Jesmo li ostarili

Ovo je spisak životnih aktivnosti po kojima možete znati da li ste počeli stariti. Ako se pronalazite u večini navedenog, onda to znaći da godine govore svoje.

- Volite da slušate i pričate o zdravstvenim problemima.

- Sjećanje je sve kraće, a zanovjetanje sve duže.

- Ljudi vas nazovu u devet uveče i pitaju: „Da li te budim“.

- Često ste ukočeni i stalno imate bol u zglobovima.

- Jaučete pri saginjanju.

- Često kažete: Kad sam ja bio mlad, stvari nisu tako funkcionisale.

- Ne poznajete najaktuelnije muzičke hitove.

- Izbjegavate kafiće s glasnom muzikom.

- Sve češće zaboravljate tuđa imena.

- Mislite kako su svi na vodećim pozicijama jednostavno premladi.

- Ne razumjete kulturu mladih.

- Možete da živite bez seksa, ali ne i bez naočala.

- Nevješto rukujete modernom tehnologijom.

- Ne dozvoljavate da svjetlo gori na dva mjesta.

- Mislite da ste izgubili naočale, a one su vam na glavi.

- Ne poznajete nazive modernih brendova.

- Izbjegavate nošenje teških stvari.

- Sporo vozite.

- Radije birate veče kod kuće nego izlazak u grad.

- Zanimate se za robu s buvljaka.

- Teško skidate kilograme.

- Zanimate se za uzgoj  cvjeća i baštovanstvo.

- Uživate u šahu, kartanju i rješavanju ukrštenica.

- Nije vam stalo kuda vaš partner ide, samo da ne morate da idete s njim.

- I baš vas briga za sve.

Međunarodni dan žena

8. mart se obilježava kao "Međunarodni dan žena". Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se početkom 20. vijeka u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uslova. 

Prvi put su žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila javno demonstrirale 8. marta 1857. godine u New Yorku, zbog loših radnih uslova i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija, a te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije. Protesti 8. marta događali su se i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Dan žena je prvi put obilježen je 28. februara 1909. godine u SAD deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike.

Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu, u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila "Međunarodni dan žena", na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin. Sljedeće godine je Međunarodni dan žena obilježilo preko milion ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. U to vrijeme se desio i požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku, u kojem je poginulo preko 140 žena, a za ćiji su uzrok okrivljene slabe mjere sigurnosti na radu. Na poćetku prvog svjetskog rata žene širom Evrope su 8. marta 1913. godine održale demonstracije za mir.

Demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadij ruske revolucije. Nakon oktobarske revolucije boljševička feminstkinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Lenjina da 8. mart postane državni praznik, te se tokom sovjetskog razdoblja koristio za obilježavanje "herojstva radnica".

Godina 1975. je proglašena Međunarodnom godinom žene, UN su službeno počele obilježavati Međunarodni dan žena. Danas mnoge organizacije u svijetu obilježavaju Međunarodni dan žena, a neke se nastoje izboriti da postane državni praznik u kojima to još nije.

Ibn Sina

Abu Ali al-Husein ibn Sina (lat. Avicena 980. - 1037.) je bio vodeći perzijski islamski filozof i neoplatonista. Rođen je u blizini Buhare, koja je u to vrijeme bila prijestolnica perzijske dinastije Samanida. Njegov otac Abdulah je bio uvaženi Ismailitski učenjak. Sticao je obrazovanje iz raznih nauka i metafizike. Kao čudo od djeteta, do svoje šesnaeste godine je već važio za ljekara od ugleda. Do svoje osamnaeste godine je ovladao svim tada poznatim naukama.

Kao polimat, smatra se jednim od najvažnijih ljekara, astronoma, mislilaca i pisaca islamskog zlatnog doba. Od oko 450 radova za koje se zna da ih je napisao, sačuvano je njih oko 240, uključujući 150 djela iz oblasti filozofije i 40 iz medicine.

Najpoznatija djela su mu: (Kitab Al-Shifa) filozofska i naučna enciklopedija, i (Canon Medicinae) medicinska enciklopedija koja je postala standardni medicinski izvor znanja na mnogim srednjovjekovnim univerzitetima, a koristila se do 1650. 

