Provincija

Mislite da je lako živjeti u provinciji? Svi vjetrokazi miruju, vazduh je težak i ljepljiv, a pod nogama, kao suhe grančice, krckaju zgažene ambicije i iluzije. Bog je, svakako, znao šta radi kad je stvarao provinciju, ali toliko se može reći i za pakao.

Provincija je zahrđao voz, koji je ko zna kad iskliznuo iz šina. Tračnice i pragovi su pokradeni i više se nema kud. Ostaje bjesomučno "kruženje istog". Uloge su odavno podijeljene, glumci su omamljeni i loši, dekor amaterski sklepan, dramaturg mahmuran, a vi ste prinuđeni da istu blijedu izvedbu gledate svakog dana. Slaba je utjeha što vas niko ne prisiljava da aplaudirate.

Iole pribraniji kroničar u stanju je da pobroji galeriju likova svake provincije. Tu su: novinarski svaštoškrab, hirurg što kasapi bez anestezije, uniformisani ekspert sa pendrekom, iskušenice krevetskih inicijacija... Slijede ih, kao u nekoj nadrealnoj panorami: dežurni pijanac koji je usput i neostvareni pjevač, mudrac u dosluhu sa onostranim, rasijani samoubica, krezava baba rakijašica, nekoliko obrtnika koji su blagi rastvori Del Boja iz Mučki, mesar koji je stručnjak za tranširanje i znojavi flert, nervozni stoper što kamenuje auta, gomila napuhanih klinaca riješenih da predahnu u razvoju...

Sve ih spaja ista neizlječiva radoznalost koja se hrani podsmjehom.

Pogled u tuđi lonac je valjanija i bezbjednija zanimacija nego suočenje sa sobom. Voljom oholih komšija ovdje i krave prerano ispuštaju svoju plemenitu, preživarsku dušu ne dočekavši penziju (ili ludilo) poput svojih srodnica sa Zapada. Nimalo prijatno nije saznanje da kasirke raznim kanalima mentalnog šverca sakupljaju sve vaše pikanterije, nevjerstva, recke, omraze... Pri tom se češće poteže riječ nego misao. Riječi koje žive u provinciji su lažljive, ušećereni slatki sirup od kog i sladokusci padaju u komu. Pa se slatke riječi kombinuju s gorkim (i niskim) udarcima.

Provincija voli da čovjeku da novo ime, verbalnu dangu, pa da ga svakim dozivanjem ponovo licemjerno upisuje u svoj kod. Nije dozvoljeno nakon predstave skinuti masku, obrisati šminku. Individualnost se ne prašta. Pod strihom kolektivne sigurnosti uvijek je, tvrdi provincija, toplije.

Ako je politika generalno žena lelujavog morala, u provinciji je bezuba hitrodajka. Ovdje se žustro potvrđuje teza da čovjek ne može da se ostvari izvan političkog. Političarii u provinciji prebivaju po televizijama i keze se s bilborda, presretni što su, makar i uz pomoć komšija, uspjeli svezati čvor na kravati. Jedina korist od njih je što svojom odvratnošću privlače višak odvratnosti običnih, potčinjenih ljudi koji tako nalaze načina da je se otarase.

Zanimljivo mjesto u životu provincije ima i etnomit. Radije se iz bunara vremena zahvata ustajala kišnica mita nego svježa voda realnosti. U mitu se sve već desilo, nema straha od promjena i halapljivim gutljajima se utoli egzistencijalna žeđ. Provincija tako podgrijava fikciju o svom značaju. A uz sigurnost predačkih bubnjeva prosječni provincijski čovjek stiče svoja prva svojstva.

U provinciji se generacije međusobno poprijeko gledaju, rastu nesretne i umiru razočarane, razgovaraju samo da se ne bi shvatile, a svaka spoznaja munjevito biva ismijana. Smušeni provincijski intelektualci, koji sebe tek ovlašno poznaju, često sanjaju o bjekstvu iza brda u dostojniji svijet. Ali "most bez obala" teško je preći. Otpadništvo je bolan i sumnjiv iskorak, a provincija presuđuje u duhu one ruske narodne "nema budale dok ne svrši škole". Pri tom, podjednako prezire i genije i luđake i često ih umije pobrkati.

