Orao koji je htio letjeti

Jednoga dana je farmer pronašao jaje u obližnjem šumarku. Pošto nije znao šta bi sa jednim jajetom, odlućio ga je stavit u gnijezdo svoje kokoši zajedno sa njenim jajima. Nakon nekog vremena izlegli su pilići, a sa njima se izlegao i mali orao. Odrastao je zajedno s njima. Radio je isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za crvima i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla. Tako su prolazile godine a orao je rastao.

Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru.

Zapanjeno je gledao uvis. “Šta je to?“ pitao je.

„To je orao, kralj ptica”, reče mu jedna kokoš.

„Zar ne bi bilo divno kada bismo svi mogli tako visoko letjeti i kružiti nebom?“ pitao je.

„Da bilo bi divno, ali on pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji. Prema tome zaboravi ono što si vidio. ”

Nakon što je vidio tu čudesnu pticu u visinama, nešto se u tom trenutku u njemu prelomilo. Osjetio je u sebi neku snagu koja ga je tjerala da proba i sam da leti. Narednih dana je pokušavao i sam da leti. U početku je letio po nekoliko koraka, kasnije sve više, da bi nakon nekoliko dana napravio jedan veliki krug oko dvorišta. Sve vrijeme kokoši su mu se smijale, smatrale ga luckastim i čudile se njegovoj želji da leti.

Kada je već usavršio letenje, jednoga dana se obratio kokošima.

„Hvala vam na druženju i vremenu koje smo proveli skupa, ali mene zovu visine i plavo nebo i ja ovog trenutka odlazim, a vama želim svako dobro.“

Kokoši su slušale šta govori i dalje ne vjerujući u njegove riječi. Nakon što im je rekao ono što je mislio, raširio je krila i poletio u nebeske visine. Nikada se više nije vratio. Kokoši su nastavile svoj svakodnevni život rovanja po zemlji, traženja crva i glista.

Ne dozvolite da vas ograničavaju, vaše misli, roditelji, rodbina, prijatelji ili sredina u kojoj živite. Uvijek nastojte poletit u visine poput orla, a dole će vas uvijek čekati kokoši.

Vidio sam

Karl Jung

Karl Jung (Carl Gustav Jung) je rođen 26. jula 1875. godine u malom Švicarskom selu Kessewilu. Pohađao je internat u Baselu, potom je upisao studij medicine na Univerzitetu u Baselu, iako mu je prvi izbor bila arheologija. Studirajući pod mentorstvom poznatog neurologa Krafft-Ebinga, odlučio je slijediti svoju karijeru u psihijatriji. Diplomiravši, zaposlio se u klinici za mentalne bolesti Burghoeltzli u Zurichu, kojom je upravljao Eugene Bleuler, stručnjak za šizofreniju, koji je i prvi imenovao tu bolest. 

Godine 1903. oženio se Emmom Rauschenbach. Jung je predavao na Univerzitetu u Zurichu, te vodio privatnu psihijatrijsku praksu. Freuda, kojega je posebno poštovao, upoznao je 1907. godine u Beču. Premda su neko vrijeme bili bliski prijatelji, Jung nikada nije posve prihvatio Freudovu teoriju. Njihov je odnos narušen 1909. godine tokom boravka u Sjedinjenim Američkim Državama, kada je Freud izrazio bojazan od narušavanja vlastitog ugleda, zbog Jungove intelektualne nadmoći i dubine uvida. 

Razdoblje Prvog svjetskog rata bilo je za Junga bolno razdoblje preispitivanja vlastite duše. Međutim, u to je doba začeta jedna od najzanimljivijih teorija ličnosti, koja je označila prekretnicu u promišljanjima o ljudskoj psihi. Nakon rata Jung je mnogo putovao, istražujući predaje historiju, običaje i obrede afričkih, američkih i indijskih plemena. Povukao se 1946. godine, a 1955. godine nakon smrti njegove supruge Emme, prekinuo je sve javne nastupe. Umro je u Zurichu, 6. juna 1961. Godine.

Osnove Jungove psihologije

Jung je svoju tezu psihoanalize razvijao nakon raskida s Freudom, praktično do kraja života. Jungov model psihe uključuje nekoliko glavnih sastavnica:

Lično nesvjesno ili skladište poriva, frustracija, strepnji i želja pojedinca.

Kolektivno nesvjesno ili rezervoar nesvjesnih sadržaja nastao tokom ljudske evolucije.

Teorija psiholoških tipova

Najveći Jungov doprinos psihologiji svjesnog uma je ostvaren u njegovom radu o psihološkim tipovima ljudi. Pokušaj klasifikacije ljudskih bića prema tipovima ima svoju dugu historiju. Prošlo je skoro dvije hiljade godina otkako je grčki ljekar Galen pokušao da prepozna četiri osnovne urođene razlike u čovjekovom temparamentu i da ih opiše kroz psihološku prirodu kao: 

- sangvinik ili pun nade

- flegmatik ili ravnodušan

- kolerik ili žustar, vatreni

- melanholik ili potišten, turoban

Jungova podjela na ekstrovertne i introvertne je široko prihvaćena. Ona razlikuje dva različita stava prema životu, dva modela ponašanja.

Introvertan tip ličnosti koji je preokupiran vlastitim subjektivnim svijetom, povlači se iz vanjskog svijeta, nije komunikativan ni druželjubiv, preosjetljiv je, vrlo emotivan. Svoja osjećanja skriva i kontroliše, u odnosu s ljudima je uzdržan, zatvoren, ima dobru samokontrolu. U zavisnosti od toga koja je psihička funkcija kod konkretne ličnosti razvijena, neko može biti misaoni, intuitivni, čulni i opažajni introvertan tip.

Ekstrovertan tip ličnosti karakteriše interesovanje za ljude i stvari oko sebe. Ovaj tip je motivisan vanjskim faktorima i mnogo utiče na okolinu, društven je i sigurno se osjeća u svakom okruženju. Ekstrovertna zrela osoba je društvena, upoznaje druge i interesuje se za nešto ili za svašta. Voli da organizuje skupove, grupe, zabave i obično je aktivna na opšte zadovoljstvo. To je tip osobe koji čuva posao i društveni život. Najbolje rezultate daju radeći s drugima.

MISLI

- Ništa po čovjeka nije gore nego da bude potpuno shvaćen.

- Zdrav čovjek ne muči druge. Oni koji su mučeni po principu se pretvaraju u mučitelje.

- Sve što nas iritira kod drugih može nas dovesti do shvaćanja nas samih.

- Tvoja vizija će postati jasna tek kada pogledaš u svoje srce. Ko gleda izvan svog srca -sanja. Ko gleda unutar svog srca - budi se.

- Osuda ne oslobađa, već guši.

- Ako čovjek ne razumije drugu osobu, on će težiti da je smatra budalom.

- Ako postoji bilo što što bismo željeli da promijenimo u našem djetetu, prvo bismo trebali ispitati i vidjeti, da to nije nešto što trebamo promijeniti u nama samima.

- Žalosna je istina da se čovjekov život istinski sastoji od sklopa nepomirljivih suprotnosti: dana i noći, rođenja i smrti, sreće i nesreće, dobra i zla. Mi čak nismo ni sigurni da će jedna prevagnuti nad drugom, da će dobro nadvladati zlo, a radost suzbiti patnju.

