BLOG ZA TEBE

Konfučije


Kineski filozof koji je živio u petom vijeku prije nove ere. Bio je filozof i socijalni reformator čija su učenja bila i ostala vrlo značajna širom istočne Azije. Bio je jedan od prvih privatnih učitelja u kineskoj historiji. Najznačajniji je njegov etički sistem vrijednosti, koji je bio temelj kineske državnosti i socijalne misli tokom cijelog feudalnog razdoblja. Po Konfuciju, suština svakog čovjeka je čovjekoljublje odnosno zen.

MISLI

Tri puta vode do mudrosti:
razmišljanje - ono je najplemenitije,
odgoj - on je najlakši,
iskustvo - ono je najneugodnije.

U životu se treba čuvati tri stvari:
u mladosti - pohote,
u zrelom dobu - bitke,
u starosti - lakoumnosti.

Ko ne zna, a ne zna da ne zna, opasan je - izbjegavajte ga!
Ko ne zna, a zna da ne zna, dijete je - naučite ga!
Ko zna, a ne zna da zna, spava - probudite ga!
Ko zna i zna da zna, mudar je - slijedite ga!


- Ako želiš sebe da uzdigneš, uzdigni druge.

- Plemeniti čovjek razumije ispravnost, mali čovjek razumije korist. 

- Ono što želi, mudrac to traži u sebi, mali čovjek to traži kod drugih.

- Kako će drugima upravljati onaj koji ne zna upravljati sam sobom?

- Ako čovjek ne promisli o problemima koji su udaljeni, bit će pun briga kad mu se približe.

- Humani čovjek sigurno će se odlikovati vrlinom hrabrosti, a svaki hrabar čovjek treba se odlikovati humanošću.

- Ima ih što plaču što ruže imaju trnje, ti se veseli što trnje ima ruže.

- Već u mladosti trebaš osjetiti štap na koji ćeš se oslanjati u starosti.

- Ko je uljudan preko mjere, postaje dosadan.

- Ko nastoji zadovoljiti sve svoje strasti, taj gasi vatru slamom.

- Ko ujutro spozna istinu, taj uveče može umrijeti.

- Mudar čovjek s podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi uvrede.

- Mudrac se srami svojih pogrešaka, ali se ne srami popraviti ih.

- Nas koji smo jednom prošli poljem slave, bilo je mnogo, pa što je ostalo? Tek humka zemlje, na kojoj se žari crveni korov svako proljeće.

- Naša najveća vrlina nije u tome da nikada ne padnemo, već da ustanemo svaki put kad padnemo.

- Nemoj misliti da si veliki čovjek zato što ti je sjena velika kad se sunce rađa.

- Nije mi žao što me ljudi ne poznaju, već što ja njih ne poznajem.

- Nikada ne čini drugome ono što ne bi želio da drugi učini tebi.

- Onome ko je jednom vladao nad drugima, nesnosna je vlast svakog drugog nad njime.

- Plemenit je čovjek spreman na pomirenje ali se ne ponižava. Hulja se ponižava ali nije spreman na pomirenje.

- Pretjerati je isto tako loše kao i ne učiniti dovoljno.

- Priroda nam je dala po dva oka i po dva uha a samo jedan jezik, da bismo mogli više gledati i slušati a manje govoriti, jer se nikad ne može reći toliko mudrosti koliko se može prešutjeti gluposti.

- Samo ljudi najuzvišenijeg i najnižeg karaktera se ne mijenjaju.

- Svakog dana ponesi kanticu zemlje na jedno mjesto i sagradit ćeš planinu.

- Sve ima svoju ljepotu, ali svako to ne vidi.

- Toliko sam zaokupljen čudima na zemlji, da nemam vremena za nebo i anđele.

- Veliki čovjek postavlja stroge zahtjeve prema sebi; mali čovjek ih postavlja drugima.