Pored filozofije i medicine, Ibn Sinin naučni opus obuhvata i djela o astronomiji, alhemiji, geografiji i geologiji, psihologiji, islamskoj teologiji, logici, matematici, fizici i poeziji.

Avicenizam je filozofija koja prdstavlja neoplatonističku verziju aristotelizma, izvršila je ogroman uticaj na skolastiku 13. vijeka. Između ostalog, Ibn Sina je uveo razliku između egzistencije i esencije, što su široko prihvatili srednjovjekovni evropski filozofi.

Iako je četrdeset puta pročitao Aristotelovu Metafiziku, tvrdio je da je tek nakon što je pročitao Al-Farabijevo djelo „O metafizičkim objektima“, uspio da je konačno shvati.

Ibn Sina je zastupao metafizičko učenje (dahrija) prema kojem proces svjetskog zbivanja nema početka ni kraja u vremenu, već je neka vrsta emanacije. Svijet je za Avicenu vječan i ni od koga stvoren, ali je uslovljen vječnim Bogom koji postoji izvan vremena. Prema Aviceni dahr je neprolazni trenutak u kojem se rasprostire Božja prisutnost, tj. ono što je pohranjeno u unutrašnjosti vremena i što u sebi sadrži neprekidno trajanje. Korijen dahr označava trajnost za razliku od prolaznosti vremena zaman. U tom smislu se u neoplatonističkoj filozofiji ova dva termina razrađuju kao dijalektička suprotnost.

Po pitanju problema univerzalija, Ibn Sina je umjereni realista: za njega opći pojmovi postoje prije stvari, u stvarima i iza stvari. Tako božanski um prethodi stvarima, dok ljudski um dolazi poslije njih. On tvrdi da je princip pojedinačnosti materija, a princip opštosti um. Stoga smatra da je istinska spoznaja nemoguća bez kosmičkog uma, koji je jedinstven kod svih ljudi. Čovjekova je duša besmrtna, ali ne u fizičkom, već samo u duhovnom smislu.

Jedan od Aviceninih argumenata koji govori o prirodi duše postulira odraslog čovjeka koji iznenada stupa u postojanje, lebdeći u praznom prostoru, prekrivenih očiju i razdvojenih udova. Ovaj „lebdeći čovjek“ ne bi raspolagao nikakvim čulima, ali bi svejedno bio svijestan svog postojanja. Smatra se da ovaj argument anticipira Dekratov cogito ergo sum. Avicena je vjerovao da biće predstavlja akcident esencije i da kontingentna bića zahtevaju nužne uzroke koji će podržati njihovo postojanje. Ovu verziju kozmološkog argumenta je prihvatio Toma Akvinski.

Kraj dinastije Samanida za njega je označio početak brojnih lutanja i priklanjanja raznim dvorovima. Pred kraj života se bavio astronomskim istraživanjima. Zadnje godine života proveo je u Isfahanu kao dvorski ljekar, a umro je u Hamadanu.

MISLI 

Pravi odmor je tišina misli, a ne samo mirovanje tijela.

Dan bez hodanja je dan ukraden zdravlju.

Čovjek ne gubi snagu kada moć, već kada izgubi svrhu.

Ne hrani svaka slatkoća, niti svaka gorčina šteti, mudrost je u mjeri.

Smijeh donosi lakoću ako ne izgobi dostojanstvo.

Vrijeme otkriva karakter ne godine.

Najdublji san dolazi srcu koje je u miru.

Oni koji previše govore umaraju ne samo druge, već i sebe.

Misli utiču na tijelo koliko i hrana na krv.

Čistoća je poštovanje prema samom sebi.

Dugotrajna tuga mijenja čovjekovu prirodu.

Nezadovoljstvo sobom polako slabi duh.

Um je vođa, a strsti su sluge koje mu često preuzmu vlast.

Onaj ko traži istinu mora biti spreman da ostane sam.

Onaj ko ne pita, ostaje rob onoga što misli da zna.

Pretjerane brige iscrpljuju tijelo višenegotežak rad.

Tuđe brige postaju tvoje ako ih previšeslušaš.

Duša se lijeći tišinom kao što se tijelo liječi čistočom.