Enes Kišević

Enes Kišević je BiH pjesnik i dramski umjetnik. Rođen je 01.05.1947. godine u Bosanskoj Krupi. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Ključu. Glumačku karijeru započeo je u Narodnom pozorištu Bosanske krajine u Banjoj Luci, odakle odlazi u Zagreb, gdje je 1971. godine diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti. U svojoj glumačkoj karijeri igrao je u predstavama najpoznatijih režisera, najviše na Dubrovačkim ljetnjim igrama i u zagrebačkom teatru ITD. 

Igrao je u više pozorišnih, filmskih i televizijskih drama. Pjesme su mu prevedene na engleski, arapski, njemački, slovenski, italijanski, turski, mađarski... Živi i radi u Zagrebu. Profesionalni je glumac i književnik.

LAMPA U PROZORU  (pjesma o majci)

Čim nevrijeme udari neko,

oluje, kiše, il snijezi zaspu,

moja Majka posklanja svo cvijeće s prozora,

pa u okvir okna okači lampu.

- Kome to svijetliš? - bunovan pitam.

A Majčin glas obavi crni šum drveća:

- Po ovom mraku beskućnik, sine,
bolje vidi lampu od cvijeća.

DIRNUTOST

Ne čude mene zvijezde ni sunce,

niti me čudi sav svemira sjaj:

mene dodirne dah dok ga dišem

a dah dodirnuti ne mogu ja!

Što me se tiču priče i bajke

i to - da jedan i jedan su dva:

al’ mene miris dodirne ruže,

a njega dodirnut ne mogu ja!

Što će mi zavist, što će mi slava,

što će mi pusta bogatstva sva:

kad riječ me tvoja i pogled dirne,

a njih dodirnuti ne mogu ja!

Što će mi beskraj, što će nebesa,

te svemirske crne rupe bez dna:

mene i glazba ova već dira,

a glazbu dodirnut ne mogu ja!

Dira me svjetlost, miso me dira,

ljubav me tvoja dodirnuti zna.

i premda te grlim, ne znači to

da i ljubav tvoju dodirnuh ja.

OPORUKA

Kćeri i sinovi moji,

Ne dijelite se u kući

koju vam ostavljam,

ona će i poslije vas ostati.

Spomenite se pri objedu

da će još neko iz tih posuda jesti.

Usta otvarajte jednako za istinom

kao sto ih za kruhom otvarate.

Ne dopustite novcu

da bude vredniji od vas.

I kad padate u blato,

padajte kao sunce.

Budite dobri prema vodi:

spomenite se Majčine utrobe

koja vas je s vodom donijela.

Spasite zrak svoga tehničkog uma,

jer nema tog izuma

koji će vas naučiti živjeti bez zraka.

Hranite radoznalost.

Hranite ljepotu.

Hranite ljubav.

Putujte.

Govorite jezik naroda

u kom se zadesite,

ali se vraćajte korijenju

kao potoci izvoru svome.

Dotičite svoje rijeći rukama.

Ne otuđujete se od prirode.

Činite dobro i njoj i ljudima.

Spomenite se:

da ste iz ništa došli,

da se u ništa vraćate,

i da ništa nije dragocjenije

od života

koji u trajno naslijeđe

ostavljate svijetu.

I ne žalite za mnom.

Žalite za mojim neznanjem.

Dosta me je zemlja hranila,

sad vrijeme je da ja zemlju hranim.

- Branko Ćopić

Marko Aurelije

Marko Aurelije (Marcus Aurelius Antoninus), 121-180, je bio rimski car, posljednji od pet dobrih careva. Smatra jednim od najvažnijih stoičkih filozofa. Markova vladavina u trajanju od devetnaest godina zabilježena je kao posljednje razdoblje sjaja carstva u kojem je još uvijek pobjeđivala pravda.

Od mladih dana zdušno posvećen učenju i posebno stoičkoj filozofiji, prenosio je usvojene ideje kroz svoju vladavinu i svoj vlastiti život. Može se stoga s dubokim poštovanjem reći da je bio čovjek koji je živio svoja uvjerenja, unatoč svemu i radi svega i svih.

