Lav Nikolajevič Tolstoj

Lav Nikolajevič Tolstoj (1828. - 1910.), je rođen kao četvrto od petero djece u plemićkoj porodici. Bio je ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca.

Njegova porodica je bila plemićkog porijekla, a titulu grofa njegovim precima dodijelio je Petar Veliki, u 18. vijeku. Njegov život bio je obilježen brojnim ljubavnim vezama. Kao mladić, često se zaljubljivao i mijenjao žene. Roditelji su mu umrli još dok bio dijete, zbog čega su se za njega već odmalena morali brinuti njegovi rođaci. Upravo ga je taj gubitak roditelja potakao na razmišljanje o životu, smrti i sreći. Osim kao velikog književnika, pamti ga se i kao velikog zagovornika mira i nenasilja.

Prva njegova izdana književna djela su bila trilogija Djetinjstvo, Dječaštvo i Mladost. Njegova najpoznatija djela su Rat i mir, Gospodar i sluga i Ana Karenjina.

MISLI

- Daj više odmora jeziku nego rukama.

- Dobrota odolijeva svemu, a sama je neodoljiva.

- Govori samo o onome što ti je jasno, inače šuti.

- Lična sreća nije moguća izvan društva, kao što život biljke nije moguć ako je istrgnuta iz zemlje i bačena na besplodni pijesak.

- Ljudi se dijele u dvije vrste: jedni prvo misle, a zatim govore i rade, drugi prvo govore i rade, a tek zatim misle.

- Mozak besposlenog čoveka je omiljeno prebivalište đavolovo.

- Ne treba se stidjeti nikakvog posla, pa ni najodvratnijeg; treba se stidjeti samo besposlenog života.

- Ne uznemiruj nikad drugoga onim što možeš sam da uradiš.

- Nema Boga za onoga ko ne zna da ga nosi u sebi.

- Nikad ne slušajte one koji loše govore o drugima, a dobro o vama.

- Samo ona tačka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. Eto, u toj tački je sav naš život.

- Plod niče iz sjemena, a djela iz misli.

- Prava naslada nije u tome da nađeš istinu, već da je tražiš.

- Prava snaga čovjeka nije u nagonima već u nepokolebljivoj, spokojnoj težnji prema dobru koje čovjek određuje u mislima, izražava u riječima, i sprovodi u djelima.

- Prestani govoriti onoga trenutka kad primjetiš da se sam uzrujavaš ili da to čini onaj kome govoriš.

- Razum me nije ničemu naučio; sve što znam otkrilo mi je srce.

- Rijetko ćeš se pokajati zbog onoga što si prešutio, a veoma često ćeš se pokajati zbog onoga što si kazao, i još češće bi se kajao kada bi znao sve posljedice svojih riječi.

- Samo su dva izvora ljudskih poroka: lijenost i praznovjerje, i samo su dva dobročinitelja: rad i um.

- Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način.

- U šahu, kao u životu, primjećujemo svoje greške tek kada se drugi njima okoriste.

- Uzrok mnogih nesreća leži na dnu vinske čaše.

- Većina muškaraca traži od svojih žena vrline kojih se oni sami ne pridržavaju.

- Vrijeme je da prestanemo čekati iznenadne darove života, sami treba da stvaramo život.

- Zadovoljstva bogataša stvaraju se suzama siromaha.

- Zloba ljudska uvijek polazi od nemoći.

- Znanje je tek onda znanje kad je stečeno naporom vlastite misli, a ne pamćenjem.

Trošim, dakle postojim

Država može da štiti kapital ili može da štiti čovjeka, ideja u kojoj bi radila obje stvari, čak ni teoretski, nije moguća. Kapital potire čovjeka, potire ljudskost, te samim tim „vlada birana iz naroda i za narod“, kako bi rekao američki ustav, teoretski ne bi mogla da se bavi zaštitom kapitala. Demokratija i kapitalizam nemaju između sebe znak jednakosti.

