BLOG ZA TEBE

Og Mandino


Augustine Og Mandino (1923-1996), je američki pisac, najpoznatiji po svojoj knjizi “Najveći trgovac na svijetu”. Iz ove knjige se izdvaja filozofija 10. svitaka koji pomažu u napretku ličnosti. Njegove knjige prodane su u više od 50 miliona primjeraka, a djela su mu prevedena na više od 25 jezika.

Njegov  život nije bio lagan. Tako je nakon iznenadne smrti svoje majke, umjesto na fakultetu, završio u fabrici. Pošto je to bilo u vrijeme drugog svjetskog rata, ubrzo je otišao u rat, gdje je bio pilot bombardera. Nakon rata, se zaposlio kao prodavač osiguranja. Vrlo brzo, putujući i provodeći noći u barovima, postao je alkoholičar. Nezadovoljan životom, pokušao je i samoubistvo.

Međutim, u biblioteci je našao dosta knjiga za samopomoć, a knjiga "Uspjeh kroz pozitivan stav", pisca W. Clementa Stonea mu je promijenila život. Kasnije je postao jedan od najpoznatijih i najprodavanijih pisaca knjiga za motivaciju i samopomoć. Napisao je 19. knjiga.


MISLI

- Nisam na ovaj svijet došao da bih bio poražen, niti neuspjeh struji mojim venama. Nisam ovca, koja čeka da je njen pastir podstakne. Ja sam lav, koji odbija da zbori, da hodi i da spava s ovcama. Neću slušati one koji kukaju i žale se, jer je njihova bolest zarazna. Neka se takvi pridruže ovcama. Klanica neuspjeha nije moja sudbina. Namjeravam da istrajem sve dok ne uspijem. Životne nagrade stižu na kraju svakog puta, a ne na početku; i nije mi dano da znam koliko je koraka neophodno da načinim da bih dosegao svoj cilj. Neuspjeh me može čekati i na hiljaditom koraku, ali se uspjeh možda krije već iza sljedeće krivine na putu. I nikada neću saznati koliko sam mu blizu ili daleko od njega, ako ne krenem iza te krivine. Uvijek ću načiniti i onaj sljedeći korak. I ukoliko mi ni on ništa ne donese, učinit ću i naredni, pa i onaj iza njega. Pravo rečeno, hoditi korak po korak i nije tako teško. Namjeravam da istrajem sve dok ne uspijem.

- Naučiću sebe da izgovaram četiri riječi, sve dok mi ne postanu navika, tako snažna, da će mi se odmah javiti u mislima čim dobro raspoloženje zaprijeti da me napusti. Te riječi, što nam stižu od naših drevnih predaka, vodiče me kroz sve nedaće i držače mi život u ravnoteži. Da, četiri riječi:  I to će proći! Jer, sve što je od ovog svijeta, uistinu će proći. Kada me spopadnu najveći jadi, tješiću se time da će i to proći; i kada me uspjeh previše ponese, reći ću samom sebi da će i to proći.

- Kada dospijete u tjesnac i sve se okrene protiv vas, i kada dođe dotle da vam se čini da ne možete više ni trenutka da izdržite, ne predajte se, jer to je upravo tačka na kojoj počinje preokret.

- Ako želite da uspijete, morate naučiti da živite s neuspjesima. Mnogo više mudrosti steknemo na osnovu naših neuspjeha, nego na osnovu naših uspjeha.

- Ako odlučite da ulažete u svoj posao mnogo više nego što ste plaćeni za to, čuda će početi da se događaju u vašem životu.

- Cijeni iznаd svegа onu ljubаv koju primаš. Onа će ostаti uz tebe još dugo nаkon što sve tvoje zlаto i dobro zdrаvlje nestаnu.

- Uvijek kada omalovažavate sebe i svoje talente, vi ste predodređeni za neuspjeh. Ako podcijenite svoje umijeće ili svoje iskustvo ili svoje znanje, svijet će se vrlo brzo složiti s vašom procjenom i vi ćete se suočiti sa žalosnom budućnošću koju niste zaslužili.

- Nikada ne prenatrpavajte svoje dane ili noći banalnim i nevažnim stvarima jer nećete imati vremena da se suočite s pravim izazovima kada oni naiđu.

- Ne možete napredovati ako živite kao pustinjak i stoga morate imati dodira sa svijetom i paradama njegovih nesreća i kritičara, pa ipak, nikome od njih ne treba da dopustite da pokvari vašu paradu.

