Rumi

Mevlana Dzelaludin Rumi je bio pjesnik, pravnik, islamski učenjak, teolog i sufijski učitelj. Smatra se jednim od najznačajnijih mističnih pjesnika islama, koji je pisao na perzijskom jeziku. Ime Rumi je dobio zbog toga što je život proveo u Rumu (Rumski sultanat), današnja srednja Anadolija, dok naziv Mevlana na perzijskom jeziku znači "naš vodič".

Rođen je 30. septembra 1207. godine u gradu Balhu u regiji Baktriji, tada u sastavu Perzijske Monarhije (današnji Afganistan). Potječe iz ugledne porodice, a njegov otac Bahaudin Velad je bio veliki učenjak. Pred najezdom Mongola, ili zbog dvorskih intriga kojima je njegov otac Bahaedin postao izložen, njegova porodica napušta Balh između 1213. i 1217. godine. Nakon nekoliko godina putovanja kroz razne oblasti Istoka, porodica se najzad nastanjuje u gradu Konyi, gdje je Bahaedin 1227. godine uspio dobiti položaj profesora teologije. Konya se nalazila u istočnoj Anadoliji, u oblasti koja se nazivala Rum (prema Rumskom Sultanatu, tj. ranijem Istočnom Rimskom Carstvu), po čemu je budući pjesnik dobio svoj nadimak Rumi.

Nakon smrti oca 1231. godine, Dželaludin putuje u Siriju i provodi sedam godina u Damasku i Alepu, nakon čega se vraća u Konyu, gdje nasljeđuje očevo mjesto i predaje teološke nauke. Rumi nije bio ni vjerski isključiv - imao je puno prijatelja kršćana, jevreja i drugih. 

Godine 1244. godine Rumi je doživio susret sa lutajućim dervišem Šemsedinom Tebrizijem, koji je izmjenio dalji tok njegovog života. Šemsedin je prešao u Rumijevu kuću, a Džalaludin se od naučnika i pravnika preobražava u mistika i pjesnika, koji je većinu svojih djela iz tog vremena pisao pod pseudonimom Šemsedin. Nakon nekog vremena, Šemsedin je nestao iz Rumijevog života isto onako misteriozno kao što je i došao. Međutim, Rumi nastavlja da piše inspirisan "božanskim" ljudima. Pod utiskom ličnosti Salahudina Zarkuba, jednostavnog, nepismenog čovjeka čiste duše, piše oko 70 gazala. Nakon Salahudinove smrti, njegov učenik Husamedin Čelebi, isto tako slavni sufija, mu služi kao inspiracija da napiše svoju najpoznatiju poemu Masneviju, koja spada u najviše uzlete ljudske misli.

Rumi umire u Konyi (današnja Turska) 17. decembra 1273. godine. Njegovoj sahrani je prisustvovalo na hiljade stanovnika grada, bilo da su muslimani, kršćani ili jevreji. Od tada svake godine dolazi rijeka njegovih poštovalaca iz cijeloga svijeta na njegovo turbe.

Njegovo najpoznatije dijelo je zbirka pjesama (gazela) Mesnevija i Divan. Rumi je inspirisao stvaranje nezavisnog sufijskog bratstva mevlevija, nazvanih prema počasnoj tituli koju su učenici dodjeljivali svom učitelju (mevlana − naš učitelj). Ovaj red je postao poznat u kao »vrteći derviši« prema važnoj ulozi ritualnog plesa u obaveznom sedmičnom obredu nazvanom sama.

MISLI

- Tražiti put do ljubavi razumom, isto je što i tražiti svjetiljkom sunce.

- Vidio sam mnogo ljudi na kojima nije bilo odjeće,vidio sam mnogo odjeće u kojoj nije bilo ljudi.

- Sve što vidite u meni to nije moje - vaše je. Moje je to što ja vidim u vama.

- I da hiljadu jezika znaš, nećeš moći objasniti onom ko te ne želi shvatiti.

- Naučit ćeš čitajući, razumjet ćeš voleći.

- Ako nam je čaša mala, nemamo pravo kriviti more.

- Tamo gdje svako isto razmišlja, tu niko mnogo ne razmišlja.

