Merilin Monro

Merilin Monro (Marilyn Monroe) 1926. - 1962. je bila američka glumica, pjevačica, model i plesačica. Glumila je u brojnim uspješnim holivudskim filmovima pedesetih godina 20-tog vijeka, a njezino najveće glumačko ostvarenje bila je uloga u filmu "Neki to vole vruće". Iako su je svi smatrali samo lijepom, Marilyn je znala misliti, a neke od svojih mudrosti podijelila je s obožavateljima.

- Vjerujete u laži, da biste na kraju naučili da ne vjerujete nikome osim sebi. Ponekad, dobre stvari padaju, tako da možete očekivati da će više dobrih stvari pasti i na vas.

- Ja sam sebična, nestrpljiva i pomalo nesigurna. Ponekad pravim greške, ponekad sam izvan kontrole i s vremena na vrijeme teška za rukovanje. Ali ako me ne možeš podnijeti kada sam najgora, sigurno me ne zaslužuješ ni kada sam najbolja.

- Ljepota je u nesavršenosti. Ludilo je genijalno i bolje je biti apsolutno smiješan nego apsolutno dosadan.

- Glupo je plašiti se. I kajati, isto tako.

- Holivud je mjesto gdje će vam platiti hiljadu dolara za poljubac i pedeset centi za dušu. Znam, jer sam dovoljno puta odbila prvu ponudu i još uvijek se držim druge.

- Ženama koje teže da budu jednake s muškarcima, nedostaje ambicija. Ne smeta mi život u muškom svijetu, sve dok mogu biti žena u njemu.

- Karijera je prekrasna, ali ne možete se sklupčati uz nju u hladnim noćima.

- Da sam poštovala sva pravila, nikada nigdje ne bih stigla.

- Psi me nikada nisu ugrizli. Samo ljudi.

- Ako možete navesti ženu da se smije, možete je navesti na bilo što.

- Pravi ljubavnik je čovjek koji te uzbudi i kad te poljubi u čelo, kad ti se smije u oči ili kad samo zuri u prazan prostor.

- Mudra djevojka poljubi, ali ne voli, sluša, ali ne vjeruje, i ostavlja prije nego što je ostavljena.

- Vrlo često je dovoljno samo biti pored nekoga. Nije potreban dodir. Čak ni razgovor. Dovoljan je samo osjećaj koji prolazi između vas dvoje. Vi znate da niste sami.

- Bolje je da vas zamrze zbog onoga što jeste, nego da vas vole zbog onoga što niste.

- Ako si odlučio da imaš dva lica, učini da bar jedno od njih bude lijepo.

Gledala sam one koje volim najviše na svijetu, kako odlaze zauvijek.

Vidjela sam one koje sam voljela kako mi okreću leđa.

Vidjela sam i one koji me nikada nisu voljeli kako mi prilaze, tiho, na prstima.

Bilo mi je teško, lomila sam se na komadiće, pa sastavljala.

Padala, ustajala, puzala...

Ipak najgore mi je bilo kada sam u ogledalu gledala lik nepoznate žene i molila je da mi vrati mene, onu staru.

Preživi čovjek sve, stisne zube i oprosti...

Ali preživjeti sebe u najgorim trenucima i izboriti se sam sa sobom, teško.

Nijedno čekanje ne pada teže od onog kad čekaš da se vratiš samom sebi.

Edvard Munk

Edvard Munk (Edvard Munch) je rođen 12. decembra 1863. godine u Norveškoj i rastao je okružen smrću, bolešću i vjerskim fanatizmom svoga oca. Još dok je bio vrlo mali njegova majka a potom i sestra preminule su od posljedica tuberkuloze. Druga njegova sestra imala je psihičke probleme. Povrh svega, odrastao je okružen bolesnom djecom iz siromašnih porodica koju je njegov otac, inače ljekar, besplatno liječio načinivši od porodične kuće ordinaciju. I on sam bio je krhkog zdravlja čitavog života. Bolesno dijete, majka koja umire, uzglavlje pokojnika bili su prečesti motivi njegovih dela, obojeni sumornim bojama.