Ranjeni gradić zbog svega toga u stanju je da godinama umire u agoniji. Ali, preživljava osnovni postulat provincijske luzerske filozofije: "Sve bih ja mogao da je pravde, poštenja, rođaka iz dijaspore, sreće i da me ne mrzi da se bakćem svim tim budalaštinama". Provincija je naoko gostoljubiva, redovno privlači putnike iz velikih gradova kojima se pruža prilika da svoj blijedi štos pretoče u događaj dana.

Provincija bi da bude centar svijeta, ali i da je svijet ostavi na miru. Iza brda se valja svjetski haos, otvorenost, buka i bijes, disonantna zbrka ideja, "muzika pakla" od koje se bježi, upitanost bez gotovih odgovora. Od toga valja pobjeći i zato provincija otpisuje taj svijet, tvrdeći da je jedino ona sačuvala uspomenu na iskrene dane kad je svijet još bio mlad.

Provincija je negdje davno krenula, otresla sa sebe štalske mirise i ruralne fascinacije ali ih nikada nije zaboravila. Zato ih je koćoperski prekrila jakim parfemima, esencijama kiča, poslastičarskim bojama, melodramskim snovima. I ispod fraka svaki čas proviri seljački gunj, u pola riječi probije prosta psovka, kraj bazena izviru štale i obori...

Provincija je svijet koji je ambiciozno krenuo, pa zastao na pola puta, nerazriješen, postavši zujava košnica kompleksa i neispunjenosti. Da li je, uopšte, moguće udahnuti vazduh u provinciji, a ne zakašljati se od razočaranja?

Predrag Vajagić

Jovan Dučić

Jovan Dučić (Trebinje, BiH,1871. - Gary, SAD, 1943.) je bio pjesnik i simbolist. Rođen je u Trebinju, a odrastao u Trebinju i Mostaru, gdje je pohađao osnovnu školu i nižu gimnaziju. Nakon školovanja u Somboru i učiteljevanja vratio se u Mostar, gdje 1896. godine zajedno sa Aleksom Šantićem i Svetozarom Ćorovićem osniva književni časopis "Zora". Za svoga života Dučić se najviše istakao kao pjesnik. Svoju prvu zbirku pjesama objavio je u Mostaru 1901. godine. a drugu u Beogradu 1912. godine. Pisao je i prozu: nekoliko eseja i studija o piscima.

MISLI

- Ako mudrac izbjegava glupaka, još više glupak izbjegava mudraca.

- Bolje je vjerovati u svašta, nego ne vjerovati ni u šta.

- Ima ljudi koji su hrabriji pred smrću, nego pred životom.

 - Ironični ljudi su često puni duha. Njima su se uvijek divili više nego što su ih voljeli.

- Kao glad ni ljubav nema očiju, ali ljubomora nema pameti.

 - Kad bi mladost imala filozofiju staraca, na svijetu ne bi bilo ni jednog sunčanog dana.

- Kad se uzme koliko na svijetu ima glupaka, ludaka, podlaca i bezličnih ljudi, čovjek izgubi svaku ljubav za život u tako otrovnom vazduhu.

- Ko prijatelja tumači i analizira, taj ga i ne voli.

- Ko vjeruje da je sretan, on je odista sretan.

- Lijepa je svaka žena, osim one koja misli da to nije, i one koja misli da to jeste.

- Mi nemamo sreću da sebi biramo ni neprijatelja ni prijatelja. Neprijatelji nas sami pronađu i prvi napadnu, a prijatelji uvijek dođu slučajno.

- Najviše se vole oni ljudi koji imaju iste vrline, a najviše se mrze oni koji imaju iste mane.

- Neko ostari kao zlato i mramor, a neko kao cipela.

- Nema nesreće muškarčeve koju žena nije u stanju ili sasvim da neutralizira, ili da veoma ublaži.

