Čarls Bukovski (Charles Bukowski) 1920. -
1994. je američki književnik njemačkih korijena. Smatra se jednim od
najuticajnijih pisaca socijalne tematike. Njegov stil pisanja je bio pod
velikim uticajem socijalnog, kulturalnog i ekonomskog ozračja njegovog grada
Los Angelesa. U svojim radovima je opisivao živote siromašnog čovjeka, alkohol,
odnose sa ženama. Ostavio je neizbrisiv trag svojim načinom pisanja, koji je
svojim eksplicitnim, sirovim, ponekad čak vulgarnim izrazom ugradio u priče o
simpatičnim gubitnicima s margina američkog društva.Napisao je mnoštvo pjesama,
kratkih priča, kao i šest romana.
Rođen je kao Heinrich Karl Bukowski u
Njemačkoj, a njegov djed se doselio iz Njemačke u SAD 1880. godine. Tokom svoje
rane mladosti bio je sramežljiv i povučen što je bio rezultat zlostavljanja od
strane njegovih vršnjaka i njegovog oca koji ga je tukao. U ranim mladalačkim
godinama prvi put dolazi u doticaj s alkoholom, koji će ga kasnije tokom života
definisati kao osobu i pisca. Nakon što je maturirao u Los Angeles High School,
pohađa Los Angeles City College dvije godine, tokom kojih uzima satove
umjetnosti, novinarstva i književnosti. U 21. godini počinje pisati, ali
ozbiljnije oko 35. godine života.
Proživio je jedan izuzetno buran i težak
život, često na samom dnu. Pisao je iz egistencijalne nužnosti da bi preživio,
a neiscrpan tematski izvor pronašao je u vlastitom životnom iskustvu,
proživljenim dramama iz djetinjstva i mladosti, kao i vremenu kad je lutao
Amerikom. Klošario je, opijao se, radio razne poslove da bi preživio, u društvu
mnogih žena koje je upoznao na svom putu. Sebe je doživljavao kao stidljivog i
povučenog čovjeka, kome je alkohol neophodan da bi živio s ljudima i da bi
stvarao. Uprkos tome on je gotovo do kosti otkrio i najsitnije detalje svoje
intime i tako stekao epitet jednog od najbestidnijih umjetnika u historiji
književnosti. Ma koliko njegov svijet bio čudan i šokantan, on je u njemu
uspijevao vidjeti elemente komičnosti i duhovitosti i najjednostavnijim jezikom
je pričao ponekad banalne, a ponekad nevjerovatne i dramatične događaje. Sve
što je napisao prožeo je humorom, koji je često bio distanca od užasa. Umro je
9 marta.1994 godine, u San Pedru od leukemije u 73. godini života.
MISLI
- Čovjek se rodi kao
genije, a umire kao idiot.
- Kad nema boli, to
je kraj osjećaja. Svako naše zadovoljstvo je trgovina s đavolom.
- Kad ljubav postane
zapovijed, mržnja može postati užitak.
- Smrt je ništa, brate, život je ono što je teško.
- Ako se ne kockaš, nikad nećeš uspjeti.
- Ljubav je bajka za budale.
- Što čojvek postaje jači to biva sve usamljeniji, to je
čista matematika.
- Kad zašutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobjedio,
to znači da više nisi vrijedan mog vremena.
- Naravno da je moguće da se voli ljudsko biće, ali samo
pod uslovom da ga ne znaš dovoljno dobro.
- Svijet se počinje
spašavati spašavajući jednog čovjeka; sve ostalo je ili grandiozna romantika
ili politika.
- Ako želite nešto da
uradite idite do kraja. U suprotnom ni ne počinjite.
- Biti sam se nikada
nije činilo ispravnim. Činilo se dobro, ali nikad ispravno.
- Ono što je zlo i
ono što su nas učili da je zlo, mogu biti dvije sasvim različite stvari.
Društvo nas uči da su određene stvari zle da bi nas držalo u pokornosti.
- Prestao sam tražiti
djevojku iz snova, samo sam htio jednu koja nije noćna mora.
- Prečesto se ljudi
žale da nisu učinili ništa sa svojim životima, a onda čekaju da im neko kaže da
to nije tako.
- Razlika između
diktature i demokratije je ta što u demokratiji prvo glasate pa tek onda
primate naređenja, dok u diktaturi ne morate gubiti vrijeme na glasanje.
- Moraš umrijeti
nekoliko puta pre nego što zaista počneš živjeti.
- Feminizam postoji
samo radi toga da bi se ružne žene integrisale u društvo.
- Što si manje
vjerovao u život, to si manje mogao izgubiti.
- Ako se dogodi nešto
loše, piješ kako bi zaboravio; ako se dogodi nešto lijepo, piješ kako bi
proslavio; a ako se ništa ne događa, piješ kako bi se nešto događalo.
- Cijeli svijet je
izgrađen na strahu.