- Ne postoji čovjek koga drugi mogu toliko zavaravati, koliko je on u stanju da zavarava samog sebe. Kukavica je ubjeđen da je zapravo, samo oprezan, a škrtica da samo vodi računa o svojim parama. Ništa nije lakše nego se samozavaravati, jer je najlakše povjerovati u ono što želimo da povjerujemo.

- Postoje dvije vrste nezadovoljstva na ovome svijetu - nezadovoljstvo koje tjera na rad i nezadovoljstvo koje čovjeka tjera u očaj. Ovi prvi napokon dobivaju ono što žele, dok ovi drugi gube i ono što već imaju. Za ove prve uspeh je jedini lijek, a za ove druge lijeka nema.

- Dobro je imati novac i sve one stvari koje se novcem mogu kupiti, ali dobro je takođe zaustaviti se bar jednom i biti siguran da nisi izgubio one stvari koje se novcem ne mogu kupiti.

- Uvijek težite da budete još veći nego što jeste. Morate da nadmašite sami sebe. U svakom sljedećem postupku, testu, susretu, razmišljanju, pokušajte da budete bolji nego u prethodnom. Sad ste ono što jeste, ali za sat vremena morate da budete više nego što ste sad. U svemu što poduzmete, napregnite još veću snagu da biste nadmašili sebe.

- Najveći uspjesi se otvaraju pred vama samo ako preuzimate najteže rizike, izbalansirane hladnokrvnim, pronicljivim rasuđivanjem.

- Dobre misli i dobri postupci nikada ne mogu da daju loše rezultate; loše misli i loši postupci nikada ne mogu da daju dobre rezultate.

- Na svijetu postoje tri vrste ljudi:
Prvi uče na vlastitim iskustvima - oni su mudri.
Drugi uče iz tuđih iskustava - oni su pametni.
Treći ne uče ni iz vlastitih, ni iz tuđih iskustva - oni su budale.

- Nikada se ne suočavaj s nevoljom polovično. Nervoza je hrđa života. Kada dodaš sutrašnji teret na današnji, njihova težina postaje nepodnošljiva. Izbjegavaj klupu za oplakivanje i zahvaljuj se umjesto toga za svoje poraze. Ne bi ih dobio da ti nisu bili potrebni. Uvijek ući od drugih. Onaj koji ući od sebe ima budalu za nastavnika. Budi oprezan. Ne preopterećuj svoju savjest. Upravljaj svojim životom kao da ga provodiš u areni punoj glodara. Izbjegavaj pretjerivanje. Ako primijetiš nešto u sebi što te ispunjava ponosom, pogledaj bolje i naći ćeš više nego sto je potrebno da se postidiš. Budi mudar. Shvati da nisu svi ljudi stvoreni jednaki, jer nema jednakosti u prirodi pa ipak, nijedan čovjek nije rođen s kojim nije rođeno i njegovo stvaralaštvo. Radi svakog dana kao da ti je prvi, ali ipak nježno postupaj sa životima koje dodiruješ, kao da će se svi završiti u ponoć. Voli svakog, čak i one koji te odbijaju, jer mržnja je luksuz koji ne možeš sebi da priuštiš.Potraži one kojima je potrebna pomoć. Nauči da onaj koji pruža iz jedne ruke, uvijek dobija u obje. Budi dobrog raspoloženja. Iznad svega, zapamti da je vrlo malo potrebno da bi se stvorio sretan život. Pogledaj gore. Pruži ruke. Prosto ostani vjeran Bogu i putuj tiho svojim putem ka vječnosti s milosrđem i osmjehom. Kada odeš, svi će reći da si u nasljedstvo ostavio bolji svijet od onog koji si zatekao.

Lav Nikolajevič Tolstoj


Lav Nikolajevič Tolstoj (1828. - 1910.), je rođen kao četvrto od petero djece u plemićkoj porodici. Bio je ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca.

Njegova porodica je bila plemićkog porijekla, a titulu grofa njegovim precima dodijelio je Petar Veliki, u 18. vijeku. Njegov život bio je obilježen brojnim ljubavnim vezama. Kao mladić, često se zaljubljivao i mijenjao žene. Roditelji su mu umrli još dok bio dijete, zbog čega su se za njega već odmalena morali brinuti njegovi rođaci. Upravo ga je taj gubitak roditelja potakao na razmišljanje o životu, smrti i sreći. Osim kao velikog književnika, pamti ga se i kao velikog zagovornika mira i nenasilja.

