Citati

Kada imaš dovoljno godina, sve ti se već jednom dogodilo, i ništa te više ne može iznenaditi.

Ljubavi, smrti, uvrede, izdajstva...sve su to postale stare priče kojima znaš početak i kraj.

Kada imaš dovoljno godina, prepoznaješ lažne osmijehe sitna i krupna prevarantstva i druge nepodopštine.

Ljubavi i prijateljstva odglumljene iz koristi, greške načinjene iz gluposti.

Kada imaš dovoljno godina, znaš da si to i sam radio, makar jednom ili više puta, uglavnom stalno, samo što si za sebe uvijek imao opravdanje.

Kada imaš dovoljno godina, znaš da ti opravdanja malo vrijede i znaš da utjehe kratko traju.

Kada imaš dovoljno godina, znaš da sve što ti se događa, već ti se jednom, ili više puta dogodilo i da ti tu ne možes ništa, osim da budeš tu i da pustiš da se stvari odvijaju onako kako se odvijaju....i da čekaš...sa osmijehom....

Jer kad imaš dovoljno godina, znaš da je čekanje jedino što ti preostaje.

I čekaš tek tako...

B. Dimitrijević

Čini se da je svaki dan isto.

Ali nije.

Novi je umor.

Nova sumnja.

Nova bol.

Sve je više života u prošlosti. Vraćanja na neke lijepe i manje lijepe stvari koje su prošle.

Sve je manje hrabrosti da se živi život kakav se želi živjeti.

Nije sve isto.

Sve je manje ljudi oko tebe. Neki su stari otišli, a novi nisu došli.

Čini se da je svaki dan isto.

Ali nije.

Jedna je potpuno nova priča u kojoj više nismo oni isti ljudi kakvi smo nekad bili. 

Promijenili smo se.

Vrijeme nas je promijenilo.

Život.

N.A.

Nije uvijek sve onako kako izgleda na prvu.

Nije svaki beskućnik alkoholičar i ne živi svaki "savršen" par iz medija u idili.

Neko je odustao jer mu je nedostajalo snage, a ne zato što se nije želio boriti.

Ljudi se razilaze iz različitih razloga, a i iz različitih su razloga zajedno.

Nije tako da svi koji nemaju djecu ne žele imati djecu. Neki bi htjeli, ali ne mogu.

Neko koga nazivate debelim ili mršavim može biti teško bolestan, a ne lijen ili zapušten.

Neko ko ima osmijeh od uha do uha, ustvari u sebi može biti duboko nesretan.

Onaj koji na prvi pogled ima sve, često nema ništa.

Često sudimo po onome očima vidljivom, a zaboravljamo da neke stvari možemo vidjeti samo srcem.

Čovjek može savršeno prikriti rane, sakriti bol, bolest, slomljeno srce...

N.A.

Pile moje, ne gledaj nikada lijevo ni desno, osim kada prelaziš ulicu.

Sa strane stoje bolji i gori, jedni će ti ubiti samopouzdanje, drugi vjeru.

Nemoj šutjeti pred nepravdom, niti lajati na slabije.

Ma koliko da je sličnih, ti si jedinstven, poštuj to.

Ne spavaj sa upaljenom lampom, navikavaj oči na mrak.

U mraku se bolje vidi srcem, očinji vid lažljiv je, prevrtljiv.

Ne vjeruj slijepo u svaku lijepu riječ, pusti da prođe vrijeme, umjesto da čekaš da dođe. Vrijeme je uvijek tu, mi ponekad nismo.

Pile moje, mnogo toga ti ne umijem reći, al znam gdje stoji nevidljivo kamenje za saplitanje, padala sam. Znam koji su izvori zatrovani, otrovala sam se. Znam kako se ustaje, uspravna sam.

Ne slušaj me uvijek, samo kada tiho govorim.

Moja je buka istresanje muke, a šutnja najčešća istina.

Neka te imaju, imaj i ti njih, al uvijek čuvaj sjeme svoje ličnosti u gvozdenoj kutiji na dnu srca, da uvijek možeš ponovo da nikneš, jer lomiće te. Od ljudi nema zaklona. Ne laži sebe.

Druge ćeš već lagati, u želji da ih spasiš ili da ih otjeraš.

Sebe ćeš samo istinom spasti.

Pile moje, vjeruj.

U bilo šta što osjetiš duboko pod kožom kao svoje, jer vjera je vodilja, a dok koračaš, živ si.

Grdiće te, grliće te, zasmejaće te, rasplakaće te.

Budi posramljen, umiljat, radostan, tužan, dozvoli da ti svaka ljudska emocija oboji dio srca, samo vjeruj da niko osim tebe ne umije tvojim putem, da nikog osim tebe Gospod nije tvojim teretom upregao, niti obasjao istom svjetlošću kojom obasjava tebe.

Sve što činiš, čini po svojoj savjesti, ne po uzoru na druge.

Jer to u tvojim očima, to je dobrota, čak i kada se budeš rvao s demonima.

Vjeruj mi, sreća je samo kada si svoj, šta god bili oni oko tebe, pile moje...

Jelena Milenković

Bol i patnja nikad ne zaobilaze snažnu inteligenciju i veliko srce.

Mislim da uistinu veliki ljudi, moraju osjećati veliku tugu na ovome svijetu.

Dostojevski

Dok je Bog stvarao ženu prišao mu je anđeo i pitao ga:

- Već dugo stvaraš ženu. Zašto trošiš toliko puno vremena na nju?

Bog odgovori:

- Zato što želim da bude posebna. Dao sam joj mogućnost da zna, osjeća, analizira.

Anđeo se približi, dotaknu ženu pa reće:

- Bože, kako si je napravio tako meku?!

Bog odgovori:

- Jest, mekana je. Ali napravio sam je da ima i snagu! Nećeš vjerovati što sve ona može izdržati!

- Može li misliti?- upita anđeo.

Bog odgovori:

- Itekako! Ne samo da može misliti, može i sarađivati i dogovarati se, odlučivati, analizirati.

Anđelu privuče pažnju ženino lice.

- Što je ovo? Neka greška?

- Ne, to je suza. - reće Bog.

- Čemu? - upita anđeo.

- Suza je njen način da izrazi tugu, ljubav, samoću, bol, ponos, ali i sreću.

Anđeo je ostao zadivljen:

- Ti si genije. Na sve si mislio. Žena je sjajno biće!

- Istina! Ima zadivljujuću snagu. Podnosi teškoće, nosi tugu, ali zna i za sreću, i za ljubav i ima svoje mišljenje. Smije se i pjeva, plače kad je sretna, smješka se kad je nervozna, bori se za ono što voli i za ono u što vjeruje, uporna je, ustrajna, bori se protiv nepravde, ne priznaje „ne“ kao odgovor ako postoji način ili rješenje, daje sve od sebe, voli bezgranično, suosjećajna je, zna da jedan poljubac ili zagrljaj može izliječiti slomljeno srce, utješiti, pomoći.

