Travnik

Grad Travnik je smješten u dolini rijeke Lašve okružen Vlašićem sa sjevera i planinom Vilenicom sa juga. Travnik je 150 godina bio glavni grad bosanskog pašaluka, rezidencija 77 vezira i  sjedište dva konzulata. Smješten je u središtu BiH. 

Postoji mnogo legendi, po kojma je grad Travnik dobio ime. Najzanimljivija je ona po kojoj je još u predosmanskom vremenu, u tvrđavi stolovao činovnik, koji je ubirao travarinu. Grad se pod ovim imenom, prvi put u historijskim dokumentima spominje 03. juna 1463. godine. Tada je turski historičar Dursun-beg, kazao da je na putu prema kraljevskom gradu Jajcu, sultan Mehmed II osvojio Travnik. Putnici toga vremena bili su impresionirani gradom i zvali su ga evropski Istanbul. Bio je to najorijentalniji grad u Bosni.

Tokom svoje prošlosti, bogate zanimljivim događajima i znamenitim ličnostima, travničani svoj grad nazivaju i grad muzej. Na svakom koraku ovaj grad priča svoju priču. Posebnim ga čine dvije sahat kule koje su izgradili travnički veziri, srednjovjekovna tvrđava, Jeni džamija, Šarena džamija, Turbeta, Hafizadića kuća, Isusovačka gimnazija i Elči Ibrahim-pašina medresa. 

Bitno je spomenuti i travnički sir, kratkokljune golubove, Plavu vodu, ski centar na Vlašiću, rodnu kuću nobelovca Ive Andrića, kao i mnoge umjetnike, naučnike i putopisce.

Odlomak iz Andrićeve Travnićke hronike:

"…Niko nikad u Travniku nije ni pomislio da je to varoš stvorena za običan život i svagdašnje događaje. Njihov grad, to je u stvari jedna tijesna i duboka rasjeklina koju su naraštaji s vremenom izgradili i obradili, jedan utvrđen prolaz u kom su se ljudi zadržali da žive stalno, prilagođavajući kroz stoljeća sebe njemu i njega sebi. Sa obje strane ruše se brda strmo i sastaju pod oštrim uglom u dolini u kojoj jedva ima mjesta za tanku rijeku i drum pored nje. Tako sve liči na napola rasklopljenu knjigu na čijim stranicama su s jedne i s druge strane, kao naslikani, bašte, sokaci, kuće, njive, groblja i džamije.

Nikad niko nije izračunao koliko je sunčanih sati priroda uskratila ovome gradu, ali je izvjesno da se sunce docnije rađa i ranije zalazi nego u ma kojoj od bosanskih mnogobrojnih varoši i varošica. To ne poriču ni Travničani ali zato tvrde da sunce, dok sja, nigdje ne sja tako kao nad njihovim gradom.

U toj uskoj dolini kojom po dnu protiče Lašva a sa strane je šaraju vrela, jazovi i potoci, punoj vlage i promaje, gotovo nigdje nema prava puta ni ravna mjesta,koliko da čovjek nogu metne slobodno i bezbrižno. Sve je strmo i neujednačeno, izukrštano i isprepleteno, povezano ili isprekidano privatnim putevima, ogradama, čikmama, baštama i kapidžicima, grobljima ili bogomoljama. 

Tu, na vodi, tajanstvenoj, nestalnoj i moćnoj stihiji, rađaju se i umiru naraštaji Travničana. Tako se smjenjuju pokolenja i predaju jedno drugome ne samo utvrđene tjelesne i duševne osobine, nego i zemlju i vjeru, ne samo nasljedno osjećanje mjere i granice, ne samo znanje i razlikovanje svih staza, kapidžika i prolaza svoje zamršene varoši nego i urođenu sposobnost za poznavanje svijeta i ljudi uopšte. Sa svim tim dolaze travnička djeca na svijet, ali više od svega sa gordošću. Gordost, to im je druga priroda, živa sila koja ih kroz cio život prati i pokreće i udara im vidan znak po kome se razlikuju od ostalog svijeta."

- Trebinje

Tomas Hobs

Tomas Hobs (Thomas Hobbes) 1588. - 1679. je bio engleski filozof, poznat po svojim teorijama društvenog ugovora. Napravio je značajan pomak u odnosu na tradicionalnu i srednjovjekovnu političku teoriju. Njegova vizija svijeta je originalna i još uvijek relevantna u savremenoj politici. Njegovo najpoznatije djelo je Levijatan iz 1651. godine. U tom djelu on daje doktrinu modernih prirodnih prava. Riječ Levijatan je hebrejskog porekla i znači morsko čudovište. Hobs u Levijatanu zastupa tezu da je u interesu čovjeka da izađe iz prirodnog stanja, u kome svako vodi rat protiv svakog i da kroz društveni ugovor formira državu koja će obezbjediti društveni mir.

