Životinjska ili ljudska farma

Životinjska farma Džodža Orvela je moderna basna o politici i državnom upravljanju koje je uništeno nepopravljivim ljudskim manama koje se ispoljavaju dolaskom na vlast. Ova knjiga opisuje političku prošlost, sadašnjost i budućnost svih država.

Političari, sama vlast, pa i opozicija, uvijek su isti tipovi ljudi, sa istim ciljevima, težnjama i načinima na koje ostvaruju to što žele. Pod maskom dobročinitelja i geslom da će biti bolje kada oni dođu na vlast, uspijevaju da zavedu one naivnije, kojih nažalost nekako uvijek ima više.

Kakav je život na životinjskoj farmi?

Radnja je smještena na jednoj engleskoj farmi, Veleposjedničkoj farmi, koju vodi gospodin Džons. On je nemaran gazda. Previše pije, zaboravlja da nahrani životinje, koristi bič i plaši ih svojim prečestim pucanjem iz puške. Životinje teško žive. Imaju malo odmora i malo hrane. Međutim, jedne noći, svinja Stari Major saziva sastanak i govori o revoluciji, pobuni svih životinja sa farme protiv gazde. On ukazuje na to da je čovjek parazit koji ne radi ništa, a dobija sve.

„Zašto živimo u ovim bijednim uslovima? Zato, što nam skoro sav proizvod našeg rada ukradu ljudska bića. To je suština svih naših problema. Sabrana je u jednoj riječi – Čovjek! Čovjek je jedini stvarni neprijatelj koga imamo. Uklonite Čovjeka i osnovni uzrok gladi i pretjeranog rada biće ukinut zauvijek“.

Tri dana nakon ovog govora Stari Major umire, ali ostaje ideja o farmi na kojoj bi živjele samo životinje. Nakon jednog pijanstva gospodina Džonsa životinje pune bijesa, bunta i sve do tada stišavane želje za osvetom napadaju ljude, protjeruju ih sa farme i ona postaje potpuno njihova.

Smišljaju 7 zapovijedi životinja:

Ko god da ide na dvije noge, taj je neprijatelj.

Ko god da ide na četiri noge, ili ima krila, taj je prijatelj.

Nijedna životinja ne smije da nosi odjeću.

Nijedna životinja ne smije da spava u krevetu.

Nijedna životinja ne smije da pije alkohol.

Nijedna životinja ne smije da ubije bilo koju drugu životinju.

Sve životinje su ravnopravne.

Ove zapovijesti nastaju iz potrebe da se životinje sačuvaju od čovjekovih navika, loših osobina, lijenosti, poroka. Da se sačuvaju od ljudske pohlepe, drčnosti, uobraženosti.

Ali, kako vrijeme odmiče, svinjama je sve teže i teže da se drže prvobitnih zapovijesti, pa ih prepravljaju, brišu i mijenjanju.

Kroz kasniju transformaciju 7 zapovijedi životinja vidi se transformacija koja se životinjama dogodila kada su konačno vlast uzele u svoje ruke.

Glavno oružje u ovoj knjizi jeste govor. Na početku govor svinje Starog Majora pokreće čitavu radnju. U međusobnoj borbi za vlast nad životinjama govor je glavno oružje, pored drugih sredstava kao što su zastrašivanje, ispiranje mozga, laganje itd. Govorom se Istorija mijenja, događaji modifikuju, a životinje ubjeđuje da ono što su vidjele zapravo nisu vidjele.

Svinja Napoleon raznim spletkama postaje vođa životinja i uspijeva svojim lažima sve da uvjeri da je on u stvari smislio čuvenu vjetrenjaču koja treba da stvara elektricitet, pa će životinje raditi samo 3. dana nedjeljno.

Isti princip koriste vođe ljudi. Prisvajaju tuđe uspjehe, kradu tuđe zamisli, od svakog uzimaju ono što im je najkorisnije, pa onda bez griže savjesti upotrebljavaju to. Ucjenama i mitom dolaze do onoga što žele, a sposobni ljudi pognute glave bježe. Ne osvrćući se.

7 zapovijedi životinja kasnije izgledaju ovako:

Nijedna životinja ne smije da spava u krevetu, sa čaršavima.

Nijedna životinja ne smije da pije alkohol, previše.

