Nedžad Ibrišimović

Nedžad Ibrišimović je jedan od najvećih bošnjačkih i BiH književnika, publicista, urednika i vajara, Za života je napisao mnoga djela, a neka su objavljena poslije njegove smrti. Nedžad Ibrišimović bio je vrlo raznovrstan, a furiozan pisac. Bio je u stanju pisati na čistu, skoro pa tjelesnu snagu, toliki je i takav bio njegov dar.

Rođen je 20. oktobra 1940. godine u Sarajevu. Nakon prerane očeve smrti, usljed dejstava tokom Drugog svjetskog rata, kao trogodišnjak seli s majkom u Žepče, gdje je završio osnovnu školu. U Sarajevo se vraća da bi pohađao Srednju školu za primijenjene umjetnosti, Odsjek vajarstvo, a potom i studij filozofije na Filozofskom fakultetu. Počeo je rano pisati, već u 13. godini, a 1964. godine postao je i zvanično najmlađi književnik u Bosni i Hercegovini.

Njegova najznačajnija književna djela su: Zlatni most, Ugursuz, Karabeg, Glas koji je pukao o Egidiju, Zmaj od Bosne, Braća i veziri, Knjiga Adema Kahrimana,Vječnik. Posljednje njegovo djelo: El-Hidrova knjiga, je ustvari, nastavak Vječnika.

Ibrišimovićevu karijeru obilježio je roman: Vječnik, kapitalno djelo na kojem je radio 47 godina, a za koje ga je Društvo pisaca BiH kandidiralo za Nobelovu nagradu. Pisao ga je, kako je sam kazivao, cijeloga života.

Osim književnošću, bavio se i novinarstvom. Bio je urednik u Našim danima i Oslobođenju, te glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost Život. Svoja vajarska djela prikazao je u desetak samostalnih izložbi.

Umro je 15. septembra 2011. godine u Sarajevu, a ukopan je među BiH velikanima u haremu Ferhadija džamije u Sarajevu.

MATERINO SRCE

Bio jednom jedan, pa se skroz u jednu zaljubio.

- Bi l' pošla za me?

- Bih, ali da mi materino srce na dlanu doneseš.

Ode momak kući, živo srce materi iz njedara iščupa, pa poteci djevojci. Uto se spotače i pade, a majčino srce prošaputa:

- Jesi li se udario, sine? 

BOSNA

Bosna, to je jedna dobra zemlja

kad plače, klobučaju kiseljaci

sagni se i pij, niko se ne ljuti

U Bosni ima jedna tišina

u toj tišini jedna njiva

u toj njivi obeharalo stablo

Bosna zimi po svu noć srebrom zvoni

Bosna ima Bosanca

Kad Bosanac liježe na počinak

on polahko spušta glavu na zemlju

da zemlju ne povrijedi

Bosna ima majku

Majka se popne na brdo iznad pruge

pa mahne mašinovođi

Majka mahne mašinovođi

a lokomotiva krisne

Bosna ima kuću

u kući živi starica

njen osmijeh je ajet o Džennetu

Izuj obuću kad prelaziš

Koranu, Glinu

Savu i Drinu

Operi noge u rijekama

Bosna je ćilimom zastrta

MISLI

- Uostalom, otkako je svijeta i vijeka, svi ljudi poput behara, lišća i plodova vise na granama i grančicama ogromne krošnje vremena.

- Ne vjeruj ljudima, oni ti nikada neće kazati više nego što osjete da i sam znaš.

- Sine moj, ne valja što sve jasno i glasno kažeš; dobro je da ljudi lažu, pa ne vjeruju kad im kažeš istinu; vjeruj im; uvijek govori istinu; nema ništa ljepše za ljudsko ime od istine; ali nikada ne reci istinu koju sam ne možeš da podneseš; izgubićeš se, osjetićeš se bestijelesan i na tebe će sa svih strana popadati laži teže od kamenja.

- Ljudi po ovom svom geolidu još uvijek hodaju kao da je on ploča, a ne plavo-bijelo zrnce s opnom vode, otocima kopna i užarenom kuglom u središtu u beskrajnom prostranstvu Kosmosa, a oni tako sićušni da se zapravo i ne vide, iako se treperenje milijardi zvijezda održava jedino u njihovim očima.

- Ja sam gotovo neprekidno, cio dan i cijelu noć pisac, čak, nekako, čini mi se, i ispod dana i ispod noći da sam pisac, veoma često zaboravljam da imam tijelo, da sam u njemu, da ga pokrećem, da se njime služim i, kad ovo kažem, naročito su mi s uma smetnuta leđa i potiljak.

- Ja živim uporedo sa svojim užasima, nekako ravnopravno i mirno.  

- O svojoj vlastitoj knjizi mogu misliti jedno, a neko drugi nešto drugo. Čak i kada živi svoju knjigu, pisac se njome ograđuje. Nije li onda slava i poznatost spisateljev paradoks?