- Ako jedna svijeća potpali drugu svijeću, neće izgubiti ništa od svoje svjetlosti.

- Imena nisu važna. Ruža bi mirisala i kada bi se drukčije zvala.

- Ako hoćeš da živiš, umri u ljubavi; umri u ljubavi ako želiš da ostaneš u životu.

- Odustani od kapi, budi okean.

- Neka vas ne uznemirava to što hodam pognute glave; moja jedina briga je da ne zgazim vaš obraz koji se vuče po zemlji.

- Kada god smo u prilici da volimo bez očekivanja, proračunatosti i pregovaranja, mi smo uistinu u raju.

- Očisti sebe od svoga ega kako bi uzmogao vidjeti svoju čistu, nepotamnjelu suštinu.

- Budi učen koliko hoćeš, ali znaj da tebi pripada samo onoliko koliko te bude razumio tvoj sagovornik.

- Prekomjerna posjeta uznemirava, a nedovoljna prijateljstvo uništava.

- Dvije stvari uništavaju život čovjeku: izdaja koja mu dođe od strane prijatelja i milost koja mu dođe od strane neprijatelja.

- Ja svoje prijateje ne volim ni srcem a ni razumom. Jer dešava se da srce stane a razum zaboravi. Ja ih volim dušom, jer duša niti staje niti zaboravlja.

- Kada se razum udruži sa drugim razumom, svjetlost se poveća, a put osvijetli. A kada se ego udruži sa drugim egom, tama se poveća, a put zamrači.

- Pazite sa kim šetate i sa kim se družite, jer slavuj vodi ružičnjaku, a vrana smeću.

- Nemoj prodavati ogledala u gradu slijepih i nemoj pjevati pjesme u gradu gluhih.

- Ne uljepšavaj svoje tijelo već svoje srce i dušu. Jer spoljašnjost je ono u šta gledaju stvorenja, a unutrašnjost je ono u šta gleda Stvoritelj.

- Druženje s plemenitima, čini te jednim od njih. Čak i da si stijena, drvo, ili kamen, postaćeš dragulj, samo ako se udružiš sa čovjekom čiste duše.

- Razum je nemoćan u izražavanju ljubavi. Jedino je ljubav sposobna da objelodani istinu o ljubavi i o stanju zaljubljenika. 

- Tvoj put je samo tvoj. Drugi mogu hodati s tobom, ali niko ne može hodati umjesto tebe.

- Stepen razumijevanja je različit kod svakoga. Ono što ti ja hoću reći vrijedi samo toliko koliko ti možeš shvatiti.

- - Nije lako biti svijeća, jer da bi davao svjetlost, moraš prvo gorjeti.

- Nemoj biti onaj što čeka da mu se vrata otvore, a nije zakucao na njih?

- Ljubav je umjetnost kojom se bave samo oni koji vladaju svojim strastima i egom.

- Kada pristojan iz svoje pristojnosti šuti, tada nepristojan misli da se ušutio iz straha prema njemu.

- Neznalica ne može vidjeti ljepotu ruže jer je opterećen njenim trnjem.

- Ljubav nije onolika koliko o njoj govoriš, nego onolika koliko zbog nje patiš i goriš.

- Bolje vam je da tražite rješenja za međusobnu ljubav nego što tražite izgovore za međusobnu ljutnju i svađu.

- Netačno je to što neko kaže da ružu čuva trnje. Trnje uživa ugled zahvaljujući ruži.

- Drži svoju kuću čistom kao da će ti svakog časa gost doći, a drži i svoje srce čistim kao da će ti svakog časa smrt doći.

- Draga moja! Urezao sam te u zjenicu oka svoga. Gdje god da pogledam, samo tebe vidim.

- Lijepi dani ti neće sami doći nego ti njima moraš lijepo poći.

- Ljepota biljke dolazi od kvaliteta sjemena, a ljepota čovjeka dolazi od ljepote njegovog srca i duše.

- Ne gledaj ni u koga sa namjerom da bi mu pronašao mane. Ukoliko budeš tako gledao, pronaći ćeš ih. Moraš što prije s tim poslom prestati, jer ćeš jedino na taj način čovjek bez mana postati.

