BLOG ZA TEBE

Teatarski festival BIH FEDRA


Teatarski festival BiH FEDRA je najstariji teatarski festival u Bosni i Hercegovini. Prvi put je održan 1959. godine u Travniku. Narednih godina je održavan kao festival najboljih amaterskih predstava u BiH. Festival je održavan u raznim BiH gradovima da bi se tokom osamdesetih godina prošlog vijeka udomaćio u Bugojnu. Na 30. Festivalu amaterskih pozorišta BiH, Organizacioni odbor mijenja naziv Festivala u FEDRA - Festival dramskih amatera BiH. 

Festival se nije održavao od 1992. do 2006. godine, kada se u organizaciji KSC-a Bugojno uspješno obnavlja njegov rad pod nazivom „Teatarski festival BiH FEDRA“. Od tada se održava svake godine u Bugojnu. Partner u realizaciji Festivala je Teatar FEDRA Bugojno. Festival je uspostavio je saradnju sa sličnim festivalima u drugim državama s kojima povremeno razmjenjuje najbolje predstave.

54. Teatarski festival BiH FEDRA se održava u periodu od 13. do 20. jula 2026. godine.
Kao i svake godine, vrijedni teatarski entuzijasti kako iz Bugojna tako i iz cijele Bosne i Hercegovine, pripremili su sedmicu dana teatarske i umjetničke čarolije koja će predstaviti najbolja ovogodišnja dostignuća amaterske teatarske scene.

Stručni žiri ovogodišnjeg festivala su: Marko Misirača, Nedžad Ibrahimović, Senad Milanović.
Moderatorica okrugloh stolova je Senada Milanović.
Voditeljica FEDRINIH razgovora je Adrijana Gavrić.

Predstave koje će publika ove godine imati priliku gledati u takmičarskom dijelu su:

1. "Igra istine", koju izvodi Amaterska scena mladih Modriča.
Autor teksta: Vahid Duraković
Režija: Predrag Erletić
2. "Prvi put", koju izvodi BKC Gračanica.
Autor teksta: Vladimir B. Popović/kolektiv
Režija: Mirela Trepanić Grbešić
3. "Zaboravi Hollywood", koju izvodi Hrvatsko kazalište Travnik.
Autor teksta: Miro Gavran
Režija: Anto Bilić
4. "Kad smo bili u našim godinama", koju izvodi Teatar mladih BN Bijeljina.
Autor teksta: Marija Novaković
Režija: Marija Novaković
5. "Copacabana", koju izvodi Amatersko pozorište Neretva Konjic.
Autor teksta: Ajdin Tinjak
Režija: Ajdin Tinjak
6. "Slatko-kisela piletina", koju izvodi Reflex teatar Banja Luka.
Autor teksta: Igor Dodig
Režija: Igor Dodig
7. "Transibirska željeznica", koju izvodi DIS - Pozorište mladih Banja Luka.
Autor teksta: Ognjen Bogdanović
Režija: Ognjen Bogdanović


Pored predstava u takmičarskom dijelu programa, na festivalu će biti izvedeni i prateći sadržaji:

- Predstava "Draga Ulija - Ljubavna pisma s Otoka" - Dramska amaterska družina CUK-a Vodice, R Hrvatska,
- Predstava "Hoće l' nam trebat slova" - Teatr FEDRA Bugojno
- Predstava "Svjedok istine" - Studio teatar Zenica
- "Izložba grafika" - Peter Waldegg
- Promocija knjige "Monodrame" Vahida Durakovića
- Predstava za djecu "Gusar Pepa Mrvica" - DP Eko Art Bugojno
- Predstava za djecu "Čarobna šuma izgubljenih snova" - Dječija scena Teatra FEDRA Bugojno
- Okrugli stolovi, radionice i dr.



40 pravila ljubavi



Tražiti put do ljubavi razumom, isto je što i tražiti svjetiljkom sunce.

Ni kapljica dobrote, ni zrnce zlobe ne ostaje neuzvraćeno!