- Ipak, ima jednu grešku. - reče Bog.

Anđeo ga upitno pogleda.

- Zaboravlja koliko vrijedi.

N.A.

Jednom, napisat ću ti priču o ljubavi, radosti i sreći, tuzi, nesreći i bolu. Pisaću o čekanju i nadi, samoći i usamljenosti, zagrljajima životu i vjeri. Napisat ću ti sve.

I čemu, čemu taj uzdah u grudima.

Jednom, napist aću ti priču o ljubavi. Priču o jednom vremenu, u kojem ostadoše ispisana neka imena. U kojem ostadoše tragovi ispisani srcem i dušom.

I zvat ću je ljubav. I zvat ću je život.

N.A.

Umorna od loših vijesti, od laži i od istina.

Umorna od tuđih namjera i svojih grešaka.

Od onoga "Biće bolje" i od "Ništa ne brini".

Umorna od lošeg i dobrog, od onog i ovog.

Umorna od sreće, još više od tuge.

Ugnjavile je priče, dobri savjeti i loši tračevi.

Sita je čekanja i žurbe bez potrebe.

Umorna je od želja i snova prokletih.

Umorile je misli, i crne i bijele.

Umorna od sjetnih pogleda i tužnih lica.

Preko glave su joj cinični osmjesi i tapšanje po ramenu.

Bar da može samoj sebi da nađe zamjenu.

Umorna je od svega i svačega.

Od bijelog dana i još više od crne noći.

Umorna od pjesama, od riječi na papir zapisanih.

Umorna od svih pravila pisanih i nenapisanih.

Pun joj je kofer tišine i galame.

Umorna od stajanja u redu i psovanja sistema.

Od tuđih blizina i od svojih daljina.

Umorna od nebitnih ljudi i nevažnih imena.

Umorna od onog sačuvaj ili pomozi Bože.

Umorna od svijeta, licemjerja i pakosti.

Preumorna je i zato je od ljudi i odustala, ali od sebe još ne može.

Umorna - Igor Čobanović

Najljepši su oni ljudi koji su osjetili što je poraz, patnja, borba i gubitak i ipak su pronašli svoj put. Oni posjeduju zahvalnost, osjećajnost i razumijevanje života koje ih ispunjava suosjećanjem, blagošću i dubokom brižnom ljubavlju. Najljepši ljudi nisu postali najljepši tek tako.

Elizabet Kibler-Ros

Umornom od svega u smrt mi se žuri,

Jer vidjeh zaslužnog kako bijedno prosi,

I nitkova što bogato se kinđuri,

I odanost kako poniženja snosi,

I zlatna odličja o pogrešnom vratu

I savršenstvo u blatnom beščašću,

I djevice silom predate razvratu

I snagu straćenu nesposobnom vlašću,

I umjetnost kojoj moćnik uzde stavlja

I zločince kako vladaju dobrotom,

I mračnjaštvo kako mudrošću upravlja,

I kako iskrenost brkaju s prostotom:

Skrhan, spokojnoj smrti ću se dati.

Od nje me tek ljubav može sačuvati.

Šekspir

Legenda kaže da su se jednog dana Istina i Laž srele na putu.

- Dobar dan, reče Istina.

- Divan dan, reče Laž.

Istina zastade da vidi da li je to tačno i bi tačno.

- Divan dan, odgovori Istina.

- Još ljepše je jezero, reče Laž.

Istina ponovo provjeri da li je to tačno i bi tačno.

Laž dotrča do vode i reče: Voda je najljepša. Hajde da plivamo.

Istina dotakne vodu prstima i vidje da je zaista divna te se složi sa Laži.

Skinule su odjeću i ušle u vodu. Poslije nekog vremena, Laž iziđe iz vode, obuće odijelo Istine i ode. Kad je Istina izišla iz vode ona je pokušala ali nikako nije mogla obući odijelo Laži. Počela je hodati gola, a svi su se počeli zgražavati kad je vide.

I od tada ljudi više vole da vide Laž obučenu u odijelo Istine, nego golu Istinu.

N.A.

Neki ljudi nas ponižavaju svojom dobrotom. Odvikli smo se od dobrote. Ne razumijemo zašto nam neko nešto čini ako ne traži nikakvu protuuslugu. Dobrota se ne može vratiti jer se i ne daje. Dobri ljudi su dobri zbog sebe a ne zbog drugih.

Duško Radović

Ne žuri kroz život,

tako se samo prašina diže.

Život se živi lagano,

a svako na cilj stiže.

Mene su učili malenim stvarima koje su bitne,

sretan je samo onaj ko želi stvari sitne.

Ruke su tu da grle,

a ne da nose stvari.

Duša je uvijek mlada,

jer samo tijelo stari.

Ne grabi nego stići,

u sebi sreću gradi.

Vrijednost se čuva unutra,

a ne na fasadi.

Zastani tek da shvatiš,

šta u životu vrijedi.

Da imaš kom da se vratiš,

da ima ko da te slijedi.

Samo te jedno molim,

riječi se ovih sjeti,

na cilj će stići svako,

bilo da gmiže il leti.

Uvijek se s dušom igra,

anđeo ili vrag.

Čovjek se pamti po onom

kakav ostavi trag.

Biljana Todorić

Mi nismo savršena bića i nemamo sposobnost spoznaje onoga što se krije u umovima drugih ljudi. Zato prestani brinuti o tome šta ostatak svijeta govori o tebi. Nemoj se brinuti ni za svoj ego, on je izmišljeni koncept iluzije. To nisi istinski ti, jer si ti vječna duša u ovom svijetu prolaznosti.

N.A.

Najgori gubitak vremena je rasprava s tvrdoglavom osobom kojoj nije stalo do istine, već samo da pobjedi tvoja uvjerenja. Zato ne gubi vrijeme na rasprave koje nemaju smisla. Postoje ljudi koji unatoč dokazima nisu sposobni razumjeti, i drugi koji su zaslijepljeni egom i jedino što žele je biti u pravu čak i ako to nisu.

Kad neznanje terorizira, inteligencija se povlači. mir i tišina vrijede više od neke nebitne rasprave.

N.A

Zašto se uvijek trudim da ostavim utisak da sam jača nego što jesam? Ponos? Geni? Vaspitanje?

Što se tiće emotivnog bola najčešće ga krijem jer mi ponos neda da otkrijem ono što smatram slabošću. Kada te neko gazi, pored bola koji osjećaš, mislim da je jedino što može da ti se desi, a da je gore od toga, jeste da te neko sažalijeva. Zato je moje ponašanje kada me neko povređuje u stilu onog dečjeg:

'Ha-ha - ništa me ne boli!'