- Ukoliko svoju voljenu budeš volio kao da nikada od tebe neće otići, kada ode, čekat ćeš je kao da će ti svakoga trenutka doći.

- Ukoliko sunce ne obasjava tvoje lice i ukoliko se mjesec ne pojavljuje iznad tvog prozora, ukloni zavjese sa svojih očiju.

- Što budeš niže letio toliko ćeš se manje povrijediti kada budeš padao. Zbog toga pusti oholst, drži se skromnosti.

- Rekoše mi: „Ono što je daleko od očiju daleko je i od srca.“, a ja im rekoh: “Kada uđe u srce, nema veze što je daleko od očiju.“

- Srce je more a jezik obala. Čega god ima u moru to se na obalu izlije.

- Srdžba je poput vjetra. Vjetar nakon izvjesnog vremena prestane da duva ali do tada puno grana izlomi.

- Voda je uslov za plovidbu broda, ali, ukoliko bi brod puno zašao u vodu, potonuo bi. Stoga, šta god je voda za brod to je i ovaj svijet za čovjeka.

- Ponekad sebi kažem: „Reci pa šta bude!“, a nakon toga kažem: „Nema efekta, šuti pa šta bude!“

-  Ako ti život često pokazuje trnje, nemoj se žalostiti jer će ti uskoro pokazati i ruže, trnje je vijesnik ruža.

- Ukoliko zaljubljenicima ne bi gorjela duša i ukoliko im ne bi lile suze, na Zemlji ne bi bilo ni vode ni vatre.

- Duša mi je ljuta na jezik zato što nije u stanju da joj opiše osjećanja, a jezik na dušu zato što razmišlja o onome što on nije u stanju opisati.

- Srce čovjeka kojeg su okružile boli i brige je poput kuće pune dima. Saslušati takvog čovjeka je isto kao otvoriti prozor iz kojeg će taj dim izaći.

- Jednom je jedan učenik Rumiju postavio zanimljiva pitanja. Rumi je na njih dao predivne odgovore.

Šta je strah?

Neprihvaćanje neizvjesnosti. Ako prihvatimo neizvjesnost to postaje avantura.

Šta je zavist?

Neprihvaćanje dobroga u drugima. Ako ga prihvatimo to postaje inspiracija.

Šta je ljutnja?

Neprihvaćanje stvari koje su izvan naše kontrole. Ako ih prihvatimo to postaje tolerancija.

Šta je mržnja?

Ne prihvaćanje osobe kakva jest. Ako osobu bezuvjetno prihvatimo, to postaje ljubav.

Šta je otrov?

Sve što je više od onoga što nam je potrebno je otrov. To može biti moć, bogatstvo, glad, ego, pohlepa, lijenost, ambicija, mržnja ili bilo što drugo.

- O, dušo moja!

Nemoj ničije srce lomiti!

Znaj da tijelo može veliki teret podići,

ali srce ne može svaku riječ podnijeti.

- Čak i ako me ostavite u ljutnji,

za hiljadu godina vi ćete se vratit meni,
jer ja sam vaš cilj i vaš kraj. 

- Kao što talasi nad mojoj glavom tvore vrtlog kružni,

Tako i ti krivudaj i kovitlaj se sred svetog plesa.
Igraj, srce, igraj, kolo vrtoglavo budi.
Izgori u tom plamenu, jer - nije li On svijeća?

- U darežljivosti i pomaganju, budi poput tekuće vode.

U milosrdnosti i dobročinstvu, budi poput sunca.

U pokrivanju tuđih nedostataka, budi poput noći.

U srdžbi i nervozi, budi poput mrtvaca.

U skromnosti i poniznosti, budi poput zemlje.

U dobronamjernosti, budi poput mora.
Ili se predstavljaj onakvim kakav jesi, ili budi onakav kakvim se predstavljaš.

