Carstvo samoće

Neki ljudi misle da je “biti sam” loša stvar. Oni to tumače da ste anti-socijalni ili da ste nepoželjni. Ali, zapravo, biti sam nije nužno loša stvar, jer postoje mnoge pogodnosti koje dolaze kada naučite prihvatiti samoću. Nakon što naučimo uživati u samoći, pružit će nam se mogućnost da ozbiljnije rastemo kao osoba. Ovo su stvari koje će se dogoditi u vašem životu kada počnete uživati u samoći.

Obnovit ćete se.

Često puta kada smo okruženi drugim ljudima ulažemo puno energije. Pokušavamo usrećiti druge, nasmijati ih, gladiti njihov ego, čitati njihove emocije i sve ostalo što dolazi uz redovitu interakciju. Biti neprestano povezan s drugim ljudima može biti psihički iscrpljujuće. Malo samoće omogućuje nam ‘punjenje baterija’ i odmor od emocionalnog i psihičkog naboja kojeg donosi neprestana interakcija.

Više ćete razmišljati o svom životu.

Život se neprestano kreće ludo brzim tempom. Toliko brzo da je zapravo vrlo vjerojatno da rijetko kada imate malo vremena za sjesti u miru i razmišljati o svom životu. Samoća pruža savršenu priliku za malo reflektiranja. Budući da ulažete toliko vremena obrađujući misli i osjećaje drugih, samoća je najbolje vrijeme da se fokusirate na ono unutar vas. Samoća pruža savršeno okruženje za razmišljanje i reflektiranje o vašem životu.

Doći ćete u dodir sa svojim emocijama.

Opet, kada ste okruženi drugim ljudima svo vrijeme, vi stalno pokušavate čitati i udovoljavati emocijama drugih. U tolikoj mjeri da biste mogli završiti gubeći kontakt s vlastitim. Kada počnete uživati u samoći, dobit ćete veću perspektivu vlastitih emocija. Stvorit ćete dublje razumijevanje onoga što vas čini sretnim, što vas uznemirava i što vas rastužuje. S tim znanjem je onda lakše regulirati svoje emocije. Ali sve počinje s razumijevanjem kako se osjećate što proizlazi iz malo vremena provedenog u samoći.

Počet ćete raditi stvari u kojima zapravo uživate.​

Kada ste stalno u društvu drugih ljudi, uvijek činite kompromise kako bi pronašli rješenja u kojima cijela skupina može uživati. I na žalost, ono što vi želite, ne mora se uvijek poklopiti s onim što većina želi. Stoga je jednostavno uživati u samoći kada shvatite da to vam daje više slobode da radite ono što stvarno želite raditi.

Postat ćete produktivniji.

Biti u društvu drugih ljudi može biti zabavno, ali isto tako može ozbiljno utjecati na vašu produktivnost. Postoje slučajevi kad društvo drugih ljudi djeluje kao distrakcija od posla koji želite obaviti. Vrijeme provedeno u miru može biti najproduktivnije vrijeme vašeg života, uglavnom zato što je manje ometanja te se možete fokusirati i napraviti posao koji želite.

Uživat ćete u vašim odnosima još više.

Kada redovito provodite neko vrijeme sami i konačno počnete uživati u tome, spoznat ćete da ćete čak i više uživati u svojim odnosima s drugim ljudima. To je zato što vam vrijeme provedeno u miru pruža više osjećaja vrednovanja sebe. Samoća vam također pruža osjećaj zahvalnosti na svim velikim stvarima koje dolaze iz vaših odnosa s drugim ljudima, čega ranije uglavnom niste bili svjesni.

Osjećat ćete veću nezavisnost.

Nakon što počnete uživati u samoći, osjećat ćete se više sigurni u svoju sposobnost da zapravo budete sami., što, naravno, dovodi do većeg osjećaja neovisnosti. Više nećete osjećati taj strah ili goruću želju za društvom. Više nećete osjećati potrebu za stalnom interakcijom s drugim ljudima, ili tjeskobu kad oko sebe ne vidite nikoga.