Podstičući konkurenciju i kompeticiju, kapitalizam iz korpusa društvenog sistema vrijednosti izbacuje solidarnost i empatiju kao moralne imperative, prebacujući ih u sferu ličnog izbora i uglavnom ih promatrajući kao „neodgovorne, slabe, bolećive i glupe“. Podsticanjem tzv. „individualizma“, zapravo vrši amnestiju od vlastite odgovornosti za sebičluk, samoživost i bezobzirnost. Prepušteni isključivo zakonskoj regulativi, a sa izmaknutom moralnom stolicom, dobijamo sistem u kome je dozvoljeno sve u čemu te ne uhvate, a ako te i uhvate, otkupićes svoju ponovnu priliku da nastaviš.

Društvo bez empatije i solidarnosti kao moralnih imperativa, biva svedeno na potrošačko društvo u kome se ljudskost mjeri potrošnjom, a što, u krajnjoj instanci, proizvodi društvo potrošača, umjesto ljudskog društva. Socijalni status zavisi isključivo i jedino od količine potrošnje. Što je ona veća, to je i socijalani status viši. Samim tim, čovjek koji je zamijenjen za potrošača, dolazi u situaciju da i svoja ljudska prava ostvaruje u onoj mjeri u kojoj troši. Ukoliko ste gay, lezbo, crnac, Rom… šta god, nikada nećete imati problem sa svojim ljudskim pravima, sve dok živite u određenom dijelu grada, u vili, vozite skupa kola, imate private jet, plaćate skupa odjela, visoke račune, obezbjeđenje itd…

Nivo vaše potrošnje upravo je srazmjeran sa nivoom vaših prava. 

„Kapitalizam sa ljudskim licem“ je nemoguć poduhvat na isti način na koji je nemoguće da moderna „demokratija“ koja zavisi isključivo od količine novca, bude ogledalo volje i dobrobiti svakog pojedinca i zajednice. Jedino ako idemo sa idejom da nam svima bude bolje, zajedno, solidarno i empatično, imamo šansu da ostvarimo i ličnu slobodu. Lična sloboda leži u izboru za nešto, kreativnom odnosu prema sebi i prema društvu, a ne u podsticanju sebičluka, lakomosti i alavosti.

Nepostojanje moralnog imperativa solidarnosti i empatije otvara neslućene mogućnosti koje, na žalost, gledamo oko sebe.

Vladimir Greblaher

Georg Fridrih Hendl

Georg Fridrih Hendl (Georg Friedrich Händel) je njemački  kompozitor iz doba baroka. Rođen je 1685. godine u Halleu, iste godine kad i Johann Sebastian Bach i Domenico Scarlatti. Najvažniji dio svog muzičkog obrazovanja dobio je u Italiji prije preseljenja u London gdje je postao naturalizovani britanski građanin. 

Veliki dio života proveo je u Velikoj Britaniji i komponovao je mnoge opere, končerta i oratorije. Bio je pod snažnim uticajem tehnika velikih kompozitora italijanskog baroka i polifonijske horske tradicije iz srednje Njemačke. Najpoznatija njegova djela su: Vodena muzika, Muzika za svečani vatromet i Mesija. Bio je uticajan na njegove nasljednike kao što su Haydn, Mozart i Beethoven. Učio je muziku najprije bez privole oca, liječnika-hirurga koji je želio da mu se sin posveti studiju prava. Kasnije se po želji majke ipak muzički obrazovao i to kod oguljaša Zachowa, vrsnog muzičara. Svoju je neobičnu muzičku nadarenost dokazao prvi put sa 8 godina kada je svojim slobodnim preludiranjem na orguljama zadivio sve prisutne. Poslije očeve smrti odlazi za člana operskog orkestra u Hamburg. 

Sa 19. godina napisao je svoju prvu operu. u dvadesetoj i prvoj godini života odlazi u Italiju gdje se tokom tri godine još više usavršio u komponovanju. Nakon kratkog zadržavanja u Hannoveru preselio se u London gdje je ostao do smrti, vršeći dužnost direktora opere i komponujući. I on je, poput Bacha, potkraj života oslijepio i kao slijepac diktirao svoje kompozicije. Za razliku od Bacha, mnogo je putovao i obišao sve velike muzičke centre Evrope. Umro je 1759. godine u Londonu. 

Koliko je Hendl značajan kompozitor, najbolje potvrđujei ova Beethovenova konstatacija: Hendl je majstor nad majstorima. Ugledajte se na njega, svi kompozitori svijeta, i naučite sa malo sredstava postizati najveće učinke.