- Život, takozvani je kratka epizoda između dvije velike misterije koje su u biti jedna.

- Psihoterapeutu, stari čovjek koji ne može reći zbogom životu, izgleda nemoćan i boležljiv kao i mladi čovjek koji se boji prigrliti život.

- Ne vjerujem u Boga. Znam da Bog postoji.

- Za potpuno osvješćenje je neophodan bol.

- Susret dvije ličnosti je kao kontakt dvije hemijske supstance: ukoliko postoji ikakva reakcija, obje se mjenjaju.

- Ja nisam ono što mi se dogodilo, ja sam ono što izaberem da postanem.

- Poznavanje sopstvene mračne strane najbolji je metod razumijevanja mračnih strana drugih ljudi.

- Usamljenost ne znači nemati druge ljude oko sebe, nego ne biti u stanju da sa njima komuniciramo o stvarima koje se nama čine važnim, ili vjerovati u nešto što drugi ljudi smatraju nedopustivim.

- Dok ne osvjestite podsvjesno, ono će upravljati vašim životom, a vi ćete ga zvati sudbinom.

- Privilegija života je da postanete ono što ste zaista.

- Najstrašnije iskustvo je prihvatiti sebe u potpunosti.

- Ne postaje se prosvijetljen zamišljanjem svjetla, već osvjetljavanjem mraka.

- Ne možemo ništa promijeniti, dok ga ne prihvatimo.

- Niko ne može da padne tako nisko ukoliko nema veliku dubinu.

- Gdje vlada ljubav, nema volje za vladanjem, a gdje vlada moć, nedostaje ljubavi. 

- Cipela koja odgovara jednom stopalu, žulja drugo. Nema recepta za život koji bi svima podjednako odgovarao.

- Misliti je teško; zbog toga većina ljudi sudi.

- Ono čemu se opireš, opstaje.

Osho

Vidio sam

Vidio sam, je članak koji govori o tome što se može vidjeti u današnjem svijetu paradoksa, tako da često ono što vidimo na površini nije ni nalik onome što to ustvari jeste. Broj trideset i tri je ukupan broj pojava koje su nabrojane.

1. Vidio sam da i najgori stvor i najružniji nasilnik zavrjeđuju ljubav i poštovanje, iako ih ne mogu primiti.

2. Vidio sam da su ljutnja i bijes izrazi velike nemoći, tuge i straha koji se očituju kao izraz određene snage.

3. Vidio sam, ako malo bolje pogledam, kako su čak i najmekši, najliberalniji ljudi zapravo tvrdi ispod površine, tvrdoglavi i zadrti na nekom području. Najčešće području koje bi ih moglo unaprijediti kada bi doista bili fleksibilni.

4. Vidio sam da je lijenost slična tvrdoglavosti, slična sveraširenoj entropiji čovjeka. Neminovna poput sile trenja. Lijenost doista jeste oblik kukavičluka.

.
5. Vidio sam da životinjama nije mjesto s nama, već uz nas. Kućne životinje čovjek ima jer želi posjedovati nešto što će ga voljeti onako kako bi ga ljudi trebali voljeti.

.
6. Vidio sam i to da malo tko želi čuti istinu o sebi i borit će se potpiren ljutnjom da obrani to najslabije mjesto koje skriva od svih.

.
7. Vidio sam da i velika čuda koja čovjek od vjere ima privilegij doživjeti mogu ostati previđena i zaboravljena kada mu najviše trebaju

.
8. Vidio sam da se čovjekov ego opire duhu i ljubavi na načine koji su gotovo nenadmašivi po kreativnost, upornosti, domišljatosti i konstruktivnosti

.
9. Vidio sam da je učenje po primjeru jedini način da se nauči ono što je bitno. Bez opipljivog uzora za najveću većinu nema napretka.

.
10. Vidio sam da je raditi za bilo koga u današnjem svijetu mjesto na kojem ćeš moći svjedočiti budalaštinama te neizbježnom izboru: da ih barem donekle podržiš i toleriraš ili da tražiš drugi posao. Pitanje je koje budalaštine možeš izdržati i podržati, ali radna mjesta su upravo mjesta gdje si dužan podržavati budalaštine i ljudske nedostatke. U današnje vrijeme jedna od glavnih svrha radnih mjesta je upravo ta.

.
11. Vidio sam da ljudi nemaju tendenciju da razumiju druge ljude, ali da je volja da to učine presudna po bilo kakav značajan odnos s drugim ljudskim bićem.

.
12. Vidio sam da je volja veća od svih drugih ljudskih sposobnosti i kvaliteta, vidio sam volju kao ljubav i ljubav kao volju. Volju da se čini. Volju da se ljubi. Volju da se prijeđe preko vlastitosti u svemir drugoga i drugih.

.
13. Vidio sam da okolina na nas utječe više od bilo čega urođenoga, ali sam vidio i da je moguće čudo nadrastanja i onog urođenog pa i okoline, iako uz teški trud i vrijeme.

.
14. Vidio sam da je obična livada, stablo i zvijezde na nebu odraz rajskog stvaranja, neobično bogatog, neobično predivnog, neobično previđenog.

.
15. Vidio sam da ljudska otuđenost može natkriliti svu ljepotu koja se ne skriva u svojoj očitosti.

.
16. Vidio sam da je ljudsko prosuđivanje sebe i drugih najveća zamka, velika poput Grand Canyona i jednako teška za preskočiti, ali mislim da bez tog skoka nitko neće pronaći pravi smisao koji traži.

.
17. Vidio sam da ljudi šepure svoje stavove i misli, iznose svoja mišljenja i uvjerenja iz svakojakih razloga koji nemaju veze s bogatstvom misli, već nedostatkom njihovog unutarnjeg stanja.

.
18. Vidio sam da samouvjereni ljudi griješe koliko i oni drugi, samo što oni griješe samouvjereno.

.
19. Vidio sam da je ljudski ego namijenjen za tri stvari: preživljavanje, vezivanje i patnja. Ovdje je isključivo radi toga. Nije problem u samome egu, već našem odnosu spram ega.

.
20. Vidio sam da je moja osobna glad spram novih spoznaja, putovanja, učenja i iskustava možda posve slična istoj gladi koja nagoni dušu da čini upravo isto to iz života u život; po raznim sustavima i svjetovima. Voljni smo riskirati velike patnje radi novih iskustava, učenja i uzbuđenja spoznaje, jer niti jedna patnja ne može nas trajno uništiti.

.
21. Vidio sam da intelekt nije isto što i pamet, jer kada bi intelekt bio pamet svijet ne bi bio ovako problematičan. Ne fali nam inteligencije, već moralnog kompasa koji je istinski zaživljen. Vidio sam da je moral jedini istinski oblik inteligencije u kozmosu, spram kojega je ono što zovemo inteligencija samo ljepuškasti cvijet na beskrajnoj livadi.

.
22. Vidio sam da je sreća jednostavna pojava koja nema uzročnu povezanost s kvantitetom znanja ili imanja, već odsustvom velikog viška koji imamo u umu i srcu. Poslovica ide: ”Kad je oko neometano rezultat je vid. Kad je srce neometeno rezultat je sreća”.

