Klod Mone

Klod Mone (Oscar-Claude Monet) 1840. - 1926., je najdosljedniji francuski slikar impresionizma. U svojoj petoj godini s porodicom seli iz Pariza u Le Havre gdje je naučio slikati. Slikao je portrete svoje porodice i lokalnih prizora te portrete stanovnika La Havrea. Kao mladić, Monet je susreo Eugenea Boudina koji je slikao na otvorenom i nagovarao Moneta da čini to isto. Monet je uživao u tom iskustvu i shvatio da želi biti umjetnik. 

Godine 1859. otišao je studirati u Pariz gdje se susreo sa Camilleom Pissaroom i drugim umjetnicima s kojima se sprijateljio. Monetu i njegovim prijateljima nije bilo dozvoljeno izlaganje na Pariškom salonu (godišnjoj slikarskoj izložbi u Francuskoj). Oni su zbog toga 1874. godine postavili svoju vlastitu izložbu. Mnoge njihove slike su bila malena platna naslikana na otvorenom. Koristili su slobodne pokrete kistom i mnogo grudvica čiste boje - obilježja onoga što danas nazivamo impresionističkim stilom. Isprva su ljudi mislili da te slike izgledaju nedovršeno.

Monet je u početku slikao figuralne slike (krajobraze sa 2 do 3 lika), a kasnije i prave krajobraze. Znao je isti motiv slikati više puta, čineći cijele serije. Po njegovoj slici „Impresija, izlazak sunca“, odnosno prema francuskom nazivu izvornika "Impression, soleil levant "  je čitav pravac „Impresionizam“ dobio ime.

Poznatija djela:

Impresija, izlazak sunca

Kupanje u La Grenouillère

Vodeni ljiljani

Sreća je ponekad i kad gubimo

Uglavnom mislimo da je sreća uvijek vezana za dobivanje stvari; posla, automobila, cipela ili osobe. Mislimo da ćemo biti sretni kad dobijemo sve to i želimo sve istog trenutka.

Što više stvari nisu išle kako sam želio, to sam više shvatao da je sreća i u gubljenju stvari. Ponekad nas može uništiti ono što želimo.

Ponekad je sreća u tome da otpustimo; kad se ne boriš svim snagama, kad ne analiziraš previše stvari koje ionako ne možeš kontrolirati i kad ne pokušavaš popraviti nekoga ili nešto što ne može biti popravljeno prema tvojim očekivanjima.

Ponekad je sreća kad izgubiš voljene ljude jer se više ne moraš osjećati kao da je tebi više stalo nego njima. Ne moraš se pitati tko se žrtvuje za koga i tko se više trudi.

Ponekad je sreća doći na mjesto kojem si se prije opirao jer naučiš da možeš preživjeti i naučiš se suočiti sa svojim strahovima i sumnjama. Ponekad se dogodi baš suprotno onog za što si se molio tako da promijeniš životni put i uvedeš promijene u životu.

Ponekad je sreća u zbunjenosti, kad pokušaš biti zahvalan za stvari koje su dobre, kad se pokušaš smijati ironiji svega i kad učiš uživati u jednostavnim trenucima koje si uzimao zdravo za gotovo.

Ponekad sreća dođe kad izgubimo svu nadu i oslobodimo se pravila koja smo si sami nametnuli i planova koje smo napravili.

Ponekad sreća dođe kad je prestaneš tražiti, kad prestaneš skupljati stvari da te učine kompletnim, kad prestaneš trčati za onima koje voliš, kad prestaneš stavljati pritisak na samog sebe da kontroliraš svoju sudbinu i budućnost i kad prestaneš očekivati sreću da se manifestira u tačno onakvom obliku kakvom je ti želiš.

Ponekad je nađeš kad je oslobodiš, kad ne vežeš sreću za stvari ili ljude, kad joj dopustiš da te daruje u pravo vrijeme.

Sreća dođe kad prestaneš brinuti o onome što se događa oko tebe i počne ti biti stalo za ono što se događa unutar tebe.

Sigmund Frojd

Sigmund Frojd (Sigmund Freud) je bio austrijski ljekar i psiholog, osnivač psihoanalize. Rođen je u Freiburgu, 1856. godine. Primarno zainteresovan za psihološku terapiju, Frojd je morao da razvije hipotezu o ljudskoj prirodi, pomoću koje bi mogao da izvede svoju terapiju. U svojim kasnijim spisima on je onda razvio implikacije ove hipoteze. U čovjekovoj psihološkoj strukturi razlikovao je tri činioca, Id, Ego i Superego. Ovi činioci, uz pojmove nesvjesnog, i hipoteze o ulozi seksualnosti u ljudskom životu, čine okvir njegovog gledišta. Glavni je predstavnik psihoanalize. On je iznio teoriju po kojoj je čovjek nesvjesno biće, bez mogućnosti slobodnog odlučivanja, ne može donositi racionalne odluke, pa čak ni vladati samim sobom. To je u potpunosti odudaralo od dotadašnjeg tradicionalnog shvaćanja i tumačenja čovjeka.

