BLOG ZA TEBE

Djeca - Vedrana Rudan


Htjela sam bebe više nego išta na ovome svijetu. Mirišljave, dva zuba gore, dva zuba dolje, debele nogice. Željela sam da mi kikotavi smijeh mojih beba bude muzika na grobu.

Kad sam dobila djecu spoznala sam Ljubav. Nije izgledala kako sam je zamišljala. Kad bih u tri ujutro u dječjim krevetićima ugledala svoju mrtvu djecu tresla bih ih dok ne bi krenula vrištati. Ipak dišu! Koja sreća! Često sam umirala. Jednom kad sam sina izgubila u robnoj kući, drugi put kad mi je kći nestala na plaži, stoti put kad sam u deset ujutro vidjela dvadesetogodišnjeg sina kako se vraća iz života iako sam ja te noći, dok sam vrtila brojeve bolnica, policije i mrtvačnice, deset puta bila na njegovom pogrebu. 
Neki ljudi tvrde da bebe prestaju biti bebe u osamnaestoj. U osamnaestoj?! Koja glupost! Drugi su sigurni, djeca prestaju biti djeca kad diplomiraju, kad nađu posao, kad odu od kuće. Tada više ne treba brinuti što jedu, kad jedu, da li jedu, jesu li zaista prestala pušiti i izlaziti zimi iz kuće bez kape na glavi.

Moja djeca su diplomirala, zaposlila se, imaju vlastitu djecu što nikako ne znači da nisu bespomoćne bebe. Sijeda kosa moga sina ništa ne govori o njegovoj dobi. Nazivam ih bar tri puta dnevno. Da nije mene ne bi znala da će danas poslijepodne biti pljuskova iako to tako ne izgleda. Jutros sam im u šest rekla da moraju uzeti kišobrane. On se zahvalio a ona je rekla da je gnjavim. Kako to misliš, ja te gnjavim? Ja te gnjavim? Može li majka gnjaviti djecu, svoju djecu?

On misli da dijete u četrdeset i drugoj nije dijete?! Ona misli da dijete u trideset i sedmoj nije dijete?! Ja sam vas rodila, vi ste moja djeca! Što si danas kuhala? Ti znaš da bi morala izbaciti mlijeko iz prehrane i odvesti sina doktoru? Blijed je, možda mu nedostaje željeza? Zašto bih išla psihijatrici koja je mama tvoje najbolje prijateljice pa mi neće ništa naplatiti?

Bila sam kod psihijatrice jer želim pokazati svome djetetu da ga doživljavam ozbiljno. Kad se majka tako odnosi prema svojoj bebi jača njeno samopouzdanje. Psihijatrica mi je rekla da sam majka kvočka, previše sam posesivna, ne dam odraslim ljudima da slobnodno lete. Odrasli ljudi? Da je moj sin odrastao čovjek ne bi odlazio na plažu bez zaštitne kreme. Da je moja kći odrasla osoba ne bi u kafiću naručivala kokakolu sa ledom. Rekla sam joj sto puta što je kokakola i kako dečki iz ledomata vade kockice leda. Prstima. Postoje istraživanja o tome koliko muškaraca nakon obavljanja nužde pere ruke. Nula posto. Istraživanja pokazuju i da u kockici leda ima više bakterija nego u zahodskoj školjci. Moje dijete ne želi znati da joj je glava u torbi svaki put kad naruči kokakolu sa ledom.

Psihijatrica me ne razumije. Nije istina da sam majka kvočka. Ja svoju djecu volim i znam razliku između ljubavi i potrebe za kontrolom! Čula sam je kako urla u slušalicu: “Molim te, uzmi taksi, nemoj dijete ti voziti u vrtić, znaš da ti vožnja ne ide. Kakve to veze ima što vozačku dozvolu imaš dvadeset i pet godina?” Današnja djeca ne bi smjela voziti. Promet je strašan.

Da li bih ponovno rodila da znam ovo što danas znam? Naravno. Ako budem živa i zdrava do šezdesetog rođendana moga sina i pedeset i petog moje kćeri moj će život biti ispunjen. Lijegat ću prestravljena, budit se prestravljena. Život bez ljubavi nema smisla.

Zovem se crveno


U Kineskoj kulturi, bojama se određuje pet primarnih elemenata drvo, vatra, zemlja, metal i voda. Crvena boja se veže sa vatrom, južnom stranom svijeta i ljetom. Mnoge svjetske kulture propagiraju nošenje amajlija crvene boje radi produžetka životnog vijeka. Islamske, Hindu i Kineske nevjeste tradicionalno nose vjenčanice te boje.

Pčele ne mogu raspoznati crvenu boju ali mogu vidjeti sve ostale žarke boje. Crvene cvjetove umjesto pčela oprašuju ptice, leptiri i vjetar. Opšte vjerovanje je da matador maše crvenim plaštom da bi razjario bika, zato što ga ljuti baš ta krvava boja. U stvarnosti, bik ne razaznaje nijanse crvene - on samo vidi pokret pred očima. Crveno se nalazi i na samom vrhu luka na dugama. Prva je boja koja u sumrak nestaje. Asocira na radost i zdravlje. Boja je slavlja i ceremonija. Crveni tepih se obično koristi za dobrodošlicu uglednih gostiju. Tradicionalno, crvena boja je boja sjedišta u operama i teatrima.

Ruža crvene boje je simbol ljubavi i odanosti. Po Grčkoj legendi crvene ruže nastale su od krvi polubožanstva Adonisa kojeg je ubio vepar. Crvena ruža je posvećena Afroditi, boginji ljubavi, Zeusovoj kćeri i rimskoj boginji Veneri. U Kršćanstvu ona predstavlja križ i krvoproliće. Izraelci su u biblijska vremena bojili dovratke u crveno vjerujući da će boja odbiti đavola. Crveno u prastarom Egiptu predstavljalo je boju pustinje i boga Setha, božanstvo razaranja i zla.