- Dođi, razgovarajmo o dušama našim, sakrijmo se čak i od vlastitih ušiju i očiju. Poput ružičnjaka budimo uvijek nasmiješeni, poput mašte govorimo bez glasa, poput duha koji svijetom vlada, izgovarajmo tajne bez riječi izrečene. Pobjegnimo od svih tih pametnjakovića koji nam riječi nameću, izgovarajmo samo ono što nam srce da, dok i naše ruke i stope svaki unutarnji pokret osjećaju. Bolje je da šutimo i nek nam se srca kreću, tajna sudbine život svakog zrnca prašine poznaje, ispričajmo svoju priču kao da smo to, jedno zrnce prašine.

- U tvojoj je duši životna sila, taj život potraži. U planini tvoga tijela je dragulj, taj rudnik potraži. Putniče, ako tragaš za time ne gledaj oko sebe, pogledaj u sebe i potraži to. Ova samoća vrijednija je od hiljadu života. Ova sloboda vrijednija je od svih zemalja svijeta. Makar na trenutak biti jedno s istinom, vrijedi više od svijeta i života samoga. 

- Sve dok ne upoznaš bol, ni lijek nećeš naći. Sve dok ne odustaneš od života, nećeš se sjediniti s vrhovnom dušom. Ti si odraz lica kraljevog. Ne postoji u svemiru ono što nisi ti, sve što želiš potraži u sebi... jer ti si to.

- Od tvoje ljubavi zazvučim poput orgulja a dodir tvoje ruke otkriva moje tajne. Moje izmučeno biće nalik je na harfu, zajeca svaki put kad dotakneš njezine strune. Naš je karavan krenuo iz ništavila, noseći ljubav, vino sjedinjenja vječno osvjetljava našu noć. Tim vinom što nije zabranjeno, jer ga dopušta vjera ljubavi  vlažit ćemo usne sve do posljednje zore. Mi smo zapravo jedna duša ja i ti, pojavljujemo se i skrivamo, ti u meni, ja u tebi, to je duboki smisao moje veze s tobom, jer između mene i tebe ne postoji ni ja ni ti.

- Na dan moje smrti, moj mrtvački pokrov se kreće.

Ali to ne znači da mi je srce još na zemlji.

Ne plačite i ne žalite me. Avaj, kako je to strašno.

Upali ste u đavolovu klopku, avaj to je ono što je strašno.

Ne jaučite, kuku rastadosmo se, na mom pogrebu.

Za mene je ovo trenutak radosnog sastanka.

Ne recite zbogom kada me polože u grob.

To je zavjesa što skrivače vječno blaženstvo.

Vidjeste silaženje, sad gledajte uzdizanje.

Zar je zalazak pogibeljan za sunce i mjesec.

Vama to liči na zalazak, a zapravo je izlazak.

Mrtvački kovčeg na tamnicu liči, a vodi u slobodu.

Koje je sjeme u zemlju palo a da nije pustilo izdanke.

Zbog čega sumnjate u sudbinu ljudskog sjemena.

Koje vedro nije izašlo iz čatrnje napunjeno.

Zašto bi se onda duša' bojala ovog bunara.

Zatvorite usta ovdje, a otvorite ih na tom kraju,
kako bi vaše himne odjeknule tamo u Nigdini!

Platon

Platon je izuzetno uticajan grčki filozof. Živio u četvrtom vijeku p.n.e. Idealist, Sokratov učenik, Aristotelov učitelj i osnivač Akademije. Temeljno djelo Platona je "Država", i ona u najboljem svijetlu pokazuje promišljanje Platona kao idealističkog utopiste. Platonov idealizam je posebno slikovito pokazan u "Državi" - dio o pećini.

MISLI

- Početak je najvažniji dio svakog posla.

- Mudri ljudi govore zato što imaju nešto da kažu, a budale zato što moraju nešto da kažu.

- Najveće blaženstvo koje je ikada postojalo na svijetu postiže se ljubavlju.

- Neki ljudi vjeruju u sve, samo ako im se šapne.

- Nikad ne obeshrabruj nekoga ko kontinuirano napreduje, bez obzira koliko sporo.

- Od slobodnog čovjeka ne može se napraviti rob, jer je slobodan čovjek slobodan i u zatvoru.

- Postoji samo jedno dobro, a to je znanje, i jedno zlo, a to je neznanje.

- Pravednost je vrlina velikih ljudi.