U svom dugom životnom vijeku Hobs je bio svjedokom svih onih burnih historijskih događaja koji su potresali Englesku sredinom 17. vijeka. Upravo zato u središtu njegovog interesa i jesu problemi čovjeka i društva. Nasuprot srednjovjekovnim teološkim shvatanjima Hobs daje objašnjenje koje proizlazi iz čovjekove nagonske, ali i razumske prirode. Država nije božanska tvorevina, nego rezultat društvenog ugovora. Tezom o nepovredivosti apsolutne vlasti vladara Hobs izražava interese i potrebe dijela engleske buržoazije koji u tom periodu historije trebaju jaku državnu vlast.

Svojim tjelesnim i duhovnim sposobnostima ljudi su približno jednaki, te niko ne može računati na neku trajnu prednost. Stoga ako u prirodnom stanju dva čovjeka žele istu stvar, oni se u svom nagonu za samoodržanjem nužno sukobljavaju. Iz straha svako onda nastoji preduhitriti drugog i ima prirodno pravo na to. Dok nema zajedničke vlasti i zakona, ljudi se nalaze u ratu svak protiv svakoga: Homo homini lupus est - Čovjek je čovjeku vuk. Posljedica toga jest nedostatak svake kreativnosti i radinosti, te je život bijedan, surov i kratak. Hobs pripisuje ljudima želju da se međusobno pokoravaju, a želju za vlašću smatra za suštinski dio ljudske prirode. Sve strasti i sve ljudske porive on svodi na želju za vlašću, želju koja se samo smrću prekida.

Ljudi se osjećaju veoma mučno tamo gdje ne postoji nikakva vlast koja bi ih silom i strahom držala u zajednici. Jer svaki čovjek želi da mu drugi pridaje onu vrijednost koju je sam sebi pripisao, a na svaki znak prezira ili podcjenjivanja reagovat će osvetom prema onom ko je takve znake ispoljio. Strah od smrti čini ljude sklonima miru i spremnima da se odreknu svog prirodnog prava na sve, uz uslov da to isto učine i drugi, te da svoju vlast prenesu na nekog pojedinca ili grupu ljudi. Društvenim ugovorom ljudi savladavaju nedostatke prirodnog stanja.

MISLI

- Homo homini lupus est. - Čovjek je čovjeku vuk.

- Vlast, a ne istina, čini zakon.

- Proždrljivost je požuda uma.

- Pravo nije ono što je pravedno, nego ono što je naređeno.

- Slava je strast koja grimase naziva smijehom.

- Bez zajedničke vlasti koja drži sve u strahu, ljudi se nalaze u prirodnom stanju koje se zove rat, i to rat svakog protiv svakoga.

- Pravo na prirodu je sloboda koju svaki čovjek mora da iskoristi onako kako sam hoće, za očuvanje njegovog vlastitog života.

- Stavljam za opću korist cijelog čovječanstva, svoju trajnu i nemirnu želju za moći, koja prestaje samo nakon smrti.

- Priroda ljudi je takva da mogu priznati drugima da su duhovitiji, rječitiji i naučeniji, ali teško da će priznati da su mudriji nego oni sami.

- Ne postoji takva stvar kao što je spokojstvo uma dok živimo, jer život je samo pokret i nikada ne može biti bez želje, bez straha, bez smisla.

- Marko Aurelije

Paulo Koeljo

Paulo Koeljo (Paulo Coelho) je rođen u Rio de Ženeiru - Brazil, 1947. godine. Duh pobune odredio je njegovu mladost, bio je hipik, pisao je tekstove za pjesme nekoliko čuvenih brazilskih pop zvijezda. Kratko poslije toga zaposlio se kao novinar, proučavao je magiju i okultizam. Autor je romana „Dnevnik jednog čarobnjaka“ i „Alhemičar“ koji su ga i učinili svjetski poznatim. Mnogi ga smatraju najuticajnijim savremenim piscem čija su djela štampana širom svijeta u tiražu od preko 150 miliona primjeraka, objavljena u 170 zemalja i prevedena na preko 80 jezika. Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada, član Brazilske književne akademije, ambasador mira Ujedinjenih nacija. Godine 2009. mu je dodijeljeno priznanje Ginisove knjige rekorda za najprevođenijeg autora jednog romana (Alhemičar).