Školovanje je, najprije, otpočeo na Tehničkom fakultetu u Oslu, ali ga je umjetnost s kojom se srodio još od malena navela da napusti ovaj fakultet i uči slikarstvo na Kraljevskoj akademiji za dizajn. Međutim, zbog sukoba s profesorima nije se zadržao ni na akademiji već je donio odluku da se pridruži grupi slobodnih umjetnika. U njihovim krugovima razmatrali su se tada nešto drugačiji pristupi stvaranju. Na pomolu je bio sasvim novi umjetnički izraz koji se javljao kao suprotnost impresionizmu, stavljajući akcenat na ljudska osjećanja proizišla iz socijalnih i psiholoških nagona, a bacajući sjenku na slikanje mrtvih priroda i pejzaža.

Vječito nespokojan, pomalo morbidan pesimist, u strahu od samoće ljudskog bića, podjednako u gužvi velegrada kao i pred uznemirujućom veličinom prirode, on je spomenuta raspoloženja prenosio i na platno, služeći se linijama koje se izdužuju i povijaju, kao i tonovima boja koje djeluju melankolično. Takvu atmosferu stvorio je na slikama Krik, Tjeskoba, Na mostu i drugim. Na Munkovim slikama možemo zapaziti novoizgrađeni izraz. Ljudi na njegovim slikama naglašenih su podočnjaka i upalih očiju - često podsjete na aveti. Obavijeni crnilom garderobe i teških sjenki koje ih prate, simbolišu melankoliju, strah, nemire, depresiju, usamljenost, bolest. Munka ova psihološka stanja prate čitavog života, a u svom stvaralaštvu vidi način da ih iskaže i s njima se suoči.

Prvo veće izlaganje Munk je imao u Njemačkoj 1892. Ova izložba privukla je veliku pažnju kritičara i vlasti. Novine koje su uvedene smatrane su sramotom i ruglom umjetnosti. I kasnije će ekspresionizam biti oštro osuđivan od strane nacista − iskazivanje osjećanja smatrano je slabošću koju viša rasa sebi nije smjela da dopusti. Fijasko koji je njegova izložba doživjela u Berlinu Munka nije obeshrabrio. Nastavio je dalje sa slikanjem i izlaganjem u Oslu i Parizu. 1902. godine u Berlinu je ponovo bila organizovana njegova velika izložba na kojoj je predstavio slike iz serije pod nazivom “Friz života”. Ovoga puta, izložba je protekla u miru. Munk je ostatak života proveo u Norveškoj stvarajući povučeno i bez puno buke. Preminuo je 1944. godine u osamdesetoj godini.

Neka od najpoznatijih Munkovih djela:

Krik je najpoznatija slika norveškog ekspresionista Edvarda Munka koja prikazuje užasnutu, pomalo demonsku figuru kako stoji na mostu nasuprot krvavocrvenog neba. Slika bi trebala simbolizirati ljudsku vrstu nadjačanu osjećajem egzistencijalnog straha i tjeskobe. Pejsaž u pozadini je Oslofjord, gledan s jednog brda nedaleko od Osla.

Naga djevojčica u pubertetu sjedi na postelji. Ona je spontana, prisutna, nagonski nepovjerljiva prema svjetu, ali očigledno nesvjesna njegove težine, koju samo intuitivno osjeća. Bez obzira na svu nježnost i čistotu koja zrači iz njene figure, oko nje su naslikani elementi koji nagovještavaju svu surovost života.

Anksioznost je ulje na platnu slika koja je nastala 1894. Mnogi likovni kritičari smatraju da je anksioznost usko povezana s Munkovom više poznatim djelom "Krik". Lica pokazuju oćaj a tamne boje pokazuju njihovo depresivno stanje. Mnogi kritičari vjeruju da ovo djelo pokazuje bol i tugu, koji su česti osjećaji svih ljudi.

Madonna je slika za koju je Munk napravio mnogo reprodukcije. Iako je vrlo jedinstven prikaz, ova slika prikazuje Mariju, Majku Isusovu. Za razliku od tipičnih prikaza Marije kao potpuno odjevena, časne žene, ovaj komad je prikazuje kao potpuno razvijenu, spolno zrelu ženu. 