Nijedna životinja ne smije da ubije bilo koju drugu životinju, bez razloga.

Sve životinje su ravnopravne, samo su neke ravnopravnije.

Ova posljednja zapovijed je postala najcitiranija rečenica našeg vremena.

Na kraju vođe životinja (svinje), pozivaju na životinjsku farmu susjede (ljude), vlasnike drugih farmi da zajedno proslave način na koji izrabljuju i koriste svako svoju vrstu.

„Oštra svađa postajala je sve bučnija. Galamilo se, lupalo po stolu, gledalo oštro i sumnjičavo, odlučno nijekalo. Svađa je počela u trenutku kada su svinja Napoleon i čovjek gospodin Pilkington istovremeno odigrali pikovog asa. Dvanaest glasova bijesno je vikalo, i svi su bili jednaki. Sada je bilo jasno što se promijenilo u izgledu svinja. Pogled životinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovo od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek“.

Kroz naizgled jednostavnu priču o životinjama Orvel je uspio da prikaže složene promjene ljudskog društva, spuštajući ljude na nivo životinja, odnosno spuštajući glavnu vlast na nivo svinja.

Sonja Todorović

Mario Vargas Ljosa

Mario Vargas Ljosa je peruanski pisac, jedan od vodećih romanopisaca i esejista u Latinskoj Americi. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2010. godine.

Rodio se u mjestu Arequipa, u porodici srednje klase, španskih korijena. Obrazovao se u mjesnoj školi. Kasnije je nastavio školovanje u Boliviji, ali se vratio kući kada mu je djed dobio važnu političku funkciju. Roditelji su mu se rastali 5 mjeseci nakon vjenčanja. Oca je upoznao u 10. godini. Sa 14 godina ide na vojnu akademiju, ali je ne završava. Radi kao amaterski novinar, piše, studira. 

Postaje poznat romanom "Grad i psi" iz 1962. godine u kojem opisuje odrastanje. Zatim romanom "Zelena kuća" u kojem se osjeća da je William Faulkner uticao na njega. Napisao je i krimi roman "Ko je ubio Palomina Montera?". Romanom "Jarčevo slavlje" opisuje vlast Rafaela Trujilla u Dominikanskoj Republici. Erotski romani su mu "Posveta pomajci i "Don Rigobertova bilježnica". 

Ženio se dva puta, ima troje djece. On i Gabriel Garcia Marquez su bili prijatelji, ali su se razišli. Podupirao je ideologiju koju je promicao Fidel Castro, ali se kasnije distancirao i skrenuo udesno. Godine 1990. kandidirao se na predsjedničkim izborima, ali je izgubio.

MISLI

- Lako je znati što želite reći, ali ne i reći.

- Ne možete se boriti sa sobom, jer u toj borbi je samo jedan gubitnik.

- Jednom davno, bio je dječak koji je naučio čitati u dobi od 5 godina.To mu je promijenilo život. Zahvaljujući pustolovnim pričama koje je pročitao, otkrio je način za bijeg od siromašne kuće, siromašne zemlje i siromašne stvarnosti u kojoj je živio.

- Držim da je obveza muzike da me zagnjuri u vrtlog čistih čula zbog kojih zaboravljam najdosadniji dio sebe, da me rastereti od briga, izolira u enklavi bez doticaja s gluhom stvarnošću.

- Moje tri godine u politici bile su vrlo poučne o načinu na koji apetit za političkom moći može uništiti ljudski um, uništiti načela i vrijednosti i transformirati ljude u mala čudovišta. 

- Pisati je olakšanje od životnih problema. To je način na koji se osvećujete. U umjetnosti, pisac postiže utopiju. Ali svaki pokušaj postizanja društvene utopije vezan je uz katastrofu. Ako želite društvo svetaca, rezultat je pakao, represija, totalitarizam i progonstvo.

- Stvarnost je najbogatija stvar koja postoji, najvažnija stvar koja postoji. Naša mašta nam omogućuje da živimo umjetni život koji je divan, iznimno bogat, ali ne vjerujem da bi se svaki umjetnik usudio reći da je umjetnost bolja od stvarnog života.

- Imaju li retoričke svađe građanskih političkih stranaka ikakve veze s interesima poniznih i podjarmljenih?