Inspirisano Rumijem

Prvo pravilo: To kako doživljavamo Boga izravan je odraz toga kako doživljavamo sebe. Ukoliko pomisao na Boga u nama izazaiva strah i krivnju, to znači da iz nas izvire puno straha i krivnje. Ako Boga doživljavamo kao punog ljubavi i suosjećanja, mi smo isti takvi.

Drugo pravilo:
 Put do istine putuje se srcem, a ne glavom. Srce nam treba biti glavni vodič! Ne um. Srcem se suočavamo sa svojim egom, izazivamo ga i u konačnici nadvladavamo. Upoznavanje vlastitoga ega dovodi nas do upoznavanja Boga.

Treće pravilo: Baš svaki čitatelj svete spise shvaća na različitoj razini i to onoj koja odgovara dubini njegova razumijevanja. Postoje četiri razine uvida. Prva razina je izvanjsko značenje i to je ona s kojom se većina ljudi zadovolji. Iduća razina je Batini – unutrašnja razina. Treća je unutrašnja razina unutrašnje razine. A četvrta je razina toliko duboka da se ne može riječima iskazati i zbog toga mora ostati neopisana.

Četvrto pravilo: Boga možemo izučavati kroz sve i svakoga u univerzumu, jer Bog nije zatočen u džamijama, sinagogama ili crkvama. No ako baš želimo doznati gdje on točno boravi, možemo ga pronaći samo na jednom mjestu: u srcu onoga tko istinski voli.

Peto pravilo: Um i ljubav sačinjeni su od različitih materijala. Um ljude veže u čvorove i ništa ne riskira, a ljubav rastvara sve uzlove i riskira sve. Um je uvijek oprezan i savjetuje “Pazi se previše blaženstva”, dok ljubav govori “U redu je! Skoči!”. Um nije lako slomiti, dok se ljubav lako razbija u najsitnije komadiće. No u tim je krhotinama skriveno blago. Slomljeno srce krije blago.

Šesto pravilo: Većina problema na ovome svijetu nastaje zbog jezičnih pogrešaka i jednostavnih nesporazuma. Nikada riječi ne shvaćajte doslovno. Kada uđete u područje ljubavi, jezik kakvog poznajemo postaje suvišan. Ono što se riječima ne može iskazati može se naslutiti jedino u tišini.

Sedmo pravilo: Usamljenost i samoća su dva različita stanja. Kada ste usamljeni, lako je zavarati se da povjerujete kako ste na pravom putu. Samoća je nešto bolja za nas jer to znači biti sam, ali ne i usamljen. No u konačnici je najbolje pronaći osobu koja će vam biti zrcalo. Zapamtite, samo u srcu druge osobe možete istinski vidjeti sebe i božju prisutnost unutar sebe.

Osmo pravilo: Što god vam u životu dogodi, bez obzira koliko se teškim činilo, ne prepuštajte se očajavanju. Čak i kada su sva vrata zatvorena, Bog će stvoriti novi put samo za vas. Budite zahvalni! Lako je biti zahvalan kada je sve dobro. Sufi je zahvalan ne samo za ono što mu je dano već i za sve ono što mu je uskraćeno.

Deveto pravilo: Strpljivost nije pasivno trpljenje. Strpljivost znači biti u stanju vidjeti dovoljno daleko i imati povjerenja u krajnji ishod procesa. Što je strpljivost? To je gledati trn a vidjeti ružu, gledati noć a vidjeti zoru. Nestrpljivost znači vidjeti samo ono što nam je pod nosom i zbog toga ne biti u stanju vidjeti ishod. Oni koji ljube Boga nikada ne ostaju bez strpljivosti, jer znaju da je potrebno vrijeme kako bi mladi mjesec postao puni.

Deseto pravilo: Istok, zapad, jug ili sjever jako se malo razlikuju. Bez obzira koje vam je odredište, neka vam svako putovanje bude unutrašnje putovanje. Ako putujete iznutra proputovat ćete cijeli svijet i onkraj njega.