Odmorit ćete se od stalnog pokušavanja da usrećite druge.

Život je ispunjen odnosima, a većina odnosa traju dok su obje strane usrećene. Ovisno o tome kakav je odnos, to se može pretvoriti u iscrpljujući posao. To se ne odnosi samo na bliske odnose, već na sve vrste odnosa. Kad ste sami, jedina osoba oko čije se sreće trebate brinuti u tom trenutku, ste vi. Možete si priuštiti stvari koje vas čine sretnim, ali na nekoga drugoga možda imaju suprotan učinak.

Nećete se morati nikome ispričavati nizašta.

Kada počnete uživati u samoći, brzo ćete vidjeti da se u samoći ne trebate nikome ispričavati za ono što ste učinili. Tako često, radimo stvari koje završavaju uznemirujuće za druge ljude, ili povrijede njihove osjećaje, a zatim se morate brzo ispričati za to. No, kada ste sami, ne morate se ikome ispričavati za išta. To uklanja puno pritiska u većini situacija. U samoći ne morate odmjeravati svaku izgovorenu riječ ili svaki potez jer se bojite da će se netko uvrijediti, rastužiti ili naljutiti.

Prestat ćete tražiti odobravanje.

Toliko često osjećamo potrebu da nas prijatelji i obitelj podrže u nečemu što namjeravamo napraviti. Stalno tražimo od drugih ljudi savjete o tome što bismo trebali učiniti. Naravno, postoje trenuci u kojima ne samo da je savršeno prihvatljivo pitati za savjet, već je to zaista i neophodno. No, postoje i trenuci u kojima smo savršeno sposobni djelovati sami, ali ipak u drugima tražimo odobravanje. Kada počnete više vremena provoditi u samoći, naučit ćete vjerovati svojim instinktima i donositi odluke bez potrebe za odobravanjem od strane drugih.

Šta ste prvo ugledali na slici

Šta ste prvo ugledali na slici.

Ono šta prvo vidite na slici otkriva šta vas čini sretnima u vezama i koji su vam aspekti bitni u ljubavi.

1. Čovjek na brodu

Vi ste osoba koja naporno radi te vas poštuju i cijene svi koji vas poznaju. Dobro čitate ljude i znate koju verziju sebe predstaviti ako želite privući nečiju simpatiju. To je korisna vještina, međutim, zbog toga vas drugi mogu doživljavati kao svojevrsnu zagonetku koju nitko ne zna riješiti. Složena ste osoba i budući da toliko vremena provodite predstavljajući samo jedan aspekt svoje osobnosti, možete se osjećati kao da vas nitko nikada nije imao priliku duboko upoznati. Jednostavno se opustite, jer ako si date vremena, na kraju ćete uspjeti. Koncentrirajte se na izgradnju dubljeg odnosa s nekim, a zatim učinite da sve vaše karakteristike zasjaju!

2. Zvjezdano nebo

Vi ste izuzetno radoznala osoba. U životu vas motivira vjerovanje da život na zemlji neće biti jedini. Ono što želite pronaći u ljubavi je duhovna veza. Za vas je ključno da vaš romantični život bude prostor zbog kojeg ćete osjećati mističnost postojanja. To ne znači da svoje ideje morate dijeliti s partnerom, ali više vas privlače ljudi koji sebi postavljaju duboka pitanja o svemiru. Vi želite osobu koja će cijeniti vašu prirodu i koja može satima razgovarati s vama gledajući u zvijezde.

3. More

Vi ste pojedinac koji se ponekad osjeća beznadno. Znate kako se pobrinuti za sebe, ali većinu vremena priželjkujete da se sve radikalno promijeni u vašem životu. Lako upadate u stresna stanja i teško se možete opustiti. Često se sažalijevate. Ono što doista trebate u ljubavnoj vezi je da se duhovno nahranite. Vi ste biće koje duboko želi da vam netko pomogne da izdržite tegobe svakodnevnog života, pripremi šalicu čaja i noću u krevetu sluša vaše anegdote.