- Sad se doimala mnogo bolje i pretvorila se u gotovo normalnu ženu. Dobro, u dnu duše znao sam da nikad neće biti normalna žena. A nisam ni htio da to bude, jer sam u njoj također volio onaj neukrotivi i nepredvidivi dio njezine ličnosti.

- Ne mislim otići ni sad ni ikad, prošaptala mi je na uho. Ne pitaj me zašto, jer ti ni mrtva neću reći. Nikad ti neću reći da te volim makar te voljela.

Vinsent van Gog

Vinsent van Gog (Vincent Willem van Gogh) je holandski slikar, grafičar i crtač. On je prethodnik čitavog evropskog ekspresionizma. On je jedan od prvih umjetnika koji je deformisao prirodni oblik da bi postigao što jaču i intezivniju izraženost. Svaki njegov autoportret je dio njegove autobiografije i u njimu se odslikava njegova životna drama. Njegov je uticaj ogroman u čitavom svjetskom slikarstvu. Ostavio je veliki opus (850 slika i više od 900 crteža i akvarela) rasut po mnogim galerijama Evrope i Amerike.

Jedan od najslavnijih umjetnika svih vremena. Rodio se 30. marta 1853. godine, u Zundertu, gradiću na jugu Holandije. Majka mu je bila ispunjena strahom i sumnjama hoće li preživjeti jer je godinu dana prije, na isti dan, izgubila sina. Ta energija brige, sumnje i straha obilježile su cijeli Vinsentov život. Kao dijete je bio svadljiv i samovoljan dječak koji je volio životinje i cvijeće. Već kao dječak je privlaćio pažnju roditelja praveći glinene igračke ili crteže, ali ćim bi osjetio da pokazuju interes, on bi odmah sve uništio. Bio je snažno vezan za svog mlađeg brata Tea, a kasnije i ovisan o njemu. Odrasli su zajedno među žitnim poljima i mirisnim šumama pinija u ozračju ljepote, boja i zvukova Brabanta. S dvanaest godina morao je napustiti idilično mjestašce i uputiti se u novi život. Prvo je radio u Hagu kao trgovac umjetnina uvjeravajući sebe da je zadovoljan, zatim u Londonu gdje je doživio prvo ljubavno razočaranje. Nakon tog iskustva ništa više nije bilo isto, kao da je njegovo biće podsvjesno željelo neuspjeh kako bi potvrdilo kasnije ponašanje.

Brižni roditelji osjetili su da mu se nešto teško dogodilo. Počeo se povlačiti, bivao usamljen, tih, potišten i okretao se vjeri tražeći u njoj spas. Potpuno klonuće dogodilo se kad je ostao bez posla, bez nade i duboko razočaran. Strastven i teške naravi, jedino se otvarao svom bratu Teu u dugim pismima koje su razmjenjivali od 1872. godine pa sve do smrti. Pisma su bila puna ljubavi, podrške i razumijevanja, jer ga je brat najbolje poznavao. Vinsenta je nosila ljubav prema bijednima i poniženima, pa je podučavao djecu i posjećivao bolesne i ranjene, mada je i njemu samom bila je potrebna pomoć. 

Od 1880. godine otkrio je u sebi impuls koji ga je vodio ka slikanju i otada više nije gubio vjeru u slikanje i crtanje. I druga njegova ljubavna priča nesretno je završila, tako da je potpuno izgubio želju za druženjem. Iz sažaljenja i samokažnjavanja prigrlio je prostitutku s dvoje djece, neuglednu ženu koja mu je pozirala za sliku „Tuga“ (1882.). Time je potpuno zatvorio vrata vanjskom svijetu. Ostao je jedino Teo.

Početkom 1886. godine boravi u Parizu, na Montmartreu, gdje postaje Cormonov učenik, a nakon toga živi s bratom i doživljava potpuni iskorak u svom slikarskom izrazu. Sljedeće godine započinje prijateljstvo s avangardnim slikarom Polom Gogenom koje će završiti kobno za Vinsenta. U nastupu ludila i očaja pokušao ga je ubiti, a sebi je odrezao uho. Njihov odnos se tu naglo prekinuo ali ne i ugasio. Dvije godine nakon tog neobičnog ispada krenuo je na liječenje kod dr. Paula Gačeta, za kojeg je rekao da je bolesniji od njega.