Pred kraj svog života, u kratkim predasima između bitaka i raznih drugih dužnosti, piše dnevnik kao svojevrsnu introspekciju i pomoć samome sebi. Međutim historija je pokazala, ne samo sebi, već i svim drugim ljudima kao neprocjenjivo blago i dar njegova duha. Knjiga je prevedena mnogo kasnije s grčkog na latinski jezik pod nazivom Meditationes.

MISLI

- O svijete, u skladu sam sa svakim tonom tvoje uzvišene harmonije. Ništa mi nije ni rano ni kasno ako je tebi pravovremeno.

- O prirodo, sve što tvoje vrijeme donose, za mene je plod. Od tebe polazi sve, u tebi je sve i tebi se vraća sve.

- Iskušaj svoju sposobnost da živiš životom dobrog čovjeka, životom onoga koji je zadovoljan ulogom koja mu je pripala u univerzumu, onoga koji jedino teži pravednosti u svome djelu i dobrotvornosti na svome putu.

- Što god svijet govorio ili činio, na meni je da ostanem dobar. Kao što bi zlato sebi reklo: “Što god netko govorio ili činio, moram ostati zlato i sačuvati svoju pravu boju.”

- Radi mnogo, ali ne tako da od sebe stvaraš žrtvu i ne sa željom da sa tobom suosjećaju ili ti se dive.

- Gledaj ispod površine; nikad ne dopusti da ono istinsko i vrijedno izmakne tvojoj pažnji.

- Nema pouzdanijeg lijeka za potištenost nego se ugledati na primjere različitih vrlina koje neprestano otkrivaš u ljudima oko sebe. Zato ih uvijek imaj pred očima.

- Traži duboko unutar sebe. Ondje je izvor dobra koji će izvirati dokle god budeš tražio.

- Uzimaj skromno, daji velikodušno.

- Može li te ono što ti se dogodilo spriječiti da budeš pravedan, velikodušan, umjeren, razborit, slobodan, da poštuješ sebe i da budeš sve ono što čovjeka čini čovjekom?

- Ako ti je nešto teško, nemoj zato misliti da je to izvan moći smrtnika. Baš suprotno, ako je čovjeku išta moguće i ispravno učiniti, smatraj da to onda mora biti moguće i tebi.

- Stvari od kojih strahuješ ili koje izbjegavaš ne dolaze tebi, prije ti odlaziš njima. Obuzdaj stoga svoja razmišljanja o njima pa će te one ostaviti na miru, a ti ih nećeš morati ni izbjegavati ni progoniti.

- Budi sličan stijeni o koju se neprekidno razbijaju valovi; ona čvrsto stoji dok se vodena stihija oko nje polako stišava.

- Dovoljno je da tvoje sadašnje mišljenje proizlazi iz uvjerenja, tvoja djela iz nesebičnosti, i da je tvoja duša zadovoljna svime što te snalazi izvana.

- Učini bez odlaganja ono što ti priroda nalaže; reci ono što ti se čini najispravnijim – ali s uljudnošću, skromno i iskreno.

- Ako svoj strah od svršetka života zamijeniš strahom da ga još nisi ni počeo živjeti u skladu s prirodnim zakonima, tada još možeš postati čovjekom dostojnim univerzuma koji ti je dao život.

- Ljudi i postaju umorni od života kad nemaju pred sobom neki cilj prema kome bi upravili svaki svoj napor i svaku svoju misao.

- Duša ima boju čovjekovih misli.

- Istrajan rad sve pobjeđuje.

- Izvršavaj svako svoje djelo na taj način kao da ti je posljednje u životu.

- Još malo i zaboravit ćeš na sve. Još malo, i sve će zaboraviti na tebe.

- Ko griješi, taj griješi na svoju štetu, a onaj ko je nepravedan, taj je nepravedan prema samome sebi, jer pokazuje da je zao.

- Ljudska duša samu sebe vrijeđa ako dopusti da je savlada naslada ili bol.

- Najgora je ona oholost koja se uznosi lažnom skromnošću.

- Nemoj se bojati budućnosti! Doživjet ćeš je ako ti je suđeno, pa ćeš sve razumno urediti kao što si znao razumno postupiti i u sadašnjosti.

- Nije vrijedno da samoga sebe ražalostim, ja koji nikada nisam ražalosto svoga bližnjega.