4. Mnoštvo svjetlećih Mjeseca

Tvrdoglava ste osoba, odlučna i puna samokontrole. Potreban vam je partner koji je uvijek tu za vas i koji vas podržava, ali se ne boji izazvati vas. Potreban vam je netko snažnog karaktera, tko se ne boji reći kad ste u krivu ili ako se ne slaže s nečim. Želite da vas partner nauči novim stvarima, s kojima možete rasti iznutra.

Nismo mi umorni od života

Meša Selimović

Mehmed Meša Selimović je jedan od najvećih BiH pisaca. Rođen je u Tuzli 26. aprila 1910. godine. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Univerzitetu u Beogradu. Nakon što je diplomirao 1935. godine počinje raditi kao profesor u Tuzlanskim školama. Nakon drugog svjetskog rata obavlja raznovrsne političke i kulturne funkcije. Uređivao je list Brazde. Predavao je na Višoj pedagoškoj školi, bio docent na katedri za književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na kojem je predavao romantizam. Zatim se okušao u djelovanju kao slobodni umjetnik. Nakon toga bio je umjetnički direktor Bosna filma. Od 1957. godine je direktor Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu. 1961. godine je objavio svoj prvi roman "Tišine" za koji je dobio Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Zatim je postao glavni urednik izdavačke kuće Svjetlost, te predsjednik Udruženja književnika BiH. Bio je i glavni i odgovorni urednik časopisa za književost Život. 1966. godine mu je objavljen roman "Derviš i smrt", koji književna kritika smatra za prvorazredni događaj i književni domet BiH. Za roman je dobio veliki broj priznanja. Od 1968. godine je redovni član ANU BiH, te poslije i dopisni član SANU. 1971. godine je dobio počasni doktorat Univerziteta u Sarajevu. 1973. godine je preselio u Beograd, gdje je umro 11. jula 1982. godine. Pokopan je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu

Prvi roman "Derviš i smrt", je pisan živim stilom u kojemu se miješaju introspekcija, mudrosni sudovi o životu i ljudska drama derviškog šejha Nurudina. Ovo ostvarenje je univerzalne vrijednosti koje je privuklo pažnju čitalačke publike, dijelom i zbog magnetičnog spoja egzistencijalne drame i opojne rezignacije kojom zrači islamsko-orijentalni milje. Roman nije realistički prikaz derviša ili sufizma, islamskog misticizma, jer Nurudinove dileme postaju besmislene promatramo li ih u kontekstu čvrsto ukorijenjene religijske svijesti. Ovo djelo je uspjelo općeljudske dileme i muke postaviti u bosansko-islamski kontekst i smjestiti univerzalno u lokalno.

Sljedeći veliki roman "Tvrđava", prikaz je Sarajeva uoči Hoćimske bitke i odlikuje se širom paletom likova i većim brojem lirskih dijelova od "Derviša". Oba su djela bogata prigušenom emocionalnošću, sumračnim iskazima o ljudskoj sudbini, atmosferom koju je teško jednoznačno opisati i koja oscilira između smirenosti u prihvaćanju sudbine i bunta protiv neljudskih okolnosti te referencijama na historijski usud Bošnjaka muslimana. Glavni Selimovićevi romani velika su djela zreloga autora koji je harmonično spojio modernistički diskurs, narativne tradicije "pripovjedačke Bosne" i orijentalno-islamski senzibilitet.

MISLI

- Usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.

- Život ovog naroda je glad, krv, muka, bijedno tavorenje na svojoj zemlji i besmisleno umiranje na tuđoj.

- Ono što nije zapisano, i ne postoji, bilo pa umrlo.

- Uvijek je sumnjivo kad neko misli za sebe da je pametan.

- Ljudi se ustvari boje, zato su surovi.

- Osveta je kao pijanstvo, nikad nije dosta.

- Ja sam mali čovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih što se usuđujem da mislim.

- San je ono što se želi, a život je buđenje.

- Ništa nemam osim uvjerenja da sam častan, ako i to izgubim, biću ruševina.

- Kunem se vremenom, koje je početak i završetak svega, da je čovjek uvijek na gubitku.