Jedanaesto pravilo: Svaka babica zna da ako nema boli, put za novorođenče ne može biti otvoren i majka ne može roditi. Na sličan način, da bi se u nama rodilo novo Jastvo potrebne su poteškoće. Baš kao što glina izložena vrelini vatre postaje čvrsta, Ljubav se usavršava jedino u boli.

Dvanaesto pravilo: Potraga za Ljubavlju nas mijenja. Niti kod jednog od tragatelja za Ljubavlju sazrijevanje na tom putu nije izostalo. Od prvoga trenutka kada počnemo tražiti Ljubav počinjemo se mijenjati iznutra i izvana.

Trinaesto pravilo: Na ovome svijetu ima više lažnih gurua i učitelja nego što je zvijezda u vidljivom svemiru. Ne brkaj one koji samoživo teže moći i stvarne mentore. Pravi duhovni majstor ili majstorica neće vašu pažnju usmjeravati na sebe i neće od vas očekivati apsolutnu poslušnost ili potpuno obožavanje, već će vam pomoći da cijenite i divite se svojem unutrašnjem jastvu. Istinski mentori prozirni su poput stakla. Oni kroz sebe propuštaju božju svjetlost.

Četrnaesto pravilo: Nastojte ne opirati se promjenama koje vam dolaze. Umjesto toga dopustite da se život živi kroz vas. I ne brinite ako se vaš život preokreće iz temelja. Kako možete znati da je to gdje ste sada bolje od onoga što dolazi?

Petnaesto pravilo: Bog ima pune ruke posla s dovršavanjem vašeg posla, kako izvanjskoga, tako i unutrašnjega. On je u potpunosti zaokupljen vama. Svako ljudsko biće je proces koji se polako ali neizbježno kreće prema savršenstvu. Mi smo svi nedovršena umjetnička djela koja čekaju svoj dovršetak ali i nastoje biti dovršena. Bog se bavi svakime od nas ponaosob zato što je čovječanstvo umjetnost nalik na vrhunsku kaligrafiju u kojoj je svaka točka jednako važna za cjelovit dojam.

Šesnaesto pravilo: Lako je voljeti savršenoga Boga, neokaljanoga i bezgriješnog kakav već jest. Puno je teže voljeti druga ljudska bića sa svim njihovim nesavršenostima i oštećenjima. Zapamtite, upoznati možete samo ono što ste sposobni voljeti. Bez ljubavi nema mudrosti. Ukoliko ne naučimo voljeti sve što je Bog stvorio, nećemo biti u stanju niti istinski voljeti, niti spoznati Boga.

Sedamnaesto pravilo: Istinska prljavština je unutrašnja. Izvanjska se lako opere. Postoji samo jedna vrsta prljavštine koju čista voda ne može oprati, a to je mrlja mržnje i isključivosti koja zagadi dušu. Svoje tijelo možete pročistiti uzdržavanjem i postom, no samo će ljubav pročistiti vaše srce.

Osamnaesto pravilo: Cijeli univerzum sadržan je unutar jednog ljudskog bića – vas. Sve što vidite oko sebe, uključujući i ono što vam se možda ne sviđa, pa čak i ljudi koje prezirete i koji su vam odbojni, u određenoj mjeri postoji i u vama. Stoga ni vraga ne tražite izvan sebe. Vrag nije neka nadnaravna sila koja vas napada izvana. To je običan glas iznutra. Ukoliko se u potpunosti upoznate, ako se iskreno i čvrsto suočite sa svojom tamom i svojim svjetlom, ostvarit ćete vrhunski oblik svjesnosti. Kada osoba upozna sebe upoznala je i Boga.

Devetnaesto pravilo: Ukoliko želite promijeniti način na koji se drugi odnose prema vama najprije trebate promijeniti način na koji se odnosite sami prema sebi. Ukoliko ne naučite voljeti sami sebe, potpuno i iskreno, nema načina da budete voljeni. A kada postignete to stanje, budite zahvalni za svaki trn kojega drugi usmjere prema vama. To je znak da ćete uskoro biti zasipani ružama.