- Onaj koji smjera osvetu čini zlo samom sebi, jer postaje zao.

- Porazno je kad u životu pojedinca prije klone duh nego tijelo.  

- Najkraći je put onaj koji je u skladu s prirodom; to načelo oslobađa od tegoba i borbe od svake proračunosti.

- Život je čovjekov onakav kakvim ga oblikuju njegove misli.

  Ibn Haldun

Slon i sloboda

Čovjek je prolazio pored slonova i odjednom zastao. Bio je zbunjen činjenicom da su ove ogromne životinje vezane malim konopcem za njihovu jednu nogu. Nema lanaca, bez kaveza. Bilo je očigledno da su slonovi mogli u bilo kom trenutku da se otrgnu i pobjegnu. Iz nekog razloga ipak nisu. Vidio je njihovog trenera u blizini i upitao ga je zašto te životinje samo stoje i ne pokušavaju da se oslobode. 

Trener je odgovorio: ”Kada su bili veoma mladi i mnogo manji koristili smo konopac iste veličine da bi ih vezali. Tada je bilo to sasvim dovoljno da ih zadrži. Kako su odrasli, oni i dalje vjeruju da ih konopac i dalje drži. Zato nikada ni ne pokušavaju da pobjegnu.”

Čovjek je bio zapanjen. Slon može u bilo kom trenutku da se oslobodi, ali zato što vjeruje da ne može, zaglavljen je na mjestu na kom se nalazi. Kao i slonovi, mnogi ljudi idu kroz život s uvjerenjem da ne mogu da urade nešto, samo zato što jednom već nisu uspjeli u tome? Neuspjeh je dio procesa učenja.

Ne smijemo nikad da odustanemo od borbe.

 Ne smijemo nikad da odustanemo od borbe.

  Ne gubite vrijeme na rasprave koje nemaju smisla

Lav Nikolajevič Tolstoj

Lav Nikolajevič Tolstoj (1828. - 1910.), je rođen kao četvrto od petero djece u plemićkoj porodici. Bio je ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca.

Njegova porodica je bila plemićkog porijekla, a titulu grofa njegovim precima dodijelio je Petar Veliki, u 18. vijeku. Njegov život bio je obilježen brojnim ljubavnim vezama. Kao mladić, često se zaljubljivao i mijenjao žene. Roditelji su mu umrli još dok bio dijete, zbog čega su se za njega već odmalena morali brinuti njegovi rođaci. Upravo ga je taj gubitak roditelja potakao na razmišljanje o životu, smrti i sreći. Osim kao velikog književnika, pamti ga se i kao velikog zagovornika mira i nenasilja.

Prva njegova izdana književna djela su bila trilogija Djetinjstvo, Dječaštvo i Mladost. Njegova najpoznatija djela su Rat i mir, Gospodar i sluga i Ana Karenjina.

MISLI

- Daj više odmora jeziku nego rukama.

- Dobrota odolijeva svemu, a sama je neodoljiva.

- Govori samo o onome što ti je jasno, inače šuti.

- Lična sreća nije moguća izvan društva, kao što život biljke nije moguć ako je istrgnuta iz zemlje i bačena na besplodni pijesak.

- Ljudi se dijele u dvije vrste: jedni prvo misle, a zatim govore i rade, drugi prvo govore i rade, a tek zatim misle.

- Mozak besposlenog čoveka je omiljeno prebivalište đavolovo.

- Ne treba se stidjeti nikakvog posla, pa ni najodvratnijeg; treba se stidjeti samo besposlenog života.

- Ne uznemiruj nikad drugoga onim što možeš sam da uradiš.

- Nema Boga za onoga ko ne zna da ga nosi u sebi.

- Nikad ne slušajte one koji loše govore o drugima, a dobro o vama.

- Samo ona tačka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. Eto, u toj tački je sav naš život.

- Plod niče iz sjemena, a djela iz misli.

- Prava naslada nije u tome da nađeš istinu, već da je tražiš.

- Prava snaga čovjeka nije u nagonima već u nepokolebljivoj, spokojnoj težnji prema dobru koje čovjek određuje u mislima, izražava u riječima, i sprovodi u djelima.

- Prestani govoriti onoga trenutka kad primjetiš da se sam uzrujavaš ili da to čini onaj kome govoriš.