- Čovjek je nepopravljiv i najčešće laže sam sebi.

- Nije čovjek ono što misli, već ono što čini.

- Ostaje tako da živi želja i vjera da će jednom doći sanjani raj, a s tom željom lakše se živi.

- Zlo se samo snagom dokazuje, sve ostalo pameću.

- Nezadovoljstvo je kao zvijer: nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača.

- Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo ni jedno živo biće.

- Najmanje se govori kad te se najviše tiče.

- Vrijeme uporno glođe čovjeku misao, i od nje ostaje kostur, blijeda uspomena bez pravog sadržaja.

- Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja.

- Mlade djevojke zamišljaju život i vjeruju riječima. Starice se boje smrti i s uzdahom slušaju o raju.

- Žena više voli nježnu riječ, makar bila i glupa, nego pametnu ako je gruba.

- Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze.

- Dvije su stvari beskrajne: svemir i ljudska glupost, mada za ovo prvo nisam siguran.

- Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti. Zlo nosimo u sebi kao izvornu strast, a može postati pogubno ako se predstavi kao jedino dobro.

- Ljudi preziru sve one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih. Navikni se na prezir ako želiš mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu.

- Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

- Svaka nepravda je jednaka, a čovjeku se čini da je najveća koja je njemu učinjena. A ako mu se čini, onda i jeste tako, jer ne može se misliti tuđom glavom.

- Hodat ćemo bez razloga, radovat ćemo se, bez razloga, smijat ćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

- Riječi možeš prosipati pred svima. Nije bitno. Riječi su jeftine. Tišine... 

E, tišine ne možeš poklanjati svima. 

U tišine stanu neki pogledi, neki uzdasi, neki otkucaji. Tišine ne lažu. 

lli ih osjetiš ili progovoriš. Tišinom srca pričaju. 

Ko ne razume tvoje tišine, ni riječi neće nikada.

- Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako mogu izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Čovjeka na vlasti potiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razboritost, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz Boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće.

- Ulizice to su za mene najgoru ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.

- Smatrao sam dužnošću i srećom da sebe i druge čuvam od grijeha. I sebe, uzalud je kriti. Grješne misli su kao vjetar, tko će ih zaustaviti? I ne mislim da je to veliko zlo. U čemu je pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladavaju? Čovjek nije Bog, i njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu, tako sam mislio. Sad o tome mislim drukčije. Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se više.

- Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja, ni čistog života.

- Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvaća sve uvjete, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, netko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji započinjati. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je promijeniti mjesto i nametne uvjete.

- Kasno je, sjećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo biti jer što nije bilo, nije ni moglo biti, a uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo.

- Ne osvajamo zemlju, već grumen za svoju stopu, ni planinu već sliku u svome oku, ni more već njegovu gibljivu čvrstinu i odsjaj njegove površine. Ništa nije naše osim varke, zato se čvrsto držimo za nju.

- Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, a život je ono što biva. Kako da ga uklopimo u zamisao a da ga ne oštetimo? Više je štete naneseno životu zbog sprečavanja grijeha nego zbog grijeha. Onda da živimo u grijehu? Ne. Ali ni zabrane ništa ne pomažu. Stvaraju licemjerje i duhovne bogalje.

- Ne postoji srednji put, onaj pravi, koji vodi naprijed, u stalnost, u mir i dostojanstvo, svi se krećemo u krugu, uvijek istim putem, koji vara, a samo se smjenjuju ljudi i naraštaji koji putuju, stalno varani.

- Život naroda je glad, krv, bijeda, mučno tavorenje na svojoj zemlji, i glupo umiranje na tuđoj. A velikaši će se vratiti kući, svi, da pričaju o slavi, i da preživjelima piju krv.

- Zar može čovjek tako potpuno uspavati svoju savjest? Zar može prekinuti misao, kao konac, i zabraniti sebi razmičljanje o posljedicama, ne želeći da zna za njih? Eto, izgleda da može. Nagon nas brani potpunim zaboravom, da bi nas spasao od mučenja zbog odgovornosti.