Dvadeseto pravilo: Ne brinite kamo će vas put odvesti. Umjesto toga usmjerite se na prvi korak. To je najteži dio i taj je dio vaša odgovornost. Nakon što napravite prvi korak dopustite da stvari prirodno odvijaju i sve ostalo će uslijediti. Nemojte slijediti tok. Budite tok.

Dvadesetiprvo pravilo: Mi smo svi stvoreni na Njegovu sliku i priliku, no ipak smo svi stvoreni različitima i jedinstvenima. Ne postoje dvije iste osobe. Ne postoje dva srca koja udaraju istim ritmom. Da je Bog želio da smo svi isti takvima bi nas stvorio. Stoga je nepoštivanje različitosti i nametanje vlastitih misli drugima isto što i nepoštivanje svetosti božjeg plana.

Dvadesetidrugo pravilo: Kada osoba koja istinski voli Boga uđe u krčmu, ta krčma postaje njegovom bogomoljom, a kada pijanac uđe u tu istu bogomolju, ona postaje njegovom krčmom. Sve što činimo određeno je našim srcima, a ne izvanjskom pojavnošću. Sufiji ne procjenjuju druge ljude po tome kako izgledaju ili tko su oni. Kada Sufi nekoga pogleda, on zatvori oba oka i umjesto njih otvori treće oko – ono koje vidi unutrašnje predjele.

Dvadesetitreće pravilo: Život nam je pozajmljen, a ovaj svijet je samo gruba imitacija Stvarnosti. Samo djeca misle da su igračke prave stvari. No ljudska se bića ili zanesu igračkom ili je nemarno polome i odbace. Klonite se bilo kakvih ekstrema u ovome životu, jer će to uništiti vašu unutrašnju ravnotežu. Sufiji nisu skloni ekstremima. Sufi je uvijek blag i umjeren.

Dvadesetičetvrto pravilo: Ljudsko biće ima jedinstveno mjesto među božjim stvorenjima. “Udahnuo sam svoj Duh u tebe,” kaže Bog. Baš svatko od nas, bez iznimke, stvoren je kako bi bio božji izaslanik na Zemlji. Zapitajte se koliko se često ponašate kao izaslanik i ponašate li se uopće ikada tako? Zapamtite, na svakome od nas je da u sebi otkrije božanski duh i živi u skladu s njime.

Dvadesetipeto pravilo: Pakao je ovdje i sada. I raj također. Prestanite brinuti o paklu ili sanjariti o raju, jer i jedno i drugo postoji upravo u ovome trenutku. Svaki puta kada se zaljubimo uzdignemo se u raj. Svaki puta kada mrzimo, zavidimo ili se svađamo, obrušimo se ravno u vatre pakla.

Dvadesetišesto pravilo: Univerzum je jedno biće. Sve i svatko je u međupovezanosti nevidljivom mrežom priča. Bili mi toga svjesni ili ne, svi smo mi u tihim razgovorima. Ne činite štetu. Budite suosjećajni. I ne ogovarajte nekoga iza leđa – čak niti naizgled nevinim primjedbama! Riječi koje izlaze iz naših usta ne nestaju već se stalno pohranjuju u beskonačnosti i vratit će nam se kada za to dođe vrijeme. Bol jednog čovjeka povrijedit će nas sve. Radost jednog čovjeka donijet će smiješak na sva lica.

Dvadesetisedmo pravilo: Ovaj svijet je poput sniježne planine kojom odjekuje vaš glas. Što god da izgovorite, bilo to dobro ili loše, na neki će vam se način vratiti. Stoga će, ako postoji netko tko loše misli o vama, vaše loše pričanje o toj osobi samo će pogoršati stvari. Ući ćete u začarani krug zlobne energije. Umjesto toga četrdeset dana i noći govorite i mislite lijepo o toj osobi. Sve će biti drukčije nakon što prođe četrdeset dana jer ćete vi u sebi biti drukčiji.