Prva njegova izdana književna djela su bila trilogija Djetinjstvo, Dječaštvo i Mladost. Njegova najpoznatija djela su Rat i mir, Gospodar i sluga i Ana Karenjina.


MISLI

- Daj više odmora jeziku nego rukama.

- Dobrota odolijeva svemu, a sama je neodoljiva.

- Govori samo o onome što ti je jasno, inače šuti.

- Lična sreća nije moguća izvan društva, kao što život biljke nije moguć ako je istrgnuta iz zemlje i bačena na besplodni pijesak.

- Ljudi se dijele u dvije vrste: jedni prvo misle, a zatim govore i rade, drugi prvo govore i rade, a tek zatim misle.

- Mozak besposlenog čoveka je omiljeno prebivalište đavolovo.

- Ne treba se stidjeti nikakvog posla, pa ni najodvratnijeg; treba se stidjeti samo besposlenog života.

- Ne uznemiruj nikad drugoga onim što možeš sam da uradiš.

- Nema Boga za onoga ko ne zna da ga nosi u sebi.

- Nikad ne slušajte one koji loše govore o drugima, a dobro o vama.

- Samo ona tačka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. Eto, u toj tački je sav naš život.

- Plod niče iz sjemena, a djela iz misli.

- Prava naslada nije u tome da nađeš istinu, već da je tražiš.

- Prava snaga čovjeka nije u nagonima već u nepokolebljivoj, spokojnoj težnji prema dobru koje čovjek određuje u mislima, izražava u riječima, i sprovodi u djelima.

- Prestani govoriti onoga trenutka kad primjetiš da se sam uzrujavaš ili da to čini onaj kome govoriš.

- Razum me nije ničemu naučio; sve što znam otkrilo mi je srce.

- Rijetko ćeš se pokajati zbog onoga što si prešutio, a veoma često ćeš se pokajati zbog onoga što si kazao, i još češće bi se kajao kada bi znao sve posljedice svojih riječi.

- Samo su dva izvora ljudskih poroka: lijenost i praznovjerje, i samo su dva dobročinitelja: rad i um.

- Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način.

- U šahu, kao u životu, primjećujemo svoje greške tek kada se drugi njima okoriste.

- Uzrok mnogih nesreća leži na dnu vinske čaše.

- Većina muškaraca traži od svojih žena vrline kojih se oni sami ne pridržavaju.

- Vrijeme je da prestanemo čekati iznenadne darove života, sami treba da stvaramo život.

- Zadovoljstva bogataša stvaraju se suzama siromaha.

- Zloba ljudska uvijek polazi od nemoći.

- Znanje je tek onda znanje kad je stečeno naporom vlastite misli, a ne pamćenjem.

Klod Mone


Klod Mone (Oscar-Claude Monet) 1840. - 1926., je najdosljedniji francuski slikar impresionizma. U svojoj petoj godini s porodicom seli iz Pariza u Le Havre gdje je naučio slikati. Slikao je portrete svoje porodice i lokalnih prizora te portrete stanovnika La Havrea. Kao mladić, Monet je susreo Eugenea Boudina koji je slikao na otvorenom i nagovarao Moneta da čini to isto. Monet je uživao u tom iskustvu i shvatio da želi biti umjetnik. 

Godine 1859. otišao je studirati u Pariz gdje se susreo sa Camilleom Pissaroom i drugim umjetnicima s kojima se sprijateljio. Monetu i njegovim prijateljima nije bilo dozvoljeno izlaganje na Pariškom salonu (godišnjoj slikarskoj izložbi u Francuskoj). Oni su zbog toga 1874. godine postavili svoju vlastitu izložbu. Mnoge njihove slike su bila malena platna naslikana na otvorenom. Koristili su slobodne pokrete kistom i mnogo grudvica čiste boje - obilježja onoga što danas nazivamo impresionističkim stilom. Isprva su ljudi mislili da te slike izgledaju nedovršeno.

Monet je u početku slikao figuralne slike (krajobraze sa 2 do 3 lika), a kasnije i prave krajobraze. Znao je isti motiv slikati više puta, čineći cijele serije. Po njegovoj slici „Impresija, izlazak sunca“, odnosno prema francuskom nazivu izvornika "Impression, soleil levant "  je čitav pravac „Impresionizam“ dobio ime.