- Spaljujući svoje knjige (a kako se osjeća onaj ko ih spaljuje, zna samo onaj koji ih spaljuje), možda sam bar na trenutak ukazao na evropski sudbonosni krug u kojem Neron spaljuje Rim da bi napisao knjigu i u kojem knjiga Mein kampf spaljuje i knjige i ljude!

- Uviđam da sam te osluhnuo živote, i rugam se onome što sad činiš sa mnom.

- Skender Kulenović

Sunčanje tepiha

Gledajući iz ptičje perspektive, izgleda kao da letite iznad polja tulipana u Holandiji. Ali to su turski tepisi koji leže na žarkom suncu u turskoj pokrajini Antaliji. Ljudi iznose ručno rađene tepihe pastelnih boja na polja i tamo ih ostavljaju sedmicama i mjesecima, kako bi zadovoljili ukus zapadnih kupaca. To rade već decenijama, iz ljeta u ljeto, stvarajući tako zadivljujuću kombinaciju boja.

Snažne boje tradicionalnih turskih sagova, toliko su jake da bodu oči. Takvi tepisi ovdje se rade već stoljećima, ali u posljednjih 40-50 godina primjenjuju ovu tehniku za izbljeđivanja boje i njene međusobne harmonizacije. Novi tepisi postavljaju se na nepregledna polja da bi dobili blijeđu, prigušeniju boju, čak da bi izgledali staro. Baš takve traže kupci sa Zapada. Nakon tkanja, tepisi se ispiru, suše, ispraše, a zatim postave na sunce. Nakon mjesec dana, uzimaju ih s polja, dobro ispraše i onda su spremni za prodaju.

Oni koji postavljaju tepihe na polja, sasvim su se usavršili u ovoj tehnici - trgovci imaju u njih potpuno povjerenje i prepuštaju im da odluče koliko sagovi moraju dugo biti izloženi suncu dok boja dovoljno ne izblijedi i dok ne dobiju savršeni izgled.

Tokom ljeta, na visokim temperaturama, na ovaj način se i do 25.000 tepiha ostavlja na suncu na površini koja se rasprostire na oko 200 hektara polja.

- Ruta 66

Hutovo blato

Hutovo blato - park prirode se nalazi na jugu Hercegovine, sa lijeve strane rijeke Neretve i jedinstvena je submediteranska močvara u Evropi. Poznato je od davnina kao zelena oaza, sa obiljem vode u kojoj je uslove za život našao veliki broj biljnih i životinjskih vrsta. Močvara je interesantna i značajna sa ornitološkog, ihtiološkog, znanstvenog, ekološkog i turističkog stajališta.

Hutovo blato se smatra jednim od najvećih zimovališta ptica na području Evrope. Teritorijalno pripada općinama Čapljina i Stolac, a prostire se na močvarnom, ravničarskom i brdovitom terenu, sa nadmorskom visinom od 1 m do 432 m.

Ovo područje udaljeno je petnaestak kilometara od Jadranskog mora, tako da je pod velikim uticajem sredozemne klime. Zbog izuzetnog značaja i ljepote Hutovo blato je proglašeno Parkom prirode 1995. godine. Slijevajući se u udoline i depresije kraške ponornice i površinske vode sa okolnih područja stvaraju veći broj jezera i rijeku Krupu, te osiguravaju visok nivo podzemnih voda. Jezera Hutova blata predstavljaju prave kriptodepresije, jer se dna pojedinih jezera nalaze ispod razine mora (Jelim 18 m). Sva jezera Hutova blata međusobno su povezana velikim brojem kanala i jaruga.

Zahvaljujući blizini i uticaju Jadranskog mora, izobilju vode okružene kraško-brdovitim terenom, biološka raznolikost vegetacije Hutova blata je izuzetno vrijedna. Vodene površine Hutova blata prekrivene su najvećim dijelom lopočem (Nymphaea alba) i lokvanjem (Nuphar luteum). Šumska i livadska vegetacija zastupljene su brojnim karakterističnim vrstama koje upotpunjuju biološku raznolikost Hutova blata.

- Vodopad Kravice

Trebinje

Nalazi se na najjužnijem dijelu Bosne i Hercegovine. Smješteno je ispod planine Leotar, na obodu Trebinjskog polja, u dolini rijeke Trebišnjice koja protiče kroz grad. Od mora (Dubrovnik) je udaljeno oko 27 kilometara, ili (Herceg Novi) oko 38 kilometara. Za Trebinje se kaže da je grad sunca i platana.

Naročitu pažnju brojnih turista, osim gradskog jezgra izgrađenog u mediteranskom stilu, privlači specifičan botanički kompleks, koji tvori šesnaest stoljetnih platana. Tu je i Stari grad sa svojim uskim uličicama, kapijama, starim kamenim zdanjima, Osman-pašinom džamijom, Muzejom Hercegovine, brojnim kafićima i terasama. Stari dio grada leži na obalama rijeke Trebišnjice, jedne od najvećih ponornica u Evropi. 