- Četrdeset mi je godina ružno doba: čovjek je još mlad kako bi imao želja, a već star da ih ostvaruje. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.

-Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za što znamo da će nas stići. Izuzetka nema, ni iznenađenja, svi putevi vode do nje, sve što činimo to je priprema, za nju, priprema čim zakmečimo udarivši čelom o pod, uvijek je bliže, nikad dalje. Pa, ako je jekin, zašto se čudimo kad dođe. Ako je ovaj život kratak prolazak što traje samo čas ili dan, zašto se borimo kako bi ga produžili dan ili sat. Zemaljski je život varljiv, vječnost je bolja.

- Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada.

- Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.

- Opet sam sam. Možda je i najbolje tako, ne očekuješ pomoć i ne bojiš se izdaje. Sam. Učinit ću sve što mogu, ne uzdajući se u podršku koje nema, i onda je moje sve što postignem, i zlo i dobro.

- Nikad ne žalite što ste upoznali neku osobu u svom životu. Jer dobre ti osobe daruju sreću, loše ti daju iskustvo, a zle ti daju lekciju. U svakom slučaju, dobijaš nešto i ne možeš nikako biti gubitnik, jer u životu, koliko si naučio, toliko si pobjedio.

- Jesen i oktobar, to nekakvo sjetno doba, to vrijeme kad vjetar čupa uspomene, trga dušu i vraća te tamo odakle misliš da si zauvijek pobjegao. A nisi i ne možeš.

- Rekao sam Hasanu da su ljudi, kao što je on, prava blagodat, poklon koji nam sam Bog šalje, i zaista mislim tako. On nekim nepoznatim čulom osjeti kome je pomoć potrebna i pruža je kao lijek. Čarobnjak, jer je čovjek. I nikad ne napušta onoga kome je pomogao, vjerniji nego brat. Najljepše je što njegovu ljubav ne treba ni zaslužiti. Da je trebalo da je zaslužim, ne bih je ni imao, ili bih je davno izgubio. On je čuva sam, on je poklanja, ne tražeći drugi razlog osim potrebe koju sam osjeća, ni druge naknade osim svog zadovoljstva, i tuđe sreće. Prihvatio sam nauk koji mi je dao, da „Čovjek dobija kad daje". (Derviš i smrt)

- Možda bi trebalo da ih mrzim ali ne mogu. Ja nemam dva srca jedno za mržnju drugo za ljubav. Ovo što imam sad zna samo za tugu. Moja molitva i moja pokora moj život i moja smrt sve to pripada Bogu stvoritelju svijeta. Ali moja žalost pripada meni. (Derviš i snrt)

Jovan Dučić

Zanimljive kuće

ZanimljivI stambeni objekti širom svijeta, koji su pored zanimljive estetike i dizajna našli i svoju upotrebnu vrijednost.

Dar al Hajar - Jemen

Bubble House - Francuska

Upside Down House Poland

Hang Nga Villa - Vietnam

Toilet-shaped House - South Korea

Shoe House - South Africa

Nautilus - Mexico

Hanging Room - British Columbia

Wooden Skyscraper - Russia

Crooked House - Poland

Zanimljive skulpture

Hajnrih Hajne

Hajnrih Hajne (Christian Johann Heinrich Heine) je bio veliki njemački pjesnik u periodu prelaza romantizma ka realizmu. Rođen je 13. decembra 1797. godine u Dizeldorfu, u bogatoj porodici jevrejskog bankara i trgovca. Pokušao je da se posveti običnoj građanskoj karijeri, ali ne uspjeva. U Dizeldorfu je u to vrijeme bio snažan uticaj francuza, pa je to u pjesniku probudilo izrazitu antipatiju prema Pruskoj. Godine 1817. piše prve ljubavne pjesme, koje su objavljene u jednom njemačkom časopisu. U Bonu započinje studije prava, filozofije i književnosti, a 1821. godine se prebacuje na Univerzitet u Berlinu, gdje ima priliku da sluša Hegela i mnoge druge ugledne profesore.