MISLI

- Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče, uključujući i one koje gubimo. Kad porasteš, otkrit ćeš da si često branio laž, obmanjivao sebe ili patio zbog gluposti. Ako budeš dobar ratnik, nećeš sebe optuživati zbog toga, ali nipošto ne dozvoli da se tvoje greške ponove.

- Kada se čovjek dublje zagleda u dušu svijeta lako shvati da na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada. I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj i samo postoji taj trenutak.

- Pravi prijatelji su oni koji su na našoj strani kad nam se događaju lijepe stvari. Oni navijaju za nas, raduju se našim pobjedama. Lažni prijatelji su, naprotiv, oni koji se pojavljuju u teškim trenucima, s onim žalosnim, tobož solidarnim licem, a zapravo im naša patnja služi kao utjeha u njihovim bijednim životima.

- Ljubav ne postavlja suvišna pitanja, jer ako počnemo da mislimo, počinjemo i da se plašimo. To je neki neobjašnjivi strah, i ne vrijedi ni da ga prevodimo u riječi. Možda je to strah od prezira, od neprihvatanja, strah da se ne prekine čarolija. Izgleda smiješno, ali je tako.

- Važno je dopustiti nekim stvarima da odu, da nestanu. Pustiti ih i riješiti ih se. Ne očekujte da vam se vrate, da vam priznaju napore, otkriju da ste genijalac i shvate vašu ljubav. Zatvarajte krugove, ne zbog ponosa ili oholosti, već zato što se to više ne uklapa u vaš život. Zatvorite vrata, promijenite ploču, pometite kuću, obrišite prašinu. Prestanite biti ono što ste bili i postanite ono što jeste.

- Svijet se u ovom trenutku stvara i uništava. Onaj koga si sreo ponovo će se pojaviti, onaj koga si pustio da ode, vratiće se. Nemoj da iznevjeriš milosti koje su ti date. Shvati što se s tobom dešava, i shvatit ćeš što se dešava sa svijetom.

- Zaboravi jednom za svagda ideju da put predstavlja način da stignemo do nekog cilja: zapravo, mi stižemo, sa svakim korakom.

- Ljubav je divlja snaga. Kad pokušavamo da je ukrotimo, ona nas uništava. Kad pokušavamo da je zatočimo, ona nas zarobljava. Kad pokušavamo da je razumijemo, ostajemo izgubljeni i zbunjeni.

- Samoća je jača kada pokušavamo da joj se suprotstavimo, a postaje slaba kad na nju jednostavno ne obraćamo pažnju.

- Ponekad je potrebno zatvoriti vrata, ne zbog straha, slabosti ili ponosa, već zbog toga što više nigdje ne vode.

- Pokušaj pridavanja smisla svemu proizvodi stalnu napetost.

- Ako prihvatimo sve ono što u nama ne valja, i uprkos tome pomislimo da zaslužujemo radostan i sretan kraj, otvorit ćemo ogroman prozor kroz koji ljubav može da uđe.

- Nijedan život nije potpun bez mrvice ludila. Riječi su zapisane suze. Suze su riječi koje treba da se rone.

- Ko želi da vidi dugu mora naučiti da voli kišu.

- Ne dozvoli da te obeshrabri mišljenje drugih. Samo je osrednjost sigurna stvar, zato rizikuj i radi ono što želiš.

- Ne predajite se strahovima. Ako to učinite, izgubit ćete vezu sa srcem. Postoji samo jedna stvar zbog koje nećete  moći da ostvarite svoje snove, a to je strah od neuspjeha.

- Svi izgleda imaju jasno mišljenje o tome kako bi neko drugi trebao da vodi svoj život, samo nemaju za svoj.

- Ljubav je divlja snaga. Kada pokušamo da je kontrolišemo ona nas uništi. Kada pokušamo da je zarobimo, ona zapravo zarobi nas. Ako li pokušamo da je razumijemo, ona nas potpuno zbuni i ostavi nas izgubljenim.

- Nikada ne nemojte osuđivati živote drugih, jer svaka osoba za sebe poznaje svoje boli i odricanja. U redu je osjećati da ste na pravom putu, ali potpuno druga stvar je biti ubjeđen da je taj put pravi i ni jedan drugi.

- Dijete odraslu osobu može da nauči tri stvari: da budu sretni bez razloga, da uvijek nečim budu zabavljeni, i da traže ono što žele svim svojim bićem.

