Ne volim januar

Ne volim januar. Ne volim smrznute tragove svojih koraka u snijegu. Ne volim jer su usamljeni. Jer tvoji nisu kraj njih. Ne volim zimu, kad cvijeće umire, dan kraće traje i kad udahneš jasno možeš da vidiš obris svog daha u nekom malenom oblačiću što ti kraj obraza lebdi.

Ne volim januar i tužnu tišinu kojom odiše. Ni promrzle prste koje tvoji ne griju. Sumorno nebo što nad gradom visi. Ne volim potmuli lavež pasa lutalica što noću u čoporima haraju po ulicama ni zvuk struganja leda sa promrzlih šeferšajbni.

Ne volim januar u gradu gdje tvoji koraci nikad nisu odzvanjali. Tamo gdje nema tvog mirisa ni zvuka tvog glasa. Ne volim januar i zamagljene prozore na čijim strehama čuče promrzli golubovi uzalud čekajući na neku mrvicu kruha. Ne volim jer me podsjeća na to da nisi blizu.

Ne volim januar ni u jednom gradu a najmanje u mome, tamo gdje te ni slučajno neću sresti. Ne volim moje suze koje lagano klize niz obraz a ti ih svojim usnama ne brišeš. Ne volim januar jer zimi umire sve i rađa se samo samoća. Ne volim ga ni zbog bitaka koje opet bijem sasvim sama, bez tvog dodira da mi lakše bude.

Ne volim januar, tad te najmanje imam. Ne volim januar prepun praznika koje kraj mene ne provodiš. Ne volim što sam morala otići, što je zadnje što si vidio bila suza u mome oku. Ne volim januar jer me jutrom ne budi tvoj glas.

Ne volim januar i sleđene staze koje vode tamo gdje spavaju moji najdraži koji odavno nisu uz mene. Ne volim januar kad srce i tijelo od hladnoće boli. Ne volim januar jer bijelo je boja tuge. Ne volim jer moji tragovi u snijegu ne vode do tebe, ne vode nikuda.

Januar (Ianuarius) je dobio ime po bogu tranzicije i početaka, Janusu, koje ima začetak u Romanskoj mitologiji. Korjen mu je latinska riječ "ianua" (vrata), predstavlja vrata u novu godinu. Januar u kojem ulazim u još jednu godinu u kojoj ću najviše vremena ipak sama ratovati sa svojim demonima.

Farah Krvavac

Emil Zola

Emil Zola (Émile Zola) je jedan od najistaknutijih francuskih pisaca devetnaestog vijeka, začetnik je naturalističkog pravca. Rođen je u Parizu 02. aprila 1840. godine. Djetinjstvo je proveo u južnom djelu Francuske gdje je njegov otac, inače inžinjer, radio na izgradnji vodosistema. Nakon smrti oca Zola zajedno s majkom nastavlja da živi u velikom siromaštvu. Dva puta je polagao maturski ispit, ali nije uspio da ga položi, stoga je bio primoran da napusti školovanje i da se zaposli u jednoj izdavačkoj kući. Počeo je da piše za veliki broj novina kako bi zaradio više novca. Ipak, ljubav prema fikciji ga je navela da napiše svoj prvi roman pod nazivom „Klodova ispovijest“, koji je ubrzo privukao nevjerovatnu količinu pažnje javnosti. Kako je ubrzo postao veoma poznat, a shvativši da može da izdržava i sebe i majku zahvaljujući pisanju, Zola napušta posao službenika i posvećuje se pisanju.

Narednih godina objavljuje dva romana „Tereza Raken“ i „Madlen Fera“. Ubrzo pronalazi inspiraciju u Balzakovoj „Ljudskoj komediji“ i objavljuje ciklus „Rugon-Makarovi“ koji se sastoji iz dvadeset romana od kojih svaki prati priču različitog lika jedne porodice. Tokom 1860-ih godina, Zola je u svojim člancima nerijetko branio umjetnost Kloda Monea, Eduarda Manea, kao i Pjera Ogista Renoara. Iz tog razloga Zola je često bio u prilici da se nađe na raznim okupljanjima slikara i upravo tu upoznaje teoriju umjetnosti. Nakon što je objavio roman „Djelo“ koji prati život slikara koji ne uspijeva da spozna svoj kreativni potencijal što vodi ka njegovom samoubistvu, biva oštro kritikovan, a njegova reputacija ozbiljno narušena.

Godine 1870. Zola se ženi Gabrijelom Milej, a te iste godine stupa u kontakt s mnogim uvaženim piscima. Kao jedan od osnivača naturalističkog pokreta, Zola je objavio nekoliko studija na temu teorije umjetnosti, uključujući „Eksperimentalni roman“ i „Naturalistički književnici“. Naturalizam podrazumijeva primjenjivanje dva ključna principa u književnosti: determinizam i eksperimentalni metod.

Godine 1898. Zola se umiješao u Drajfus aferu. Naime, riječ je o Alfredu Drajfusu, francuskom oficiru, nepravedno osuđenom za izdaju. Ova afera je u potpunosti podijelila francusko društvo, a trajala je čak 12 godina. Stoga je Zola u svom otvorenom pismu pod nazivom „Optužujem“ žustro napao francuske generale zbog nepravedne optužbe, a sama intervencija Emila Zole je u velikoj mjeri umanjila pomahnitali militarizam koji je vladao u to vrijeme u Francuskoj.