Mahnito je crtao i silovito stvarao bez predaha. Pripadao je onoj vrsti koja rađa velike umjetnike. Za Vincenta se govori kako je prethodnik europskog ekspresionizma, jer je u
svojim slikama dao izraz  sirovog i grubog svijeta u kakvom je živio, a ipak je u njemu pronalazio najsvjetlije i najiskričavije detalje. Prve slike su mu tamne, malog formata i gotovo sve su obrubljene crnom bojom, s motivima rudara i njihovog teškog života.

Skoro sve njegove najbolje slike su nastale u posljednje tri godine života na francuskom jugu, u Arlesu. To su Portret dr. Gačeta, Žitno polje s čempresima, Zvjezdano nebo, Irisi, Kukuruzi, Suncokreti,  Autoportret. Slikao je gotovo jednu sliku dnevno. Sve u intenzivnim bojama, pojednostavljenim oblicima i valovitim crtama koje ostavljaju dojam duboke senzibilnosti. U tim nesavršenim, a opet u potpunosti savršenim oblicima suncokreta, očituju se i život i smrt istovremeno. Sve podliježe starenju i truljenju, ali ono što ostaje je sjaj ulovljenog trenutka, izraz ljepote duše. Vincent u svemu nalazi simboliku, tako da suncokrete vidi kao duše koje se okreću svjetlu. Boju nanosi gustim i nemirnim potezima kista tako zaneseno, da je na nekim mjestima debeli namaz, dok se na nekim mjestima vidi platno. Posebno su privlačne sitne sjemenke i ustreptali drhtaj čaški.

Istina je, da je slavni slikar za vrijeme svog iznimno kratkog života, odavao dojam nesređene i neurotične osobe,  koja je činila možda nama nerazumljive poteze, ali je neosporno da je bio genije, usamljenik i neshvaćeni slikar, koji je živio svoju umjetnost. Stvaralačka energija koju je Vinsent u trenucima nadahnuća kanalizirao, očito je bila tako jaka, potresna i zbunjujuća da joj je podlegao. U ljetnu večer, usred polja, u Auversu (Francuska) pucao je u sebe, a ranama je podlegao 29. jula 1890. godine. Imao je misiju prikazati ljudsku dramu i neshvaćenost u svom najtežem obliku. 

Za sobom ostavio 850 slika i više od 900 crteža i akvarela. U muzejima širom svijeta, kao i u privatnim kolekcijama, njegove slike natprirodno sjaje, dišu, čak i mijenjaju boju i prenose kosmičke poruke onima koji „čuju“, a ima ih sve više.

 MISLI

- Sanjam svoju sliku i slikam svoj san.

- Ja ne znam ništa sa sigurnošću, ali pogled na zvijezde me tjera da sanjam.

- Budite svjesni zvijezda i beskonačnosti. Tada se život čini gotovo očaravajućim.

- Uložio sam svoje srce i dušu u svoj posao i izgubio sam razum u tom poslu.

- Ribari znaju da je more opasno a oluja strašna, ali nikada u ovim opasnostima nisu pronašli dovoljan razlog da ostanu na kopnu.

- Srce čovjeka je vrlo slično moru, ima oluje, plime i oseke, a u dubinama ima i svoje bisere.

- Što više razmišljam o sebi, to više shvatam da nema veće umjetnosti nego voljeti druge.

- Ja ne pokušavam naslikati ono što mi je pred očima, već se služim bojom da njome silovito izrazim sebe.

- Šta sam ja u očima većine ljudi; ništavnost, ekscentrik ili neugodna osoba, neko ko nema položaj u društvu i nikad ga neće imati; ukratko najniži od najnižih. U redu, čak i ako je to apsolutno istina, onda bih jednog dana htio svojim radom pokazati šta takav ekscentrik, ima u svom srcu. To je moja ambicija, koja se zasniva manje na ogorčenosti, nego na ljubavi, više na osjećaju spokojstva nego na strasti. Iako sam često u dubini jada, unutar mene još uvijek vlada smirenost, čista harmonija i muzika. Slike ili crteže vidim u najsiromašnijim kućicama, u najprljavijim uglovima i moj um je neodoljivo snažan za tim stvarima.

Poznatija djela:

Zvjezdana noć

Irisi

Suncokreti

Portret Dr. Gačeta

Žitno polje s čempresima