Loša strana ovakvog stava je što neki ljudi, kada krenu da te povređuju, jednostavno ne znaju kad je dosta, zavara ih tvoja maska pa koliko god jak udarac zadali misle da nije dovoljno. I da imaju posla sa osobom koju ništa ne može da uzdrma. Koje je to prokletstvo - osjetljiva duša, a prenaglašen ponos.

Olivera Bulajić

Neće nas ubiti bomba ili meteor, ubiće nas cjepidlačenje, traženje dlačurde u jajetu.

Nezahvalnost.

Ja ti pružim jabuku, ti popizdiš što je kisela, a ne slatka.

Ja ti dam koru hljeba, ti pitaš jel svjež.

Poklonim ti pantalone za sina, ti kažeš lijepe su, ali bi bilo baš super da su plave.

Odvedem te na večeru, kukaš kako je restoran bučan.

Ispečem kolač, ti kažeš mogla si staviti više šećera.

Napišem priču da te oraspoložim, kažeš nisi zarez trebala staviti poslije godine rođenja.

Pružim pelenu za tvoje dijete, ti pitaš jesu li Pampers?

Odvezem tebe i bolesnu majku do ambulante, ti mi kažeš boli te kurac, imaš firmin auto.

Dam ti krevet da spavaš u njemu, požališ se da je neudoban.

Bolje da nas rokne meteor, poštenije je.

Jovana Kešanski

Pričajte uvijek i o svemu jer se tišina pretvori u kamenje, od kamenja nastaju zidovi, a zidovi postaju nepremostive razdaljine.

N.A.

Kad god se požalim mami na nevolje, uvijek mi kaže: Ne znam sve detalje, ali mogu ti otvoriti vrata...

Kad sam to prvi put čula, bila sam jako iznenađena.

A mama mi je objasnila: Svašta ti se može desiti u životu, ali jedno ne može: da ti ne otvorim vrata. Znaj da u bilo kom trenutku, ako se umoriš, ne želiš da nešto nastaviš, odlučiš da napraviš revoluciju, izgubiš, razočaraš se, oboliš, pobjesniš (bez obzira jesi li u pravu ili nisi), kad se zapitaš šta da radiš i kuda da ideš - dođi kući, meni.

Obećavam da neću postavljati pitanja.

I obećavam meku postelju, ukusnu hranu za tijelo i dušu, mačku da ti prede u krilu ili šta poželiš.

To je sreća - znati da postoji neko ko će ti otvoriti vrata.

N.A.

Riješila je da ostavi loše navike i loše ljude.

Da ostavi promašaje koji su promašili čitav svoj život ali nju nisu promašili.

Kačili su joj se kao čičak.

Riješila je da ostavi poraze koji su je pobijedile.

Riješila je da ostavi ostavljene, da ih više ne vraća jer su više za ostaviti nego za ponijeti sa sobom.

Riješila je da promijeni knjigu jer od okretanja novih stranica nema ništa.

Nova je stranica ali i dalje ista knjiga i stara priča.

Riješila je da rješava sama ono što su joj drugi obećavali da će biti riješeno.

Odlučila je da ona odlučuje što je dobro za nju, da sama odlučuje, a ne da joj donose odluke.

Riješila je da odlazak bude zapravo polazak u život kakav je sanjala.

Da prestane da sanja život i da počne da živi san.

Riješila je da dođe sebi tako što će otići od nekog, jer odlazak od nekog, često je dolazak sebi.

N.A.

Ne volim biti s onima koji uvijek sve najbolje znaju, eto, ja mislim da ništa najbolje ne znam, pa se nekako ne osjećam dobro s njima. Ne volim biti ni s onima koji, da bi istakli sebe, povrijede i naprave nevažnim druge,ne osjećam se dobro ni s njima. Ne volim biti ni s onima koji su isključivi, ne opraštaju drugima greške, a ne vide svoje. Koji su oholi. Nepopustljivi. Ne znaju uzmaknuti, ispričati se, misle da bi po njima svijet trebao biti skrojen. Ne osjećam se dobro ni s njima.

Najdraži su mi ljudi velikog srca, otvorenog uma, oni griješni, iskreni, oni što skidaju zvijezde s neba, ali i govore u lice sve što treba. Ljudi velikodušni. Ljudi mali. Obični. Najveći što postoje. Moji. Svačiji. Ljudi od zagrljaja. Od ljubavi i utjehe. Volim ih i osjećam se dobro s njima.

Nena Šahbazović

U životu postoje tri zlatna pravila. Ni u kom slučaju nemoj čekati one što te uporno zavlače. Očekivati od onih što konstantno odgađaju. Voljeti one kojima si vječno rezervna uloga. Budi glavna. Budi smisao. Budi sreća. Ili idi, nemoj biti ništa...

Magic Whisperer

Previše pričamo, premalo volimo, prečesto mrzimo.

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo.

Džordž Karlin

Ne.

Ne žalim ni za čim. Jer i najveće blato iz moje prošlosti naučilo me je kako više ne ugaziti u njega. Jer život nije ružičasta, slatka bajka...

Život nije priča o princezi, princu i dvorcu u oblacima... Život je ispit.

Ispit iz mudrosti.

Iz zrelosti.

Iz empatije.

Iz ljubavi.

Iz prijateljstva.

Iz odgovornosti.

Iz strpljenja.

Iz razumijevanja.

Ispit iz ljudskosti...

Zbog toga mi i nije toliko žao kada pogledam unatrag, na svaku pogrešku, udarac, pad, ranu...

Jer sve to me je učinilo snažnijim čovjekom...

Ali ozbiljno...

I volim ovaj svoj put...

S prošlošću, sadašnjošću i budućnošću.

N.A.

Pazi na sebe i svoje zdravlje.

Prekomjerne emocije sagore dušu.

Zato u svemu budi umjerena. I u ljubavi i u prijateljstvu.

Previše nečega zasićuje. Zasićuje i guši.

Ne budi od viška, već baš svima potaman.

I sebi i drugima.

N.A.

Kažu, šuti. Cijeli život šuti. Kažu, ma pusti. Cijeli život pusti. I dok ti šutiš i puštaš, glupi progovaraju a poremećeni djeluju. Svojom šutnjom i puštanjem sudjeluješ u kompletnoj idiotizaciji društva, gdje glupi i ne znaju da su glupi jer im to nema ko reći.

Michaela Varga

Rekli su da će doći vrijeme u kojem će ljudi živjeti prilično dugo, ali ne i sretno. Prvo će raditi da bi ugodno živjeli. Potom će toliko postati opsjednuti radom, do te mjere, da će zaboraviti da žive. Pomislit će da se čovjekova sreća krije u dugovječnosti, prejedanju, gomilanju imetka, raskošnom životu. Zaboravit će da je Bog stvorio čovjeka za više ciljeve, a ne samo da radi, dobije zvanje, dodvorava sedrugima. Ljudi će popravljati i najmanji kvar na svojim vozilima, a oni će biti toliko pokvareni i siromašni u dušama da će ih moći razveseliti samo skupocjena vozila. To će biti vrijeme u kojem će nestati iskrenosti u odnosu prema drugima pa će se ljudi družiti dok postoji interes koji ih povezuje, a čim nestane pa će se ljudi družiti dok postoji interes koji ih povezuje, a čim nestane interesa, lažno prijateljstvo će se srušiti kao kula od karata.