.
23. Vidio sam da i vrlo inteligentni ljudi, načitani i razumni mogu lako biti posve nerazumni ako se osjete ugroženima.

.
24. Vidio sam da se ljudi danas najviše osjete ugroženima kada je u pitanju moralna veličina. To je zato što na jednoj ili drugoj razini, znaju istinu o sebi. Istinu koju preziru.

.
25. Vidio sam da ljudi koji često nešto zazivaju uistinu bivaju nesretni jer su od toga udaljeni, ovo najčešće vidim po pitanju vjere i duhovnosti.

.
26. Vidim da je uspoređivanje i natjecanje među ljudima duboko ukorijenjena navika, nastala iz straha, obitelji i društva, vidim da nije jedina stvar koja može poticati napredak na nekom polju. Ima puno boljih.

.
27. Vidio sam da ljudska nesvjesnost i podsvjesni mehanizmi sačinjavaju ogroman dio problema upravo jer su gotovo posve nevidljivi.

.
28. Vidio sam da je ljepota žene zapravo ljepota samoga Boga. Muškarac nesvjesno želi posjedovati tu ljepotu i u konačnici biti ta ljepota, ali to nikada ne može uspjeti. Može jedino služiti toj ljepoti i biti na njoj zahvalan. Sve ostalo propada i uvijek će propadati. Sve ostalo je silovanje i neuspjeli pokušaj da progutamo i prožderemo svjetlost.

.
29. Vidio sam postojanje ogromne ljudske nesvjesnosti i nesvjesnoga otpora prema promjenama.

.
30. Vidio sam da velik dio samopoštovanja dolazi iz samodiscipline.

.
31. Vidio sam da je istina veliki neprijatelj prosječnoga čovjeka i da je nema pravo dijeliti samo zato što je istina.

.
32. Vidio sam da je tragičan svaki čovjek koji posjeduje znanje, a ne zna ga prenijeti drugima.

.
33. Vidio sam da svaka istina ima slojeve, poput luka, i da u istini mogu vrijediti posve različite tvrdnje koje su dio iste glavice luka. Razina do koje dopireš svojom sviješću je sloj luka koji zoveš istinom.

Nikome se ne dokazujte

Nikome se ne dokazujte

Ponekad pokušavate svijetu pokazati kako nemate nikakvih mana kako bi vas svi prihvatili i cijenili, ali činjenica je da ne možete svima ugoditi i to ne trebate ni pokušavati. Vaša ljepota leži u vašoj ranjivosti, vašim kompleksnim emocijama i vašoj autentičnoj nesavršenosti. Kada prihvatite sebe onakvima kakvi ste, umjesto onoga što mislite da drugi žele, tada se otvarate i pravim vezama, istinskoj sreći i stvarnom uspjehu. Zaista, nemate bilo što kome dokazivati.

​

Bolje je da vas ne vole zbog onog tko ste, nego da vas obožavaju zbog onog što niste. 

Na duge staze, bolje je da vas ne vole zbog onog tko ste nego da vas obožavaju zbog onog što niste. Ignorirajte usporedbe i očekivanja koja vam kucaju na vrata. Jedina osoba od koje trebate pokušati biti bolji jeste osoba koja ste bili jučer. Dokazujte se uvijek sebi, nikada drugima. Nemojte se mijenjati da biste se svidjeli drugima; budite strpljivi, nastavite biti fantastična osoba kakva i jeste i vrlo brzo pravi ljudi će cijeniti i voljeti pravog vas.

Nitko drugi ne zna što je najbolje za vas.

Nemojte se izgubiti u potrazi za prihvaćanjem od strane drugih ljudi.Hodajte svojim putem samouvjereno i nemojte očekivati da bilo tko drugi razumije vaše putovanje, posebno ako oni nisu bili na mjestu prema kojem vi idete. Vi trebate napraviti korake koji vama odgovaraju, jer nitko drugi nije na vašem mjestu. Vi ste jedina osoba koja može promijeniti vaš život. U svakoj situaciji u kojoj ste se našli, pozitivnoj ili negativnoj, jedina zajednička nit ste vi. Vaša je odgovornost da shvatite da ste vi sposobni, bez obzira na sve što se događalo do sada u vašem životu, napravite izbore kako biste promijenili situaciju ili da promijenite način na koji razmišljate o tome. Ne dozvolite da mišljenja drugih ljudi utječu na tu realnost.

Život nije utrka; ne morate se nikom dokazivati.

Do sada ste sigurno sreli mnogo ljudi koji žele da stignu do vrha planine prvi i poviknu: “Pogledaj me”! Ali, istina je da se sva sreća i rast događaju u samom penjanju, a ne dok sjedite na vrhu. Uživajte u putovanju obraćajući pažnju na svaki korak. Nemojte žuriti kroz svoj život, jer će on prohujati pored vas. Zaboravite gdje se svi drugi nalaze u odnosu na vas. Život nije utrka. Eliminirajte potrebu da se dokazujete drugima i bit ćete slobodni da ostvarite ono što je vama najvažnije. Ponekad je potrebno da se podsjetite da ne morate biti ono što su drugi i da ne morate raditi ono što drugi rade.

Nemoguće je udovoljiti svima.

Neki ljudi će vam uvijek reći gdje ste pogriješili, ali će i oklijevati da vas pohvale zbog onoga što ste uradili dobro. Nemojte biti takva osoba i nemojte se stavljati u isti koš s takvim osobama. Kada naiđete na nekoga tko vas ne poštuje i loše se odnosi prema vama bez ikakvog očitog razloga, nemojte pokušavati promijeniti takve ljude ili osvojiti njihove simpatije. Jednostavno se udaljite od njih, jer svaka sekunda provedena s takvim ljudima gubitak je vremena. Vašeg vremena koje možete utrošiti na aktivnosti koje vi volite.

Nikada nikome ništa ne dokazujte, pošto je gubitak energije jednostavno ogroman: tada trošimo sebe, trošimo druge ljude, trošimo resurse situacija i cijelu našu stvarnost. Trošimo psihičku energiju na razgovor i probleme koji su van okvira naše moći, trošimo energiju na ono što ne možemo da promijenimo: pokušavamo da vaspitavamo druge, da manipulišemo njima, umjesto da se bavimo svojim poslom. Najbolji način da nešto dokažemo je naš sopstveni život u harmoniji unutrašnjeg i vanjskog svijeta, sa radosnim i zahvalnim prihvatanjem svega. Istočna filozofija naziva ovaj proces „rad u neradu" što zapravo znači dozvoliti da je sve moguće i da to tako i prihvatimo.

Tvoj strah je njihova moć

Osho

Ošo (Osho) je rođen u Kučuadi, Madija Pradeš, Indija, 11. decembra 1931. Od najranijeg detinjstva bio je buntovni i nezavisni duh, koji je nastojao da sam doživi istinu, umjesto da stiče znanja i vjeruje u ono što su mu drugi naložili. Nakon prosvjetljenja u dvadeset i prvoj godini, Ošo je dovršio svoje akademske studije da bi proveo izvjestan broj godina predavajući filozofiju na univerzitetu u Đabalpuru. U međuvremenu, putovao je kroz cijelu Indiju držeći govore, izazivajući pravovjerne religijske vođe na javne rasprave, dovodeći u pitanje tradicionalna vjerovanja i upoznavajući ljude iz različitih sredina. Mnogo je čitao, sve što je mogao da pronađe kako bi proširio svoje razumjevanje sistema verovanja i psihologije savremenog čovjeka. 