- Ako želite da budete uspješni, morate poštovati jedno pravilo - da nikada ne lažete sebe.

- Bog koristi samoću da bi nas naučio kako živjeti zajedno.

Koristi bijes, da bi nam ukazao na neprocjenjivu vrijednost mira.

Koristi dosadu, da bi naglasio značaj pustolovine i prepuštanja.

Bog se služi šutnjom, da bi nam predočio odgovornost govorenja.

Služi se umorom, da bi nam omogućio uvidjeti vrijednost buđenja.

Služi se bolešću, da bi istaknuo blagodat zdravlja.

Bog koristi oganj da bi objasnio vodu.

Koristi zemlju, da bi nam omogućio shvatiti vrijednost zraka.

Koristi smrt, da bi nam predočio značaj života.

- Preuzeti na sebe ulogu dobre duše, svojstveno je onima što se u životu boje zauzeti stav. Svakako je lakše vjerovari u vlastitu dobrotu nego se suočiti s drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpjeti uvredu ne uzvrativši je, nego skupiti hrabrost da uđes u

sukob s jačim. Uvijek možemo reći da nas bačeni kamen nije pogodio, a tek noću, dok supružnk ili sustanar spava, tek noću, potajno, oplakati naš kukavičluk.

- Kada viđamo uvijek ista lica, na kraju ona postanu dio našeg života. A kada postanu dio našeg života, onda žele i da nam ga izmjenU. I ako ne bude po njihovom nije im pravo. Jer, svaki čovjek ima tačnu predstavu kako bi neko drugi trebao da živi svoj život, a nema pojma kako da proživi vlastiti.

- Omar Hajjam

Konfučije

Kineski filozof koji je živio u petom vijeku prije nove ere. Bio je filozof i socijalni reformator čija su učenja bila i ostala vrlo značajna širom istočne Azije. Bio je jedan od prvih privatnih učitelja u kineskoj historiji. Najznačajniji je njegov etički sistem vrijednosti, koji je bio temelj kineske državnosti i socijalne misli tokom cijelog feudalnog razdoblja. Po Konfuciju, suština svakog čovjeka je čovjekoljublje odnosno zen.

MISLI

Tri puta vode do mudrosti:
razmišljanje - ono je najplemenitije,
odgoj - on je najlakši,
iskustvo - ono je najneugodnije.

U životu se treba čuvati tri stvari:
u mladosti - pohote,
u zrelom dobu - bitke,
u starosti - lakoumnosti.

Ko ne zna, a ne zna da ne zna, opasan je - izbjegavajte ga!

Ko ne zna, a zna da ne zna, dijete je - naučite ga!

Ko zna, a ne zna da zna, spava - probudite ga!

Ko zna i zna da zna, mudar je - slijedite ga!

- Ako želiš sebe da uzdigneš, uzdigni druge.

- Plemeniti čovjek razumije ispravnost, mali čovjek razumije korist. 

- Ono što želi, mudrac to traži u sebi, mali čovjek to traži kod drugih.

- Kako će drugima upravljati onaj koji ne zna upravljati sam sobom?

- Ako čovjek ne promisli o problemima koji su udaljeni, bit će pun briga kad mu se približe.

- Humani čovjek sigurno će se odlikovati vrlinom hrabrosti, a svaki hrabar čovjek treba se odlikovati humanošću.

- Ima ih što plaču što ruže imaju trnje, ti se veseli što trnje ima ruže.

- Već u mladosti trebaš osjetiti štap na koji ćeš se oslanjati u starosti.

- Ko je uljudan preko mjere, postaje dosadan.

- Ko nastoji zadovoljiti sve svoje strasti, taj gasi vatru slamom.

- Ko ujutro spozna istinu, taj uveče može umrijeti.

- Mudar čovjek s podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi uvrede.

- Mudrac se srami svojih pogrešaka, ali se ne srami popraviti ih.

- Nas koji smo jednom prošli poljem slave, bilo je mnogo, pa što je ostalo? Tek humka zemlje, na kojoj se žari crveni korov svako proljeće.

- Naša najveća vrlina nije u tome da nikada ne padnemo, već da ustanemo svaki put kad padnemo.

- Nemoj misliti da si veliki čovjek zato što ti je sjena velika kad se sunce rađa.

- Nije mi žao što me ljudi ne poznaju, već što ja njih ne poznajem.

- Nikada ne čini drugome ono što ne bi želio da drugi učini tebi.