- Veliki čovjek želi biti spor na riječima, ali brz na djelu.


Enes Kišević


Enes Kišević je BiH pjesnik i dramski umjetnik. Rođen je 01.05.1947. godine u Bosanskoj Krupi. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Ključu. Glumačku karijeru započeo je u Narodnom pozorištu Bosanske krajine u Banjoj Luci, odakle odlazi u Zagreb, gdje je 1971. godine diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti. U svojoj glumačkoj karijeri igrao je u predstavama najpoznatijih režisera, najviše na Dubrovačkim ljetnjim igrama i u zagrebačkom teatru ITD. 

Igrao je u više pozorišnih, filmskih i televizijskih drama. Pjesme su mu prevedene na engleski, arapski, njemački, slovenski, italijanski, turski, mađarski... Živi i radi u Zagrebu. Profesionalni je glumac i književnik.


LAMPA U PROZORU  (pjesma o majci)

Čim nevrijeme udari neko,
oluje, kiše, il snijezi zaspu,
moja Majka posklanja svo cvijeće s prozora,
pa u okvir okna okači lampu.
- Kome to svijetliš? - bunovan pitam.
A Majčin glas obavi crni šum drveća:
- Po ovom mraku beskućnik, sine,
bolje vidi lampu od cvijeća.



DIRNUTOST

Ne čude mene zvijezde ni sunce,
niti me čudi sav svemira sjaj:
mene dodirne dah dok ga dišem
a dah dodirnuti ne mogu ja!

Što me se tiču priče i bajke
i to - da jedan i jedan su dva:
al’ mene miris dodirne ruže,
a njega dodirnut ne mogu ja!

Što će mi zavist, što će mi slava,
što će mi pusta bogatstva sva:
kad riječ me tvoja i pogled dirne,
a njih dodirnuti ne mogu ja!

Što će mi beskraj, što će nebesa,
te svemirske crne rupe bez dna:
mene i glazba ova već dira,
a glazbu dodirnut ne mogu ja!

Dira me svjetlost, miso me dira,
ljubav me tvoja dodirnuti zna.
i premda te grlim, ne znači to
da i ljubav tvoju dodirnuh ja.



OPORUKA

Kćeri i sinovi moji,
Ne dijelite se u kući
koju vam ostavljam,
ona će i poslije vas ostati.

Spomenite se pri objedu
da će još neko iz tih posuda jesti.
Usta otvarajte jednako za istinom
kao sto ih za kruhom otvarate.

Ne dopustite novcu
da bude vredniji od vas.
I kad padate u blato,
padajte kao sunce.

Budite dobri prema vodi:
spomenite se Majčine utrobe
koja vas je s vodom donijela.

Spasite zrak svoga tehničkog uma,
jer nema tog izuma
koji će vas naučiti živjeti bez zraka.

Hranite radoznalost.
Hranite ljepotu.
Hranite ljubav.
Putujte.

Govorite jezik naroda
u kom se zadesite,
ali se vraćajte korijenju
kao potoci izvoru svome.

Dotičite svoje rijeći rukama.
Ne otuđujete se od prirode.
Činite dobro i njoj i ljudima.

Spomenite se:
da ste iz ništa došli,
da se u ništa vraćate,
i da ništa nije dragocjenije
od života
koji u trajno naslijeđe
ostavljate svijetu.

I ne žalite za mnom.
Žalite za mojim neznanjem.

Dosta me je zemlja hranila,
sad vrijeme je da ja zemlju hranim.


Marko Aurelije


Marko Aurelije (Marcus Aurelius Antoninus), 121-180, je bio rimski car, posljednji od pet dobrih careva. Smatra jednim od najvažnijih stoičkih filozofa. Markova vladavina u trajanju od devetnaest godina zabilježena je kao posljednje razdoblje sjaja carstva u kojem je još uvijek pobjeđivala pravda.