Dvadesetiosmo pravilo: Prošlost je interpretacija. Budućnost je iluzija. Svijet se ne kreće kroz vrijeme pravocrtno, iz prošlosti u budućnost. Zapravo se vrijeme kreće kroz i unutar nas u beskonačnim spiralama. Vječnost nije beskonačno vrijeme, već jednostavna bezvremenost. Ukoliko želite iskusiti vječnu prosvjetljenost, odbacite prošlost i budućnost u svome umu i ostanite u sadašnjem trenutku.

Dvadesetideveto pravilo: Sudbina ne znači da vam je život točno unaprijed određen. Stoga je prepuštanje sudbini i izbjegavanje aktivnog doprinosa glazbi univerzuma znak potpunog neznanja. Glazba univerzuma čuje se posvuda a skladana je na četrdeset različitih razina. Vaša je sudbina razina na kojoj sudjelujete u sviranju. Možda ne možete promijeniti svoje glazbalo, no vještina kojom svirate sasvim je u vašim rukama.

Trideseto pravilo: Istinski Sufi čak i kada je nepravedno optužen, napadnut ili osuđen od sviju to strpljivo podnosi i ne izgovara niti jednu lošu riječ o svojim kritičarima. Sufi nikada ne okrivljava. Kako uopće može biti protivnika, pa čak i “drugih”, kada uopće ne postoji “jastvo”? Kako je moguće ikoga okriviti kad smo svi Jedno.

Tridesetiprvo pravilo: Ako želite ojačati svoju vjeru trebate omeškati iznutra. Da bi vam vjera bila čvrsta kao stijena, vaše srce treba biti mekano poput perca. Kroz bolesti, nezgode, gubitke i užase, na ovaj ili onaj način svi se mi suočavamo s prilikama koje nas uče kako biti manje sebičan i kako manje osuđivati, a kako više suosjećati i biti velikodušan. Ipak, samo neki od nas svladaju tu lekciju i uspiju postati blagima, dok drugi pak postaju još i grubljima nego prije. Jedini način za približavanje Istini je širenje srca tako da obuhvati cjelokupno čovječanstvo i da još ostane mjesta za više Ljubavi.

Tridesetidrugo pravilo: Ništa ne smije stajati između vas i Boga. Nikakvi imami, svećenici ili rabini, niti bilo koji drugi skrbnici moralnog ili religijskog vodstva. Ni duhovni majstori, pa čak ni vaša vjera. Vjerujte u vaše vrednote i vaša pravila, no nikada ih ne namećite drugima. Ako slamate ljudima srca, bilo kakva vjerska dužnost koju izvršite ne vrijedi ništa. Klonite se štovanja bilo kakvih idola, jer to će vam zamagliti viziju. Neka Bog i samo Bog bude vaš vodič. Spoznajte Istinu, prijatelji, no budite pažljivi da od svojih istina ne napravite fetiš.

Tridesetitreće pravilo: Iako svatko na ovome svijetu teži postići nešto i postati netko, samo da sve to ostavi iza sebe nakon smrti, vi se usmjerite na vrhunsko stanje praznine. Svoj život živite lako i prazno poput nule. Mi smo samo posuda. Puni smo zbog praznine koja je iznutra, a ne zbog dekoracije koja je izvana. Jedako tako, kroz život idemo ne zbog onoga što nastojimo postići već zbog svjesnosti o praznini.

Tridesetičetvrto pravilo: Prepustiti se ne znači biti slab ili pasivan. Prepuštanje ne dovodi do fatalizma ili odustajanja. Upravo je suprotno. Istinska se moć stječe prepuštanjem onoj moći koja dolazi iznutra. Oni koji se prepuste božanskoj esenciji života živjet će u nepomućenoj smirenosti i miru čak i kada se cijeli svijet trese.