TOPOGRAFIJA LIČNOSTI

Frojd dijeli ličnost na tri razine:

Nesvjesno - je za njega najvažnije. Područje nesvjesnog je najveće i do njega možemo doći samo uz pomoć drugih. To je mnoštvo sadržaja koji nas mogu jako uznemiravati. Ono sadrži sve ono negativno u životu i predstavlja opasnost, jer ne miruje nego se želi probiti u svjesno i tako u nama stvara napetost. Te misli, sjećanja ili porivi toliko su uznemiravajući (pod neke od uznemirujućih nesvjesnih tema spadaju incest, mržnja prema braći i sestrama, roditeljima, supružnicima ili sjećanja na traume iz djetinjstva) da bi svijest o njima dovela do osjećaja anksioznosti.

Predsvjesno - svi sadržaji koje koncentracijom i voljom mogu preći u svjesno

Svjesno - sve ono čega smo sad svjesni

STRUKTURA LIČNOSTI

Frojd govori o tri strukture koje čine ličnost:

Id - Id je urođena komponenta ličnosti, nalazi se u nesvjesnom. On sadrži sve ono psihološko kod pojedinca, sve ono naslijeđeno, a to su kao prvo instinkti ili nagoni, automatske reakcije. Sva psihička energija dolazi iz ida. Ego i superego ne bi mogli funkcionirati bez ida. Id je središte svega animalnog, neograničenog, životinjskog. On ne priznaje nikakve zakone, ograničenja, pravila, ne želi biti sputan, ne poznaje nikakve zabrane. Id radi i djeluje po principu ugode kako bi smanjio psihičku napetost. On je iracionalan, narcističan i impulzivan. U njemu je najprisutniji libido (nagon).

Ego - Prisutan je kod odraslog čovjeka. Ego je struktura koja funkcionira po principu realnosti. Frojd kaže da je ego tu da bi kontrolirao id, da bi ga ograničio, usmjerio. On je onaj koji usmjerava ličnost prema napretku, razlikuje realnost i fikciju. Ima sposobnost trpljenja: trpi napetost, odgađa je. On zna planirati da bi došao do zadovoljenja na realan način. Sposoban je na promjenu. Raspolaže kognitivnim kapacitetima, ali ne funkcionira bez ida.

Superego - To je dio ličnosti koji se najkasnije razvija. Nije urođen, nego se razvija socijalizacijom. On je moralni čuvar ličnosti. Na temelju usađenih normi on sudi što je dobro a što loše u postupanju ličnosti, je li to u skladu s normama ili ne. Funkcionira po principu idealnosti i straha. Ego pomaže da superego ne ode previše u idealnost. 


STRUKTURA SUPEREGA

Frojd u superegu razlikuje 2 strukture:

Ego-ideal - razvija se pod utjecajem nagrada i pohvala, u pojedincu izaziva osjećaj ponosa i vlastite vrijednosti

Savjest - razvija se pod utjecajem kazni, zabrana ili iz straha, izaziva osjećaj krivnje i grijeha.

Od tri strukture koje čine ličnost za Frojda je najslabiji ego. Id se uglavnom nalazi u nesvjesnoj razini ličnosti. Ego je raspoređen u sve tri, ali ga najviše ima u predsvjesnoj, dok superega najviše ima u svjesnoj.

MISLI

                                                                     

- Veliko pitanje na koje nije dat odgovor i na koje nisam ni sam u stanju da odgovorim poslije trideset godina istraživanja ženske duše glasi: šta žena zapravo želi?

- Prije nego što kod sebe utvrdite depresiju i nisko samopouzdanje, obavezno provjerite da niste okruženi idiotima.

- Muškarac je sretan sa bilo kojom ženom dok je ne zavoli.

- Idealno stanje bi, naravno, bilo takva zajednica ljudi koji su svoj nagonski život podredili diktaturi uma.

- Biti u potpunosti iskren sa samim sobom je dobra vježba.

- Moralan je onaj koji reaguje na iskušenje koje doživljava u samom sebi, ne prepuštajući mu se.

- Mi više težimo ka tome da izbjegnemo bol, nego da susretnemo radost.

 - Dobre odnose najbrže postižemo ako se pravimo da ih već imamo.

- Riječi bude osjećaje, riječi nas umiruju ili tjeraju u očaj, riječi su najjače sredstvo uticaja na ljude.

- Nikad nismo tako nezaštićeni nego kada volimo.

  

- Iluzija je verovati da ono što nam znanje ne može dati - možemo pronaći negdje drugdje.

- Protiv svega se čovjek može boriti, ali protiv pohvale ostaje bespomoćan.

- San je ispunjenje želje.

- Strah je roditelj okrutnosti.

- Djetinjstvo je roditelj čovjekove ličnosti.

- Onаj tko uporno govori nešto je, onаj tko uprаvo misli suprotno.

- Kad bi mladost znala, kad bi starost mogla!