Nedžad Ibrišimović

Nedžad Ibrišimović je jedan od najvećih bošnjačkih i BiH književnika, publicista, urednika i vajara, Za života je napisao mnoga djela, a neka su objavljena poslije njegove smrti. Nedžad Ibrišimović bio je vrlo raznovrstan, a furiozan pisac. Bio je u stanju pisati na čistu, skoro pa tjelesnu snagu, toliki je i takav bio njegov dar.

Rođen je 20. oktobra 1940. godine u Sarajevu. Nakon prerane očeve smrti, usljed dejstava tokom Drugog svjetskog rata, kao trogodišnjak seli s majkom u Žepče, gdje je završio osnovnu školu. U Sarajevo se vraća da bi pohađao Srednju školu za primijenjene umjetnosti, Odsjek vajarstvo, a potom i studij filozofije na Filozofskom fakultetu. Počeo je rano pisati, već u 13. godini, a 1964. godine postao je i zvanično najmlađi književnik u Bosni i Hercegovini.

Njegova najznačajnija književna djela su: Zlatni most, Ugursuz, Karabeg, Glas koji je pukao o Egidiju, Zmaj od Bosne, Braća i veziri, Knjiga Adema Kahrimana,Vječnik. Posljednje njegovo djelo: El-Hidrova knjiga, je ustvari, nastavak Vječnika.

Ibrišimovićevu karijeru obilježio je roman: Vječnik, kapitalno djelo na kojem je radio 47 godina, a za koje ga je Društvo pisaca BiH kandidiralo za Nobelovu nagradu. Pisao ga je, kako je sam kazivao, cijeloga života.

Osim književnošću, bavio se i novinarstvom. Bio je urednik u Našim danima i Oslobođenju, te glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost Život. Svoja vajarska djela prikazao je u desetak samostalnih izložbi.

Umro je 15. septembra 2011. godine u Sarajevu, a ukopan je među BiH velikanima u haremu Ferhadija džamije u Sarajevu.

MATERINO SRCE

Bio jednom jedan, pa se skroz u jednu zaljubio.

- Bi l' pošla za me?

- Bih, ali da mi materino srce na dlanu doneseš.

Ode momak kući, živo srce materi iz njedara iščupa, pa poteci djevojci. Uto se spotače i pade, a majčino srce prošaputa:

- Jesi li se udario, sine? 

BOSNA

Bosna, to je jedna dobra zemlja

kad plače, klobučaju kiseljaci

sagni se i pij, niko se ne ljuti

U Bosni ima jedna tišina

u toj tišini jedna njiva

u toj njivi obeharalo stablo

Bosna zimi po svu noć srebrom zvoni

Bosna ima Bosanca

Kad Bosanac liježe na počinak

on polahko spušta glavu na zemlju

da zemlju ne povrijedi

Bosna ima majku

Majka se popne na brdo iznad pruge

pa mahne mašinovođi

Majka mahne mašinovođi

a lokomotiva krisne

Bosna ima kuću

u kući živi starica

njen osmijeh je ajet o Džennetu

Izuj obuću kad prelaziš

Koranu, Glinu

Savu i Drinu

Operi noge u rijekama

Bosna je ćilimom zastrta

MISLI

- Uostalom, otkako je svijeta i vijeka, svi ljudi poput behara, lišća i plodova vise na granama i grančicama ogromne krošnje vremena.

- Ne vjeruj ljudima, oni ti nikada neće kazati više nego što osjete da i sam znaš.

- Sine moj, ne valja što sve jasno i glasno kažeš; dobro je da ljudi lažu, pa ne vjeruju kad im kažeš istinu; vjeruj im; uvijek govori istinu; nema ništa ljepše za ljudsko ime od istine; ali nikada ne reci istinu koju sam ne možeš da podneseš; izgubićeš se, osjetićeš se bestijelesan i na tebe će sa svih strana popadati laži teže od kamenja.

- Ljudi po ovom svom geolidu još uvijek hodaju kao da je on ploča, a ne plavo-bijelo zrnce s opnom vode, otocima kopna i užarenom kuglom u središtu u beskrajnom prostranstvu Kosmosa, a oni tako sićušni da se zapravo i ne vide, iako se treperenje milijardi zvijezda održava jedino u njihovim očima.