- Razum me nije ničemu naučio; sve što znam otkrilo mi je srce.

- Rijetko ćeš se pokajati zbog onoga što si prešutio, a veoma često ćeš se pokajati zbog onoga što si kazao, i još češće bi se kajao kada bi znao sve posljedice svojih riječi.

- Samo su dva izvora ljudskih poroka: lijenost i praznovjerje, i samo su dva dobročinitelja: rad i um.

- Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način.

- U šahu, kao u životu, primjećujemo svoje greške tek kada se drugi njima okoriste.

- Uzrok mnogih nesreća leži na dnu vinske čaše.

- Većina muškaraca traži od svojih žena vrline kojih se oni sami ne pridržavaju.

- Vrijeme je da prestanemo čekati iznenadne darove života, sami treba da stvaramo život.

- Zadovoljstva bogataša stvaraju se suzama siromaha.

- Zloba ljudska uvijek polazi od nemoći.

- Znanje je tek onda znanje kad je stečeno naporom vlastite misli, a ne pamćenjem.

- Vilijam Fokner

Najskuplje slike na svijetu

Vrijednost nekog umjetničkog djela nikad nije objektivna, radi se uvijek o subjektivnom doživljaju i reakciji na njega. Ali da ljubav prema umjetninama nema granica pokazuju njihove dostignute vrijednosti. Iako se djela starih majstora obično drže u muzejima i najčešće nisu u slobodnoj prodaji, poneko djelo se ipak nađe u slobodnoj prodaji i izazove ogromnu pažnju ljubitelja umjetnina, kao i astronomske cijene. Ovo su najskuplje prodate i procijenjene slike poznatih autora. Riječ je o djelima koja su više puta mijenjala vlasnika i cijenu po kojoj su prodavana.

450,3 miliona dolara, Salvator Mundi, Leonardo Da Vinči (1506 - 1513)

300 miliona dolara, Nafea Faa Ipoipo (Kada ćeš se udati) Pol Gogen (1892)

     273 miliona dolara, Igrači karata, Pol Sezan (1892 - 1893)

     164,7 miliona dolara, Broj 5, Džekson Polok (1948)

161,8 miliona dolara, Žena III, Viljem de Kuning (1953)

157,9 miliona dolara, Usnula djevojka, Pablo Pikaso (1932)

157,7 miliona dolara, Portret Adele Bloh-Bauer I, Gustav Klimt (1907)

 151,4 miliona dolara, Portret doktora Gaše, Vinsent Van Gog (1890)

  144,5 miliona dolara, Tri studije Lusijana Frojda, Fransis Bejkon (1969)

  143,3 miliona dolara, Bal na mulin de la Galete, Pjer Ogist Renoar (1876)

  130 6 miliona dolara, Dječak sa lulom, Pablo Pikaso (1905)

123,7  miliona dolara, Krik, Edvard Munk  (1895)

- Figure od biljaka

Sjećanja - Zdenko Antunović

Dana 26. 06. 2026. godine u Bugojnu je promovirana zbirka pjesama Zdenka Antunovića. Radi se o četvrtoj po redu samostalnoj knjizi koju je do sada objavio ovaj pjesnik. Promocija ja protekla u lijepoj atmosferi koju su priredili organizatori promocije čitajući poeziju, audio i video prezentacijama, kao i izvođenjem muzičkih numera. 

Promotori: Antun Lučić prof. dr. sc. i Ante Visković-Dalton učitelj hrvatskog jezika

Glazbena pratnja: Marijana Pavlović akademska pijanistica i Marko Tustonja.

Moderatori: Ratko Kolovrat i Andrea Tustonja.

Okupljenim ljubiteljima poezije se obratio i sam autor koji je govorio o nastanku zbirke, inspiraciji i motivima koji su ga vodili tijekom njezina stvaranja. Istaknuo je kako knjiga predstavlja svojevrsni životni presjek satkan od uspomena, emocija i iskustava koja su obilježila njegov osobni i profesionalni put. 

Brojni posjetioci su se nakon završetka promocije zadržali u ugodnom druženju s autorom, razmjenjujući dojmove i razgovarajući o poeziji, dok je Antunović zainteresiranima potpisivao primjerke svoje knjige.