Poznatija djela:

Impresija, izlazak sunca

Kupanje u La Grenouillère

Vodeni ljiljani

Sreća je ponekad i kad gubimo


Uglavnom mislimo da je sreća uvijek vezana za dobivanje stvari; posla, automobila, cipela ili osobe. Mislimo da ćemo biti sretni kad dobijemo sve to i želimo sve istog trenutka.

Što više stvari nisu išle kako sam želio, to sam više shvatao da je sreća i u gubljenju stvari. Ponekad nas može uništiti ono što želimo.

Ponekad je sreća u tome da otpustimo; kad se ne boriš svim snagama, kad ne analiziraš previše stvari koje ionako ne možeš kontrolirati i kad ne pokušavaš popraviti nekoga ili nešto što ne može biti popravljeno prema tvojim očekivanjima.
Ponekad je sreća kad izgubiš voljene ljude jer se više ne moraš osjećati kao da je tebi više stalo nego njima. Ne moraš se pitati tko se žrtvuje za koga i tko se više trudi.

Ponekad je sreća doći na mjesto kojem si se prije opirao jer naučiš da možeš preživjeti i naučiš se suočiti sa svojim strahovima i sumnjama. Ponekad se dogodi baš suprotno onog za što si se molio tako da promijeniš životni put i uvedeš promijene u životu.

Ponekad je sreća u zbunjenosti, kad pokušaš biti zahvalan za stvari koje su dobre, kad se pokušaš smijati ironiji svega i kad učiš uživati u jednostavnim trenucima koje si uzimao zdravo za gotovo.

Ponekad sreća dođe kad izgubimo svu nadu i oslobodimo se pravila koja smo si sami nametnuli i planova koje smo napravili.

Ponekad sreća dođe kad je prestaneš tražiti, kad prestaneš skupljati stvari da te učine kompletnim, kad prestaneš trčati za onima koje voliš, kad prestaneš stavljati pritisak na samog sebe da kontroliraš svoju sudbinu i budućnost i kad prestaneš očekivati sreću da se manifestira u tačno onakvom obliku kakvom je ti želiš.

Ponekad je nađeš kad je oslobodiš, kad ne vežeš sreću za stvari ili ljude, kad joj dopustiš da te daruje u pravo vrijeme.

Sreća dođe kad prestaneš brinuti o onome što se događa oko tebe i počne ti biti stalo za ono što se događa unutar tebe.

Sigmund Frojd


Sigmund Frojd (Sigmund Freud) je bio austrijski ljekar i psiholog, osnivač psihoanalize. Rođen je u Freiburgu, 1856. godine. Primarno zainteresovan za psihološku terapiju, Frojd je morao da razvije hipotezu o ljudskoj prirodi, pomoću koje bi mogao da izvede svoju terapiju. U svojim kasnijim spisima on je onda razvio implikacije ove hipoteze. U čovjekovoj psihološkoj strukturi razlikovao je tri činioca, Id, Ego i Superego. Ovi činioci, uz pojmove nesvjesnog, i hipoteze o ulozi seksualnosti u ljudskom životu, čine okvir njegovog gledišta. Glavni je predstavnik psihoanalize. On je iznio teoriju po kojoj je čovjek nesvjesno biće, bez mogućnosti slobodnog odlučivanja, ne može donositi racionalne odluke, pa čak ni vladati samim sobom. To je u potpunosti odudaralo od dotadašnjeg tradicionalnog shvaćanja i tumačenja čovjeka.


TOPOGRAFIJA LIČNOSTI

Frojd dijeli ličnost na tri razine:

Nesvjesno 
- je za njega najvažnije. Područje nesvjesnog je najveće i do njega možemo doći samo uz pomoć drugih. To je mnoštvo sadržaja koji nas mogu jako uznemiravati. Ono sadrži sve ono negativno u životu i predstavlja opasnost, jer ne miruje nego se želi probiti u svjesno i tako u nama stvara napetost. Te misli, sjećanja ili porivi toliko su uznemiravajući (pod neke od uznemirujućih nesvjesnih tema spadaju incest, mržnja prema braći i sestrama, roditeljima, supružnicima ili sjećanja na traume iz djetinjstva) da bi svijest o njima dovela do osjećaja anksioznosti.