Kasnih šezdesetih Ošo je razvijao svoj jedinstveni sistem tehnika dinamične meditacije. Savremeni čovjek, govorio je, toliko je opterećen prevaziđenim tradicijama iz prošlosti i brigama koje donosi savremeni život da mora da prođe kroz jedan dubok pročišćavajući proces prije nego što bude u stanju da otkrije bez-misaonost, opušteno stanje meditacije.

Ranih sedamdesetih su prvi put ljudi sa Zapada čuli za Oša. Do 1974. formirana je Njegova komuna u Puni, Indija, koja je ubrzo počela da privlači posjetioce u velikom broju. U toku Njegovog rada, Ošo je doslovno prešao svaki aspekt razvoja ljudske svijesti. On je destilovao esenciju svega što je bitno u duhovnom pohodu savremenog čovjeka, i to ne putem intelektualnog razumjevanja, već putem sopstvenog životnog iskustva.

“Ja sam početak jednog totalno novog religijskog iskustva”, tvrdio je on. “Molim vas ne povezujete me sa prošlošću - ona jedva da vrijedi da bude upamćena.” Njegovi razgovori sa učenicima i tragaocima sa svih strana svijeta objavljeni su u više od 600 knjiga i prevedeni na preko trideset jezika.

Ošo je umro 19. januara 1990, od posljedi­ca trovanja od strane američkih vladinih agenata, u vrijeme kada su ga u tajnosti držali zatvorenog zbog formalne povrede zakona o emigraciji. Njegova ogromna komuna u Indiji, kao najveći centar duhovnog razvoja u svijetu, nastavlja da privlači hiljade posjetilaca sa svih strana svijeta koji dolaze da učestvuju u meditacijama, terapijama, tjelesnim vježbama i kreativnim programima, ili samo da dožive blizinu jednog bude.


MISLI

- Ljubav je sretna kad je mogućnosti dati nešto, ego je sretan kad je u prilici dobiti nešto.

- Niko ne može da vas uništi osim vi sami sebe, i niko ne može da vas spasi osim vi sami sebe.

- Onaj ko vas voli, voli vas upravo takvog kakvi jeste. Ako vas neko želi mijenjati, to znači da vi niste osoba koju on želi.

- Ako ti se sviđa cvijet, nemoj ga ubrati. Ako ga ubereš on umire i prestaje da bude ono što voliš. Zato ako voliš cvijet, pusti ga da živi. Ljubav nije u posjedovanju, ljubav je u uvažavanju.

- Što je čovjek mudriji, postaje svjesniji koliko malo zna. Što je čovjek gluplji, sve je sigurniji u svoje znanje.

Možete prosuđivati glupost uz pomoć te sigurnosti. Glupani su vrlo fanatični ljudi, jer su došli do „vrhunskih“ zaključaka, ne samo za sebe nego i za sve druge ljude. Oni žele da nametnu svoje zaključke svakome, cijelom svijetu. Uz to misle da suosjećaju s ljudima.

Sokrat je zadnjeg dana svog života rekao: “Znam samo da ništa ne znam.” Tog dana je postao najveći mudrac koga je Zapad ikada imao. Pridružio se velikom društvu Budha. Prestao je da bude filozof, postao je probuđen i prosvjetljen.

Mozak je pun zaključaka, a srce je uvijek spremno nešto da upozna. Srce je uvijek dijete, a razum je uvijek starac. Razum nikada nije mlad, a srce nikada nije staro – ovo ne smijemo zaboraviti.

Prvo moraš biti svoj, pa tek onda u odnosu.

Prekinite s odnosima. Mnogo života ste proveli u odnosima, čas ovim, čas onim. Dovoljno ste patili. Patili ste više nego što zaslužujete. A sva patnja je bila centrirana oko pogrešne koncepcije odnosa.

Život nije problem - nego tajna.

Ne postoji dobra filozofija. Zato što je osnovni korak u filozofiranju sljedeći: život je problem.

Ne gurajte rijeku, plovite s njom.

Prihvatite - zašto da se borite. U trenutku prihvaćanja problemi nestaju. Što god da se dešava prihvati, ne osuđuj.

Što će vam tu "zašto".

Pitanje "Zašto" je uvijek neodgovorivo. Naš um misli da kada god mi upitamo "zašto", odgovor mora doći. Drveće jeste - ne možete pitati zašto. Život - živi. Rijeka - plovi. Oblaci putuju nebom.

Nezadovoljstvo ljudi doživljavaju zbog toga što neprestano žele nešto što je nemoguće.

Kroz želju postajete crni oblak - veoma težak. Bez namjera, bez želja, postajete bijeli oblak - oblak bez težine.

Samo budite radosni i sve će se dogoditi.

Radost je najveća revolucija. Ako su ljudi radosni, neće ih biti briga za vođenje ratova, ni za sakupljanje novca, ni za traženje nemogućeg.

Antoni de Melo 

Tvoj strah je njihova moć

Strah u kome svakodnevno živimo čini nas robovima. Strah od nemanja, gubitka posla, strah od računa, kredita i poreza za koje ne možemo da zaradimo i da živimo, ni uz kakvu platu. Strah od bolesti koji je usko povezan sa strahom od toga da li ćemo imati da platimo liječenje i lijekove, da li ćemo moći da pošaljemo djecu u školu ili će bit osuđena na život kakav im ne želimo. Strah od bahate države od koje zaista ne možemo da očekujemo bilo šta. Strah od zvona na vratima, pošte u sandučetu, zvonjave telefona.

Strah onih koje nemanje čini nesigurnim, onih koji vremenom izgube svaku želju i volju i postaju podložni zagovaraoci nepromjenljivosti, stekavši naviku na određenu količinu poznatog straha u čijim se okvirima preživljava. Voljeti lance sopstvenog ropstva, smatrati ih životnom datošću, božjom datošću, sudbinom, prirodnim redom stvari... pretvoriti strah u vrlinu. Ropstvo postaje obavezujuće i poželjno, društveni imperativ kome sami potčinjavamo one koji pokušavaju da se otrgnu. Postajemo najbolji čuvari onoga što nas uništava, što negira naše pravo na život.

Strah od slobode izjednačen je sa strahom od nepoznatog. Pri tome, sva odgovornost je samo na nama, svakom od nas pojedinačno. Strah je odličan marketing koji je kapitalizam apsolvirao. Malo religije, malo represije, malo demokratije, malo patriotizma i nacionalizma. Promućkano i servirano, toplo i hladno.

Vladimir Greblaher

40 pravila ljubavi

40 pravila ljubavi

Tražiti put do ljubavi razumom, isto je što i tražiti svjetiljkom sunce.

Ni kapljica dobrote, ni zrnce zlobe ne ostaje neuzvraćeno!