Rijeka i grad su bili oduvijek poznati po svojim starim mlinovima - dolapima, koji su simbol ne tako davne prošlosti Hercegovine. Tu je i Arslanagića most koji je izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, zatim tvrđava Klobuk, manastiri Duži i Tvrdoš, kao i druge kulturno historijske zanimljivosti

Na Crkvini iznad Trebinja nalazi se manastir Hercegovačka Gračanica, u kojem počivaju posmrtni ostaci pjesnika Jovana Dučića.

- Stolac

Frensis Bejkon

Frensis Bejkon (Francis Bacon) 1561. - 1626. je bio engleski filozof, državnik i esejista. Iako je političku karijeru završio neslavno, ostao je upamćen zahvaljujući svojim filozofskim djelima, a posebno kao zagovornik naučnog metoda u vrijeme naučne revolucije. Bejkona nazivaju ocem empirizma. Njegovi radovi zasnivaju i popularizuju induktivnu metodologiju u naučnom istraživanju, kasnije poznatu pod imenom „Bejkonov metod“.

Počeo je karijeru kao pravnik, ali je postao poznat kao zagovornik naučne revolucije u oblasti filozofije. Živio je u vrijeme prvobitne akumulacije kapitala, razvoja industrije i trgovine. Suvremenik je W. Shakespearea i kraljice Elizabete. Za vrijeme Jamesa I. popeo se čak do položaja lorda kancelara.

Fransis Bejkon je jedan od osnivača moderne nauke i filozofije. U svom najznačajnijem djelu "Novi organon" izložio je osnovne principe svoje filozofije. Po njegovom mišljenju, iako je filozofija svojevremeno uglavnom koristila deduktivne načine u tumačenju prirode po uzoru na  Aristotelovu logiku izloženu u zbirci tekstova Organon, filozof bi umjesto toga trebalo da slijedi induktivni način zaključivanja na osnovu činjenica. Bejkon je smatrao da prije same indukcije treba očistiti razum od lažnih pojmova koji su tako čvrsto ukorijenjeni da iskrivljuju istinu. Ove lažne pojmove Bejkon naziva "idolima" i navodi četiri tipa idola:

Idoli plemena - ukorijenjeni su u ljudskoj prirodi, jer su svi ljudi nesavršeni i prema tome skloni greškama.

Idoli pećine - to su zablude pojedinca. One nastaju zbog toga što čovjek sudi prema sebi, pa misli da kako on nešto doživljava isto tako doživljavaju i drugi, a zaboravlja da svaki čovjek ima svoju zasebnu „pećinu“.

Idoli trga - potiču iz upotrebe jezika, koji ne može uvijek tačno da iskaže čovjekove misli uobičajenim značenjem riječi. Oni nastaju na ulicama i trgovima gdje se riječi razmjenjuju.

Idoli pozorišta - proizlaze iz činjenice da ljudi žive u određenom društvenom okruženju, u kojem postoje izvjesna pravila ponašanja i uloge. Bejkon je smatrao da su ove predrasude najopasnije zbog toga što nastaju iz poštovanja autoriteta.

MISLI

- Budi iskren prema sebi kako ne bi bio lažan prema drugima.

- Četiri su glavna zla vlasti: odgađanje, podmićivanje, grubost i povodljivost.

- Čudna je to želja; tražiti vlast nad drugima a izgubiti je nad samim sobom.

- Ćutanje je odmor duše.

- Djeca zaslađuju trud, ali nevolju čine još gorčom.

- Ima mnogo puteva da se čovjek obogati, i većinom su ružni.

- Kad je vino unutra, razum je vani.

- Ko zida lijepu kuću na lošem mjestu, sam sebe stavlja u zatvor.

- Lukavi ljudi preziru nauku, priprosti joj se dive, a mudri se njome koriste.

- Ljepota liči na ljetnje plodove koji se lako kvare i ne mogu da traju. Zbog nje mladost postaje raspojasana, a starost pomalo stidna.

- Ljudska narav izrasta u biljku ili korov; zato valja na vrijeme zaljevati jedno a čupati drugo.

- Nadanje je dobar doručak, ali slaba večera.

- Najljepši dio ljepote je onaj, koji slika ne može izraziti.

- Navika je najviša vlast u ljudskom životu.

- Niko ne uspijeva tako brzo kao onaj koji se koristi tuđom greškom.

- Novac je odličan sluga, ali najgori gospodar.

- Osveta te izjednačuje sa neprijateljem, oproštaj te uzdiže.

- Penjanje na položaj je tegobno i ljudi s mukom dolaze do većih muka.

- Sebičnjaci će zapaliti tuđu kuću, makar samo da na vatri skuhaju sebi jaje.

- Sreća je kao pijaca, i često, ako samo malo pričekaš, cijena će pasti.

- Strogost rađa strah, ali grubost rađa mržnju.

- Valja imati na umu da je hrabrost uvijek slijepa jer ona ne vidi opasnost i neprilike.

- Žene su ljubavnice za mlade muževe, prijateljice za zrele, a bolničarke za stare.

- Znanje je moć.

- Tomas Hobs