Zbog krize u svojoj zemlji, Hajne odlučuje da se preseli u mnogo slobodniju Francusku. Tamo je počeo da posjećuje njemačke emigrante (Humbolt, Vagner), kao i mnoge francuske intelektualce (Balzak, Viktor Igo). Godine 1835. objavljuje važnu studiju o historiji filozofije i religije u Njemačkoj, koja iste te godine biva zabranjena. U tim godinama, u kojima je boravio u Francuskoj, sarađivao je s različitim njemačkim časopisima, a istovremeno je pisao na francuskom o situaciji u Njemačkoj. Hajne je objavio i mnoge satirične spise, kao i dvije satirične pjesme Ata Trol 1843. i Njemačka-jedna zimska priča 1844. Ona postaje jedna od najvažnijih knjiga u njemačkoj književnosti. Ima politički karakter i u njoj Hajne otvoreno priznaje uticaj Karla Marksa, s kojim je bio u prijateljskim odnosima. Zbirku poezije Romansero objavljuje 1851. gdje s dubokom filozofskom i etičkom ozbiljnošću opisuje patnje koje je podnosio zbog bolesti (atrofija mišića) i zbog koje je ležao u krevetu osam dugih godina. Djelo Razni spisi iz 1854. sadrži rasprave o jevrejskoj i kršćanskoj vjeri, liberalizmu i komunizmu. Ovo djelo označava kraj njegove političke i književne aktivnosti. Umire u Parizu 17.02 1856.

Kraj tanana šadrvana

gdje žubori voda živa,

šetala se svakog dana

sultanova kćerka mila.

Svakog dana jedno ropče

stajalo kraj šadrvana,

kako vr'jeme prolazilo,

ropče blijeđe, blijeđe bilo.

Jednog dana pitala ga

sultanova kćerka draga:

"Kazuj, robe, odakle si,

iz plemena kojega si?"

Ja se zovem El Muhammed,

iz plemena starih Azra,

što za ljubav život gube

i umiru kada ljube!

Hajnrih Hajne je autor ove prekrasne sevdalinke, čiji je originalni naslov "Der Asra". Prevedena je na bosanski jezik od strane prevodioca i književnika Safvet-beg Bašagića. Melanholična melodija i stihovi o tragičnoj i silnoj ljubavi generacijama su oduševljavali brojne poklonike sevdalinke.Ova pjesma je vjerovatno nastala 1845. ili 1846. godine u Parizu. Kod Hajnea je Orijent predstavljao mjesto sretnih i nesretnih, jednostavnih i rafiniranih osjećaja. U mnogim njegovim pjesmama Orijent ima važnu ulogu.

Kraj tanana šadrvana, gdje žubori voda živa, smještena je radnja o neuzvraćenoj i nemogućoj ljubavi roba El-Muhameda prema sultanovoj kćerki. Ostali smrtnici bi preboljeli tu nemoguću ljubav, ali za El-Muhameda to nije bilo moguće. Ljubav i smrt su za njega bili jedno.

Književnik Dževad Karahasan kaže da je jedna od najljepših ljubavnih legendi na islamskom Orijentu, legenda o narodu i plemenu Uzrita (Azra). Oni vole tako snažno da tu ljubav ne mogu izdržati. Slabo ljudsko tijelo tu ljubav, tako silnu, bitnu i moćnu, ne može podnijeti. To je čudesan motiv koji je Hajnea inspirisao da napiše tu pjesmu.

Ovu pjesmu su izvodili Himzo Polovina i Zaim Imamović. Azra (grupa), Zvonko Bogdan, Amira Medunjanin i drugi. Hanka Paldum ju je otpjevala na njenom izvornom njemačkom jeziku. Branimir Štulić je po ovoj pjesmi dao ime svojoj muzičkoj grupi "Azra". Posljednja dva stiha posljednje strofe bili su inspiracija u pjesmi Crvene jabuke "Sa tvojih usana".

MISLI

- Gdje se knjige spaljuju, spaljivat će se i ljudi.

- Ko nezgrapnom rukom posegne za ružom, neka se ne žali što ga bode trnje.

- Muzika svadbene povorke uvijek me podsjeća na muziku vojnika koji ide u rat.