Tridesetipeto pravilo: Na ovome svijetu ne vodi nas korak dalje ono što je slično i uredno, već očite suprotnosti. A sve suprotnosti univerzuma nalaze se u svakome od nas. Stoga se vjernik treba susresti s nevjernikom u sebi. A nevjernik treba upoznati tihog vjernika koji je u njemu. Sve do dana kada netko ne dostigne razinu savršenog ljudskog bića, Insan-i Kamila, vjera je postupni proces i to takav proces koji treba svoju prividnu suprotnost – sumnju.

Tridesetišesto pravilo: Ovaj svijet stvoren je prema načelu reciprociteta. Ni kapljica dobrote, ni zrnce zloće ne ostaje neuzvraćeno. Neka vas ne straše zavjere, prevare ni manipulacije drugih ljudi. Ako vam je netko postavio zamku, sjetite se da iza svega stoji Bog. On je najveći zavjerenik. Ni list ne padne s grane bez božjeg znanja. Jednostavno i potpuno vjeruj u to.

Tridesetisedmo pravilo: Bog je pažljiv urar. Njegov je red toliko precizan da se sve na svijetu događa u pravo vrijeme. Ni minutu kasnije, ni minutu prerano. I za svakoga, bez iznimke, taj sat je sasvim točan. Svatko ima vrijeme za ljubav i vrijeme za umiranje.

Tridesetosmo pravilo: Nikada nije prekasno zapitati se “Jesam li spreman promijeniti život koji živim? Jesam li spreman iznutra se promijeniti?” Ni jedan dan vašega života nije jednak danu koji mu je prethodio, na žalost. Svakoga trenutka, sa svakim novim dahom, trebamo se stalno iznova obnavljati. Postoji samo jedan način da se rodimo za novi život: umrijeti prije smrti.

Tridesetideveto pravilo: Iako se dijelovi mijenjaju, cjelina uvijek ostaje istom. Umjesto svakog lopova koji napusti ovaj svijet rađa se novi. A svaku dobru osobu koja ode zamijeni nova. Tako ne samo da ništa ne ostaje isto, već se istovremeno ništa zapravo ne mijenja. Za svakog Sufija koji umre novi se negdje rodi.

Četrdeseto pravilo: Život bez ljubavi nije proživljen život. Ne pitajte se kakvu vrstu ljubavi da tražite: duhovnu ili materijalnu, božansku ili svjetovnu, istočnu ili zapadnu… Podjele samo dovode do novih podjela. Ljubav nema etiketa, nema definicija. To je što je, čista i jednostavna. Ljubav je voda života. A osoba koja ljubi je vatrena duša. Univerzum se drukčije okreće kada vatra voli vodu.


Gustav Klimt


Rođen je 14. jula 1862. u bečkom predgrađu Baumgartenu. Gustav, koji je svoju darovitost pokazao još u Visokoj školi za umjetnost i posao, dobivao je narudžbe za ukrašavanje velikih javnih zgrada koje su se gradile tokom 1880-ih i 1890-ih godina. U saradnji s bratom i umjetnikom Frankom Mačom osnovao je podružnicu Klimt-Mač i dobivao gotovo sve važnije poslove, kao što su oslikavanja znamenitih bečkih spomenika, zgrada bečke secesije, Palata Stoklet u Briselu.

Godine 1897. grupa umjetnika koja je željela na moderniji i pustolovniji način stvarati svoja djela, osnovala je secesiju, a Klimt je postao prvim predsjednikom. Njegove dekoracije počele su izazivati oštre kritike konzervativnog Beča, ali je on slikanjem veličanstvenih portreta žena iz otmjenog društva mogao dovoljno ugodno živjeti, oslobođen narudžbi.