- Ja sam gotovo neprekidno, cio dan i cijelu noć pisac, čak, nekako, čini mi se, i ispod dana i ispod noći da sam pisac, veoma često zaboravljam da imam tijelo, da sam u njemu, da ga pokrećem, da se njime služim i, kad ovo kažem, naročito su mi s uma smetnuta leđa i potiljak.

- Ja živim uporedo sa svojim užasima, nekako ravnopravno i mirno.  

- O svojoj vlastitoj knjizi mogu misliti jedno, a neko drugi nešto drugo. Čak i kada živi svoju knjigu, pisac se njome ograđuje. Nije li onda slava i poznatost spisateljev paradoks?

- Spaljujući svoje knjige (a kako se osjeća onaj ko ih spaljuje, zna samo onaj koji ih spaljuje), možda sam bar na trenutak ukazao na evropski sudbonosni krug u kojem Neron spaljuje Rim da bi napisao knjigu i u kojem knjiga Mein kampf spaljuje i knjige i ljude!

- Uviđam da sam te osluhnuo živote, i rugam se onome što sad činiš sa mnom.

Artur Šopenhauer

Artur Šopenhauer (Arthur Schopenhauer) 1788. - 1860. istaknuti je njemački filozof-idealist, utemeljitelj metafizičkog pesimizma. Naglašavao je iluzornost ljudske sreće i neizbježnost patnje, uvjetovane voljom za životom, i njenom povezanošču sa nezadovoljstvom ukorijenjenim u svakom biću. Schopnehaurer vidi ovaj svijet kao najgori mogući. Prema njemu, kada bi bio još samo malo gori, ne bi uopće mogao postojati, tačnije opstajati. Utjehu i zaborav za ljudske patnje i užase on nalazi u umjetnosti, posebno muzici. U politici je bio vrlo konzervativan. Bio je protivnik demokratije. Nagovještavao je sumrak zapadne građanske kulture, bio je tužan i smrknut, neki ga smatraju cinikom.

Schopenhaueru se, polazeći od humanističkih ideala, može štošta prigovoriti, ali sigurno ne izuzetno dobro poznavanje ljudi, velika umnost i nesumnjiva lična moralnost. Njegova je nauka umnogome bliska budističkom svjetonazoru. Koliko god idealističkog i humanističkog svjetonazora čovjek imao, sigurno nije nerazumno razmisliti o Schopenhauerovim mislima i porukama, te u realnom životu biti oprezan i suzdržan. Njegova najpoznatija djela su: Svijet kao volja i predodžba (1819.) i O ženama (1851.)

MISLI

- Bogatstvo je nalik na morsku vodu; što je više pijemo, to smo žedniji.

- Čast je, objektivno gledano, mišljenje drugih o nama, a subjektivno, naš strah od tog mišljenja.

- Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati vlastitu.

- Divljaci se uzajamno proždiru, a pitomi se uzajamno varaju.

- Društvenost spada u najopasnije sklonosti, budući da nas dovodi u dodir s ljudima od kojih je većina moralno hrđava a intelektualno tupa.

- Kao što je ljubav prema životu zapravo samo strah od smrti, tako se i društvenost ne zasniva na ljubavi prema društvu, nego na strahu od samoće.

- Ko je pametan, taj će u razgovoru manje misliti na ono o čemu govori, a više na onoga s kim razgovara. Ako tako bude činio, može biti uvjeren da neće reći ništa zbog čega bi se kasnije mogao kajati.

- Ko želi da se njegovoj riječi povjeruje, neka je izrekne hladno i bez strasti.

- Ljubomora se uvijek rađa s ljubavlju, ali ne umire uvijek s njom.

- Ljude u društvo tjera unutrašnja praznina i dosada. 

- Ako osjete da su nam potrebni, ljudi postaju obijesni i arogantni.

- Ljudi se hiljadu puta više trude da steknu materijalno nego duhovno bogatstvo, mada je sasvim sigurno, da našu sreću ćini ono što jesmo, a ne ono što imamo.

- Ono što znamo ima dvostruku vrijednost ako priznamo da ne znamo ono što ne znamo.

- Oženiti se znači svoja prava prepoloviti, a obaveze poduplati.