Rijetki će pronaći prave prijateljes kojima će se družiti bez ikakvih interesa. Tada će se ljudi sjetiti posloviceu kojoj se kaže da je sretan čovjek koji ima barem jednog iskrenog prijatelja.I još nešto su rekli...

Rekli su da je to vrijeme već došlo...

Topalović Neđad

Ljudi koji žive su rijetkost. Većina jednostavno samo postoji.

Oskar Vajld

Jednog dana ćemo sjesti, zariti lice u dlanove i zapitati, gdje se izgubilo ono "ima vremena" koje smo tako često govorili? I tek tada ćemo shvatiti da će vrijeme uvijek postojati, ali neće biti nas. Da smo propustili mnogo toga, čuvajući ga za neka "bolja vremena". A bolja vremena ne postoje. Uzmi onda kada ti se nudi. Postoje prilike i postoji vrijeme. Rijetko ih čovjek zajedno sretne. Čekajući vrijeme, izgubimo prilike. Čekajući prilike izgubimo vrijeme.

Amela Seiler

Postoje trenuci kada čovjek mora da odabere da li će živjeti vlastitim životom, punim, cijelim, zaokruženim, ili će dopustiti sebi da vodi lažan, šupalj i ponižavajući život, kakav društvena hipokrizija od njega zahtjeva.

Oskar Vajld

Možete izgubiti posao, imovinu, novac, čak i tjelesno zdravlje, ali znanje vam niko ne može oduzeti. Čitanje knjiga ne samo da nam pomaže da održimo postojeću razinu znanja, već ga i proširuje. Čitanjem neprestano snabdjevamo naš mozak novim informacijama, a nikada se ne zna kada će nam one zatrebati u životu. Što više znanja imamo, spremniji smo odgovoriti na razne izazove sa kojima se u životu suočavamo.

N.A.

Ne.

Ne žalim ni za čim.

Jer i najveće blato iz moje prošlosti me je naučilo kako da više ne ugazim u njega.

Jer život nije ružičasta, slatka bajka.

Život nije priča o princezi, princu i dvorcu u oblacima.

Život je ispit.

Ispit iz mudrosti.

Iz zrelosti.

Iz empatije.

Iz ljubavi.

Iz prijateljstva.

Iz odgovornosti.

Iz strpljenja.

Iz razumijevanja.

Ispit iz ljudskosti.

Zbog toga mi i nije toliko žao kada pogledam unazad, na svaku pogrešku, udarac, pad, ranu.

Jer sve to me je npravilo snažnijim čovjekom.

Ali ozbiljno.

I volim ovaj svoj put.

S prošlošću, sadašnjošću i budućnošću.

N.A.

U ovoj godini živite dan po dan i budite zahvalni na sitnicama. Cijenite svoje zdravlje. Nemojte se nervirati zbog stvari koje ne možete promijeniti. Budite ponosni na sebe. Oprostite svima, ne zato što zaslužuju oprost, već zato što vi zaslužujete mir. Ove godine budite sretni i volite sebe, jer to zaslužujete.

N.A.

Naravno da starim - to je neizbježno, ali da li je to problem?
Bez obzira koliko je svijeća na torti, važnije je imati snagu ugasiti ih!
Tina Tarner

S Tugom jednostavno treba umjeti. Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primjećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvijek cviliti kraj stola. I, pazi. Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu. I onda si gotov. Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija. I nikada te više neće zaobići.

Đorđe Balašević

I ti i ja nosimo u sebi nešto što ne možemo savladati, pa ma koliko zbog toga patili i mučili se do smrti. Mi smo ono što jesmo, to je sve. Kao one ptice iz stare keltske legende koje s trnom u grudima pjevaju i umiru. Zato što moraju, zato što ih nešto tjera na to. Možemo znati da postupamo pogrešno čak i prije nego nešto uradimo, ali ta spoznaja ne može uticati na ishod niti ga izmijeniti, zar ne? Svako od nas pjeva svoju malu pjesmu uvjeren da je to najljepša pjesma što ju je svijet ikad čuo. Shvataš li? Mi sami stvaramo trn za sebe, i nikad ne zastanemo da razmislimo o cijeni. Sve što znamo, to je trpjeti bol i govoriti sebi da je stvar vrijedna žrtve.

Ptice umiru pjevajući (Kolin Mekalou)

Pohlepa je otrovala ljudske duše, svijet je ograđen u mržnji, kao guske u magli kročili smo u bijedu i krvoproliće. Razvili smo brzinu, ali smo se zatvorili u sebe. Mašine koje daju obilje ostavile su nas željne. Znanje nas je učinilo ciničnima, a pamet tvrdima i neljubaznima. Mislimo previše i osjećamo premalo. Više od mašina trebamo čovječnost. Više od pameti trebamo dobrotu i nježnost. Bez tih kvaliteta život će biti nasilan i sve će biti izgubljeno... 

Čarli Čaplin

Proći će ratovi, proći će i glad i bijeda, proći će i ovaj pakao, ali ćemo se na kraju svi podaviti u poplavi polusvijeta, skupih torbi i jeftinih ljudi.
N.A.

Dolazi takav svijet,
u kome će svako biti sumnjiv,
ko je lijep i talentovan.
I ko ima karakter...

Ljepota će biti uvreda,
talenat provokacija,
a karakter atentat!
Jer dolaze oni…

Ružni,
nesposobni,
beskarakterni.

Posuće sumpornom kiselinom ljepotu,
premazati katranom i klevetom talenat.
Probošće srce onih sa karakterom.
Šandor Marai

I opet hvataš moju tugu da je sakriješ u džep, da je skloniš od mene. Opet si zasadio vrt mojih noćnih mora novim snovima, drugim nadama. A ja sam još uvijek puna ljubavi za sve što je tvoje, puna ljubomore na sve što te dotakne i odnese komadić tebe. A ti si još uvijek tu, svakim dahom mi daješ život, moliš za moje poljupce ne znajući da ih ne moraš ni tražiti, jer ja više nisam moja nego tvoja.

Mostovi okruga Medison

Nema više normalnih. Svi smo manje-više ludi. Neki kradu kao ludi, neki žderu kao ludi, neki piju kao ludi, a neki rade kao ludi, i oni su najluđi od svih.

Duško Radović

Volim čudne ljude. Crne ovce, odbačene, samotnjake, izgubljene i zaboravljene. Najčešće takvi ljudi imaju najljepšu dušu.
Ples s vukovima

Jedina ptica koja se usuđuje napasti i srušiti orla je vrana.