- Nema ni jedne religije koja nije bezbožno rušila.

- Nema ni jednog ostarjelog kralja koji ne bi pristao da bude običan mlad poručnik.

- Nikad čovjek prema čovjeku nije pravedan: ni kad voli ni kad mrzi.

- U mladosti je brak stvar ljubavi i spola, a u starosti je stvar slabosti i straha od samoće.

- Rijetko je čovjekov cilj zao; mogu biti samo zla sredstva.

- Starost, bolest i sirotinja, ujedinjene, to su neosporno najveća i konačna katastrofa jedne ljudske sudbine.

- Sve knjige na svijetu trebalo bi da budu knjige utjehe, toliko ima nesretnih na zemlji.

- Svijet podnosi starca samo ako je duhovit ili bogat.

- Velika nesreća čovjekova jeste što život počinje mladošću, a završava starošću, jer bi život bio neizmjerno savršeniji da počinje starošću, a završava mladošću.

- Žene su unijele više blagosti i uglađenosti među ljude, nego svi moralisti ovog svijeta.

- Čovjek ima više hrabrosti prema drugom, nego prema sebi. Da nije toga, ne bi bilo zla na svijetu. Savršenstvo čovjeka sastojalo bi se u tome da bude vječno strog prema sebi, negoli čak i pravedan prema drugom. Ja znam puno ljudi koji su bili vrlo pravedni prema drugom, ali nisu bili strogi prema sebi, i zato su bili uvijek labavi u stvarima dobra. Oni su bili više diletanti, nego artisti dobra. Njihova pravednost je uvijek propadala, ako nije bila u pitanju tuđa ličnost nego njegova vlastita, jer pravednost prema sebi zavisi od strogosti prema sebi, kao što pravednost prema drugom zavisi samo od naše dobrote. Pravednost je jedno kraljevsko osjećanje, i čovjek pokazuje pravednost često više laskajući sebi, nego voleći drugog. Najbolji ljudi su oni koji su prema sebi najstroži, i koji oproste drugom i ono što nikad ne bi oprostili samom sebi.

- Što uspijemo našom pameću, pokvarimo našom ćudi, a što uspijemo našom dobrotom, upropastimo našim porocima, i najzad, što postignemo svojom mudrošću, izgubimo našim temperamentom. Jer ima nešto jače i presudnije od svih naših sila, a to su naše slabosti.

Ti si moj trenutak, i moj san, i sjajna

moja riječ u šumu, moj korak i bludnja,

i samo si ljepota koliko si tajna

i samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nijema i daleka

jer je san o sreći više nego sreća.

Budi bespovratna, kao mladost.

Neka tvoja sjena i eho budu sve što sjeća.

Srce ima povijest u suzi što lijeva,

u velikom bolu ljubav svoju metu.

Istina je samo što duša prosniva.

Poljubac je susret najljepši na svijetu.

Od mog priviđenja ti si cijela tkana,

tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.

Ti bijaše misao moja očarana,

simbol svih taština, porazan i leden.

A ti ne postojiš, nit si postojala,

rođena u mojoj tišini i čami,

na Suncu mog srca ti si samo sjala

jer sve što ljubimo stvorili smo sami.

Pjesma ženi - Jovan Dučić

Bob Marli

Bob Marli (Robert Nesta Marley) je bio jamajčanski pjevač, tekstopisac i gitarista. Najpoznatiji je izvođač rege muzike i čuven po njenom širenju van granica Jamajke. Rođen je 6. februara 1945. godine u mjestu Nine Miles (Jamajka). Bio je muzička ikona dvadesetog vijeka, uvjereni rastafarijanac koji je ostavio veliki uticaj na rege muziku svojom duhovnošću.

Jedini je rege muzičar koji je postigao status svjetske megazvijezde. Njegov otac Norman Marley bio je bijeli engleski vojnik iz Liverpoola. Odrastao je u sirotinjskom dijelu Kingstona na Jamajci, gdje je otkrio muziku crne Amerike zahvaljujući američkim radijskim stanicama. Nasljeđe ropstva i svijest o afričkoj domovini uvijek se osjećala u njegovoj muzici, čak i kad je osvojio slušaoce Zapada.

