Rodna kuća Ive Andrića

Ivo Andrić je jedan od najboljih književnika našeg govornog podrućja. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1961. godine za ukupno književno dijelo, s romanom "Na Drini Čuprija" kao vrhuncem tog djela. Ostavio je veliki književni opus za svog života sa lićnim osvrtom na stvarnost koju je pisao u svojim romanima. 

Ivo Andrić rođen je 9. oktobra 1892. godine u Travniku. Andrićevi roditelji su živjeli u Sarajevu. Ivo se rodio prilikom majčine posjete rodbini. Kad su Andriću bile dvije godine, otac mu umire od tuberkuloze, te ga majka odvodi kod muževe sestre u Višegrad. U Višegradu završava osnovnu školu, a potom se vraća majci u Sarajevo, gdje 1903. godine upisuje Veliku gimnaziju u Sarajevu. Tada počinje pisati poeziju, a 1911. godine u časopisu Bosanska vila objavljuje svoju prvu pjesmu "U sumrak".

Rodna kuća Ive Adrića sačuvana je do danas i služi kao spomen-kuća, muzej. Kuća je bila srušena 1970-tih godina, pa je ponovno sagrađena. Namještaj koji se nalazi u kući prikupljen je u Travniku i okolini za potrebe muzeja. Rodnu kuću Andrića krasi tipični namještaj sličan onome korištenom za vrijeme osmanske vladavine. Posjetioci mogu vidjeti raznolike stvari korištene u tom periodu, kao i veliki broj Andrićevih knjiga na raznim jezicima.

Leonardo da Vinči

Leonardo da Vinči (Leonardo da Vinci) 1452 - 1519, je italijanski slikar, arhitekt, pronalazač, muzičar, kipar, izumitelj, matematičar i inženjer. Najveći genij renesanse, čovjek koji utjelovljuje renesansni ideal svestrana čovjeka, neutažive znatiželje i žudnje za novim spoznajama. Nabrajanje njegovih neumjetničkih interesa graniči s neshvatljivim: anatomija, botanika, kartografija, geologija, matematika, aeronautika, optika, mehanika, astronomija, hidraulika, akustika, niskogradnja, tehnika proizvodnje oružja, planiranje gradova. 

Njegove slike Posljednja večera (1495-97) i Mona Lisa (1503-06) spadaju među najpopularnije i najuticajnije slike renesanse, dok njegovi spisi odražavaju duh naučnog istraživanja i mehaničke inventivnosti koja je bila vjekovima ispred svoga vremena. Leonardo da Vinci je bio prvi umjetnik koji je afirmisao tehniku slikanja sfumato, a posebno je vidljiva na njegovim remek djelima.

U vrijeme humanizma i renesanse, svestranost je bila visoko postavljena kvaliteta, no nije bez razloga bila rijetka. Leonardova svestranost bila je njegova duhovna snaga, koja je u njemu generirala neograničenu žudnju za znanjem i koja je vodila njegova razmišljanja i ponašanje. Umjetnik po dispoziciji, otkrio je da su njegove oči bile njegov glavni put do znanja. Za njega je vid bio čovjekovo najvažnije osjetilo, zato što vid sam pretvara činjenice u iskustva, odmah, korektno, i sa sigurnošću. To znači da svaki posmatrani fenomen postaje predmet znanja. 

Saper vedere (znati kako vidjeti) postaje glavna tema njegovih proučavanja čovjekovih djela i kreacija prirode. Njegova kreativnost sezala je u svako područje u kojem se koristilo grafičko predstavljanje: bio je slikar, kipar, arhitekt, ali i inžinjer. Njegov veličanstveni intelekt, neuobičajena snaga opservacije, te majstorstvo crtanja vodili su ga u posmatranje same prirode, koju je proučavao metodično i konzistentno, pri čemu su umjetnost i nauka bile jednako zastupljene.

Leonardovo je djelo sažetak tog izvanrednog perioda ljudske historije koji je poznat kao talijanska renesansa, perioda velikog kulturnog napretka i velikih projekata. Njegova djela su odraz čovjeka toga doba, onoga što je osjećao i činio, mašina koje je gradio kako bi mogao podizati crkve, palače, zamkove; mašine za vođenje rata, za rad, za proizvodnju i trgovinu svih onih roba čija je dostupnost bila od vrlo velike važnosti za vladare i njihove dvorove. Leonardovi izumi svjedoče o njemu kao čovjeku kojeg je oblikovao najomiljeniji i najstimulativniji grad toga doba, Firenca.

Poznatija djela:

Mona Lisa

Glava žene

Stvaranje Adama

Vitruvijev čovjek

Plaža školjki

Plaža Školjki (Shell Beach) se nalazi u zapadnom dijelu Australije. Čini se kao obična plaža ali kada pogledamo iz blizine uočavamo da je umjesto pijeskom ili kamenjem prekrivena školjkama. Plaža je duga 110 kilometara, i jedna je od dvije plaže na cijelom svijetu koje su u potpunosti prekrivene školjkama.

Sloj školjki na ovoj plaži dubok je 10 metara, a one su se nekada koristile kao materijal za gradnju okolnih objekata. Plaža je sada dio UNESCO-ve Svjetske baštine, i zaštićena je od bilo kakve štete.

Zaljev je popularno turističko odredište, a kristalno čisto more i neobična mliječno bijela plaža od školjki su često domaćini za razne svečane ceremonije, od kojih su najčešće vjenčanja.