolaza prirodna pećina.

Brojni su posjetioci prahistorijskog podzemnog labirinta Ravne u Visokom, a koji se prema tvrdnjama članova Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”, proteže ispod Bosanske doline piramida. Ovaj podzemni labirint se odlikuje sa nekoliko energetskih fenonema, koja privlače veliki broj naučnika, ali i posjetilaca koji dolaze u potrazi za ljekovitim svojstvima ovog labirinta. Elektromagnetna polja, visoka koncentracija negativnih iona, ultrazvuk, infrazvuk, kristalno čista i energetski izuzetno potentna voda, sve su ovo komponente koje boravak u ovim podzemnim tunelima čine izuzetno ugodnim, a neki smatraju i ljekovitim.

Zahvalnost

Svi mi smo učenici.

Možemo se naći u centru raja, ne izlazeći iz svog sopstvenog stana, ali ako je u našim željama prisutna zavist, pohlepa, gordost i požuda, svijet se lako može pretvoriti u naš lični pakao. Mi sami stvaramo atmosferu oko sebe, zato su mudraci uvijek počinjali sa mijenjanjem svog sopstvenog karaktera, shvatajući da je problem u samom našem srcu, a ne u okruženju, ne u komšijama, ne u kolegama, ne u supružnicima.

Zašto je to tako?

Jer ovaj svijet je izgrađen na principu učenja. Mi smo učenici ovog svijeta, koji treba da razvijaju u sebi kvalitete učenika. Cijelo okruženje to su naši učitelji. Njih je specijalno poslala sudbina da nam predaju lekcije života koje treba da nas nauče nečemu. Pravi učenik je sposoban da uči od svih, sa kojima ga sudbina sastavlja. On može da nauči čak i od kamena. Kamen leži na plus 50 stepeni nekoliko mjeseci, a zatim cijelu zimu leži na strašnoj hladnoći, kao rezultat takvih preopterećenja on se razlomi na dva dijela, ali i dalje ostaje da leži na istom mjestu. A mi smo pri prvoj nevolji spremni da pobjegnemo iz porodice, napustimo posao, preselimo se u drugu zemlju. Neprijateljski stav prema svijetu je najopasniji, jer uzrokuje neprijateljski stav svijeta prema nama samima. Tako počinje najneprijatniji dio naše obuke. To je slično tome kao kad učenik bira listicu sa pitanjima na ispitu, listica mu se ne sviđa, jer ne zna tačan odgovor, i on počinje da vrijeđa predavača i optužuju ga za pristrasnost.

Kako spoznati u sebi znake neprijateljstva prema svijetu?

Po tome da li osjećamo zavist. Zavist je neslaganje sa tim, što se naše želje ne ostvaruju kod nas već kod drugih. Obično se misli, da je urok – to kad nas neko pogleda loše, ali u stvarnosti pravi urok je kada gledamo na uspjeh drugog čovjeka sa zavišću. Ovo odmah izaziva u našim životima reakcije, koje dovode do samouništenja, i prije svega čovjeka napušta sreća.

Sreća je plod zahvalnosti. Što smo više zahvalni ljudima, što smo više zahvalni sudbini i Bogu to više plodova sreće cvjeta na drvetu naše svijesti. Ne čine jabuke naš imuni sistem otpornim, ni hladno kupanje, ni čijavanapraš već jednostavna riječ, kojoj su nas učili od djetinjstva – riječ “blagodarim – zahvaljujem”! Svako iskreno “blagodarim – zahvaljujem” nas spasava od neke bolesti od koje smo se mogli razboljeti u životu, a svako neizrečena “zahvalnost” može da prouzrokuje bolest. To i jeste naše predodređenje, koje je skriveno u riječi: blago darivati svima!

Čudo zahvalnosti.

Zahvalnost je jedan od glavnih znakova razvitka naše svijesti, ali najzanimljivija stvar je da zahvalnost zaustavlja negativ. Ako, smo na primjer zahvalni bolesti kao svom učitelju, koji nas kažnjava za pogrešno ponašanje, bolest se pretvara u dio duhovnog razvoja. Jednom riječju, zahvalnost preokreće neprijatnost u aspekt duhovne sreće.

