Seneka

Lucije Anej Seneka (4. p. n. e. - 65. n. e.) je bio rimski stoički filozof. Bio je odgojitelj i savjetnik cara Nerona, te jedan od najznačajnijih predstavnika rimske stoičke filozofije. Njegovo najpoznatije djelo su spisi Pisma o moralu Luciliusu (Epistulae Morales ad Lucilium), odnosno Pisma prijatelju. Filozofiju shvata kao etičko istraživanje vrlina za postizanje umjerenog života u skladu s prirodom. Na osnovi građe iz grč. tragedija, pisao je komade o tragičnim posljedicama djelovanja ljudskih strasti. Njegova je filozofija imala znatan uticaj na javni život Rima i njegovu književnost tog vremena, ali i u kasnijim vijekovima ne samo rimske već i evropske književnosti uopšte.

MISLI

- Siromaštvo koje je u skladu sa zakonom prirode je veliko bogatstvo. A znaš li koje nam granice postavlja ovaj zakon prirode? Ne gladovati, ne biti žedan, ne nazepsti. Da glad i žeđ odagnaš nije ti potrebno opsjedati vrata oholih ljudi ni strogu namrštenost niti, naprotiv, sramotnu blagost podnositi, nije ti potrebno na more kročiti niti u vojni pohod krenuti; ono što priroda zahtijeva na dohvat je ruke i pripravno. A za suvišno se ljudi znoje. To je ono što nam togu izlizuje, što nas prinuđuje da starimo pod vojničkim šatorom, što nas tjera na strane obale. Ono što je dovoljno nalazi nam se pri ruci.

- Mnogi se ljudi žalosno kolebaju između straha od smrti i životnih muka te živjeti ne žele, umrijeti ne znaju. Stoga učini sebi život ugodnim tako da odbaciš svu brigu za njim. Nijedno dobro ne koristi onome tko ga posjeduje ako nije spreman na to da ga izgubi. 

- Čovjek je nesretan onoliko koliko misli da jeste.

- Sve što je usitnjeno do praha, postaje nejasno.

- Bolje je češće upotrijebiti uši nego jezik.

- Bolje je naučiti nepotrebno, nego ništa.

- Između ostalih nevolja, glupost ima i ovu osobinu, uvijek se ponavlja.

- Kad čovjek umije da bude zadovoljan sobom, zadovoljan je i svim ljudima.

- Koliko god sam puta zašao među ljude uvijek sam osjetio da sam ponešto izgubio od svoje ličnosti.

- Mi se ženimo po nagonu, a razvodimo po razumu.

- Ne bojimo se smrti, nego razmišljanja o smrti.

- Nemoj dozvoliti jeziku da grmi ako ti snaga šapuće.

- Nigdje nije ko je svugdje.

- Nije siromašan onaj ko ima malo, nego onaj ko želi više.

- Nije važno koliko knjiga imaš, već koliko dobrih.

-  Ništa nije žalosnije od starca opterećenog godinama, koji osim svoje starosti, nema drugog dokaza da je živio.

- Novac te neće učiniti božanstvom jer ono nema novca.

- Onaj ko učini dobro djelo, neka ćuti; onaj ko ga prima, neka priča.

- Poroci se nauče i bez učitelja.

- Porok ne stvara vrijeme, nego čovjek.

- Prijatelje sreća stvara a nesreća provjerava.

- Svaki čovjek krije u sebi želje kraljeva. On bi htio da može svašta protiv drugoga, a da drugi ne može ništa protiv njega.

- Šta hoćeš da drugi prešute prvo prešuti sam.

- Teško je držati se mjere u onome što si našao da je dobro.

- Tuđe mane su nam pred očima, naše su nam na leđima!

- Uporna dobrota pobjeđuje i najgore srce.

- Velika je stvar znati pravo vrijeme govora i šutnje.

- Vladati nad sobom najveća je vlast.

- Vrijeme otkriva istinu.

- Zloba sama ispije najveći dio svoga otrova.

Gabrijel Jurkić

Gabrijel Jurkić (1886. Livno - 1974 Livno), je BiH likovni umjetnik i jedan od najznačajnijih impresionista u BiH. Učio je slikarstvo u privatnoj školi Čikoša i Crnčića (1906/07) i Privremenoj višoj školi za umjetnosti (1907-08) u Zagrebu, a zatim na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču kod Aloisa Deluga (1908-09). Akademiju likovnih umjetnosti završava u Sarajevu, gdje ima niz velikih i uspješnih izložbi. Uz njegovu veliku izložbu u Sarajevu (1911)., koja je nešto kasnije bila prenesena i u Zagreb, veže se i svojevrstan rekord domaće likovne kritike - 50 napisa objavljenih u sarajevskoj i zagrebačkoj štampi.