Predsvjesno
 - svi sadržaji koje koncentracijom i voljom mogu preći u svjesno

Svjesno - sve ono čega smo sad svjesni


STRUKTURA LIČNOSTI

Frojd govori o tri strukture koje čine ličnost:

Id -
 Id je urođena komponenta ličnosti, nalazi se u nesvjesnom. On sadrži sve ono psihološko kod pojedinca, sve ono naslijeđeno, a to su kao prvo instinkti ili nagoni, automatske reakcije. Sva psihička energija dolazi iz ida. Ego i superego ne bi mogli funkcionirati bez ida. Id je središte svega animalnog, neograničenog, životinjskog. On ne priznaje nikakve zakone, ograničenja, pravila, ne želi biti sputan, ne poznaje nikakve zabrane. Id radi i djeluje po principu ugode kako bi smanjio psihičku napetost. On je iracionalan, narcističan i impulzivan. U njemu je najprisutniji libido (nagon).

Ego - Prisutan je kod odraslog čovjeka. Ego je struktura koja funkcionira po principu realnosti. Frojd kaže da je ego tu da bi kontrolirao id, da bi ga ograničio, usmjerio. On je onaj koji usmjerava ličnost prema napretku, razlikuje realnost i fikciju. Ima sposobnost trpljenja: trpi napetost, odgađa je. On zna planirati da bi došao do zadovoljenja na realan način. Sposoban je na promjenu. Raspolaže kognitivnim kapacitetima, ali ne funkcionira bez ida.

Superego - To je dio ličnosti koji se najkasnije razvija. Nije urođen, nego se razvija socijalizacijom. On je moralni čuvar ličnosti. Na temelju usađenih normi on sudi što je dobro a što loše u postupanju ličnosti, je li to u skladu s normama ili ne. Funkcionira po principu idealnosti i straha. Ego pomaže da superego ne ode previše u idealnost. 



STRUKTURA SUPEREGA

Frojd u superegu razlikuje 2 strukture:

Ego-ideal -
 razvija se pod utjecajem nagrada i pohvala, u pojedincu izaziva osjećaj ponosa i vlastite vrijednosti

Savjest -
 razvija se pod utjecajem kazni, zabrana ili iz straha, izaziva osjećaj krivnje i grijeha.

Od tri strukture koje čine ličnost za Frojda je najslabiji ego. Id se uglavnom nalazi u nesvjesnoj razini ličnosti. Ego je raspoređen u sve tri, ali ga najviše ima u predsvjesnoj, dok superega najviše ima u svjesnoj.


MISLI
                                                                     
- Veliko pitanje na koje nije dat odgovor i na koje nisam ni sam u stanju da odgovorim poslije trideset godina istraživanja ženske duše glasi: šta žena zapravo želi?

- Prije nego što kod sebe utvrdite depresiju i nisko samopouzdanje, obavezno provjerite da niste okruženi idiotima.

- Muškarac je sretan sa bilo kojom ženom dok je ne zavoli.

- Idealno stanje bi, naravno, bilo takva zajednica ljudi koji su svoj nagonski život podredili diktaturi uma.

- Biti u potpunosti iskren sa samim sobom je dobra vježba.

- Moralan je onaj koji reaguje na iskušenje koje doživljava u samom sebi, ne prepuštajući mu se.

- Mi više težimo ka tome da izbjegnemo bol, nego da susretnemo radost.

 - Dobre odnose najbrže postižemo ako se pravimo da ih već imamo.

- Riječi bude osjećaje, riječi nas umiruju ili tjeraju u očaj, riječi su najjače sredstvo uticaja na ljude.

- Nikad nismo tako nezaštićeni nego kada volimo.
  
- Iluzija je verovati da ono što nam znanje ne može dati - možemo pronaći negdje drugdje.

- Protiv svega se čovjek može boriti, ali protiv pohvale ostaje bespomoćan.

- San je ispunjenje želje.

- Strah je roditelj okrutnosti.

- Djetinjstvo je roditelj čovjekove ličnosti.

- Onаj tko uporno govori nešto je, onаj tko uprаvo misli suprotno.

- Kad bi mladost znala, kad bi starost mogla!

Žan Žak Ruso


Žan Žak Ruso (Jean Jacques Rousseau) 1712.-1778. je bio švicarsko-francuski filozof, pisac, politički teoretičar i samouki kompozitor iz doba prosvjetiteljstva. Ruso je bio najuticajniji filozof prosvjetiteljstva. On je smatrao da je savremena kultura negacija prirode i zato je govorio da se ljudi trebaju vratiti prirodi - slobodi i jednakosti. Za Rusoa nejednakost je nastala sa privatnom imovinom, a država ugovorom. Za Rusoa, kao prosvjetitelja, odgoj je bio temelj društva.