Život Gustava Klimta podudara se sa zlatnim dobom Beča s kraja vijeka. Bilo je to vrijeme umjetničke obnove i umjetničkog bunta te rađanje modernizma. Nova umjetnost, art nouveau, donosi svoje samosvjesne i dekadentne pravce u slikarstvu i literaturi, kroz koje se provlačila snažna opčinjenost erotikom. Bio je to Frojdov Beč, koji je izvana još bio u duhu viktorijanskog morala, ali neobuzdano ponašanje bila je glavna tema dana. Bečka zanesenost erotikom našla je u Klimtu velikog pristalicu. Ni jedan drugi umjetnik nije tako slavio Erosa, a iznad svega žene, kao muze vampa i konačnog ispunjenja svrhe života.
Njegovo slikarstvo ispunjeno je naturalističkim prikazima erotskog i težnjom da platna ispuni sjajnim zamršenim dekoracijama. U njegovim najpoznatijim radovima, kao što je Poljubac, osjećaji i dekorativna prekomjernost sjedinjeni su na veličanstveni način. Umro je u Beču 6. februara 1918. godine.

Poznatija djela:

Poljubac

Adele Bloch-Bauer

Drvo života

 Cvijetna bašta
                                                          
 Elizabete Bahofen-Eht


Nedžad Ibrišimović


Nedžad Ibrišimović je jedan od najvećih bošnjačkih i BiH književnika, publicista, urednika i vajara, Za života je napisao mnoga djela, a neka su objavljena poslije njegove smrti. Nedžad Ibrišimović bio je vrlo raznovrstan, a furiozan pisac. Bio je u stanju pisati na čistu, skoro pa tjelesnu snagu, toliki je i takav bio njegov dar.

Rođen je 20. oktobra 1940. godine u Sarajevu. Nakon prerane očeve smrti, usljed dejstava tokom Drugog svjetskog rata, kao trogodišnjak seli s majkom u Žepče, gdje je završio osnovnu školu. U Sarajevo se vraća da bi pohađao Srednju školu za primijenjene umjetnosti, Odsjek vajarstvo, a potom i studij filozofije na Filozofskom fakultetu. Počeo je rano pisati, već u 13. godini, a 1964. godine postao je i zvanično najmlađi književnik u Bosni i Hercegovini.

Njegova najznačajnija književna djela su: Zlatni most, Ugursuz, Karabeg, Glas koji je pukao o Egidiju, Zmaj od Bosne, Braća i veziri, Knjiga Adema Kahrimana,Vječnik. Posljednje njegovo djelo: El-Hidrova knjiga, je ustvari, nastavak Vječnika.

Ibrišimovićevu karijeru obilježio je roman: Vječnik, kapitalno djelo na kojem je radio 47 godina, a za koje ga je Društvo pisaca BiH kandidiralo za Nobelovu nagradu. Pisao ga je, kako je sam kazivao, cijeloga života.

Osim književnošću, bavio se i novinarstvom. Bio je urednik u Našim danima i Oslobođenju, te glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost Život. Svoja vajarska djela prikazao je u desetak samostalnih izložbi.

Umro je 15. septembra 2011. godine u Sarajevu, a ukopan je među BiH velikanima u haremu Ferhadija džamije u Sarajevu.


MATERINO SRCE

Bio jednom jedan, pa se skroz u jednu zaljubio.
- Bi l' pošla za me?
- Bih, ali da mi materino srce na dlanu doneseš.
Ode momak kući, živo srce materi iz njedara iščupa, pa poteci djevojci. Uto se spotače i pade, a majčino srce prošaputa:
- Jesi li se udario, sine? 


BOSNA

Bosna, to je jedna dobra zemlja
kad plače, klobučaju kiseljaci
sagni se i pij, niko se ne ljuti

U Bosni ima jedna tišina
u toj tišini jedna njiva
u toj njivi obeharalo stablo
Bosna zimi po svu noć srebrom zvoni

Bosna ima Bosanca
Kad Bosanac liježe na počinak
on polahko spušta glavu na zemlju
da zemlju ne povrijedi

Bosna ima majku
Majka se popne na brdo iznad pruge
pa mahne mašinovođi
Majka mahne mašinovođi
a lokomotiva krisne

Bosna ima kuću
u kući živi starica
njen osmijeh je ajet o Džennetu

Izuj obuću kad prelaziš
Koranu, Glinu
Savu i Drinu
Operi noge u rijekama
Bosna je ćilimom zastrta


MISLI

- Uostalom, otkako je svijeta i vijeka, svi ljudi poput behara, lišća i plodova vise na granama i grančicama ogromne krošnje vremena.