Gabrijel Jurkić je dugo vremena važio kao miljenik likovne kritike svog vremena, posebno između dva svjetska rata. Njegov impresionistički izraz je svjedočio o ljepoti livanjskih krajeva, koji su na njegovim slikama uvijek imali nešto svečarsko, posebno i božansko. Najčešće teme Jurkićevih radova bili su motivi iz livanjskog kraja, kao i portreti žena iz najužeg kruga njegove porodice: njegove majke i supruge Štefice. Istaknuti je majstor pejzaža. Vrlo rano došao je do svojevrsne pointilističke manire, tehnike pomoću koje je naslikao jedno od svojih najpoznatijih djela Vila naroda moga. Posljednjih 20-ak godina života sa suprugom se povlači u Livno, gdje stvara u okrilju Franjevačkog samostana Gorica.

Ženska torba

Pojam "torba" izvorno se odnosio na vrećice za novac koju su uglavnom zakačenu za pojas nosili muškarci. Te vrećice su obično pravljene od mekane kože ili od kakvog jačeg platna i pri vrhu su se vezivale vrpcom. Nosile su se u vrijeme kad muška populacija još uvijek nije imala džepove na pantolonama.

Moderna torba ili tašna nastaje u Engleskoj u doba Industrijske Revolucije, u vrijeme kada je pojačano putovanje željeznicom. 1841. godine poslastičarski industrijalac i biznismen Samuel Parkinson iz Doncastera prvi je naručio izradu seta prtljage za putovanje koja je podrazumijevala izradu torba od tvrdog materijala i nekoliko kovčega za garderobu i stvari koje je nosio sa sobom. Pošto je primjetio da torba, koju njegova supruga nosi pri takvim putovanjima, nije odgovarajuće veličine za njene potrepštine, a uz to je i pravljena od vrlog tankog materijala, specijalno je naručio set ručnih torbi raznih veličina za nju. Uslov je bio da se njene torbe prave od iste čvrste kože kao njegovi putni kovčezi.

Tako je H.J.Cave & Sinovi, Londonska kompanija osnovana 1839. godine ušla u istoriju kao prva kompanija koja je dizajnirala modernu žensku torbu. Neke od poznatijih H.J.Cave mušterija bili su i Ruth Vincent engleska operna pjevačica i glumica, Thomas Edward Lawrence, arheolog i oficir Britanske Vojske svijetu poznat kao Lawrence od Arabije i Sir Winston Churchill Britanski premijer. H.J.Cave je 1857 inspirisao čuvenog dizajnera torbi Louisa Vuittona, a bio je i uzor mladom Guccio Gucciu 1910. godine. Iako su zvanično prestali da reklamiraju i proizvode isključivo ženske torbe još 1865 godine, H.J.Cave & Sinovi nastavili su izrađivati torbe po narudžbi za kraljevsku porodicu, raznorazne poznate ličnosti ili za obilježavanja specijalnih prigoda.

Interesantno je da su se drugi slavni kreatori proslavili dizajnirajući prvo muške a tek potom ženske torbe, kao što je slučaj sa dizajnerskom kućom Miuccia Prada i Bottega Veneta. Proizvodnja velikih muških torbi i druge kožne galanterije namijenjene muškoj populaciji danas je industrija koja godišnje donosi zaradu od 5 milijardi dolara.

Kažu da su torbe modne kuće Louis Vuitton, torbe koje se najviše falsifikuju na svijetu, a priča se i to da se sve njihove neprodate torbe na kraju godine spaljuju i uništavaju da ne bi došlo do masovnih rasprodaja i time sačuvao ekskluzivitet na tržištu. Te informacije nisu nikada zvanično potvrđene niti opovrgnute.

Istraživanje tvrdi da se muškarci odlučuju za dizajniranu torbu, više nego žene. Isto istraživanje tvrdi da žene u prosjeku posjeduju 6 tašni u isto vrijeme. Da je prosječna težina tašne koju svakodnevno nosimo sa sobom 3.3 kg i to da je žena spremna radije potrošiti novac na dizajnersku tašnu nego na dizajnerske cipele .

Sem ključeva, novčanika i telefona, evo šta se još može pronaći u ženskoj torbi:

Sredstvo za dezinfekciju ruku

Igla, konac i rezervni dugmići

Baterijska lampa

Gumice i šnale za kosu

Aspirini i putno pakovanje tableta protiv bolova

Papir i olovka, neplaćeni računi

Šibice ili upaljač

Ogledalce i šminka

Rezervni ulošci i tamponi

Pepermint bombone ili žvake

Čokoladica ili neka vrsta grickalice

Osvježavajuće maramice

Mala tuba kreme za ruke i paket hanzaplasta

Papirne maramice i mini dezodorans

Slušalice

I još mnogo drugih stvari...