Od mladih dana zdušno posvećen učenju i posebno stoičkoj filozofiji, prenosio je usvojene ideje kroz svoju vladavinu i svoj vlastiti život. Može se stoga s dubokim poštovanjem reći da je bio čovjek koji je živio svoja uvjerenja, unatoč svemu i radi svega i svih.

Pred kraj svog života, u kratkim predasima između bitaka i raznih drugih dužnosti, piše dnevnik kao svojevrsnu introspekciju i pomoć samome sebi. Međutim historija je pokazala, ne samo sebi, već i svim drugim ljudima kao neprocjenjivo blago i dar njegova duha. Knjiga je prevedena mnogo kasnije s grčkog na latinski jezik pod nazivom Meditationes.


MISLI

- O svijete, u skladu sam sa svakim tonom tvoje uzvišene harmonije. Ništa mi nije ni rano ni kasno ako je tebi pravovremeno.

- O prirodo, sve što tvoje vrijeme donose, za mene je plod. Od tebe polazi sve, u tebi je sve i tebi se vraća sve.

- Iskušaj svoju sposobnost da živiš životom dobrog čovjeka, životom onoga koji je zadovoljan ulogom koja mu je pripala u univerzumu, onoga koji jedino teži pravednosti u svome djelu i dobrotvornosti na svome putu.

- Što god svijet govorio ili činio, na meni je da ostanem dobar. Kao što bi zlato sebi reklo: “Što god netko govorio ili činio, moram ostati zlato i sačuvati svoju pravu boju.”

- Radi mnogo, ali ne tako da od sebe stvaraš žrtvu i ne sa željom da sa tobom suosjećaju ili ti se dive.

- Gledaj ispod površine; nikad ne dopusti da ono istinsko i vrijedno izmakne tvojoj pažnji.

- Nema pouzdanijeg lijeka za potištenost nego se ugledati na primjere različitih vrlina koje neprestano otkrivaš u ljudima oko sebe. Zato ih uvijek imaj pred očima.

- Traži duboko unutar sebe. Ondje je izvor dobra koji će izvirati dokle god budeš tražio.

- Uzimaj skromno, daji velikodušno.

- Može li te ono što ti se dogodilo spriječiti da budeš pravedan, velikodušan, umjeren, razborit, slobodan, da poštuješ sebe i da budeš sve ono što čovjeka čini čovjekom?

- Ako ti je nešto teško, nemoj zato misliti da je to izvan moći smrtnika. Baš suprotno, ako je čovjeku išta moguće i ispravno učiniti, smatraj da to onda mora biti moguće i tebi.

- Stvari od kojih strahuješ ili koje izbjegavaš ne dolaze tebi, prije ti odlaziš njima. Obuzdaj stoga svoja razmišljanja o njima pa će te one ostaviti na miru, a ti ih nećeš morati ni izbjegavati ni progoniti.

- Budi sličan stijeni o koju se neprekidno razbijaju valovi; ona čvrsto stoji dok se vodena stihija oko nje polako stišava.

- Dovoljno je da tvoje sadašnje mišljenje proizlazi iz uvjerenja, tvoja djela iz nesebičnosti, i da je tvoja duša zadovoljna svime što te snalazi izvana.

- Učini bez odlaganja ono što ti priroda nalaže; reci ono što ti se čini najispravnijim – ali s uljudnošću, skromno i iskreno.

- Ako svoj strah od svršetka života zamijeniš strahom da ga još nisi ni počeo živjeti u skladu s prirodnim zakonima, tada još možeš postati čovjekom dostojnim univerzuma koji ti je dao život.

- Ljudi i postaju umorni od života kad nemaju pred sobom neki cilj prema kome bi upravili svaki svoj napor i svaku svoju misao.

- Duša ima boju čovjekovih misli.

- Istrajan rad sve pobjeđuje.

- Izvršavaj svako svoje djelo na taj način kao da ti je posljednje u životu.