- Samo mrtvi su vidjeli kraj rata.

- Zaljubljenici vide na svijetu samo sebe, a zaboravljaju da ih vidi svijet.

- Znanje koje imamo je samo mrvica onoga kojeg nemamo.

- Kao jedna od kazni za neučestvovanje u politici je i ta da vam bude vladano od strane nedostojnih.

- Dobri ljudi ne trebaju zakone da bi im bilo rečeno kako da se ponašaju odgovorno, dok će zli ljudi uvijek pronaći način da zaobiđu zakone.

- Da čovjek pobijedi samog sebe, prva je i najplemenitija od svih pobjeda.

- Neznanje je korijen i pokretač svakog zla.

- Svaki čovjek lako može drugome nanijeti zlo, ali je malo ljudi koji mogu drugome učiniti
dobro.

- Nijedan čovjek ne bi smio imati djecu ukoliko nije odlučan da ih dovede do kraja u njihovom učenju i odgoju.

- Smrt nije ono najgore što se može dogoditi čovjeku.

Umberto Eko

Umberto Eko (Umberto Eco) 1932. - 2016. talijanski je pisac, filozof, esejist i lingvista. Bio je jedan od najznačajnijih mislilaca. Rođen je u Alessandriji, u italijanskoj provinciji Pijemont. Također je bio i redovni profesor semiotike na Univerzitetu u Bologni. Slavu je stekao romanom "Ime ruže" (1980), po kojem je snimljen i kultni film. I ostali njegovi romani naišli su na sjajan prijem kako kod publike tako i kod kritike. Slijedili su: "Fukoovo klatno", "Ostrvo dana pređašnjeg", "Baudolino", "Tajanstveni plamen kraljice Loane", "Praško groblje". Od ilustrovanih izdanja, najpoznatije su svakako "Istorija ljepote" i "Istorija ružnoće".

Kada je morao da govori o sebi, tvrdio je da je filozof i da romane piše samo vikendom, danima predviđenim za odmor. Onoliko koliko je vjerovao u humanizam, Eko je prezirao totalitarizam.  I ne samo to, nego je imao hrabrosti i da se bori protiv njega, iako je jednom rekao da je pravi heroj uvijek heroj greškom, i da bi i on samo želio da bude kukavica kao i svi drugi. Umberto Eko jeste pravi heroj 20. i 21. vijeka.

MISLI

- Ne možeš pobjeći od beskraja, bjekstvom u neki drugi beskraj, ne možeš pobjeći od istog obmanjujući se da možeš da pronadeš različito.

- Prelijepo mi je to kada držim knjigu u rukama. Nikakav film, nikakva fotografija ne može doseći tu radost, to bogatstvo koje osjećam kada prelazim prstima po njenim stranicama. Sam taj tihi čin čitanja ima u sebi nešto uzvišeno, intimno što bih mogao uporediti sa seksualnošću.

- Ljepota je uvijek pitanje vremena, epoha. Ticijan ne bi znao šta bi s Pikasovom slikom, sigurno bi je smatrao strašno ružnom. Neki ljudi kupuju kič i žive sretno usred tog kiča koji ja smatram nepodnošljivim

- Kada čovjek prestane vjerovati u Boga, to ne znači da je prestao vjerovati u bilo šta. On onda vjeruje u svašta.

- Izdavački mit je da ljudi hoće da čitaju lake stvari.

- Bojte se poslanika i onih koji su spremni da umru za istinu, jer po pravilu zbog njih mnogi drugi umiru sa njima, često prije njih, a ponekad i umjesto njih.

- Ništa više uplašenom čovjeku ne daje hrabrosti kao tuđi strah.

- Kao što kaže stara poslovica, pero drže tri prsta, ali radi čitavo tijelo. I boli.

- Melanholija u krvi nije mutan talog nego najbolji vinski cvijet, ona stvara heroje jer budući da graniči s ludošću podstiče čovjeka na najhrabrija djela.

- Kada ujutro vežem kravatu, čini mi se da donosim ideološku odluku.

- Natjerao bih ljude da pročitaju moje knjige kako ne bi vjerovali da svijetu treba vladar.