Godine 1963. je formirana originalna postava The Wailersa, koju čine Bob Marley, Bunny Livingstone i Peter Tosh. Njihova je prva pjesma (Simmer Down) ujedno i postala hit na Jamajci.

Godine 1966. Haile Sellasie je posjetio Jamajku i tad Bob i ostatak Wailersa prihvataju rastafarijansku vjeru. Svojom muzikom nastoje rasprostraniti poruku ljubavi i mira, a njegov uticaj seže i do politike.

Bob Marley je umro 11. maja 1981. godine u Miamiu (SAD), od raka na nožnom palcu koji je povrijedio prilikom igranja nogometa. Imao je samo 36 godina, a njegovom smrću svijet je izgubio zagovornika siromašnih i obespravljenih, kao i jednog od najboljih muzičara njegove generacije.

Bio je prva megazvijezda iz trećeg svijeta i učinio je mnogo na oživljavanju oslabljene političke svijesti mladih ljudi, a u nasljeđe je ostavio pjesme koje i danas nadahnjuju muzičare širom svijeta. Jedan je od najvećih zagovornika pan-afrikanizma, a pjevao je o ukidanju represije.

MISLI

- Duboko vjerujem da samo jednom u svom životu nađeš ljude koji su u stanju da cijeli tvoj svijet okrenu naopačke. Reći ćeš im stvari koje nikad nisi podijelio ni s jednom dušom i oni će upiti sve što kažeš i zapravo poželjeti da čuju još toga. Dijelit ćete nade u budućnost, snove koji se nikad neće ostvariti, ciljeve koji se nikad nisu ostvarili i brojna razočarenja kojima će vas život počastiti. Ne možeš izdržati da im ne kažeš kad ti se nešto divno desi, jer znaš da će s tobom podijeliti tvoje uzbuđenje. Nije ih sramota da plaču s tobom kada si povrijeđen ili da se smiju s tobom kada praviš budalu od sebe. Oni nikad ne povrijede tvoja osjećanja niti se zbog njih osjećaš manje vrijednim, već te podižu i pokazuju ti stvari o tebi koje te čine posebnim pa čak i lijepim. Kada su oni u blizini nema nikad pritiska, zavisti ili takmičenja, već samo tiha smirenost. Možeš biti ono što jesi i ne brinuti o tome šta će oni misliti o tebi jer te vole zbog onoga što jesi. Stvari koje izgledaju beznačajno većini ljudi kao što je poruka, pjesma ili šetnja postaju neprocjenjivo bogatstvo koje se čuvaju u srcima na sigurnom do kraja vijeka. Sjećanja o tvom djetinjstvu se vraćaju i osjećaš da su tako jasna da ti se čini kako ste ponovo mladi. Boje izgledaju svjetlije i sjajnije. Iako nije bio česta pojava ili ga uopšte nije bilo, smijeh postaje kao dio svakodnevnog života. Jedan ili dva telefonska poziva tokom dana pomažu ti da preguraš radni dan i uvijek ti vrate osmijeh na lice. U njihovom prisustvu ne osjećaš potrebu za neprekidnom pričom, već se osjećaš zadovoljnim što su u blizini. Stvari koje te nikad prije nisu zanimale postaju fascinantne jer znaš da su toliko važne osobama koje su ti posebne. Misliš o tim osobama u svakoj prilici i u svemu što radiš. Prisjećaš ih se uz proste stvari kao što su plavo nebo, nježan vjetar pa čak i olujni oblak na horizontu. Otvaraš svoje srce iako znaš da jednog dana može biti slomljeno i u otvaranju srca doživljavaš ljubav i zadovoljstvo za koje nikad nisi mislio da je moguće. Uviđaš da je ranjivost jedini način da svom srcu omogućiš da osjeti pravi pritisak koji je toliko stvaran da te plaši. Pronalaziš snagu u spoznaji da imaš prave prijatelje i vjerovatno srodne duše koje će ti ostati vjerne do kraja. Život ti izgleda potpuno drugačiji, uzbudljiv i vrijedan življenja. Tvoja jedina nada i sigurnost je u uvjerenju da su oni dio tvog života...