- Još malo i zaboravit ćeš na sve. Još malo, i sve će zaboraviti na tebe.

- Ko griješi, taj griješi na svoju štetu, a onaj ko je nepravedan, taj je nepravedan prema samome sebi, jer pokazuje da je zao.

- Ljudska duša samu sebe vrijeđa ako dopusti da je savlada naslada ili bol.

- Najgora je ona oholost koja se uznosi lažnom skromnošću.

- Nemoj se bojati budućnosti! Doživjet ćeš je ako ti je suđeno, pa ćeš sve razumno urediti kao što si znao razumno postupiti i u sadašnjosti.

- Nije vrijedno da samoga sebe ražalostim, ja koji nikada nisam ražalosto svoga bližnjega.

- Onaj koji smjera osvetu čini zlo samom sebi, jer postaje zao.

- Porazno je kad u životu pojedinca prije klone duh nego tijelo.  

- Najkraći je put onaj koji je u skladu s prirodom; to načelo oslobađa od tegoba i borbe od svake proračunosti.

Život je čovjekov onakav kakvim ga oblikuju njegove misli.


Slon i sloboda


Čovjek je prolazio pored slonova i odjednom zastao. Bio je zbunjen činjenicom da su ove ogromne životinje vezane malim konopcem za njihovu jednu nogu. Nema lanaca, bez kaveza. Bilo je očigledno da su slonovi mogli u bilo kom trenutku da se otrgnu i pobjegnu. Iz nekog razloga ipak nisu. Vidio je njihovog trenera u blizini i upitao ga je zašto te životinje samo stoje i ne pokušavaju da se oslobode. 

Trener je odgovorio: ”Kada su bili veoma mladi i mnogo manji koristili smo konopac iste veličine da bi ih vezali. Tada je bilo to sasvim dovoljno da ih zadrži. Kako su odrasli, oni i dalje vjeruju da ih konopac i dalje drži. Zato nikada ni ne pokušavaju da pobjegnu.”

Čovjek je bio zapanjen. Slon može u bilo kom trenutku da se oslobodi, ali zato što vjeruje da ne može, zaglavljen je na mjestu na kom se nalazi. Kao i slonovi, mnogi ljudi idu kroz život s uvjerenjem da ne mogu da urade nešto, samo zato što jednom već nisu uspjeli u tome? Neuspjeh je dio procesa učenja.
Ne smijemo nikad da odustanemo od borbe.

 Ne smijemo nikad da odustanemo od borbe.



Lav Nikolajevič Tolstoj


Lav Nikolajevič Tolstoj (1828. - 1910.), je rođen kao četvrto od petero djece u plemićkoj porodici. Bio je ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca.

Njegova porodica je bila plemićkog porijekla, a titulu grofa njegovim precima dodijelio je Petar Veliki, u 18. vijeku. Njegov život bio je obilježen brojnim ljubavnim vezama. Kao mladić, često se zaljubljivao i mijenjao žene. Roditelji su mu umrli još dok bio dijete, zbog čega su se za njega već odmalena morali brinuti njegovi rođaci. Upravo ga je taj gubitak roditelja potakao na razmišljanje o životu, smrti i sreći. Osim kao velikog književnika, pamti ga se i kao velikog zagovornika mira i nenasilja.

Prva njegova izdana književna djela su bila trilogija Djetinjstvo, Dječaštvo i Mladost. Njegova najpoznatija djela su Rat i mir, Gospodar i sluga i Ana Karenjina.

MISLI

- Daj više odmora jeziku nego rukama.

- Dobrota odolijeva svemu, a sama je neodoljiva.

- Govori samo o onome što ti je jasno, inače šuti.

- Lična sreća nije moguća izvan društva, kao što život biljke nije moguć ako je istrgnuta iz zemlje i bačena na besplodni pijesak.