Ona mu slijeće na leđa i kljuje ga u vrat.
Orao se ne brani.
Ne troši vrijeme niti energiju na borbu s vranom.
Jednostavno otvara svoja krila, uzlijeće sve više i više prema nebesima.
I što više leti, vrani je sve teže disati
Konačno vrana pada i odustaje zbog nedostatka kisika.
Zato prestani trošiti vrijeme na vrane.
Ne bori se s njima.
Uzdigni se na veće visine i one će nestati.

Ugledaj se na orla, jer previše je vrana.

N.A.

Ništa nije zauvijek na ovom svijetu, čak ni naši problemi.
Volim šetati po kiši jer niko ne može vidjeti moje suze.
Najviše izgubljeni dan u životu je dan kada se ne smijemo.
Šest najboljih ljekara na svijetu: Sunce, Odmor, Vježba, Dijeta, Samopoštovanje, Prijatelji.
Držite ih se u svim fazama svog života i uživajte u zdravom životu. Ako vidite mjesec, vidjet ćete ljepotu Boga. Ako vidite sunce, vidjet ćete silu Božju. Ako vidite ogledalo, vidjet ćete najbolje Božje stvorenje.
Pa vjeruj u to. Svi smo turisti, Bog je naš putnički agent koji je već prepoznao naše rute, rezervacije i odredišta. Vjerujte mu i uživajte u životu. Život je samo putovanje! Stoga, živite danas! Sutra možda neće biti.
Čarli Čaplin

Naravno da starim - to je neizbježno, ali da li je to problem?
Bez obzira koliko je svijeća na torti, važnije je imati snagu ugasiti ih!
Tina Tarner
 
Navikne se čovjek biti sam.
Zavoli sebe, zavoli slobodu i uživa.
Ne želi ništa reda radi,
cijeni sebe i svoj život.
Ali dođe period kada samoća postane usamljenost, sloboda postane teret.
Kada fali neko da bude tu.
Fale zagrljaji, nježnosti i ljubav.
Fali biće kome se posvetiš,
s kim planiraš, kome vjeruješ.
Ne neko samo na tren, za noć, za potrebu, nego poseban na koga možeš da se osloniš,
uz koga se najradije ušuškaš.
Koji te čini jačim,
ispunjenijim, boljim.
Dizgram
 
Poslednje riječi koje je Nikola Tesla uputio svojoj majci bile su: Sve ove godine koje sam proveo u službi čovječanstva, nisu mi donijele ništa osim uvreda i poniženja.
Nikola Tesla
 
Možda zamišljaš da si siguran i smatraš sebe jakim. Međutim, neočekivana nijansa boje u sobi ili na jutarnjem nebu, neki naročiti miris koji si nekad volio i koji budi divna sjećanja, stih iz zaboravljene pjesme na koji si nekad naišao, akord iz muzičkog djela koje si prestao da sviraš. Kažem ti, Dorijane, od takvih stvari zavisi naš život.
Oskar Vajld

Ako možeš da sačuvaš prisebnu glavu kada svi oko tebe gube svoju i okrivljuju te za to.
Ako možeš da vjeruješ u sebe kada svi u tebe sumnjaju i da uzmeš u obzir tu njihovu sumnju.
Ako možeš da čekaš a da ti ne dosadi čekanje.
Ili ako si prevaren da sam ne varaš, ili ako si omrznut da sam ne mrziš, a da pri tom ne izgledaš predobar ni premudar.
Ako možeš da sanjariš, a da snovi ne ovladaju tobom.
Ako možeš da maštaš, a da ti maštanje ne bude cilj.
Ako možeš da se suočiš s uspjehom i neuspjehom, i smatraš da su te dvije varke potpuno iste.
Ako možeš da podneseš da istinu koju si rekao izvrnu nitkovi kako bi od nje napravili zamku za budale.
Ili da posmatraš propast onoga čemu si posvetio život, i da pogrbljen s` dotrajalim alatom opet mnogo stvaraš.
Ako možeš da prisiliš svoje srce, nerve i tetive da te služe dugo iako si ih nemilice trošio, i da izdržiš kada nema ničeg više u tebi sem volje koja ti dovikuje: Istraj.
Ako možeš da razgovaraš s nižima od sebe, i ne istakneš svoju superiornost.
Ili da u društvu s višima od sebe sačuvaš svoje dostojanstvo.
Ako ni prijatelji, ni neprijatelji ne mogu da te povrede, ako te svi cijene, ali ne previše.
Ako možeš da ispuniš jedan nezaboravni minut sadržajem.
Tvoja je zemlja i sve što je na njoj, i iznad svega bit ćeš čovjek,
Radjard Kipling

Ostani Žena. Pretežak je taj teret na tvojim leđima.
Nosi ga ponosno, jer jedina si ti za život na zemlji zaslužna.
Ostani ljubavi željna, ostani izvor sreće i strasti, ostani ponos i patnja, ostani ostvarenje snova i sklonište od bola.
U ovom svijetu prevare i laži, budi jedina koja će ponosno stajati, za pravdu se boriti, svoj porod golim rukama štititi, kao tigrica na neprijatelje skakati, kao žena soko svoje gnijezdo braniti.
Jer ti si Žena, sestra, supruga i ljubavnica.
Utjeha, sklonište i oprost, sluškinja, vila i kraljica.
Jer ti si Žena.
Majka svojih sinova i kćeri.
Prokleta da svoj život pokloniš njima.
Budi žena i kad Tvoji ptići rašire krila i odlete.
Samo budi Žena.
U bolu i patnji svi te dozivaju i svi te se sjete.
Tomas Man

Kad bi se moglo otputovati,
kad bi se moglo sjesti na konja i otići zauvijek,
ili neku staru lađu prevariti da nas odvede iz grada.
Prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.
Kuće bi se raspukle od suza onih koji ostaju,
planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.
Pa ne znam s kime bih htjela iščekati zoru,
sa onima koji plaču, ili sa onima što pjevaju.
Jer koji plaču polako će se utješiti,
a koji pjevaju umorit će se od pjesme.
Ja nikad ne bih otputovala,
ni na konju ni na lađi,
jer su mi i onako već daleko svi koje htjedoh zadržati blizu.
Jer nemam od koga da bježim.
I zato jer se plašim povratka.
Ali kad bi se moglo otići zauvijek,
i zaista otići s pjesmom
mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala.
I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom
bili malo radosni i praštali mi nasmiješeni.
Vesna Parun

Biti čovjek znači biti bližnji.