- Decenije su mi
trebale dok sam najzad naučio kako da kažem „ne“.
- Slobodna duša je rijetkost, ali prepoznaćete
je uglavnom jer se osjećate dobro, veoma dobro kada ste blizu nje ili s
njom.
- Na svijetu postoji
samoća, toliko velika da se vidi u sporim pokretima kazaljke na satu.
- Život je onoliko
lijep koliko mu vi dozvolite da bude.
- Nikada nisam
upoznao čovjeka u čijoj bih se koži radije našao. Ako je to zabluda, sretna je.
- Pisci su očajni
ljudi, i kada prestanu da budu očajni, prestanu da budu pisci.
- Ljudi su čudni.
Stalno su uznemireni trivijalnostima, ali veliku stvar, kao što je činjenica da
traće svoje živote, uopšte ne primjećuju.
- Ima i gorih stvari
od usamljenosti, ali često su potrebne decenije da bi se to shvatilo, a
najčešće kad to shvatiš prekasno je, a prekasno je najgore.
- U ovim godinama sam očekivao da me uhvati išijas,
skoči holesterol, oslabi vid…
Čak je i moždani bio opcija.
Ali da me emocije sjebu, e to nisam očekivao.
- Kako dovraga čovjek može uživati u tome da ga u 6:30
probudi alarm, da skoči iz kreveta, obuče se, silom nešto pojede, obavi nuždu,
opere zube i kosu, bori se sa saobračajem, samo da bi došao na mjesto gdje
zarađuje mnogo novca za nekog drugog i biti zahvalan što mu je pružena
mogučnost za posao koji radi?
- Niko te ne može spasiti osim tebe. Naći ćeš se ponovo i ponovo u gotovo nemogućim situacijama. Oni će pokušati ponovo i ponovo pod izgovorima, pod maskama i silom da te natjeraju da podlegneš, odustaneš, ili tiho umreš iznutra.
Niko te ne može spasiti osim tebe, i bit će dovoljno lako da ne uspiješ tako lako ali nemoj, nemoj, nemoj.
Samo ih promatraj. Slušaj ih. Zar želiš to da budeš? Bezličan, bezdušan, bezosjećajan stvor? Zar hoćeš da doživiš smrt prije smrti?
Niko te ne može
spasiti osim tebe, ti si biće vrijedno spasa. To je rat koji nije lako dobiti ali ako je išta vrijedno pobjede onda je to ovo.
Razmisli o tome. Razmisli o spašavanju sebe. Tvog duhovnog sebe. Tvog hrabrog sebe. Tvog pjevajućeg magičnog sebe i tvog prelijepog sebe. Spasi ga. Ne priključuj se mrtvima u duši.
Održavaj sebe humorom i skladom, i na kraju ako je neophodno uloži i cijelog sebe u tu borbu, bez obzira na izglede, bez obzira na cijenu.
Samo ti možeš da spasiš sebe. Učini to! Učini!
I tada ćeš tačno znati o čemu govorim.
- Ja sam nju pustio.
A onda sam je godinama skupljao po svijetu u nekim drugim ženama.
Neke su se smijale kao ona, neke su govorile kao ona, neke su imale
njene crte lica.
Pronašao sam njene dlanove, otkrio njene usne, dotaknuo njenu kožu,
ljubio njene obraze. Sve na drugim ženama.
Sve su joj po nečemu bile nalik, čak i kad sam tražio drugačiju.
Neke su tugovale kao ona, neke su grlile kao ona, neke su imale
njenu toplinu.
Pronašao sam njeno lice, udisao njen miris, primicao njeno tijelo,
zaplitao prste u njenoj kosi.
Sve na drugim ženama.
Neke su voljele kao ona, neke su maštale kao ona, neke su koračale
kao ona.
Pronašao sam njene oči, lice postavljao uz njen vrat, smirivao se
na njenim ramenima, drhtao na njenim grudima.
Sve na drugim ženama.
Niti jedna nije bila dovoljno drugačija, niti jedna nije bila
dovoljno ista.
Tako je to...
Kad ti netko nedostaje, čitav svijet se uroti da na njega liči...
Svi ti ogorčeni,
bijedni, usamljeni ljudi
što se osjećaju
uskraćeno,
iznevjereno od
svijeta,
oni okrivljuju život,
okrivljuju okolnosti,
okrivljuju druge…
dok su ustvari
oni
totalno odbojni,
pokorno neoriginalni,
kukavni i nepokretni,
utonuli u samosažaljenje,
ništa ne rade kako
treba,
i dalje se osjećaju
jalovo,
šireći zemljom svoje
jadikovke,
svoje mržnje …
beživotnih očiju
u središtu ničega,
ti milioni ljudskih
grešaka,
idući iz dana u dan
iz noći u noć,
kroz svoje kastrirane
nagone,
što vrijeđa samu zemlju,
vrijeđa sve živo,
ta pustoš,
užas sve te
pustoši,
mase.