U predgovoru za ovu zbirku pjesama Ivanela Brković navodi:

Sjećanja. To su sjećanja koja ne miruju. Ona nikad ne ostanu na jednom mjestu u čovjekovoj duši, kolaju krvotokom bez ikakvog odobrenja i molbe. Većini ljudi sjećanja su samo slike iz prošlosti. Zdenku Antunoviću sjećanja su nešto živo. Ona spajaju vrijeme i osjećaje, nalik su vodi.Voda se skuplja ,teče i utječe. Ponekad je to snažno i bučno, a ponekad tiho i nježno poput jedne kapi.

U prvom dijelu ove zbirke koji ima klasičniju strukturu, pjesnik daje veliko značenje razumijevanju i imenovanju spoznanog. On uči razumjeti sebe i svoje osjećaje. To se vidi iz činjenice da evocira prošle događaje, razmišlja o svojim mislima i traži smisao u svojim emocijama.

Pjesnik povezuje različite stvari kao što su priroda, zavičaj, ljubav, domovina i vjera te ih čini, baš kako je svojstveno arhitektima, nosivim konstrukcijama ove zbirke. Ističe se nastojanje razumijevanju prolaznosti života i prihvaćanju iste.

On se trudi razumjeti sebe i svoje mjesto u svijetu. Pjesnik rabi riječi kako bi izrazio svoje osjećaje i misli te kako bi definirao smisao vlastitog života. Gleda na prirodu, ljude i događaje oko sebe te pokušava svemu pridati značenje.

Kako se tok stišava, svaka riječ poprima posebnu mjeru i mjesto. Stoga u drugom dijelu zbirke pjesama se sažima u haiku, tako reći u kap sjećanja. Trenutak. Na prvi pogled beznačajan i efemeran trenutak, na drugi pak osjećaj koji izranja iz dubljega nesvjesnoga sloja, koji osvješćuje nutrinu bitka i svega oko bitka poput bljeska. Ciklički motivi vode i svjetla, obrisi su unutarnjih znakova, ne tražeći objašnjenje, nego samo nazočnost.

Pjesnik svojim kapima vode (haiku zapisima), ne uzburkava sjećanja, nego ih umiruje. Ljubav nam očituje tišinom, vjeru svjetlošću, a prolaznost prihvaćanjem. Slap iako razložen u kapi, tok ostaje isti. U toj tišini povučene riječi, pjesnik pjesmom postiže sklad, a skladom u čitatelju izaziva mir.

O autoru:

Zdenko Antunović je rođen 8. kolovoza 1960. godine u Bugojnu. Osnovnu školu i Gimnaziju završio u Bugojnu. Na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu diplomirao 1984. godine. Autor je niza projekata iz prostornog planiranja, arhitekture i urbanizma sa zapaženim doprinosom u promicanju struke. Na polju kulture član HKD Napredak podružnica Bugojno i Matice hrvatske vitez, te suradnik i promotor  likovnih izložbi i književnih djela. Član je Hrvatske komore arhitekata, član društva urbanista BiH i član Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Aktivan je na polju kulture.

Objavio je pjesme u časopisu Novi, panoramama Svjetlost u sumraku (1996) i Petnaestorica (2000), zatim u časopisu za umjetnost i znanost Hrvatska misao (Žuljevi na srcima), (2007), u Katoličkom tjedniku i zbirci Treperava svjetlost, 120 Napretkovih pjesnika (2022).

Djela:

- Svjetlost u sumraku, panorama (1996.).

- Petnaestorica, panorama (2000.).

- Bljesak sjećanja, zbirka pjesama, HKD Napredak, Bugojno - Zagreb (2009.).

- Moj Haiku, zbirka pjesama, HKD Napredak, Bugojno - Zagreb (2019.).

- Moj Haiku, zbirka pjesama na brajici - Tiflo Globus Čakovec (2020.) - vlastita naklada.

Sa svojim pjesmama predstavio se i sudjelovao na manifestacijama Stijeg slobode u Kninu 2025., te na natječajima za poeziju haiku forme: Haiku susreti, Ludberg 2025 i Haiku Gradske knjižnice Juraj Šižgorić u Šibeniku 2025.

  Posljednja večera - Nermin Begović