Biti bližnji znači voljeti drugoga.
Voljeti drugoga znači biti uz njega,
kada niko ne želi biti uz njega,
imati vremena za njega,
kada svi žure mimo njega,
izvući ga iz njegove zbunjenosti i izgubljenosti,
prihvatiti ga unatoč njegovoj ravnodušnosti i hladnoći,
izdaji i njegovu neprijateljstvu,
prihvatiti čitavo njegovo biće,
sve njegove osobenosti i nepojmljivosti.
Biti čovjek je ono najteže što postoji.
Markus Hausman
 
Povlačim se u svoju samoću
tamo gdje su ljudi moga kova
tamo gdje se teško živi noću
od tišine i opasnih snova
Digao sam ruke od skandala
od prošlosti i pogrešnih želja
od ljepote izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja
Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.
Samoća - Duško Trifunović

Ima izvinjenja koja nikada nećeš dobiti. Zato nastavi dalje. Ima lijepih riječi koje nikad nećeš čuti. Zato nastavi dalje. Ima dodira, zagrljaja, ohrabrenja koja nikad nećeš dobiti. Zato isto nastavi dalje. Nastavi dalje bez obzira na sve. I bez obzira na podmetanja. Udarce. Omalovažavanja. Jer moraš. Bit će ti u početku teško, ali moći ćeš. I bez onih za koje si mislio da ne možeš. Jer si jači nego što si mislio da jesi. Jači i od onog što osjećaš. Neki ti se ljudi neće ispričati što su te povrijedili. Niti zato što su te malo voljeli. Niti zato što su te iskorištavali. Pravit će se ludi. Kao da ništa nije bilo. A samo ti znaš koliko to boli. I kada bez isprike moraš nastaviti. Vjerovati. Osjećati. Ljubiti. Kako god bilo - stisni zube. I kreni naprijed kad se čini da puta nema. Jer proći će uvreda. A proći će i ljudi koji su ti je zadali. Opet ćeš imati mir. Znati da je sve tako trebalo biti.
Mario Žuvela

 

Bako...
Oni su prodali sve,
Kuće više nema,
Nema je.
Prvo su prodali dedine njive,
Što od znoja ih je stvarao,
I posekli su ono stablo šljive,
Pod kojim je umoran odmarao.
Džeki je ostavljen negde na selu,
Da ulicom luta i repom maše,
Pitam se hrani li ga ko,
I jel kažu da je to kuče naše?
Ništa od nas tamo nije ostalo,
Sem njega.
Od svih para kupili su mali stan,
Tata je bio srećan,
A mama ponosna,
Mi idemo za grad.
Više nismo seljaci,
Rekao bi otac za ručkom,
U sobi koja nas je gušila,
Majka je neprestano zavijače pušila,
A soba imala 8 kvadrata,
Zvali su je dnevna.
Kažu ovde će nam biti bolje,
Uradili su to zbog brata i mene,
I nisam shvatao kako zbog dobrog,
Srce polako počinje da vene,
A gde je tu radost?
Gledao sam ljude kako šetaju obučene pse,
Ošišane, rasne, kao da se takmiče,
I bilo mi žao Džekija,
Ta moja protuva,
Tako mi nedostaje.
Kupićemo Bišona,
Rekla je majka u jedan čas,
A ja sam pitao gde će da spava - nemamo dvorište,
Ništa ne brini reče mi,
Spavaće kraj nas.
Zašto nismo onda poveli Džekija?
On nije za grad- rekli su.
A mi jesmo?
Bako...
Ovde ljudi stalno žure,
I ne govore dobar dan,
Važno je samo kako si obučen,
Koja kola voziš,
A ne kako si vaspitan.
Jel si me pogrešnom učila?
Sivilo me tako guši,
Dok prolazim kroz ulice od smoga,
Kako se život preko noći sruši,
Kad čovek beži od korena svoga.
Osećam se kao grana,
Koju je jak vetar oduvao,
Jer je stari iznemogli hrast,
Pod udarom vetra nije sačuvao.
Pričaju o perspektivi,
Budućnosti,
O tome šta je najbolje za nas,
Kao da ne pamte više,
Da nam selo beše spas.
Bežimo od sebe,
I gadim se toga,
Ako ima Boga nek’ urazumi svet,
Ne grade orlovi gnezdo gde im kažu,
već tamo gde su napravili svoj prvi let.
Bako, ja ću se vratiti!
Risto Nestorović - Moja priča

Dobre noge prije ili kasnije će se spotaknuti.

Gorda leđa će se saviti. 

Kosa će postati sijeda.
Lijepo lice će se prekriti borama.
Samo dobro srce, kao sunce, nikada se ne mijenja.

Vilijam Šekspir

Zahvali nekad ljudima koji su te povrijedili. Skinuli su ti s očiju opnu da bolje vidiš svijet. A još više da shvatiš da ljudi nisu uvijek onakvi kakvima se prikazuju. Naučili su te da trebaš doći do kraja jednog odnosa, da bi započeo s drugim. I da ozbiljno shvatiš razliku između ljudi koji te zaslužuju, a koji ne. Zahvali nekad ljudima koji su te ponizili. Mnogo si od njih naučio. O svojoj i tuđoj veličini. Ali još više o svojoj i tuđoj bijedi. O svemu.

Zahvali nekad ljudima koji su o tebi govorili loše, a ti im nisi uzvratio. Shvatio si da je čistog obraza nastaviti dalje mnogo važnije nego ući u ring iz kojeg nitko ne izlazi kao pobjednik. Važno je samo da je u duši mir, a tko je što rekao za godinu ili dvije nitko pamtiti neće. Zahvali nekad i ljudima koji su na cesti okretali glavu od tebe, a poznavali su te. Dobro su te poznavali. Sad si i ti dobro upoznao tko su oni. A to ti je sasvim dovoljna škola u životu.

Mario Žuvela

Proći će

I to što voliš.

I to što te muči.

I problemi.

I vrućina.

I uspjeh.

I minus periodi.

I ljudi koje voliš.

I život koji živiš.

Sve će proći.

Zato diši.

Upij trenutak. Iskoristi prilike koje su ti dane.

Postani svjestan prolaznosti svega.

I voli tu gdje si.

N.A.

Ne vidim je, tu boljku, velim. No je nosim, pa me onda jede, iznutra - samo je kora ostala od mene. Gorim od nešta.

Ima tako ljudi pa stalno gore - čuo sam to - i reklo bi se da su zdravi, a jok, nijesu zdravi, no gore iznutra. Pa šute, nose. Suđeno im tako.

Ćamil Sijarić

Kućili se. Jedna kašika. Druga. Uporedo sahani. Šta će dva sahana, ako je jedna kašika? Tendžera. Šerpa i rajnika. Tepsija za pitu. I pitanje svaki dan kad je on dolazio s posla: ženo, koja je danas. A mogla je biti sirnica, ili krompiruša, o bajramu burek. Uz meso, u bureku i zehra krompira.