Rusov neizmjeran uticaj je u tome što je bio prvi pravi filozof romantizma. Kod njega se prvi put pominju mnoge teme koje su dominirale intelektualnim životom narednih stotinu godina, kao što su: uzdizanje osjećanja i nevinosti i umanjivanje značaja intelekta; izgubljeno jedinstvo ljudskog roda i prirode; dinamična koncepcija ljudske historije i njenih različitih nivoa; vjera u teologiju i mogućnosti obnavljanja iščezle slobode.

Zanimljiva su njegova filozofska stajališta koja kažu da je čovjek od prirode dobar i nije počinio nikakav istočni grijeh već ga je pokvarila civilizacija i kultura. Po njemu napredak nauke, umjetnosti, tehnike i privrede znači gubitak izvorne ljudskosti, zdrave prirodne sreće i harmonije. Nevino samoljublje pretvara se pod uticajem razuma u egoizam, a pretjerana putenost, slabljenje karaktera i pokvarenost običaja posljedica su razvijanja umjetnosti.

Privatno vlasništvo podijelilo je ljude na bogate i siromašne, a vlast na jake i slabe. Prvi koji je došao na zamisao da ogradi komad zemljišta i da kaže: "Ovo je moje" i koji je uz to našao dovoljno naivne ljude da mu to povjeruju bio je prvi osnivač građanskog društva. Koliko bi zločina, ratova i ubojstava, koliko nevolja i strahota uštedio ljudskom rodu onaj koji bi tada, iščupavši oznake i zatrpavši jarak, viknuo svojim bližnjima: "Ne slušajte tu varalicu, propali ste ako zaboravite da zemaljski plodovi pripadaju svima, a zemlja nikome!".

Čovjek je rođen slobodan, ali je ipak svugdje u okovima. U toj je početnoj rečenici u djelu Društveni ugovor sadržan i Rusov politički kredo: stvaranje suverene i slobodne građanske države u kojoj opća volja mora postati izvorom i temeljem svakog prava.

Budući da nauka i kultura rađaju mnogo zla i izopačuju karaktere potrebno je uvesti što prirodniji odgoj. Svojom idejom slobode kao supstance čovjeka, spontanošču uma i preferiranjem paskvalovske logike srca, on je neposredno uticao na Kanta, Šilera i Getea i trajno nadahnuo romantičnu literaturu i oduševio revolucionarne sanjare 18.pa i 19. stoljeća.


MISLI

- Sreća je trajno stanje koje kao da nije stvoreno za čovjeka na ovom svijetu. Sve je na zemlji u stalnom pokretu i ništa ne može da dobije trajan oblik. Sve se oko nas mijenja. A i mi sami se mijenjamo i niko ne može garantovati da ćemo već sutra voljeti ono što volimo danas. Stoga su svi naši planovi o sreći u ovom životu puke varke. Uživajmo, zato, u duhovnom zadovoljstvu kada ono naiđe i čuvajmo se da ga vlastitom greškom ne odagnamo, ali ne pravimo planove da ga zauvijek zadržimo, jer su takvi planovi čista ludost.

- Malo sam sretnih ljudi vidio, možda nijednog, ali sam često viđao zadovoljna srca i od svih stvari koje su privlačile moju pažnju ta me je ispunjavala najvećom radošću. Vjerujem da je to prirodna posljedica koju utisci imaju na moja unutrašnja stanja. Sreća nema vanjskog znaka, da bismo je upoznali, trebalo bi da je čitamo u srcu sretnog čovjeka. Za razliku od sreće, zadovoljstvo se čita u očima, u držanju, u glasu, u hodu, i kao da se prenosi na posmatrača. Ima li ičeg ljepšeg od prizora koji nam se ukazuje kada se čitav jedan narod u nekom prazniku raduje, a srca se nadimaju od zadovoljstva koje brzo ali snažno prolazi kroz oblake života?

- Ako razum čini čovjeka, osjećaj ga vodi.

- Čovjek je rođen slobodan, ali je ipak svugdje u okovima.

- Kad bi nam neko ponudio besmrtnost na zemlji, ko bi htio primiti taj žalosni poklon.

- Ko najsporije obećava, uvijek najvjernije ispunjava svoje obećanje.

- Ljudi vole ono što je dobro ili što im se čini da je dobro, ali obično griješe u procjeni šta je to dobro.