- Ako je idealna, neće biti laka. Ako je laka, neće biti idealna. Ako je zaslužuješ, nećeš odustati. Ako odustaneš, ne zaslužuješ je. Prava istina je, svaka će te povrijediti, tvoje je samo da nađeš onu zbog koje vrijedi patiti.

- Novac su brojevi a brojevima nikad kraja. Ako je za sreću potreban novac, vaša potraga za srećom nikada neće prestati.

- Ona nije savršena. Nisi ni ti i vas dvoje nikada nećete biti savršeni. Ali ako te može nasmijati bar jednom, natjerati te da razmisliš dvaput, ako priznaje da je čovjek i griješi,  ostani uz nju i pruži joj najviše što možeš.

On neće citirati stihove, on ne misli o tebi svaki minut, ali on ti daje dio sebe koji ti možeš uništiti, i on to zna. Ne pričinjavaj mu bol, ne pokušavaj da ga promijeniš, i ne očekuj od njega više nego što on može pružiti.

- Najveća kukavica je muškarac koji probudi ljubav u ženi, bez namjere da joj tu ljubav uzvrati.

- Najljepša krivina na ženinom tijelu je njen osmjeh.

- Kažeš da voliš kišu, ali koristiš kišobran da bi hodao po kiši. Kažeš da voliš sunce, ali tražiš hlad kad ono sija. Kažeš da voliš vjetar, ali kada puše zatvaraš prozor. Zato sam i uplašen kada kažeš da me voliš.

- Ja zaista nemam mnogo da ti ponudim. Par toplih zagrljaja, čistu dušu i jedno maleno, ali vjerno srce. Imam i kofer pun ljubavi i dva jastuka, pomalo već stara, ali se još osjeća miris mojih snova. Nemam ja mnogo na dlanu. Par suza i jutarnju rosu kojom budim svoje lice, jedan osmjeh i oči pune nade.

- Možda joj nećeš biti prvi muškarac, ni posljednji ili jedini. Voljela je prije tebe i možda će voljeti poslije. Ali ako te sada voli, zar je bilo šta drugo bitno.

- Otvaraš svoje srce iako znaš da jednog dana može biti slomljeno, i u otvaranju srca doživljavaš ljubav i zadovoljstvo za koje nikad nisi mislio da je moguće.

- Stvari koje te nikad prije nisu zanimale postaju fascinantne jer znaš da su toliko važne toj osobi koja ti je posebna.

- Ko ste vi da sudite život kojim živim? Znam da nisam savršen i ne želim to da budem, ali prije nego što počneš da upireš prstom u mene, uvjeri se da su tvoje ruke čiste.

- Veličina čovjeka ne ogleda se u njegovom bogatstvu, već u njegovoj sposobnosti da na ljude oko sebe utiče pozitivno.

- Đavo je napustio ovaj svijet, zato što je znao da će ljudi sami sebi prirediti pakao.

- Nikada nećeš znati koliko si jak, sve dok biti jak ne postane jedini izbor koji imaš.

- Bolje je umrijeti boreći se za slobodu nego robovati cijelog života.

- Otvori oči i pogledaj oko sebe. Da li si zadovoljan životom koji živiš?

- Dan kada budeš prestao da se takmičiš je dan kada ćeš pobijediti.

- Voli život koji živiš, živi život koji voliš.

- Moj strah je taj koji mi daje hrabrost.

- Svaki čovjek ima pravo da sam odlučuje o svojoj sudbini.

- Ne zanemaruj svoje misli. Ostvari svoje vizije. Probudi se i živi.

- Neki ljudi osjećaju kišu. Ostali samo pokisnu.

- Istina je da će te svi povrijediti. Samo moraš pronaći one za koje vrijedi patiti.