Bertrand Rasel

Bertrand Rasel (Bertrand Russell) 1872.-1970. je engleski filozof, matematičar, logičar, historičar i društveni reformator. Jedan od osnivača analitičke škole filozofije, svrstava se među najveće umove 20. vijeka. U toku svoje karijere, ovaj izuzetno plodan i svestran stvaralac ostavio je mnoštvo djela koja se bave problemima logike, matematike, nauke, kao i društvene kritike. U Raselovom opusu se, kao najznačajnija, ističu djela „Istorija zapadne filozofije“, „Principia mathematica“ i „O označavanju“. Za svoj književni rad 1950. godine je nagrađen i Nobelovom nagradom. Kao ubjeđenom pacifisti, Raselu je, zajedno sa francuskim filozofom Žanom-Polom Sartrom, povjereno da predvodi prijeki sud za ratne zločine počinjene u Vijetnamu, koji će dobiti naziv „Raselov sud“, ili „Rasel-Sartrov sud“.

Bio je neumorni kritičar svoga doba, ali i reformator koji je ukazivao na moguće puteve rekonstrukcije savremenog svijeta. Bertrand Rasel je bio vrlo kontroverzna ličnost, predmet vrlo različitih pa i posve suprotnih ocjena. Od djetinjstva do duboke starosti njegovo zanimanje je bilo usmjereno u dva pravca: jedan čine matematika i filozofija, a dugi  historija i politika, područje koje ih spaja je etika. Rasel je čitavoga života preispitivao principe i granice ljudske spoznaje i ljudskih vrijednosti, a svojim držanjem u svim ključnim društveno-političkim događajima XX vijeka skretao je na sebe pažnju svjetske javnosti. Bio je i filozof i javna ličnost u životu svoje zajednice, poput Sokrata. I kao što je bilo suđeno Sokratu zbog huljenja na bogove, kršenja važećeg morala te kvarenja omladine, i Rasel je bio dva puta osuđen od engleske demokratije - prvi put (na šest mjeseci) zbog pacifizma u I. svjetskom ratu, a drugi put kad je u dubokoj starosti podsticao građane da sjedeći na ulicama štrajkaju te se drugim miroljubivim sredstvima suprotstave nuklearnoj politici.

Rasel je bio čovjek koji je svoje etičke principe živio. Pored „Komiteta stotine“ osnovao je i Fondaciju za istraživanje mogućnosti očuvanja mira. Zajedno s Ajnštajnom bio je osnivač "Pagvaškog pokreta", u kojem se okupljaju najistaknutiji naučnici i humanisti svijeta da kao ljudi od nauke i mislioci, odgovorni pred historijom, upozore na opasnosti koje nastaju prihvatanjem utrke u naoružanju, te da predlože mjere za otklanjanje ratne opasnosti.

Iz predgovora autobiografije: Za šta sam živio.

Tri strasti, jednostavne ali neodoljive, su me nosile kroz život; čežnja za ljubavlju, traganje za znanjem, i nepodnošljivo žaljenje zbog patnje čovječanstva. Ove strasti, kao snažni vjetrovi, su me nosile tamo i vamo po vlastitom kursu, iznad velikog okeana patnje, dosežući same ivice očaja.

Tragao sam za ljubavlju, jer prije svega, ona donosi ushićenje; tako snažno ushićenje da bih često žrtvovao ostatak života za nekoliko sati ove radosti. Tragao sam za njom, zatim, jer olakšava samoću, tu užasnu samoću u kojoj prestrašena svijest gleda preko ruba svijeta u hladni, nedokučivi, beživotni bezdan. Tragao sam za njom, naposljetku, jer sam u ljubavnom  sjedinjenju, u čudesnoj minijaturi, vidio naznake vizije neba koje su sveci i pjesnici zamišljali.

Tragao sam za znanjem. Želio sam da razumijem ljudska srca. Želio sam da saznam zašto zvijezde sijaju. Trudio sam se da shvatim  pitagorejsku moć po kojoj brojevi imaju uticaj nad tokom. Nešto od toga, ali ne mnogo, sam i uspio.