Na znakovima, crveno predstavlja visoki napon, smrtnu opasnost, otrov. Dinamična i strastvena boja, ostavlja dubok utisak na svakog čovjeka jer razdražuje, pobuđuje i razbuđuje. Naučnici tvrde da su, oni koji izaberu crvenu boju, nasrtljivi, impulsivni i teže ka uspjehu. Da su jako aktivni i imaju neopisivu čežnju da osjete punoću života. Čovjeku je crvena najizražajnija ekstrovertirana boja koja povezuje punoću života sa hrabrošću, žrtvovanjem, ljubavlju, jakim osjećajima i postupcima strasti. 

Crveno je vitalnost, snaga volje i boja onoga koji je uvijek vođa. Kažu da ubrzava disanje, diže tlak, pospješuje metabolizam i pojačava apetit. Ukazuje na stabilnost i muževnost. To je vatra, strast i muževna snaga. Boja krvi. Simbolizira energiju, opasnost, moć, snagu, rat, a u isto vrijeme predstavlja život, odlučnost, želju, hrabrost i ljubav. Crveno je boja koja asocira na otrov, čežnju i zavođenje. Koristi se kao podstrijek ljudima da donose ubrzane odluke, kao i u naglašavanju eroticizma. Crvena je optimistična, vitalna boja aktivnosti, vrućine, pokreta, borbe i života punog strasti.


Orhan Pamuk, u svojoj knjizi "Zovem se crveno" napisao je:

"Ističem se. Ne bojim se drugih boja, sjena, gužve ili pak samoće.
I kako je divno kada površinu koja me iščekuje ispunim svojom pobjedničkom vatrom!
Gdje se ja širim, tu svjetlucaju oči, bujaju strasti, podižu se obrve, srce se uznemiri.
Pogledajte me: kako je samo lijepo živjeti!
Promatrajte me: kako je lijepo moći vidjeti. Pojavljujem se na svakom mjestu.
Život počinje sa mnom, meni se sve vraća, vjerujte mi."


Crveno je nekome mržnja, bijes  i ljubomora.
Drugima je žudnja, erotika, ljubav, odanost.
Žena koja voli - crvenom bojom ispisuje njegovo ime.
Crvena nikoga ne ostavlja hladnim.
Mogu je mrziti ili voljeti, ali niko neće biti ravnodušan na tu boju.

Farah Krvavac

Ples s orlovima - Azem Gvozden


Dana 27.12.2025. godine u Kristalnoj sali Općine Bugojno je održana promocija zbirke poezije Ples s Orlovima, autora Azema Gvozdena.

Pred čitaocima je osma po redu zbirka pjesma Ples s orlovima, bugojanskog i BiH pjesnika Azema Gvozdena, u kojoj autor na osebujan način pjeva o svom odnosu prema ljudskoj zbilji i svijetu uopće. Ovom zbirkom pjesama Govzden se najširoj javnosti iznova predstavlja kao zreo i veoma recentan autor koji na snažan način kazuje o osobenosti bosanske duše, te univerzalnim vrijednostim čovjeka i vremena. U svojim prethodnim objavljenim zbirkama, kao i u zbirci pjesama Ples s orlovima, autor istražuje i na pjesnički način kazuje o velikim ljudskim temama i kategorijama kao što su: prolaznost, ljubav, izdaja, sjećanje, duhovno pročišćenje, društvena nepravda i čovjekova unutrašnja borba. (Ahmed Kico)

Autor je poeziju počeo pisati još kao školarac, a djela su mu objavljivana u brojnim regionalnim časopisima, te u Bosni i Hercegovini. Gvozdenove pjesme uvrštene u preko dvadeset regionalnih i internacionalnih zbornika poezije. To su zbornici u kojima su zastupljeni književnici iz cijelog svijeta. Dvije Gvozdenove pjesme prevedene su na španski i engleski jezik, te uvrštene u Svjetsku antologiju knjževnika Latinske Amerike. Nema sumnje da će neke od pjesama iz zbirke Ples s orlovima, također, biti uvrštene u bosanskohercegovačke, regionalne, pa i svjetske antologije pjesnika (književnika). One to po svom autentičnom pjesničkom izričaju zavrijeđuju, osobito i zbog toga što su značenjski bogate smislom i univerzalnošću.

Recenzenti knjige su Mulo Hadžić i Muamera Planjac
Urednici knjige su Amer Čolić i Bajruzin Hajro Planjac
Promotor knjige je Ahmed Kico
Moderator promocije je Azam Mandžić

Poeziju su čitali učenici Gimnazije Bugojno.














O autoru:
Azem Gvozden je rođen 25.09.1962. godine u selu Pridvorci, općina Gornji Vakuf. Osnovnu školu je učio na Buni, a srednju upravnu u Mostaru. Poeziju piše iz đačkih dana. Objavljivao je u mnogim regionalnim listovima kao i u listovima u BiH. Prvu zbirku poezije je objavio 2005. godine pod naslovom “Ispod pitomih trava”. Zastupljen je u godišnjacima Bošnjačke zajednice kulture Preporod, te u “Bugojanskim književnim portretima”. Trenutno živi i radi u Bugojnu. Do sada je objavio osam zbirki pjesama:

- Ispod pitomih trava
- Godine, iza…
- Vrata apokalipse
- Dugin luk najljepših boja
- Istina ispod riječi
- Između oka i horizonta
- Zarezi u životu
- Ples s orlovima