Inspirisano Rumijem

Prvo pravilo: To kako doživljavamo Boga izravan je odraz toga kako doživljavamo sebe. Ukoliko pomisao na Boga u nama izazaiva strah i krivnju, to znači da iz nas izvire puno straha i krivnje. Ako Boga doživljavamo kao punog ljubavi i suosjećanja, mi smo isti takvi.

Drugo pravilo: Put do istine putuje se srcem, a ne glavom. Srce nam treba biti glavni vodič! Ne um. Srcem se suočavamo sa svojim egom, izazivamo ga i u konačnici nadvladavamo. Upoznavanje vlastitoga ega dovodi nas do upoznavanja Boga.

Treće pravilo: Baš svaki čitatelj svete spise shvaća na različitoj razini i to onoj koja odgovara dubini njegova razumijevanja. Postoje četiri razine uvida. Prva razina je izvanjsko značenje i to je ona s kojom se većina ljudi zadovolji. Iduća razina je Batini – unutrašnja razina. Treća je unutrašnja razina unutrašnje razine. A četvrta je razina toliko duboka da se ne može riječima iskazati i zbog toga mora ostati neopisana.

Četvrto pravilo: Boga možemo izučavati kroz sve i svakoga u univerzumu, jer Bog nije zatočen u džamijama, sinagogama ili crkvama. No ako baš želimo doznati gdje on točno boravi, možemo ga pronaći samo na jednom mjestu: u srcu onoga tko istinski voli.

Peto pravilo: Um i ljubav sačinjeni su od različitih materijala. Um ljude veže u čvorove i ništa ne riskira, a ljubav rastvara sve uzlove i riskira sve. Um je uvijek oprezan i savjetuje “Pazi se previše blaženstva”, dok ljubav govori “U redu je! Skoči!”. Um nije lako slomiti, dok se ljubav lako razbija u najsitnije komadiće. No u tim je krhotinama skriveno blago. Slomljeno srce krije blago.

Šesto pravilo: Većina problema na ovome svijetu nastaje zbog jezičnih pogrešaka i jednostavnih nesporazuma. Nikada riječi ne shvaćajte doslovno. Kada uđete u područje ljubavi, jezik kakvog poznajemo postaje suvišan. Ono što se riječima ne može iskazati može se naslutiti jedino u tišini.

Sedmo pravilo: Usamljenost i samoća su dva različita stanja. Kada ste usamljeni, lako je zavarati se da povjerujete kako ste na pravom putu. Samoća je nešto bolja za nas jer to znači biti sam, ali ne i usamljen. No u konačnici je najbolje pronaći osobu koja će vam biti zrcalo. Zapamtite, samo u srcu druge osobe možete istinski vidjeti sebe i božju prisutnost unutar sebe.

Osmo pravilo: Što god vam u životu dogodi, bez obzira koliko se teškim činilo, ne prepuštajte se očajavanju. Čak i kada su sva vrata zatvorena, Bog će stvoriti novi put samo za vas. Budite zahvalni! Lako je biti zahvalan kada je sve dobro. Sufi je zahvalan ne samo za ono što mu je dano već i za sve ono što mu je uskraćeno.

Deveto pravilo: Strpljivost nije pasivno trpljenje. Strpljivost znači biti u stanju vidjeti dovoljno daleko i imati povjerenja u krajnji ishod procesa. Što je strpljivost? To je gledati trn a vidjeti ružu, gledati noć a vidjeti zoru. Nestrpljivost znači vidjeti samo ono što nam je pod nosom i zbog toga ne biti u stanju vidjeti ishod. Oni koji ljube Boga nikada ne ostaju bez strpljivosti, jer znaju da je potrebno vrijeme kako bi mladi mjesec postao puni.

Deseto pravilo: Istok, zapad, jug ili sjever jako se malo razlikuju. Bez obzira koje vam je odredište, neka vam svako putovanje bude unutrašnje putovanje. Ako putujete iznutra proputovat ćete cijeli svijet i onkraj njega.

Jedanaesto pravilo: Svaka babica zna da ako nema boli, put za novorođenče ne može biti otvoren i majka ne može roditi. Na sličan način, da bi se u nama rodilo novo Jastvo potrebne su poteškoće. Baš kao što glina izložena vrelini vatre postaje čvrsta, Ljubav se usavršava jedino u boli.

Dvanaesto pravilo: Potraga za Ljubavlju nas mijenja. Niti kod jednog od tragatelja za Ljubavlju sazrijevanje na tom putu nije izostalo. Od prvoga trenutka kada počnemo tražiti Ljubav počinjemo se mijenjati iznutra i izvana.

Trinaesto pravilo: Na ovome svijetu ima više lažnih gurua i učitelja nego što je zvijezda u vidljivom svemiru. Ne brkaj one koji samoživo teže moći i stvarne mentore. Pravi duhovni majstor ili majstorica neće vašu pažnju usmjeravati na sebe i neće od vas očekivati apsolutnu poslušnost ili potpuno obožavanje, već će vam pomoći da cijenite i divite se svojem unutrašnjem jastvu. Istinski mentori prozirni su poput stakla. Oni kroz sebe propuštaju božju svjetlost.

Četrnaesto pravilo: Nastojte ne opirati se promjenama koje vam dolaze. Umjesto toga dopustite da se život živi kroz vas. I ne brinite ako se vaš život preokreće iz temelja. Kako možete znati da je to gdje ste sada bolje od onoga što dolazi?

Petnaesto pravilo: Bog ima pune ruke posla s dovršavanjem vašeg posla, kako izvanjskoga, tako i unutrašnjega. On je u potpunosti zaokupljen vama. Svako ljudsko biće je proces koji se polako ali neizbježno kreće prema savršenstvu. Mi smo svi nedovršena umjetnička djela koja čekaju svoj dovršetak ali i nastoje biti dovršena. Bog se bavi svakime od nas ponaosob zato što je čovječanstvo umjetnost nalik na vrhunsku kaligrafiju u kojoj je svaka točka jednako važna za cjelovit dojam.

Šesnaesto pravilo: Lako je voljeti savršenoga Boga, neokaljanoga i bezgriješnog kakav već jest. Puno je teže voljeti druga ljudska bića sa svim njihovim nesavršenostima i oštećenjima. Zapamtite, upoznati možete samo ono što ste sposobni voljeti. Bez ljubavi nema mudrosti. Ukoliko ne naučimo voljeti sve što je Bog stvorio, nećemo biti u stanju niti istinski voljeti, niti spoznati Boga.

Sedamnaesto pravilo: Istinska prljavština je unutrašnja. Izvanjska se lako opere. Postoji samo jedna vrsta prljavštine koju čista voda ne može oprati, a to je mrlja mržnje i isključivosti koja zagadi dušu. Svoje tijelo možete pročistiti uzdržavanjem i postom, no samo će ljubav pročistiti vaše srce.

Osamnaesto pravilo: Cijeli univerzum sadržan je unutar jednog ljudskog bića – vas. Sve što vidite oko sebe, uključujući i ono što vam se možda ne sviđa, pa čak i ljudi koje prezirete i koji su vam odbojni, u određenoj mjeri postoji i u vama. Stoga ni vraga ne tražite izvan sebe. Vrag nije neka nadnaravna sila koja vas napada izvana. To je običan glas iznutra. Ukoliko se u potpunosti upoznate, ako se iskreno i čvrsto suočite sa svojom tamom i svojim svjetlom, ostvarit ćete vrhunski oblik svjesnosti. Kada osoba upozna sebe upoznala je i Boga.