Ljubav i znanje su me uzdizali  ka nebesima onoliko koliko su mi bili dostupni, ali me je sažaljenje vuklo nazad ka zemlji. Odjeci bolnog vapaja odzvanjanju u mom srcu. Djeca koja umiru od gladi, žrtve tlačenja i mučenja, bespomoćni stari ljudi koji su teret svojoj djeci, i čitav svijet samoće, siromaštva i zlopaćenja  koji pravi ruglo od onoga što ljudski život treba da bude. Čeznem da ublažim to zlo, ali to ne mogu, zato i sam patim.

To je ono za čim sam tragao, iako to može djelovati previše za jedan ljudski život, to je ono što sam, na kraju, i pronašao.

Pretpostavljao sam do tog vremena da je poprilično uobičajeno da roditelji vole svoju djecu, ali me je rat ubjedio da je to ipak rijedak slučaj. Pretpostavljao sam da mnogi ljudi vole novac  više od bilo čega drugog, ali sam otkrio da razaranje vole još i više. Pretpostavljao sam da su intelektualci odani istini, ali sam otkrio da ni deset posto njih ne cijeni istinu više od popularnosti.

Kao zaljubljeniku istine, nacionalna propaganda svih ratobornih nacija mi se smučila. Kao zaljubljeniku civilizacije, vraćanje u barbarstvo me užasnulo.

Živio sam u potrazi za vizijom kako ličnom, tako i onom  društvenom. Ličnom: da se postaram za ono što je plemenito, za ono što je lijepo, za ono što je pitomo, kako bih omogućio trenucima spoznaje da daju mudrost zemaljskim vremenima. Društvenom : da zamislim društvo koje će tek biti stvoreno, u kom se osobe razvijaju u slobodi, i u kom će mržnja, pohlepa i zloba izumrijeti jer neće biti ničega da ih hrani.

U ovo vjerujem, a svijet sa svim svojim užasima, još nije uspio da me pokoleba.

To je bio moj život. Nalazim da je bio vrijedan življenja, i rado bih ga proživio ponovo da mi se za to ukaže prilika.

MISLI

- Moć je slatka, ona je kao droga, ona je želja koja se povećava navikom. 

- Strah je glavni izvor predrasude i jedan od glavnih izvora okrutnosti

.

- Ljudi teže vjerovanjima koja odgovaraju njihovim strastima

.

- Iskustvo je nemilosrdan učitelj: prvo nam daje „greške“, pa nas tek onda uči kako treba postupiti.

- Svijet bez ljubavi je svijet bez vrijednosti.

- Tragično je što su glupaci toliko sigurni, a mudri puni sumnje.

- Ne budite apsolutno sigurni ni u što.

- Nemojte misliti da je vrijedno skrivati dokaze, jer dokazi će sigurno doći na svjetlo.

- Nikad ne obeshrabrujte razmišljanje, jer je sigurno da ćete uspjeti.

- Kada dođete u susret s opozicijom, čak ako su u pitanju i vaš partner i vaša djeca, nastojte ih pobijediti argumentom, a ne autoritetom. Jer pobjeda koja ovisi o autoritetu je nestvarna iluzija.

- Nemojte poštovati tuđi autoritet, jer uvijek postoje suprotni autoriteti koji tek čekaju biti otkriveni.

- Ne koristite moć da ugušite mišljenja za koja smatrate da su opasna, jer ako to učinite, ta mišljenja će ugušiti vas.

- Ne bojte se biti ekscentrični u svom mišljenju, svako prihvaćeno mišljenje nekada je bilo ekscentrično.

- Pronađite više užitka u inteligentnom neslaganju, nego u pasivnim sporazumima, jer ako cijenimo inteligenciju kao što bismo trebali, prvo podrazumijeva bolji sporazum od drugoga.

- Budite besprijekorno iskreni, čak i kada je istina nezgodna, jer još nezgodnije će biti kada je pokušate sakriti.

- Ne zavidite onima koji žive u „budalinom raju“, jer samo će budala misliti da je to sreća.