- Manje uživamo u onome što smo postigli nego u onome čemu se nadamo.

- Meni je draža opasna sloboda, nego mirno i sigurno ropstvo.

- Nikada ne pružaj ruku tako daleko da je ne možeš povući.

- Ništa značajnije ne može učiniti otac za svoju djecu, nego to da voli njihovu majku.

- Novac koji čovjek ima jeste oružje slobode. Novac za kojim čovjek trči, jeste oružje ropstva.

- Odgoj je važniji od obrazovanja, odgajati -  ni suca ni vojnika, nego čovjeka!

- Psovke su argumenti onih koji nisu u pravu.

- Sloboda čovjeka nije u tome da može činiti sve što želi, nego u tome da ne mora činiti ono što ne želi.

- Što čovjek manje zna, to mu se njegovo znanje čini većim.

- Učena je žena pravi bič za svoga muža, za svoju djecu, svoje prijatelje, svoju poslugu i za čitav svijet.

- Unositi tajnost u neki čin, prvi je korak prema poroku.

- Zakoni su uvijek korisni onima što imaju, a štetni onima koji nemaju ništa.

Pablo Neruda


Pablo Neruda (Ricardo Eliezer Neftalí Reyes Basoalto) je čileanski pjesnik, rođen 12.jula 1904. godine u Parralu. Kao diplomat proveo je više godina u Madridu gdje se sprijateljio s Lorcom i drugim španskim pjesnicima te pristupio antifašističkom pokretu, zbog čega je u svojoj domovini bio proganjan. U početku piše pretežno ljubavne pjesme, a kasnije prelazi na društveno i politički angažiranu poeziju koja govori protiv ratnih strahota i ustaje u obranu potlačenih.

Objavio je 19. zbirki poezije, od kojih su značajnije "Španija u srcu" u kojoj daje potresnu, ali uvjerljivu sliku borbe španskog naroda. Osnovne su mu teme u ranijim godinama ljubav, kasnije pustoš, samoća, patnje, borba i smrt. Njegov temperament, vječna spremnost da reaguje i da se za nešto bori, učinio ga je jednim od najplodnijih (30. zbirki), ali i kvalitativno najneujednačenijih velikih pjesnika 20. vijeka.

Njegov "Sveopšti spjev" iz 1950. godine, je postao je simbol socijalne i nacionalne težnje čileanskog naroda. Godine 1971. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost, a umro je u Santiago de Chileu 23. septembra 1973. godine. 


LAGANO UMIRANJE

Lagano umire onaj koji ne putuje,
koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.

Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji bježi od strasti,
i njenog vrela emocija,
onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima.

Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima.

Lagano umire onaj koji sebi neće dozvoliti niti jednom u
životu da pobjegne od smislenih savjeta
i zaboravi biti sretan…


ZABRANJENO JE

Zabranjeno je plakati bez da se nešto ne nauči,
probuditi se u danu a ne znati šta činiti,
biti uplašen svojih vlastitih uspomena.

Zabranjeno je ne smijati se problemima,
ne boriti se za ono što želiš,
odustati od svega zbog vlastitog straha
da ostvariš svoje snove.

Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje,
ne pokušati razumjeti šta ste sve proživjeli zajedno,
i zvati ih samo onda kad ti je neophodno.

Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima,
pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo,
izigravati klovna da bi te pamtili,
i zaboraviti sve kojima je zaista stalo do tebe.

Zabranjeno je ne učiniti sve za sebe samog,
biti uplašen od života i onoga čime te život obavezuje,
ne živjeti svaki dan kao da je to tvoj posljednji dan.

Zabranjeno je da ti nedostaje neko bez radosti,
da zaboraviš nečiji smijeh i oči,
sve samo zato što njegov put više ne obuhvata tvoj,
zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost
i zamijeniti je njegovom sadašnjošću.

Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge
misliti da je njihov život vredniji od tvog,
ne spoznati da svako ima svoj put i slavu.

Zabranjeno je ne stvarati vlastitu priču,
ne imati trenutak za one kojima si potreban,
ne razumjeti da život ono što daje takođe i uzima.

Zabranjeno je ne tražiti sreću,
ne živjeti život s pozitivnim stavom,
ne smatrati da uvijek možemo biti bolji;

Zabranjeno je zaboraviti da bez tebe
ovaj svijet ne bi bio isti.


JER TI SI TVOJA SUDBINA

Nikada se ne žalite na bilo koga ili bilo šta,
jer u osnovi ste sami napravili od svog života ono što ste željeli.