Malo kredita. Voda i kupatilo. Krevet umjesto dušeka. Sto umjesto sinije. Prvi escajg i prvi servis za jelo. Frižider. Pegla. Onaj se otplatio, uzećemo drugi, da dignemo sprat, za djecu. Zidanje, malterisanje, hirofa. Košulja na krovu, broj 38, svakome tijesna. Janje za komšije, na naselje. Djeca, prvo, drugo, treće. Smijeh, škole, zadaće. Televizor, prvi u mahali, od kuće se kino stvorilo.

Puni ormari. Njegova dva odijela. Dječija roba. Njezini katovi. Uvijek jedan neskrojen, nesašiven. Posteljine i stoljnjaci. Marame i šamije. Kerane i za keranje. Vezeno, šiveno, pleteno, heklano. Serdžade i postekije. Ćilimi i ponjave. Krpe i peškiri. Mirisni sapuni, da roba miruhi.

Odoše djeca. Velike škole. Snahe i zetovi. Poslovi. Unučad. Svako sa svake strane nosi kad dolazi. A mati čuva, slaže i preslaguje, miluje i za svaki komad zna od koga je i odakle je.

Naravno da je bilo suza i nesreća, tuga i ratova. Ali život vazda samo dalje ide.

Kad je mati preselila, pa po mejta došli Bakije ili Jedileri, ljudi iskali jedan čaršaf, da umotaju. Kćerka ponudila evo dva, od svega evo makar dva. A jedan od onih ljudi rekao ali ne trebaju dva, jedan je dosta. Jedan je svakome dosta. Ćera zaplakala, zar od svega njenog, što je kućila, čuvala, pazila i branila, samo jedan čaršaf? Zar ne mogu makar dva? Ne treba, Boga mi, rekao čovjek.

I odnijeli je, u jednom čaršafu, bijelom, novom, od mirisnih sapuna mirisnom, prvi put opeglanom. Jer nikome, kad se pođe, ni dva čaršafa ne trebaju.

Čaršaf - Tarik Đođić

Život vam, samo život želim.

Od vazda uzdignute glave i zagrcnute sreće. Vodite se na preglede. I u šetnje. I ljubavi neke strastvene vodite.

Proslavljajte rođendan i tri dana prije, i tri dana poslije. I jednom onako, usred godine, kad vam se ćefne. Nikom se nikad ne objašnjavajte, osim očima u ogledalu.

S njima budite u miru, uvijek.

Gdje god se u ovom trenu budite - da imate razloga za ustati. I razlog do kosti zagrliti. Kavu mu sipati.

U čelo poljubiti. O vremenu popričati. Čak iako nije tu. Čak i kad je daleko. Čak iako se možda nikad više neće vratiti. Ponekad se tako svijet kakvog poznaješ okrene u sekundi. I zauvijek do neprepoznatljivosti ispremiješta reljef duše i tlo na kojem stojiš. Jedan jedini dan je dovoljan da se prevrne sve što si ikad znao o sebi i životu. Zato zagrli pred sobom one koje voliš. Stisni im najjače rukama trajanje među rebrima. Jer nikad zapravo ne znaš. Nemoj da ostane neriješeno. Nerečeno. Neoprošteno. Negrljeno. Neljubljeno. Nemoj.

Zdravi da ste i voljeni. Da volite i kad niste voljeni, jer samo se voljenjem živi. Nek vas zaobiđu tuge što razaraju, uvučeni u skrovište najbližih lica da izdržite svaku nevolju. Mir duše vam želim. Nepuštajuće zagrljaje da ožive stećak u koji ste se sakrili, braneći se baš od zagrljaja. I ljubavi.

Svoj Huzur nađite. Huzur budite.

Martina Mlinarević Sopta

Jedna stara žena je na poklon dobila kutiju punu krušaka. Odlučila je da prvo pojede one natrule kruške, kako joj ne bi propale, pa će onda da jede one zdrave i lijepe. Svaki dan je jela po jednu ili dvije natrule kruške dok ih nije pojela skroz. Tako da je potrošila sve kruške, ni jednom ne okusivši zdravu i cijelu krušku. Ova istinita priča me potakla na razmišljanje o tome šta ja čekam? Da zaradim novac? Da djeca odrastu? I šta onda... Ništa. Vreme istekne. Nedavno pričam s komšinicom koja satima sjedi ispred kuće i gleda u jednu tačku. Pitam je šta se desilo, šta joj je? A ona kaže:

"Cijeli život nisam imala vremena da se osvrnem i sada je život prošao."

Počela sam da je razuvjeravam da joj život nije prošao, da ima još vremena, međutim, ona je nastavila da priča:

"Razmišljala sam - Zaradiću novac, izgradiću vikendicu, djeca će odrasti a ja ću živjeti za sebe. Počet ću da nosim haljine, da se modernije šminkam, friziram, ali evo sada imam skoro sedamdeset godina i nosim farmerke, ne šminkam se a preko dvadeset godina kosu vežem u rep.

Djeca su odrasla i otišla. Vikendicu sam izgradila, ali nikad nisam uživala..."

"Pa šta! Evo, hajde sada sa mnom kod frizerke, hajde ići ćemo da kupimo i haljinu..."

"Ne želim to više. Umorna sam. Realnost je pobijedila. Trka je završena," kaže ona umorno.

Ispred mene je sjedila jedna iscrpljena i krajnje umorna žena. Tada sam se sjetila jedne izreke koju sam negdje pročitala:

"Put nazvan "kasnije" vodi u zemlju koja se zove "nikad".

Zato živite sada. Ne ostavljajte lijepe stvari za kasnije, jer će se pokvariti, kao one kruške s početka priče. Obujte omiljene cipele danas. Našminkajte se. Izgledajte onako kako ste oduvijek željeli, jer sutra će biti kasno. Ne odlažite život za kasnije. Ako udovoljite sebi bit ćete sretni, a sretna osoba može sve!

N.A.

- Znaš li mit o Tezeju?

- Ne sjećam se sasvim.

- E pa, Tezej ulazi u lavirint da ubije čudovište, zvano Minotaur. Svi prije njega izgubili su se u tom lavirintu, i Minotaur ih je, obeshrabrene i umorne savladao bez muke. Ali Tezej u ruci drži klupko konca, čiji je drugi kraj u rukama Arijadne koja ga voli. Ubija Minotaura i tragom tog konca nalazi izlaz iz lavirinta. Znaš li zašto? Zato što je imao nešto što ga je očekivalo napolju. Nekog ko ga je volio. Neki kraj konca. Neku ideju. Neki jak razlog.

Momo Kapor

Bolest dolazi zbog mislenog pada. Čovjek treba biti sam svoj ljekar. Ako nije tih iznutra, onda mu uzalud svi lijekovi i najbolji ljekari. Podsvijest modernog čovjeka je uzburkana kao nemirni okean s velikim olujnim vjetrovima. Podsvijest prepuna utisaka čini da duša bude nemirna. Emocije tada ključaju poput erupcije vulkana. Bez rada na emocijama duhovnost je samo kula od karata.