Devetnaesto pravilo: Ukoliko želite promijeniti način na koji se drugi odnose prema vama najprije trebate promijeniti način na koji se odnosite sami prema sebi. Ukoliko ne naučite voljeti sami sebe, potpuno i iskreno, nema načina da budete voljeni. A kada postignete to stanje, budite zahvalni za svaki trn kojega drugi usmjere prema vama. To je znak da ćete uskoro biti zasipani ružama.

Dvadeseto pravilo: Ne brinite kamo će vas put odvesti. Umjesto toga usmjerite se na prvi korak. To je najteži dio i taj je dio vaša odgovornost. Nakon što napravite prvi korak dopustite da stvari prirodno odvijaju i sve ostalo će uslijediti. Nemojte slijediti tok. Budite tok.

Dvadesetiprvo pravilo: Mi smo svi stvoreni na Njegovu sliku i priliku, no ipak smo svi stvoreni različitima i jedinstvenima. Ne postoje dvije iste osobe. Ne postoje dva srca koja udaraju istim ritmom. Da je Bog želio da smo svi isti takvima bi nas stvorio. Stoga je nepoštivanje različitosti i nametanje vlastitih misli drugima isto što i nepoštivanje svetosti božjeg plana.

Dvadesetidrugo pravilo: Kada osoba koja istinski voli Boga uđe u krčmu, ta krčma postaje njegovom bogomoljom, a kada pijanac uđe u tu istu bogomolju, ona postaje njegovom krčmom. Sve što činimo određeno je našim srcima, a ne izvanjskom pojavnošću. Sufiji ne procjenjuju druge ljude po tome kako izgledaju ili tko su oni. Kada Sufi nekoga pogleda, on zatvori oba oka i umjesto njih otvori treće oko – ono koje vidi unutrašnje predjele.

Dvadesetitreće pravilo: Život nam je pozajmljen, a ovaj svijet je samo gruba imitacija Stvarnosti. Samo djeca misle da su igračke prave stvari. No ljudska se bića ili zanesu igračkom ili je nemarno polome i odbace. Klonite se bilo kakvih ekstrema u ovome životu, jer će to uništiti vašu unutrašnju ravnotežu. Sufiji nisu skloni ekstremima. Sufi je uvijek blag i umjeren.

Dvadesetičetvrto pravilo: Ljudsko biće ima jedinstveno mjesto među božjim stvorenjima. “Udahnuo sam svoj Duh u tebe,” kaže Bog. Baš svatko od nas, bez iznimke, stvoren je kako bi bio božji izaslanik na Zemlji. Zapitajte se koliko se često ponašate kao izaslanik i ponašate li se uopće ikada tako? Zapamtite, na svakome od nas je da u sebi otkrije božanski duh i živi u skladu s njime.

Dvadesetipeto pravilo: Pakao je ovdje i sada. I raj također. Prestanite brinuti o paklu ili sanjariti o raju, jer i jedno i drugo postoji upravo u ovome trenutku. Svaki puta kada se zaljubimo uzdignemo se u raj. Svaki puta kada mrzimo, zavidimo ili se svađamo, obrušimo se ravno u vatre pakla.

Dvadesetišesto pravilo: Univerzum je jedno biće. Sve i svatko je u međupovezanosti nevidljivom mrežom priča. Bili mi toga svjesni ili ne, svi smo mi u tihim razgovorima. Ne činite štetu. Budite suosjećajni. I ne ogovarajte nekoga iza leđa – čak niti naizgled nevinim primjedbama! Riječi koje izlaze iz naših usta ne nestaju već se stalno pohranjuju u beskonačnosti i vratit će nam se kada za to dođe vrijeme. Bol jednog čovjeka povrijedit će nas sve. Radost jednog čovjeka donijet će smiješak na sva lica.

Dvadesetisedmo pravilo: Ovaj svijet je poput sniježne planine kojom odjekuje vaš glas. Što god da izgovorite, bilo to dobro ili loše, na neki će vam se način vratiti. Stoga će, ako postoji netko tko loše misli o vama, vaše loše pričanje o toj osobi samo će pogoršati stvari. Ući ćete u začarani krug zlobne energije. Umjesto toga četrdeset dana i noći govorite i mislite lijepo o toj osobi. Sve će biti drukčije nakon što prođe četrdeset dana jer ćete vi u sebi biti drukčiji.

Dvadesetiosmo pravilo: Prošlost je interpretacija. Budućnost je iluzija. Svijet se ne kreće kroz vrijeme pravocrtno, iz prošlosti u budućnost. Zapravo se vrijeme kreće kroz i unutar nas u beskonačnim spiralama. Vječnost nije beskonačno vrijeme, već jednostavna bezvremenost. Ukoliko želite iskusiti vječnu prosvjetljenost, odbacite prošlost i budućnost u svome umu i ostanite u sadašnjem trenutku.

Dvadesetideveto pravilo: Sudbina ne znači da vam je život točno unaprijed određen. Stoga je prepuštanje sudbini i izbjegavanje aktivnog doprinosa glazbi univerzuma znak potpunog neznanja. Glazba univerzuma čuje se posvuda a skladana je na četrdeset različitih razina. Vaša je sudbina razina na kojoj sudjelujete u sviranju. Možda ne možete promijeniti svoje glazbalo, no vještina kojom svirate sasvim je u vašim rukama.

Trideseto pravilo: Istinski Sufi čak i kada je nepravedno optužen, napadnut ili osuđen od sviju to strpljivo podnosi i ne izgovara niti jednu lošu riječ o svojim kritičarima. Sufi nikada ne okrivljava. Kako uopće može biti protivnika, pa čak i “drugih”, kada uopće ne postoji “jastvo”? Kako je moguće ikoga okriviti kad smo svi Jedno.

Tridesetiprvo pravilo: Ako želite ojačati svoju vjeru trebate omeškati iznutra. Da bi vam vjera bila čvrsta kao stijena, vaše srce treba biti mekano poput perca. Kroz bolesti, nezgode, gubitke i užase, na ovaj ili onaj način svi se mi suočavamo s prilikama koje nas uče kako biti manje sebičan i kako manje osuđivati, a kako više suosjećati i biti velikodušan. Ipak, samo neki od nas svladaju tu lekciju i uspiju postati blagima, dok drugi pak postaju još i grubljima nego prije. Jedini način za približavanje Istini je širenje srca tako da obuhvati cjelokupno čovječanstvo i da još ostane mjesta za više Ljubavi.

Tridesetidrugo pravilo: Ništa ne smije stajati između vas i Boga. Nikakvi imami, svećenici ili rabini, niti bilo koji drugi skrbnici moralnog ili religijskog vodstva. Ni duhovni majstori, pa čak ni vaša vjera. Vjerujte u vaše vrednote i vaša pravila, no nikada ih ne namećite drugima. Ako slamate ljudima srca, bilo kakva vjerska dužnost koju izvršite ne vrijedi ništa. Klonite se štovanja bilo kakvih idola, jer to će vam zamagliti viziju. Neka Bog i samo Bog bude vaš vodič. Spoznajte Istinu, prijatelji, no budite pažljivi da od svojih istina ne napravite fetiš.