- Pariz je zapravo Francuska, Francuska je samo periferija Pariza.

- Samo nam srodna bol izmami suzu, i svako zapravo i plače zbog sebe.

- Sućut je posljednja posveta ljubavi, možda i ljubav sama.

- U mladosti je ljubav burnija, ali ne tako jaka, tako svemoćna kao kasnije.

- Zločinci nose često u srcu više čovječnosti nego oni hladni, besprijekorni građani vrline, u čijim se bijednim srcima ugasila snaga zla, ali i snaga dobra.

- Moramo oprostiti svojim neprijateljima, ali ne prije nego što budu obješeni.

- Pametan čovjek primjećuje sve. Glupi ima za sve poneku primjedbu.

- Ljepota svijeta uvijek je adekvatna duhu koji ga posmatra. Dobar čovjek nalazi ovdje svoj raj, dok zao već ovdje uživa svoj pakao.

- Ne dopustite mi da postanem staro gunđalo koje iz zavisti sikće na mlađe duhove, ili plačljivi kukavac koji neprestano roni suze nad dobrim starim vremenima.

Emil Zola

Johan Volfgang Gete

Johan Volfgang Gete (Johann Wolfgang von Goethe) 1749. - 1832. je največi i najsvestraniji njemački književnik, filozof i naučnik. U svojoj mladosti se priključio književnom Sturm und Drang pokretu i sa svojim romanom Jadi mladog Vertera te dramom Faust pomogao njemačkoj i evropskoj književnosti da iz neo-klasicizma prijeđe u romantizam. Njegovo djelo obuhvata gotovo sve književne rodove. Poznat je i po svojim dostignućima na polju fizike i biologije koja će poslije poslužiti kao inspiracija za Darwinovu teoriju evolucije. Još za života postao je spomenik njemačkog klasičnog humanizma. Po Goetheu je 1932. Frankfurtski univerzitet preimenovan u Johann Wolfgang Goethe Univerzitet.

MISLI

- Najveći čovjek uvijek ostaje dijete.

- Naše strasti su prave ptice feniksi: kad stara izgori, iz njenog pepela se odmah diže nova.

- Ne moramo posjećivati umobolnicu da bi pronašli poremećene umove; naša planeta je umobolnica svemira.

- Nesreća oblikuje čovjeka i prisiljava ga da upozna samoga sebe.

- Nezahvalnost je ipak oznaka slabih. Ja još nikad nisam vidio da je pravi čovjek nezahvalan.

- Nikad nije zaista ljubio onaj koji misli da je ljubav prolazna.

- Ništa tako moćno, tako snažno ne otkriva čovjekovu narav kao smijeh.

- Pakost ne traži razlog, već samo uzroke.

- Pametnom čovjeku je gotovo sve smiješno, mudrome gotovo ništa.

- Plemenit čovjek privlači plemenite ljude i zna kako će da ih zadrži.

- Podcjenjivati neprijatelja prije smrti je glupost, poslije pobjede podlost.

- Podijeljena radost je udvostručena radost.

- Reci mi s kim se družiš pa ću ti reći ko si. Znam li čime se baviš, tad znam šta možeš postati.

- Sa znanjem raste i sumnja.

- Samo nas nedaće života uče da cijenimo dobar život.

- Samo se nikad ne daj navesti na prepirku! Mudri upadaju u neznanje kad se prepiru sa neznalicom.

- Slobodni ste ako vam je savjest čista.

- Sretan je i velik zaista samo onaj koji ne mora ni vladati ni pokoravati se da bi mogao nešto biti.

- Sretan je onaj kome je majka priroda dala ljepotu, jer ga ona svugdje preporučuje i on nigdje nije stranac.

- Svaka smjela ideja u početku izgleda kao ludost.

- Svako želi biti neko. Niko se ne želi potruditi oko toga.

- Svi ljudi bivaju u svojim nadama razočarani, u svojim iščekivanjima prevareni.

- Teškoće rastu što se više približujemo cilju.

- Uvijek imamo dovoljno vremena ako ga koristimo pravilno.