- Ljudi se dijele u dvije vrste: jedni prvo misle, a zatim govore i rade, drugi prvo govore i rade, a tek zatim misle.

- Mozak besposlenog čoveka je omiljeno prebivalište đavolovo.

- Ne treba se stidjeti nikakvog posla, pa ni najodvratnijeg; treba se stidjeti samo besposlenog života.

- Ne uznemiruj nikad drugoga onim što možeš sam da uradiš.

- Nema Boga za onoga ko ne zna da ga nosi u sebi.

- Nikad ne slušajte one koji loše govore o drugima, a dobro o vama.

- Samo ona tačka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. Eto, u toj tački je sav naš život.

- Plod niče iz sjemena, a djela iz misli.

- Prava naslada nije u tome da nađeš istinu, već da je tražiš.

- Prava snaga čovjeka nije u nagonima već u nepokolebljivoj, spokojnoj težnji prema dobru koje čovjek određuje u mislima, izražava u riječima, i sprovodi u djelima.

- Prestani govoriti onoga trenutka kad primjetiš da se sam uzrujavaš ili da to čini onaj kome govoriš.

- Razum me nije ničemu naučio; sve što znam otkrilo mi je srce.

- Rijetko ćeš se pokajati zbog onoga što si prešutio, a veoma često ćeš se pokajati zbog onoga što si kazao, i još češće bi se kajao kada bi znao sve posljedice svojih riječi.

- Samo su dva izvora ljudskih poroka: lijenost i praznovjerje, i samo su dva dobročinitelja: rad i um.

- Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način.

- U šahu, kao u životu, primjećujemo svoje greške tek kada se drugi njima okoriste.

- Uzrok mnogih nesreća leži na dnu vinske čaše.

- Većina muškaraca traži od svojih žena vrline kojih se oni sami ne pridržavaju.

- Vrijeme je da prestanemo čekati iznenadne darove života, sami treba da stvaramo život.

- Zadovoljstva bogataša stvaraju se suzama siromaha.

- Zloba ljudska uvijek polazi od nemoći.

- Znanje je tek onda znanje kad je stečeno naporom vlastite misli, a ne pamćenjem.


Najskuplje slike na svijetu

Vrijednost nekog umjetničkog djela nikad nije objektivna, radi se uvijek o subjektivnom doživljaju i reakciji na njega. Ali da ljubav prema umjetninama nema granica pokazuju njihove dostignute vrijednosti. Iako se djela starih majstora obično drže u muzejima i najčešće nisu u slobodnoj prodaji, poneko djelo se ipak nađe u slobodnoj prodaji i izazove ogromnu pažnju ljubitelja umjetnina, kao i astronomske cijene. Ovo su najskuplje prodate i procijenjene slike poznatih autora. Riječ je o djelima koja su više puta mijenjala vlasnika i cijenu po kojoj su prodavana.

450,3 miliona dolara, Salvator Mundi, Leonardo Da Vinči (1506 - 1513)

300 miliona dolara, Nafea Faa Ipoipo (Kada ćeš se udati) Pol Gogen (1892)

     273 miliona dolara, Igrači karataPol Sezan (1892 - 1893)

     164,7 miliona dolara, Broj 5, Džekson Polok (1948)

161,8 miliona dolara, Žena IIIViljem de Kuning (1953)

157,9 miliona dolara, Usnula djevojka, Pablo Pikaso (1932)

157,7 miliona dolara, Portret Adele Bloh-Bauer IGustav Klimt (1907)

 151,4 miliona dolara, Portret doktora Gaše, Vinsent Van Gog (1890)

  144,5 miliona dolara, Tri studije Lusijana FrojdaFransis Bejkon (1969)

  143,3 miliona dolara, Bal na mulin de la GaletePjer Ogist Renoar (1876)

  130 6 miliona dolara, Dječak sa lulomPablo Pikaso (1905)

123,7  miliona dolara, KrikEdvard Munk  (1895)