Prihvatite teškoće poučne za sebe,
a njihovu vrijednost iskoristite da popravite svoj karakter,
jer trijumf pravoga čovjeka proizlazi iz pepela vlastitih pogrešaka.

Nikad se ne žalite na vaše samoće ili vaše sreće.
Suočite se hrabro i prihvatite ih.
One su posljedica vaših djela i pokušaja,
i dokaz da ste uvijek na dobitku.

Ne osjećajte se frustrirano zbog vlastitih neuspjeha,
i nemojte ih prebacivati nekome drugome.
Prihvatite sebe sada i nemojte se pravdati kao dijete.
Zapamtite da je svako vrijeme dobro za početak
i da nema ničeg tako strašnog da bi se odustalo.

Nemojte zaboraviti da je vaša sadašnjost uzrok vaše prošlosti,
kao što će uzrok vaše budućnosti biti vaša sadašnjost.

Učite od hrabrih, od jakih,
od nekih koji ne prihvataju poraze
od nekih koji će živjeti usprkos svemu.

Razmišljajte manje o vašim problemima, a više o vašem djelovanju.
Naučite kako da se izdignete iz svog bola
i da budete veći od najvećeg problema.

Pogledajte se u ogledalu i budite slobodni i jaki.
I prestat ćete biti lutka okolnostima.
Jer ste vi vaša sudbina.

Probudite se i gledajte u sunce u jutarnjim satima i dišite sunce u zoru.
Vi ste snaga svog života sada.
Ustanite, borite se, hodajte, budite sigurni da ćete u životu biti pobjednici.
Nemojte nikada razmišljati o sudbini.
Jer sudbina je izgovor za neuspjeh.

Ptice umiru pjevajući


Colleen McCullough, Australijska spisateljica, je 1977. godine napisala jedan od najljepših romana o zabranjenim, nemogućim ljubavima “Ptice umiru pjevajući”. Priča prati porodicu Cleary čitavih 60 godina. Nekoliko generacija nesreće i tuge, nemoguće patnje, zabranjene ljubavi, jada, boli, suza i bezgranične sreće.

Roman se bavi događajima koji se odigravaju više od pola stoljeća prije vremena u kojem je napisan. U tom bi trenutku u povijesti ljubav djevojke prema katoličkom svećeniku bila potpuno nedopustiva i nezamisliva. Djevojka koja bi zavela jednoga od Božjih izabranika? Svećenik koji bi se prepustio iskušenju i zaboravio na svoje zavjete koje je položio pred Bogom? Nema tih riječi koje bi mogle opisati težinu njihovih grijeha u očima zajednice.

Jedno od osnovnih pitanja kojim se roman bavi pitanje je granica privatnog i javnog te mogućnosti odvajanja istinske ljubavi žene i muškarca od dužnosti i iskrene ljubavi prema Bogu. No sve su velike ljubavi tragične, poput sudbine ptice koja najljepšu pjesmu plaća vlastitim životom. Jer ono najbolje što postoji može se dobiti samo po cijenu velike boli.

Od kako je svijeta tako je i tih nemogućih ljubavi, od Romea i Julije preko Tristana i Izolde, Omera i Merime... Mnogi su velikani pokušali da razlože “formulu” nemoguće ljubavi ali bez uspjeha. Ona se desi, baš kao i svaka druga ljubav, s tim što pored ljepote, nosi i jezovito puno bola i unaprijed je osuđena na propast..

Nekad je prepreka takvim ljubavima postojeća veza, brak, bolest, nacija, vjera, klasnost ili nešto drugo. Razloga kao i ljubavi ima hiljadu.

Svaka ljubav ima svoju priču, tako i te nemoguće ili zabranjene ljubavi imaju svoju priču, jer ne postoji zajednička formula za ljubav. Sve sretne ljubavi liče jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način.

Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom životu, a tada pjeva ljepše nego bilo koji drugi stvor na zemlji. Ona tada pjeva umirući. Napustivši gnijezdo ona leti od grma do grma i u mnoštvu ruža traži trn na koji će nabosti svoje tijelo. U trenutku umiranja njena bol prerasta u najljepšu ovozemaljsku pjesmu. Cijena te predivne pjesme je njen život. Čitav svijet zastaje da sluša taj pjev, a Bog se na nebu osmjehuje. Jer ono najbolje što postoji, može se dobiti samo po cijenu velike boli...