Tridesetitreće pravilo: Iako svatko na ovome svijetu teži postići nešto i postati netko, samo da sve to ostavi iza sebe nakon smrti, vi se usmjerite na vrhunsko stanje praznine. Svoj život živite lako i prazno poput nule. Mi smo samo posuda. Puni smo zbog praznine koja je iznutra, a ne zbog dekoracije koja je izvana. Jedako tako, kroz život idemo ne zbog onoga što nastojimo postići već zbog svjesnosti o praznini.

Tridesetičetvrto pravilo: Prepustiti se ne znači biti slab ili pasivan. Prepuštanje ne dovodi do fatalizma ili odustajanja. Upravo je suprotno. Istinska se moć stječe prepuštanjem onoj moći koja dolazi iznutra. Oni koji se prepuste božanskoj esenciji života živjet će u nepomućenoj smirenosti i miru čak i kada se cijeli svijet trese.

Tridesetipeto pravilo: Na ovome svijetu ne vodi nas korak dalje ono što je slično i uredno, već očite suprotnosti. A sve suprotnosti univerzuma nalaze se u svakome od nas. Stoga se vjernik treba susresti s nevjernikom u sebi. A nevjernik treba upoznati tihog vjernika koji je u njemu. Sve do dana kada netko ne dostigne razinu savršenog ljudskog bića, Insan-i Kamila, vjera je postupni proces i to takav proces koji treba svoju prividnu suprotnost – sumnju.

Tridesetišesto pravilo: Ovaj svijet stvoren je prema načelu reciprociteta. Ni kapljica dobrote, ni zrnce zloće ne ostaje neuzvraćeno. Neka vas ne straše zavjere, prevare ni manipulacije drugih ljudi. Ako vam je netko postavio zamku, sjetite se da iza svega stoji Bog. On je najveći zavjerenik. Ni list ne padne s grane bez božjeg znanja. Jednostavno i potpuno vjeruj u to.

Tridesetisedmo pravilo: Bog je pažljiv urar. Njegov je red toliko precizan da se sve na svijetu događa u pravo vrijeme. Ni minutu kasnije, ni minutu prerano. I za svakoga, bez iznimke, taj sat je sasvim točan. Svatko ima vrijeme za ljubav i vrijeme za umiranje.

Tridesetosmo pravilo: Nikada nije prekasno zapitati se “Jesam li spreman promijeniti život koji živim? Jesam li spreman iznutra se promijeniti?” Ni jedan dan vašega života nije jednak danu koji mu je prethodio, na žalost. Svakoga trenutka, sa svakim novim dahom, trebamo se stalno iznova obnavljati. Postoji samo jedan način da se rodimo za novi život: umrijeti prije smrti.

Tridesetideveto pravilo: Iako se dijelovi mijenjaju, cjelina uvijek ostaje istom. Umjesto svakog lopova koji napusti ovaj svijet rađa se novi. A svaku dobru osobu koja ode zamijeni nova. Tako ne samo da ništa ne ostaje isto, već se istovremeno ništa zapravo ne mijenja. Za svakog Sufija koji umre novi se negdje rodi.

Četrdeseto pravilo: Život bez ljubavi nije proživljen život. Ne pitajte se kakvu vrstu ljubavi da tražite: duhovnu ili materijalnu, božansku ili svjetovnu, istočnu ili zapadnu… Podjele samo dovode do novih podjela. Ljubav nema etiketa, nema definicija. To je što je, čista i jednostavna. Ljubav je voda života. A osoba koja ljubi je vatrena duša. Univerzum se drukčije okreće kada vatra voli vodu.

Slon i sloboda

Slon i sloboda

Čovjek je prolazio pored slonova i odjednom zastao. Bio je zbunjen činjenicom da su ove ogromne životinje vezane malim konopcem za njihovu jednu nogu. Nema lanaca, bez kaveza. Bilo je očigledno da su slonovi mogli u bilo kom trenutku da se otrgnu i pobjegnu. Iz nekog razloga ipak nisu. Vidio je njihovog trenera u blizini i upitao ga je zašto te životinje samo stoje i ne pokušavaju da se oslobode. 

Trener je odgovorio: ”Kada su bili veoma mladi i mnogo manji koristili smo konopac iste veličine da bi ih vezali. Tada je bilo to sasvim dovoljno da ih zadrži. Kako su odrasli, oni i dalje vjeruju da ih konopac i dalje drži. Zato nikada ni ne pokušavaju da pobjegnu.”

Čovjek je bio zapanjen. Slon može u bilo kom trenutku da se oslobodi, ali zato što vjeruje da ne može, zaglavljen je na mjestu na kom se nalazi. Kao i slonovi, mnogi ljudi idu kroz život s uvjerenjem da ne mogu da urade nešto, samo zato što jednom već nisu uspjeli u tome? Neuspjeh je dio procesa učenja.

 Ne smijemo nikad da odustanemo od borbe.

Ne gubite vrijeme na rasprave koje nemaju smisla

Antoni de Melo

Antoni de Melo (Anthony de Mello) 1931. - 1987. je bio indijac, jezuitski sveštenik i psihoterapeut, duhovni učitelj, pisac i javni govornik. De Mello je napisao nekoliko knjiga o duhovnosti i bio domaćin brojnim duhovnim konferencijama. Cijelog života se trudio da otvori oći ljudima, kako bi postali svjesni sebe i vrijednosti postojanja. Nesvjestan život nije vrijedan da bude proživljen. Kada odbacite svoje iluzije i postanete svjesni sebe i svijeta oko vas, otkrit ćete svu ljepotu života na Zemlji.


MISLI

- Posmatrajte tjeskobu koja caruje svuda oko nas, posmatrajte usamljenost, strah, izgubljenost, sukobe u srcima ljudi. Zamislite da vam neko pruži priliku da se svega toga oslobodite. Zamislite da vam neko pruži priliku da zaustavite svo to užasno traćenje energije, zdravlja, emocija. Zamislite da vam neko pokaže put kojim se može postići da stvarno volimo jedni druge, da budemo spokojni, potpuno prožeti ljubavlju...

- Ljudi ne žive. Večina vas ne živi, samo održava život u svom tijelu. To nije život. Vi ne živite, sve dok vam ne postane potpuno nevažno da li ćete živjeti ili umrijeti. Na toj tački počinjete da živite. Kada ste spremni da izgubite sopstveni život, tek tada ga živite. Međutim, ako neprestano štitite svoj život, vi ste mrtvi... Da li ste spremni da sve stavite na kocku?

- Najvažnija je spremnost da naučimo nešto novo. Mogućnost buđenja je u direktnoj proporciji sa količinom istine koju smo spremni da hrabro prihvatimo. Trenutak u kome se budimo, kad nas obasja svjetlost, najljepše je iskustvo na svijetu!