Melankolija je slika ulje na platnu slikana tokom razdoblja 1891-93. Slika prikazuje čovjeka s glavom u ruci zadubljenog u svoje raspoloženje na rubu obale. Inspiracija za sliku je bila nesretna romantična veza u koju je bio ukljućem Munkov prijatelj Jappe Nilssen. U slici je čovjek na desnoj strani, a raspoloženje mu predstavljaju valovite obale što se pružaju prema lijevo. Krajolik predstavlja Asgardstrand plažu gdje je Munk proveo ljeto od 1889.

Artur Šopenhauer

Artur Šopenhauer (Arthur Schopenhauer) 1788. - 1860. istaknuti je njemački filozof-idealist, utemeljitelj metafizičkog pesimizma. Naglašavao je iluzornost ljudske sreće i neizbježnost patnje, uvjetovane voljom za životom, i njenom povezanošču sa nezadovoljstvom ukorijenjenim u svakom biću. Schopnehaurer vidi ovaj svijet kao najgori mogući. Prema njemu, kada bi bio još samo malo gori, ne bi uopće mogao postojati, tačnije opstajati. Utjehu i zaborav za ljudske patnje i užase on nalazi u umjetnosti, posebno muzici. U politici je bio vrlo konzervativan. Bio je protivnik demokratije. Nagovještavao je sumrak zapadne građanske kulture, bio je tužan i smrknut, neki ga smatraju cinikom.

Schopenhaueru se, polazeći od humanističkih ideala, može štošta prigovoriti, ali sigurno ne izuzetno dobro poznavanje ljudi, velika umnost i nesumnjiva lična moralnost. Njegova je nauka umnogome bliska budističkom svjetonazoru. Koliko god idealističkog i humanističkog svjetonazora čovjek imao, sigurno nije nerazumno razmisliti o Schopenhauerovim mislima i porukama, te u realnom životu biti oprezan i suzdržan. Njegova najpoznatija djela su: Svijet kao volja i predodžba (1819.) i O ženama (1851.)

MISLI

- Bogatstvo je nalik na morsku vodu; što je više pijemo, to smo žedniji.

- Čast je, objektivno gledano, mišljenje drugih o nama, a subjektivno, naš strah od tog mišljenja.

- Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati vlastitu.

- Divljaci se uzajamno proždiru, a pitomi se uzajamno varaju.

- Društvenost spada u najopasnije sklonosti, budući da nas dovodi u dodir s ljudima od kojih je većina moralno hrđava a intelektualno tupa.

- Kao što je ljubav prema životu zapravo samo strah od smrti, tako se i društvenost ne zasniva na ljubavi prema društvu, nego na strahu od samoće.

- Ko je pametan, taj će u razgovoru manje misliti na ono o čemu govori, a više na onoga s kim razgovara. Ako tako bude činio, može biti uvjeren da neće reći ništa zbog čega bi se kasnije mogao kajati.

- Ko želi da se njegovoj riječi povjeruje, neka je izrekne hladno i bez strasti.

- Ljubomora se uvijek rađa s ljubavlju, ali ne umire uvijek s njom.

- Ljude u društvo tjera unutrašnja praznina i dosada. 

- Ako osjete da su nam potrebni, ljudi postaju obijesni i arogantni.

- Ljudi se hiljadu puta više trude da steknu materijalno nego duhovno bogatstvo, mada je sasvim sigurno, da našu sreću ćini ono što jesmo, a ne ono što imamo.

- Ono što znamo ima dvostruku vrijednost ako priznamo da ne znamo ono što ne znamo.

- Oženiti se znači svoja prava prepoloviti, a obaveze poduplati.

- Prijatelj svih nije ničiji prijatelj.

- Razum može zamijeniti gotovo svaki stupanj obrazovanja, ali obrazovanje ne može zamijeniti razum.

- Rijetko se nalazi ono što je pravo, a još rjeđe se cijeni.

- Sudbina miješa karte, a mi igramo.

- U starosti se čovjek bolje čuva od nesreće, a u mladosti je bolje podnosi.

- U svijetu uglavnom caruje zlo, a glavnu riječ ima glupost.

- Vjere su kao vatra: da bi svijetlile njima je potreban mrak.

- Vjerovanje i znanje odnosi se jedno prema drugome kao tasovi na vagi: koliko se jedan spusti, toliko se drugi digne.

- Zdravlje nadmašuje sva moguća dobra u tolikoj mjeri da je zdrav prosjak sretniji od bolesnog kralja.

