Odmorite se, ali ne odustajte

Dođe trenutak kada vam u životu više svega bude dosta; ljudi, stvari, obaveza i hobija, doslovno svega. Bude vam dosta konflikata u odnosima s drugima, problema na poslu, zapreka na putu prema cilju.

Svi mi doista možemo neko vrijeme tolerirati, netko više, a netko manje,  padove, udarce, povrede, razočarenja, ali jednom dođe i taj dan kada se prepuni čaša i kada samo jedna kapljica promijeni sve ono što smo do tada godinama gradili i stvarali.

U takvim trenucima samo mali negativni poticaj može dovesti do nezamislive katastrofe. Jedino što tada ne bismo trebali činiti jest donositi odluke, posebno one bitne, jer one tada postaju bomba koja može uništiti našu pojedinačnu ali i zajedničku budućnost. U takvim trenucima i naša obećanja postaju minsko polje jer stanje u kojem se nalazimo nije ni za šta drugo nego da se malo odmorimo, odvojimo od svijeta i ljudi, te sačekamo bolji trenutak, sretniji trenutak.

Život je najbolje usporediti sa slikom različitih godišnjih doba; proljeća, ljeta, jeseni, zime. Nitko od nas ne bi želio dugo živjeti u vremenu ekstremne hladnoće ili ekstremene vrućine, već uživati u jednom umjerenom vremenu, ali to tako ne može. Sve je dio jednog velikog prirodnog ciklusa koji ima svoj smisao i zato ga treba izdržati. Kako u prirodi tako i u nama ljudima, jer smo i mi dio te velike cijeline.

Zato kada vam bude teško, naučite se odmarati, ali ne odustajati. Nema blistave budućnosti ako na svakoj prepreci mijenjate odluke, ciljeve, uloge i počinjete ispočetka. Snaga koju tada trebate jest saznanje da je cilj bliže nego ikada. Uspješni ljudi nemaju neke drugačije genetske predispozicije, imaju samo ogromnu volju da se bore za ono što zaista žele u životu.

Zato kada vam svega bude dosta izaberite „time out“. Imate pravo odmoriti neko vrijeme, odnosno biti izvan igre, da bi povratili snagu i nastavili dalje do pobjede.

Mario Žuvela

Safet Zec

Safet Zec je BiH akademski slikar i grafičar. Rođen je 1943. u Rogatici. Školu primjenjenih umjetnosti je završio u Sarajevu 1964. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu 1969. te 1972. u istom gradu završio postdiplomski studij. Sedamdesetih godina za likovnu kritiku postaje jedan od glavnih eksponata poetskog realizma. Početkom devedesetih godina jedan je od najznačajnijih umjetničkih stvaralaca u zemlji. Do 1989. živi i radi, sa porodicom, u Beogradu. Narednih godina je ponovo u Sarajevu. Tu ga 1992. zatiče rat, zbog kojeg napušta grad i zemlju. Iste godine dolazi u Italiju, u Udine.

Priredio je preko 70 samostalnih izložbi u domovini i velikim metropolama širom svijeta. Član je svih značajnih umjetničkih asocijacija u Evropi, također je član ULUBiH-a. Za svoj rad je dobio preko 20 stručnih nagrada i priznanja. Godine 2007. dodijeljen mu je Orden za umjetnost i književnost Republike Francuske, proglašen je vitezom umjetnosti. Njegova djela su u značajnim evropskim i svjetskim galerijama i privatnim kolekcijama.

Živio i radio u Beogradu do 1989. godine, a potom u Sarajevu do 1992. godine. Danas živi i radi u Veneciji, Sarajevu, Parizu i Počitelju.

Bajkalsko jezero

Bajkalsko jezero se nalazi u azijskom dijelu Ruske Federacije i ujedno je najdublje jezero na svijetu. Ime dolazi od tatarskog "bai-kul", što znači bogato jezero. Poznato je pod nazivom "plavo sibirsko oko", i jedno od najljepših jezera na svijetu tokom svih godišnjih doba, a pogotovo tokom hladnih sibirskih zima.

Voda Bajkalskog jezera se koristi za piće. Tokom zime, kada je cijela površina jezera prekrivena debelom ledenom korom, režu se kocke leda i raznose na prodaju po okolnim naseljima. Također u to vrijeme (od januara do maja), jezerom se odvija automobilski, kamionski i drugi prijevoz. Sedmo u svijetu po veličini, staro oko 25 miliona godina i duboko 1.624 metra, Bajkalsko jezero je i najveće (najveći volumen) slatkovodno jezero koje sadrži otprilike 20% svjetske nesmrznute površinske slatke vode.

Ovo jezero se smatra iznimno važnim za evolucijsku nauku, s obzirom da u njemu živi pregršt endemskih biljaka i životinja, od kojih se najviše izdvaja unikatni slatkovodni Bajkalski tuljan. Jezero je dom za više od 1085 vrsta biljaka i 1550 vrsta životinja od kojih je skoro 80% endemskih vrsta! Sama regija koja okružuje jezero ima oko 1.200 istorijskih, arheoloških i kulturnih spomenika, a oko 1.000 spomenika je već stavljeno pod zaštitu države.

U drevnim kineskim tekstovima, ovo jezero je bilo poznato kao “Sjeverno more”. To previše i ne čudi s obzirom da je Bajkalsko jezero gotovo 640 km dugačko, 80 km široko, a u njega se ulijeva više od 300 rijeka. Samo jedna rijeka (Angara) teče iz jezera. Na pojedinim mjestima voda u jezeru je toliko čista da se često bez problema mogu vidjeti objekti koji se nalaze i do 40 metara ispod površine.

Gotovo pet mjeseci godišnje Bajkalsko jezero je prekriveno ledom. Tokom procesa zamrzavanja, hladni valovi se razbijaju od obalu i pretvaraju u tirkizne ledene skulpture. Na različitim dijelovima jezera sloj leda može biti debel od 5 cm, pa sve do 2 metra – dovoljno da preko njega pređu automobili (minimalno 30 cm). Između maja i juna led se počne topiti, a upravo u tim momentima Bajkalsko jezero postane magnet za turiste koji ovdje dolaze da slušaju prirodni orkestar nazvan “ledena muzika” – zvuk pucketanja leda i valova koji se nakon pet mjeseci ponovno probijaju na površinu.