- Prijatelj svih nije ničiji prijatelj.

- Razum može zamijeniti gotovo svaki stupanj obrazovanja, ali obrazovanje ne može zamijeniti razum.

- Rijetko se nalazi ono što je pravo, a još rjeđe se cijeni.

- Sudbina miješa karte, a mi igramo.

- U starosti se čovjek bolje čuva od nesreće, a u mladosti je bolje podnosi.

- U svijetu uglavnom caruje zlo, a glavnu riječ ima glupost.

- Vjere su kao vatra: da bi svijetlile njima je potreban mrak.

- Vjerovanje i znanje odnosi se jedno prema drugome kao tasovi na vagi: koliko se jedan spusti, toliko se drugi digne.

- Zdravlje nadmašuje sva moguća dobra u tolikoj mjeri da je zdrav prosjak sretniji od bolesnog kralja.

- Zašto su obični ljudi tako društveni i prilagodljivi? Zato što lakše podnose druge nego sebe.

- Ne teži uman čovjek zadovoljstvu, nego nastoji izbjeći bol.

- Život nam nije dan da ga uživamo, nego da ga izdržimo.

- Najlakše se ruši sreća koja počiva na širokom temelju.

- Život, makar i dugovječan bio, prekratak je za ostvarenje velikih planova.

- Što manje vidimo, što se u užem krugu ljudi krećemo, što u manjim razmjerima djelujemo, to smo sretniji, pod uslovom da uspijevamo izbjeći dosadu.

- Ma koliko ljudi bili povezani prijateljstvima, ljubavlju i brakom, na kraju krajeva svaki je čovjek samo sebi iskreni prijatelj.

- Mudar čovjek, kad je to potrebno, smanjuje svoje potrebe da bi sačuvao isvoju slobodu.

- Pošto se prostaci ne mogu uzdići na razinu plemenitih ljudi, ne preostaje im drugo nego plemenite ljude nastojati povući na svoju razinu.

-Treba češće gledati na one kojima ide gore nego nama, nego na one kojima ide bolje.

- Svaki je dan jedan mali život, svako buđenje i ustajanje je jedno malo rođenje, svako svježe jutro je jedna mala mladost, a svako lijeganje i spavanje je jedna mala smrt.

- Većinom nas tek gubitak neke stvari poučava o njenoj vrijednosti.

- Uzaludno je nastojati mijenjati ljudsku individualnost.

- Što je čovjek savršeniji teže nalazi prijatelje, i veoma se raduje kada sretne nekog sličnog sebi.

- I u slučajevima velikog slaganja među ljudima česte su međusobne prolazne disharmonije uslijed različitosti trenutnog raspoloženja.

- Mudro je pokazivati se znancima i prijateljima u dužim vremenskim razmacima, jer vrijeme idealizuje sjećanje.

- Svako vidi drugoga u mjeri vlastitih duševnih značajki: prostak u boljima od sebe ne vidi ništa više od onog što postoji u njegovoj individualnosti, zato je za ljude viših sposobnosti bolje da se klonu prostijih od sebe.

- Ljudi, kao i djeca, postaju neučtivi kada smo prema njima previše popustljivi i ljubazni.

- Plemenite naravi često bivaju prevarene i zavedene od prostačke većine.

- Valja se brižljivo čuvati da o čovjeku s kojim smo se prvi puta sreli ne steknemo previše visoko mišljenje, jer se u većini slučajeva kasnije razočaramo.

- Kad se netko ponaša bezobzirno u malim stvarima, držeći samo do vlastite koristi i udobnosti, taj je sigurno bezobziran i u krupnim stvarima i zato ga se treba kloniti.

- Ljudi mijenjaju raspoloženje i ponašanje isto onako brzo, kako se mijenja njihov interes.

- Ljudi u pravilu nisu svjesni vlastitih nedostataka, ali zato odlično vide nedostatke drugih ljudi.

- Zbog urođenog egoizma ljudske naravi idealno prijateljstvo jedva da može postojati, ali tu i tamo ima međuljudskih odnosa s trunkom nečega takvog.

- Prijatelji kažu da su iskreni, a neprijatelji to sigurno jesu.