- Zašto su obični ljudi tako društveni i prilagodljivi? Zato što lakše podnose druge nego sebe.

- Ne teži uman čovjek zadovoljstvu, nego nastoji izbjeći bol.

- Život nam nije dan da ga uživamo, nego da ga izdržimo.

- Najlakše se ruši sreća koja počiva na širokom temelju.

- Život, makar i dugovječan bio, prekratak je za ostvarenje velikih planova.

- Što manje vidimo, što se u užem krugu ljudi krećemo, što u manjim razmjerima djelujemo, to smo sretniji, pod uslovom da uspijevamo izbjeći dosadu.

- Ma koliko ljudi bili povezani prijateljstvima, ljubavlju i brakom, na kraju krajeva svaki je čovjek samo sebi iskreni prijatelj.

- Mudar čovjek, kad je to potrebno, smanjuje svoje potrebe da bi sačuvao isvoju slobodu.

- Pošto se prostaci ne mogu uzdići na razinu plemenitih ljudi, ne preostaje im drugo nego plemenite ljude nastojati povući na svoju razinu.

-Treba češće gledati na one kojima ide gore nego nama, nego na one kojima ide bolje.

- Svaki je dan jedan mali život, svako buđenje i ustajanje je jedno malo rođenje, svako svježe jutro je jedna mala mladost, a svako lijeganje i spavanje je jedna mala smrt.

- Većinom nas tek gubitak neke stvari poučava o njenoj vrijednosti.

- Uzaludno je nastojati mijenjati ljudsku individualnost.

- Što je čovjek savršeniji teže nalazi prijatelje, i veoma se raduje kada sretne nekog sličnog sebi.

- I u slučajevima velikog slaganja među ljudima česte su međusobne prolazne disharmonije uslijed različitosti trenutnog raspoloženja.

- Mudro je pokazivati se znancima i prijateljima u dužim vremenskim razmacima, jer vrijeme idealizuje sjećanje.

- Svako vidi drugoga u mjeri vlastitih duševnih značajki: prostak u boljima od sebe ne vidi ništa više od onog što postoji u njegovoj individualnosti, zato je za ljude viših sposobnosti bolje da se klonu prostijih od sebe.

- Ljudi, kao i djeca, postaju neučtivi kada smo prema njima previše popustljivi i ljubazni.

- Plemenite naravi često bivaju prevarene i zavedene od prostačke većine.

- Valja se brižljivo čuvati da o čovjeku s kojim smo se prvi puta sreli ne steknemo previše visoko mišljenje, jer se u većini slučajeva kasnije razočaramo.

- Kad se netko ponaša bezobzirno u malim stvarima, držeći samo do vlastite koristi i udobnosti, taj je sigurno bezobziran i u krupnim stvarima i zato ga se treba kloniti.

- Ljudi mijenjaju raspoloženje i ponašanje isto onako brzo, kako se mijenja njihov interes.

- Ljudi u pravilu nisu svjesni vlastitih nedostataka, ali zato odlično vide nedostatke drugih ljudi.

- Zbog urođenog egoizma ljudske naravi idealno prijateljstvo jedva da može postojati, ali tu i tamo ima međuljudskih odnosa s trunkom nečega takvog.

- Prijatelji kažu da su iskreni, a neprijatelji to sigurno jesu.

- Za napredovanje u društvu su najvažnija poznanstva i prijateljstva, stoga se ne smije  uznosit u odnosu na ljude nižih kvaliteta.

- Lako je ljude uvrijediti; stoga se treba uzdržavati od neumjesnih primjedbi u razgovoru.

- Da bi se mudro živjelo treba stalno imati na umu tok vremena i promjenjivost stvari.

- U ljudskom životu slučajnost igra tako veliku ulogu da nije mudro planirati suviše unaprijed.

- Mudar čovjek ni zbog čega ne upada u preveliko oduševljenje, ali ni u duboku tugu.

- Ljudska je sudbina općenito jadna i zla, ali to nipošto ne znači da ne treba izbjegavati zla koja se izbjeći mogu.

- Sve što se događa, događa se po nekoj nužnosti; svijest o tome može nam olakšati mirno podnošenje nesreća.

- Za loša djela se ispašta na onom svijetu, za gluposti na ovom.

- U svijetu uglavnom caruje zlo, a glavnu riječ ima glupost.