- Nemojte tražite od svijeta da se promjeni, promijenite se prvo vi. Tek tada ćete biti u stanju da sagledate svijet onakav kakav jest, tada ćete moći promijeniti šta god vam se čini da bi trebalo promijeniti. Uklonite povez sa očiju. Ukoliko to ne učinite, izgubili ste pravo da promijenite bilo šta.

- Ako ne budemo varali sebe, nećemo varati ni dru­ge. Tada ćemo ih voljeti. U suprotnom, živječemo čitav život u zabludi o drugima, s našim iluzijama, neprekidno u sukobu sa stvarnošću...

- Zaljubljeni ste samo u ideju o određenoj osobi. Unapred stvorenu ideju diktiranu nadom i u svoju predrasudu o određenoj osobi.

- Nikada ne vjerujemo u druge ljude. Ono u šta vjerujemo samo je sopstveni sud o određenoj osobi.

- Ne pokušavaj da naučiš svinju da pjeva - samo ćeš traćiti vrijeme, a svinja će samo da se nervira.

- Samo kada nam je dosta, kada nam je svega dosta, otvara se izlaz.

- Ako stvari sagledamo kakve zaista jesu, gubimo kontrolu nad životom koji, ionako, jedva držimo na okupu.

- Ako nešto previše želite - u nevolji ste.

- Zašto se ne usredsredite na sadašnjost, umjesto da se nadate boljoj budućnosti?

- Vi patite zbog svoje depresije i svojih strahova samo zato što se poistovjećujete sa njima.

- Stalno utvrđujemo neke stvari, zar ne? Nikada ne pomislimo da stvarima uopšte nije potrebno da budu utvrđivanje.

- Nikakav sud, nikakav komentar, nikakav stav - jednostavno posmatrajte, proučavajte, gledajte, bez ikakve želje da promijenite ono što jeste. Jer ako hoćete da promijenite ono što jeste u ono što bi trebalo da bude, gubi se sposobnost razumijevanja.

- Sve dok se živi da bi se zadovoljila očekivanja drugih potrebno je paziti kako se oblačiš, kako se češljaš, da cipele uvijek budu uglancane - sve u svemu da se uvijek zadovolje njihova prokleta očekivanja. Zar to nazivate ljudskim?

- Ne plašim se da budem sa bilo kim i da radim bilo gdje, zato što time neću izgubiti sebe, jer ja nisam moja košulja, moj posao, moj novac.

- Mi nikada ne osjećamo patnju kada izgubimo nešto čemu smo dali slobodu, što nikada nismo pokušali da posjedujemo. Patnja je simptom činjenice da sam uslovio svoju sreću, povezavši je s nekim ili nečim.

- Savršena ljubav isključuje strah. Tamo gdje postoji ljubav ne postoji zahtjev, očekivanja, zavisnost.

- Možete da kontrolišete samo one stvari kojih ste svjesni, one kojih niste svjesni - kontrolišu vas.

BUĐENJE

- Netko je rekao: “Život je nešto što nam se događa dok smo zauzeti drugim stvarima.” Nije li to žalosno? Život se odvija sada. Život će se početi događati onoga trenutka kada se probudimo. Koliko je samo ljudi koji ne jedu pravu hranu, nego se cijeli život hrane jelovnikom? A jelovnik je samo naznaka onoga što stoji na raspolaganju. Život je gozba. Također, život je samo bljesak. Tratimo život svojim strahovima, svojim brigama, svojim teretima. Prvo moramo umrijeti kako bismo mogli stvarno živjeti. 

- Kada ste svjesni, imate više energije. Svjestan čovjek se oslobađa straha od gubitka. Oslobođen je nepotrebnih kočnica. Možete to nazvati svjesnost, ljubav, duhovnost, sloboda, buđenje, stvarno je svejedno. Sve je, u biti, isto. Nesvjesni život je poput mehaničkog života. Nije ljudski, programiran je i uvjetovan. Uvijek ste rob stvari kojih niste svjesni, jer kad ih postanete svjesni, oslobađate se od stege ovisnosti. Niste vise kontrolirani, niste porobljeni. Živjeti ne znači imati neki odgovoran posao u vladi ili biti uspješan poslovni čovjek. Živjeti znači odbaciti sve okove i živjeti u svakom trenutku. Mark Twain je vrlo lijepo rekao: “Bilo je toliko hladno da bismo se vjerojatno smrznuli da je termometar bio samo dva centimetra duži.” Nije bitna vanjska temperatura, nego termometar; nije u pitanju stvarnost, nego način na koji sebi objašnjavamo stvarnost.

- Ja vam neću govoriti o istini, nego o zaprekama istini. Njih vam mogu opisati. Istinu vam ne mogu opisati. To nitko ne može. Mogu vam samo dati opis zabluda, tako da biste ih mogli ispustiti. Ljudi su zauzeti raznim borbama. Kada vam prosječni Amerikanac kaže da se bori za bolji život, to za što se on bori nije život. Jer svi imaju znatno više nego sšto im uopće treba da bi živjeli. Jedan od mogućih izlaza iz tog programiranja je - postati svjesni da ste programirani. To znači putovati s jako malo prtljage, s tako malo tereta da ćete moći proći i kroz iglene uši.

- Ljudi su previše zaokupljeni popravljanjem onoga što ne razumiju. Nikada nam pritom nije palo na pamet da neke stvari možda ne treba popraviti. Treba ih samo razumjeti. Budemo li razumjeli, stvari će se promijeniti. Mi smo ti koji se moramo mijenjati. Možda mislimo: “Dobro mi je jer je u svijetu sve dobro.” Krivo! U svijetu je sve dobro jer se ja osjećam dobro. To je ono o čemu govore mudraci. Zamislite da se ne osjećate dobro, prilično ste neraspoloženi, a vozite se kroz prekrasan krajolik. Priroda je krasna, ali vama nije ni do čega i ništa od te ljepote ne primjećujete. Nakon nekoliko dana prolazite istim predjelom i kažete sami sebi: “Bože, kako nisam vidio svu tu ljepotu!” Sve postaje prelijepo kada se vi promijenite. Ili, to vam je kao da promatrate drveće i planine kroz zamagljeno i mutno staklo, pa vam se sve čini prljavo. Imate potrebu promijeniti to što je vani. A trebalo je oprati staklo. Kada pogledate kroz čist prozor, gotovo u čudu čete reči: “Kako je sve predivno!” Isto tako vidimo i ljude oko sebe, ne onakve kakvi stvarno jesu, nego onakve kakvi smo mi.

- Postoji samo jedan izlaz - da deprogramirate sebe! A kako se to radi? Postajete svjesni činjenice da ste programirani. To se ne može promijeniti naporom volje; ne može se promijeniti kroz ideale; ne može se promijeniti prihvaćajući nove navike; možda će se promijeniti ponašanje, ali vi nećete. Jedini način da doživite promjenu je svjesnost, shvatanje. Kada vidite samo kamen u kamenu, i parče papira u parčetu papira, nećete više misliti da je kamen dragocjeni dijamant, a parče papira ček na milion dolara. Kada to shvatite, promijenit ćete se. U vašoj težnji za mijenjanjem nema više nasilja. U suprotnom, ono što nazivate promjenom biče samo pokušaj da drukčije rasporedite namještaj.

Og Mandino