- Za napredovanje u društvu su najvažnija poznanstva i prijateljstva, stoga se ne smije  uznosit u odnosu na ljude nižih kvaliteta.

- Lako je ljude uvrijediti; stoga se treba uzdržavati od neumjesnih primjedbi u razgovoru.

- Da bi se mudro živjelo treba stalno imati na umu tok vremena i promjenjivost stvari.

- U ljudskom životu slučajnost igra tako veliku ulogu da nije mudro planirati suviše unaprijed.

- Mudar čovjek ni zbog čega ne upada u preveliko oduševljenje, ali ni u duboku tugu.

- Ljudska je sudbina općenito jadna i zla, ali to nipošto ne znači da ne treba izbjegavati zla koja se izbjeći mogu.

- Sve što se događa, događa se po nekoj nužnosti; svijest o tome može nam olakšati mirno podnošenje nesreća.

- Za loša djela se ispašta na onom svijetu, za gluposti na ovom.

- U svijetu uglavnom caruje zlo, a glavnu riječ ima glupost.

Ivan Sergejevič Turgenjev

Ivan Sergejevič Turgenjev (1818 - 1883), ruski književnik i vlastelin. Većinu života je proveo u Njemačkoj i Francuskoj gdje je bio u društvu velikih književnika poput Emila Zole, Gustava Floberta i braće Goncourt. Tako je stekao popularnost na zapadu i samim time imao uticaj na neke druge književnike. Njegova poznatija djela su zbirka novela Lovčevi zapisi (1852.), romani Rudin (1856.), Plemićko gnijezdo (1859.), Očevi i djeca (1862.) zatim zbirke crtica Pjesme u prozi (1878.) i Senilia (1882.).

Zajedno s mlađim kolegama Dostojevskim i Tolstojem je u velikoj mjeri doprinio da ruska književnost dobije svjetski status. Njegovo djelo Očevi i djeca smatra se jednim od najvažnijih romana 19. vijeka.

Turgenjev je bio impresioniran modernim društvom u Zapadnoj Evropi, pa se u domovinu vratio kao „zapadnjak", što je bila sušta suprotnost tadašnjem „slavenizmu“, i vjerovao je da Rusija može postati boljom zemljom imitirajući Zapad i ukidajući zastarjele institucije kao što je kmetstvo.

MISLI

- Duša nije jabuka, ne možeš je razdijeliti.

- Sreća je kao zdravlje - ako ga ne primjećuješ, znači da ga imaš.

- Prekomjeran ponos simbol je sitne duše.

- Ako vječno čekaš pravi trenutak nikada ništa nećeš započeti.

- Kad jednom priviknemo svoju savjest da nešto primi kao „nužno zlo”, to uskoro počinje sve više da nam izgleda kao nužno, a sve manje kao zlo.

- Beskorisno je čovjeku s predrasudama dokazivati neopravdanost njegovih predrasuda.

- Dobro po naredbi - nije dobro.

- Ima osmjeha gorih od suza.

- Istina koja nije izrečena u pravo vrijeme gora je od laži.

- Jeste li primijetili da čovjek koji je neobično rastresen u krugu svojih podređenih nikada nije rastresen pred svojim pretpostavljenima.

- Laž je isto tako živa kao i istina, ako ne još više.

- Ljubav ima svoje patnje za svako životno doba.

- Ljubav je jača od smrti i od straha pred smrću.

- Ljubavna pisma čitaju obično samo dvije osobe. Već trećoj osobi ona su nesnosna i smiješna.

- Neshvaćeni ostaju samo oni ljudi koji ili sami ne znaju šta hoće, ili nisu vrijedni da budu shvaćeni.

- Nevolja brzo stari.

- Postoje prilike u kojima je taktičnost neumjesna i gora od grubosti.

- Postoje tri vrste egoista: egoisti koji sami žive i daju drugima da žive, egoisti koji sami žive ali ne daju drugima da žive, i egoisti koji niti sami žive niti drugima daju da žive.

- Prve patnje, kao i prva ljubav, se ne ponavljaju.

- Riječ sutra izmišljena je za neodlučne ljude i za djecu.

- Suze su poput oluje, poslije njih čovjek je uvijek mirniji.

- Život kakav god da je bolji je od mašte, kao što je zdravlje bolje od bolesti.