- Vedrom se i svijet čini vedrim.

- Za stado, svakako, nije dobro ako mu je pastir – ovca.

- Zlato kupuje glas gomile, ali ti neće pribaviti ni jedno jedino srce.

- Život je najljepši pronalazak prirode, a smrt njena vještina, da što bolje iskoristimo život.

- Naime, tek ako suosjećamo, imamo čast o tomu govoriti.

- Jeste, ja sam samo bludeći putnik, gost i došljak na ovoj zemlji! A zar ste vi nešto više

Lav Nikolajevič Tolstoj

Safet Zec

Safet Zec je BiH akademski slikar i grafičar. Rođen je 1943. u Rogatici. Školu primjenjenih umjetnosti je završio u Sarajevu 1964. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu 1969. te 1972. u istom gradu završio postdiplomski studij. Sedamdesetih godina za likovnu kritiku postaje jedan od glavnih eksponata poetskog realizma. Početkom devedesetih godina jedan je od najznačajnijih umjetničkih stvaralaca u zemlji. Do 1989. živi i radi, sa porodicom, u Beogradu. Narednih godina je ponovo u Sarajevu. Tu ga 1992. zatiče rat, zbog kojeg napušta grad i zemlju. Iste godine dolazi u Italiju, u Udine.

Priredio je preko 70 samostalnih izložbi u domovini i velikim metropolama širom svijeta. Član je svih značajnih umjetničkih asocijacija u Evropi, također je član ULUBiH-a. Za svoj rad je dobio preko 20 stručnih nagrada i priznanja. Godine 2007. dodijeljen mu je Orden za umjetnost i književnost Republike Francuske, proglašen je vitezom umjetnosti. Njegova djela su u značajnim evropskim i svjetskim galerijama i privatnim kolekcijama.

Živio i radio u Beogradu do 1989. godine, a potom u Sarajevu do 1992. godine. Danas živi i radi u Veneciji, Sarajevu, Parizu i Počitelju.

Mersad Berber

Nismo mi umorni od života

Nismo mi umorni od života, umorni smo od razočarenja, povreda i izdaja drugih, umorni smo od neljudskog ponašanja na koje su ljudi navikli rješavati stvari. Umorni smo od samosažaljenja u kojem sebe gledamo samo kao žrtve okolnosti i drugih ljudi bez ikakve mogućnosti da sami nešto promijenimo. Umorni smo od neprestanih strahova da ćemo pasti, izgubiti, biti  izmanipulirani, ostavljani, a na koncu vidimo da smo samo zaglibili u nekoj slijepoj ulici bez mogućnosti da vidimo bolje sutra.

Nismo mi umorni od života, umorni smo od okretanja natrag, neprestanog gledanja u prošlost, traženja u njoj zlatnih vremena i sjećanja na bolje dane koji se više neće ponoviti. Umorni smo od osjećaja da nam uvijek nešto nedostaje da bismo bili potpuni, sretni i snažni. Umorni smo od riječi koje smo izgovorili a shvatili da nam ništa dobro nisu donijele, umorni smo od očekivanja da će sutra život biti bolji a sve je nastavilo istim tokom.

Nismo mi umorni od života, umorni smo od dokazivanja drugima da smo u pravu, dokazivanja svojih ideja, snova, vjerskih uvjerenja. Umorni smo od osjećaja manje vrijednosti, manjka vjernosti sebi, neautentičnosti u kojima se pojavila tjeskoba, briga i ostali osjećaji koji su učinili da potonemo i pitamo se ćemu život i isplati li se živjeti. Umorni smo da neprestano ponavljamo iste pogreške a ništa od njih ne učimo.

Nismo mi umorni od života, mi smo željni života, željni smo onih lijepih osjećaja, željni pažnje, nježnosti, lijepih riječi, željni da netko kaže da nas voli i da uzvratimo ljubav. Željni smo nasloniti se na nečije rame, slušati nečiji glas i čuti otkucaje nečijeg srca.

Želimo to, nismo umorni od toga!

Mario Žuvela

Neodlučna žaba je skuhana žaba