A šta je čovjek bez mira u duši? Odvojen od božje blagodati, pokušava uzaludno da pronađe utjehu u materijalnim stvarima. Tamo utjehe nema, to je rupa bez dna. Još, još, daj još i na kraju ponovno praznina. Kada duša postane mirno more, tada počinje iscjeljenje. Zapamtite to, to je zlatno pravilo. Izvor većina bolesti je u duhu, zato duh može pobijediti većinu bolesti.

Nikola Tesla

Uvijek se nasmijem kad me pitaju

-Ko je tebe toliko povrijedio.

-Niko. Odgovorim iskreno.

Niko me nikada nije uspio povrijediti koliko ja sam sebe.

Nisu loši ljudi krivi, nego je dijete u meni krivo, dijete koje vjeruje da u svima ima nešto dobro.

A nema.

Nažalost.

Žarko Laušević

Crni robovi u Americi bili su podijeljeni u dvije skupine: one koji su služili u kućama i one koji su obrađivali zemlju.

Robovi zemljoradnici su živjeli u velikom poniženju i krajnje nehumanim uvjetima, dok su robovi kućne sluge sebe smatrali "višom" klasom robova, jer su imali povlasticu da jedu ostatke hrane iza svojih bijelih gospodara, da koriste njihovu staru odjeću i da ne rade teške fizičke poslove.

Kada god bi se robovi zemljoradnici ujedinili s ciljem oslobođenja od ropstva, usprotivili bi im se robovi kućne sluge dojavljujući svojim bijelim gospodarima informacije o pripremama i pojedinostima pobuna. Tako bi robovi zemljoradnici bili žestoko kažnjavani gubeći nadu da će ostvariti svoj san o slobodi.

Robovi kućne sluge nisu odavali svoju braću s nekim posebnim ciljem ili smislom, već samo zato što su im ostaci hrane i pohabana odjeća bili vrijedniji od slobode.

Najveći neprijatelj slobode nije car, ni robovlasnik, ni gonič robova. Najveći neprijatelj slobode je sretan rob!!!

N.A.

Ja sam od onih koje nećeš shvatiti, misleći da ih shvataš. Ja sam od onih darovitih što vide svo crnilo ovog svijeta, a uzimaju najsvjetlije od njega. Ja sam od onih, kojima grom i oluja ne mogu ništa, ali ih suza može ubiti.

Đorđe Balašević

Ja pitam svakoga: šta radite da bi sebe opustili?

Ima li sat vremena u danu da probate naučiti kako se prazni mozak - to je relaksacijski trening kada u mozgu ne treba da bude ništa. Pazite, dok sjedite i pijete kafu, ako vam mozak radi u turbobrzini, to nije odmor. Pogrešno vjerujemo da postoji trenutak u našem životu u kojem ćemo ostvariti sve želje, sve što smo zacrtali i da ćemo biti najsretniji. I živimo kao da taj trenutak postoji.

To je suština problema jer smo vječito nezadovoljni, preambiciozni, jer težimo ka tom nekom trenutku.Tog savršenog trenutka - nema!

Jasna Bajraktarević

Dobre noge prije ili kasnije će se spotaknuti.
Gorda leđa će se saviti. 

Kosa će postati sijeda.
Lijepo lice će se prekriti borama.
Samo dobro srce, kao sunce, nikada se ne mijenja.

Vilijam Šekspir

Kada si previše dobar ljudi se osile i misle da ćeš im uvijek opraštati, i za njih imati razumijevanje i toleranciju. Ne shvataju da i ti imaš svoje granice i dostojanstvo, i da ćeš se jednom pokupiti i otići, i nikada, ali baš nikada se nećeš vratiti.

N.A.

Sanjam da će jednog dana ovaj narod ustati i živjeti ono u šta vjeruje: da su svi ljudi po rođenju jednaki.

Sanjam da će jednog dana na crvenim brežuljcima Georgie sinovi bivših robova i sinovi bivših robovlasnika biti sposobni sjediti zajedno, za istim bratskim stolom.

Sanjam da će moje četvoro djece jednog dana živjeti u zemlji u kojoj neće biti suđeni po boji kože, nego po vrijednosti njihove ličnosti.

O tome danas sanjam.

I Have A Dream (Imam san) - Martin Luter King

Biti čovjek znači biti bližnji.

Biti bližnji znači voljeti drugoga.

Voljeti drugoga znači biti uz njega,

kada niko ne želi biti uz njega,

imati vremena za njega,

kada svi žure mimo njega,

izvući ga iz njegove zbunjenosti i izgubljenosti,

prihvatiti ga unatoč njegovoj ravnodušnosti i hladnoći,

izdaji i njegovu neprijateljstvu,

prihvatiti čitavo njegovo biće,

sve njegove osobenosti i nepojmljivosti.

Biti čovjek je ono najteže što postoji.

Markus Hausmann

Jednom je jedan čovjek došao kod Sokrata i rekao: "Čuj, moram ti ispričati nešto o tvom prijatelju."

"Sačekaj", prekinuo ga je mudrac, "jesi li to što mi želiš ispričati propustio kroz tri sita?"

"Koja tri sita?"

"Onda dobro slušaj!

Prvo je sito istine. Jesi li siguran da je sve što hoćeš ispričati zaista istinito?"

"Pa, nisam, samo sam čuo od drugih."

"A jesi li sve to propustio makar kroz drugo sito? Sito dobrote."

Čovjek je pocrvenio i odgovorio:

"Moram priznati da nisam."

"A jesi li se sjetio trećeg sita i zapitao se da li je korisno to što mi želiš ispričati o mom prijatelju?"

"Korisno? U stvari nije."

"Vidiš", reče mudrac, "ako to što mi želiš ispričati nije ni istinito, ni dobro, ni korisno, bolje zadrži za sebe."

N.A.

Volim čudne ljude.

Crne ovce, odbačene, samotnjake, izgubljene i zaboravljene.

Najčešće takvi ljudi imaju najljepšu dušu.

Ples s vukovima

Sabur (Strpljenje)

Sabur je kad u sebi nosiš toliko boli, a ispred ljudi stojiš nasmijan.

Sabur je kad su ti oči pune suza, a niko ne primjećuje, jer plačeš kao malo dijete u sebi.

Sabur je kad ti bacaju kamenje pred noge, a ti se praviš da ih ne vidiš.

Sabur je kad ti zabijaju noževe u leđa, a ti ih vadiš jednog po jednog i ne pokazuješ da te zaboljelo.

Sabur je kad sanjaš o ružama, a gaziš po trnju.

Sabur je kad znaš da ti lažu, a ti ih počastiš istinom.

Sabur je kad se sabereš, a mogao bi se razbiti u komade.

Sabur je osobina jakih duša.

N.A.