Zolini posljednji romani „Tri grada“ i „Četiri evanđelja“ ne odaju tako snažan utisak kao što to čine njegova ranija dela. Umro je 29. septembra 1902. godine. Jedan je od najznačajnijih književnika Evrope, borac za pravdu i istinu, heroj siromašnih i optuženih.

MISLI

- Kad neko nema ono što voli, onda mora voljeti ono što ima.

- Postoje dvije osobe unutar umjetnika: pjesnik i majstor. Prva se rađa, a druga postaje.

- Tražiti ljude koje biste zavoljeli. To je tajna i uspjeh čitavog života.

- Umjetnost je ništa bez talenta, ali talent je ništa bez napornog rada.

- Ako istinu zakopamo duboko u zemlju, istina će vlastitom snagom izbiti napolje.

- Ljutnja je uvijek loš saveznik.

- Jedina sreća u životu je stalna težnja ka napretku.

- Ako me pitate šta ja radim na ovoj planeti. Odgovorit ću vam: Ja sam ovdje da bih živio glasno.

- Istina je krenula i ništa više je ne može zaustaviti.

- Smisao života se sastoji u beskonačnom osvajanju nepoznatog, u vječnom naporu da se sazna više.

Što smo stariji, ljudi nam sve manje trebaju

Ljudi ulaze u vaš život, često veoma iznenada, ali skoro pa s istim iznenađenjem i izlaze iz njega. Zbog nekih vam je veoma žao, jer ste mislili da se neće dogoditi dan kada se više nećete družiti. Ipak, nije kraj svijeta. Oni više nisu dio vašeg života i na to trebate gledati kao na dobru stvar. Da je vrijedilo, trajalo bi. Kako starite tako sve manje ljudi puštate u svoj život. Evo i zašto je to sasvim u redu.

Što ste stariji, manje ste spremni da trpite određene stvari. 

Kada ste mladi, često imate poriv da budete prijatelj sa svima. Previše brinete o tome šta drugi misle o vama. Možda ste radili i određene stvari koje se u ovim godinama vjerovatno ne biste usudili, samo zbog toga da bi vas neko prihvatio. Međutim, to je imalo i utjecaj na ostvarivanje loših prijateljstava. Tada niste razumjeli znakove upozorenja ili niste baš bili vični da prepoznate da vas drugi “gaze”. Kako ste postajali zreliji, sve manje ste bili spremni da trpite određene stvari. Nemate vremena za nezrele gluposti čak iako to znači da se više nećete viđati s ljudima s kojima ste provodili dosta vremena. Radije provodite vrijeme sami nego s nekim zbog koga se osjećate kao da ste usamljeni.

Što ste stariji, manje vam je stalo do ostvarivanja novih prijateljstava. 

Došli ste do točke u kojoj stjecanje novih prijatelja i ostvarivanje novih prijateljstava više nije na vašoj listi prioriteta. Ni blizu. Do sada se iskristalisalo tko su ljudi koji su uvijek uz vas. Ipak, to ne znači da vi niste druželjubiva osoba. Pričate s ljudima, družite se s njima, upražnjavate različite zabavne aktivnosti s njima, ali ih ne puštate unutra. Ne povjeravate im vaše tajne. Ne dozvoljavate im da vide kada ste ranjivi. Davno ste prošli točku kada vam je potrebna nova najbolja prijateljica. Čak i da niste u dobrim odnosima s prijateljicom za koju ste mislili da vam je najbolja, jednostavno, više vam nije stalo. Ne, niste pesimistični ili depresivni. Jednostavno, nemate vremena za to, jer ste vi tako odlučili. I to je sasvim u redu.

Što ste stariji, manje vjerujete ljudima. 

Bili ste zapanjeni kada ste vidjeli s kakvom lakoćom vas ljudi napuštaju. Ljudi za koje ste mislili da su kvalitetni i da će vam se uvijek naći pri ruci. To je, ujedno, bio i okrutan način da otvorite oči. Zbog toga ste ojačali. Zbog toga imate tako debeli sloj kože da vam više uopće nije bitno što drugi misle o vama. Oni najbolji ljudi i dalje su uz vas i njihovo mišljenje poštujete, kao i oni vaše. Oni su bitni. Svi ostali… Eh, sreća pa su otišli.

Što ste stariji, sve manje ste spremni da druge stavljate ispred sebe. 

Kada prestanete brinuti o drugim ljudima i počnete voljeti sebe, tada stvari počinju da se mijenjaju i to na bolje. Prestajete raditi stvari da biste udovoljili drugima i radite stvari kako biste udovoljili sebi. Mnoga prijateljstva su “pukla” zbog ove jednostavne činjenice. Jednom kada prestanete dopuštati drugima da se prema vama odnose na loš način (primjera radi: da su tu samo kada to njima odgovara) tada dobra većina shvaća da više od vas nema koristi. Vi počinjete poboljšavati sebe. Iznutra. Na sve moguće načine. Postajete osoba koja istinski zna šta želi. A to nisu ljudi koji će vas sputavati na svakom koraku i iskorištavati na sve moguće načine.