- Ne vjeruj ljudima, oni ti nikada neće kazati više nego što osjete da i sam znaš.

- Sine moj, ne valja što sve jasno i glasno kažeš; dobro je da ljudi lažu, pa ne vjeruju kad im kažeš istinu; vjeruj im; uvijek govori istinu; nema ništa ljepše za ljudsko ime od istine; ali nikada ne reci istinu koju sam ne možeš da podneseš; izgubićeš se, osjetićeš se bestijelesan i na tebe će sa svih strana popadati laži teže od kamenja.

- Ljudi po ovom svom geolidu još uvijek hodaju kao da je on ploča, a ne plavo-bijelo zrnce s opnom vode, otocima kopna i užarenom kuglom u središtu u beskrajnom prostranstvu Kosmosa, a oni tako sićušni da se zapravo i ne vide, iako se treperenje milijardi zvijezda održava jedino u njihovim očima.

- Ja sam gotovo neprekidno, cio dan i cijelu noć pisac, čak, nekako, čini mi se, i ispod dana i ispod noći da sam pisac, veoma često zaboravljam da imam tijelo, da sam u njemu, da ga pokrećem, da se njime služim i, kad ovo kažem, naročito su mi s uma smetnuta leđa i potiljak.

- Ja živim uporedo sa svojim užasima, nekako ravnopravno i mirno.  

- O svojoj vlastitoj knjizi mogu misliti jedno, a neko drugi nešto drugo. Čak i kada živi svoju knjigu, pisac se njome ograđuje. Nije li onda slava i poznatost spisateljev paradoks?

- Spaljujući svoje knjige (a kako se osjeća onaj ko ih spaljuje, zna samo onaj koji ih spaljuje), možda sam bar na trenutak ukazao na evropski sudbonosni krug u kojem Neron spaljuje Rim da bi napisao knjigu i u kojem knjiga Mein kampf spaljuje i knjige i ljude!

- Uviđam da sam te osluhnuo živote, i rugam se onome što sad činiš sa mnom.


Sunčanje tepiha


Gledajući iz ptičje perspektive, izgleda kao da letite iznad polja tulipana u Holandiji. Ali to su turski tepisi koji leže na žarkom suncu u turskoj pokrajini Antaliji. Ljudi iznose ručno rađene tepihe pastelnih boja na polja i tamo ih ostavljaju sedmicama i mjesecima, kako bi zadovoljili ukus zapadnih kupaca. To rade već decenijama, iz ljeta u ljeto, stvarajući tako zadivljujuću kombinaciju boja.

Snažne boje tradicionalnih turskih sagova, toliko su jake da bodu oči. Takvi tepisi ovdje se rade već stoljećima, ali u posljednjih 40-50 godina primjenjuju ovu tehniku za izbljeđivanja boje i njene međusobne harmonizacije. Novi tepisi postavljaju se na nepregledna polja da bi dobili blijeđu, prigušeniju boju, čak da bi izgledali staro. Baš takve traže kupci sa Zapada. Nakon tkanja, tepisi se ispiru, suše, ispraše, a zatim postave na sunce. Nakon mjesec dana, uzimaju ih s polja, dobro ispraše i onda su spremni za prodaju.

Oni koji postavljaju tepihe na polja, sasvim su se usavršili u ovoj tehnici - trgovci imaju u njih potpuno povjerenje i prepuštaju im da odluče koliko sagovi moraju dugo biti izloženi suncu dok boja dovoljno ne izblijedi i dok ne dobiju savršeni izgled.

Tokom ljeta, na visokim temperaturama, na ovaj način se i do 25.000 tepiha ostavlja na suncu na površini koja se rasprostire na oko 200 hektara polja.