Odlazite na vrijeme

Odlazite na vrijeme svojoj kući, čak i ako vas tamo niko ne čeka. Sa zabave, iz gostiju, iz neodgovarajućih veza i od loših navika. Od depresije i mračnih misli, od bolnih uspomena, iz prevaziđenih veza, od ljudi koji vas uništavaju ili od osobe pored vas.

Dajte šansu drugima i sebi da pronađu tog (a možda i samog sebe) s kim će im biti bolje, udobnije, spokojnije u nekom drugom obliku, a koji je potreban svakome od nas.

Ako iz nekog razloga niste u stanju da jedni drugima date mir, spokoj, harmoniju, ne lišavajte jedni druge pokušaja i nade da to nađu u drugim ljudima ili u samom sebi.

Ne budite pohlepni, ne uskraćujte drugima šansu da budu srećni tako kako je oni shvaćaju, i ne uskraćujte sebi svoju. Jer svako od nas se nalazi na svojoj tački evolucije, kreće se u svom ritmu, emituje na svojoj frekvenciji, vibrira na svojim talasima i dobiva svoje iskustvo.

Ako ste ušli s nekim u rezonancu plešite zajednički ples. Ako ste u dugotrajnoj disharmoniji

tada primite potrebno iskustvo, potpišete se, zahvalite se i odlazite na vrijeme.

Ne pokrećite mehanizam koji će vas daviti žestokim jarmom okolnosti, kada budete primorani da donosite odluke u uslovima koji su mnogo manje pogodni za vas; gdje ćete morati da upadnete između žrvnjeva veoma površnih, ali bolno povređujućih "javnih" osuda, kojih nije briga za vaše istinske, iskrene i životne motive, za vaše iscrpljujuće trpljenje i brojne pokušaje da se nešto "sačuva", neko "spasi".

Odlazite na vrijeme, dok na tijelu vašeg života ne ostanu duboki ožiljci, dok ne inficirate svoju dušu proždrljivim virusom krivice, osjećanjem koje vas sa nevjerovatnom revnošću odvaja od vašeg  života i od vas samih. Odlazite na vrijeme, ne urezujte crteže na krhkom tkivu vaše sudbine. I ne povređujte tuđu kožu.

Odlazite na vrijeme, i ako neko stavlja svoj život iznad vašeg, zato što ste prvenstveno odgovorni za svoj život, a tek onda za nečiji drugi.

Nije teško izgubiti sebe, nije teško rastopiti sebe, u nečijem drugom životu, u nečijem drugom svijetu, u nečijoj drugoj stvarnosti. Osvijestiti sebe je teško. Samo mi možemo odrediti mjeru. Jer, žrtvujući se uzaludno, iznad dodijeljene nam mjere učešća u nečijem životu, mi ne dodajemo sebi snagu, naprotiv gubimo je, a možda će nam u nekom drugom intervalu života nedostajati veoma malo, upravo te uzaludno potrošene snage.

Bilo koji odnosi su plodotvorni, kada u njima postoji razmjena, uzajamno dejstvo, davanje. To je ples u dvoje. Ali ako počnete da gazite noge jedni drugima do bola i krvi, neophodno je prekinuti taj ples, zaliječiti rane, početi novi lijepi ples, s nekim drugim. To važi u bilo kom odnosu - partnerskom, porodičnom, radnom.

Naučite da odlazite na vrijeme kako od unutra stvorenih situacija, tako i od samih situacija i okolnosti u svom životu. Vi uvijek znate kada je pravi momenat: povjerujte sebi, ne ubjeđujte sebe, ne obmanjujte sebe i ne obmanjujte druge. Ne postoje loši ljudi, bez obzira što bi željeli da sporimo o tome. Postoje ljudi koji su drugačiji od nas.

Osvrnite se, možda je došlo vrijeme da odete. Nevjerovatno je teško odbaciti sve što je postalo rutina, i otići, bez obzira šta tko misli o tome. Otići je teško, ali prosto je neophodno otići na vrijeme.

Odlazite na vrijeme od sudova i mišljenja drugih, skrenite pogled prema sebi. Gdje je Tačka vašeg oslonca? Ne tražite je u drugima, jer je tamo nema! Kao što nema sreće u bilo kom, ako je nema u vama.

Odlazite na vrijeme od opsesivnih iluzija i nametnutih strahova, ali nastavite da stremite, nastavite da sanjate, nastavite da probate. Ne plašite se da griješite - jer to znači da pokušavate. Ne plašite se reakcija drugih ljudi, jer svejedno ih ne možete predvidjeti, a i da možete, tim je više strah besmislen.

Istina je jednostavna: sve dolazi u pravo vrijeme, čak i čuda. Sazrijevajte unutar svoje beskonačnosti onoliko koliko je potrebno, ali odlazite na vrijeme, ne zadržavajte ni sebe ni druge.