- Onome ko je jednom vladao nad drugima, nesnosna je vlast svakog drugog nad njime.

- Plemenit je čovjek spreman na pomirenje ali se ne ponižava. Hulja se ponižava ali nije spreman na pomirenje.

- Pretjerati je isto tako loše kao i ne učiniti dovoljno.

- Priroda nam je dala po dva oka i po dva uha a samo jedan jezik, da bismo mogli više gledati i slušati a manje govoriti, jer se nikad ne može reći toliko mudrosti koliko se može prešutjeti gluposti.

- Samo ljudi najuzvišenijeg i najnižeg karaktera se ne mijenjaju.

- Svakog dana ponesi kanticu zemlje na jedno mjesto i sagradit ćeš planinu.

- Sve ima svoju ljepotu, ali svako to ne vidi.

- Toliko sam zaokupljen čudima na zemlji, da nemam vremena za nebo i anđele.

- Veliki čovjek postavlja stroge zahtjeve prema sebi; mali čovjek ih postavlja drugima.

- Veliki čovjek želi biti spor na riječima, ali brz na djelu.

- Žan Pol Sartr

Enes Kišević

Enes Kišević je BiH pjesnik i dramski umjetnik. Rođen je 01.05.1947. godine u Bosanskoj Krupi. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Ključu. Glumačku karijeru započeo je u Narodnom pozorištu Bosanske krajine u Banjoj Luci, odakle odlazi u Zagreb, gdje je 1971. godine diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti. U svojoj glumačkoj karijeri igrao je u predstavama najpoznatijih režisera, najviše na Dubrovačkim ljetnjim igrama i u zagrebačkom teatru ITD. 

Igrao je u više pozorišnih, filmskih i televizijskih drama. Pjesme su mu prevedene na engleski, arapski, njemački, slovenski, italijanski, turski, mađarski... Živi i radi u Zagrebu. Profesionalni je glumac i književnik.

LAMPA U PROZORU  (pjesma o majci)

Čim nevrijeme udari neko,

oluje, kiše, il snijezi zaspu,

moja Majka posklanja svo cvijeće s prozora,

pa u okvir okna okači lampu.

- Kome to svijetliš? - bunovan pitam.

A Majčin glas obavi crni šum drveća:

- Po ovom mraku beskućnik, sine,

bolje vidi lampu od cvijeća.

DIRNUTOST

Ne čude mene zvijezde ni sunce,

niti me čudi sav svemira sjaj:

mene dodirne dah dok ga dišem

a dah dodirnuti ne mogu ja!

Što me se tiču priče i bajke

i to - da jedan i jedan su dva:

al’ mene miris dodirne ruže,

a njega dodirnut ne mogu ja!

Što će mi zavist, što će mi slava,

što će mi pusta bogatstva sva:

kad riječ me tvoja i pogled dirne,

a njih dodirnuti ne mogu ja!

Što će mi beskraj, što će nebesa,

te svemirske crne rupe bez dna:

mene i glazba ova već dira,

a glazbu dodirnut ne mogu ja!

Dira me svjetlost, miso me dira,

ljubav me tvoja dodirnuti zna.

i premda te grlim, ne znači to

da i ljubav tvoju dodirnuh ja.

OPORUKA

Kćeri i sinovi moji,

Ne dijelite se u kući

koju vam ostavljam,

ona će i poslije vas ostati.

Spomenite se pri objedu

da će još neko iz tih posuda jesti.

Usta otvarajte jednako za istinom

kao sto ih za kruhom otvarate.

Ne dopustite novcu

da bude vredniji od vas.

I kad padate u blato,

padajte kao sunce.

Budite dobri prema vodi:

spomenite se Majčine utrobe

koja vas je s vodom donijela.

Spasite zrak svoga tehničkog uma,

jer nema tog izuma

koji će vas naučiti živjeti bez zraka.

Hranite radoznalost.

Hranite ljepotu.

Hranite ljubav.

Putujte.

Govorite jezik naroda

u kom se zadesite,

ali se vraćajte korijenju

kao potoci izvoru svome.

Dotičite svoje rijeći rukama.

Ne otuđujete se od prirode.

Činite dobro i njoj i ljudima.

Spomenite se:

da ste iz ništa došli,

da se u ništa vraćate,

i da ništa nije dragocjenije

od života

koji u trajno naslijeđe

ostavljate svijetu.

I ne žalite za mnom.

Žalite za mojim neznanjem.

Dosta me je zemlja hranila,

sad vrijeme je da ja zemlju hranim.

- Branko Ćopić