BLOG ZA TEBE

Pustinjska ruža


Pustinjska ruža je naziv za prirodni fenomen koji nastaje miješanjem i kristalizacijom različitih minerala s pijeskom. Ona je djelo prirode u kojem se isprepliću igra vjetra, pijeska i vode. Kada voda ispari na sušnim pjeskovitim mjestima, najčešće nakon kratkih kiša, pod uticajem vjetrova se formiraju nepravilni oblici pod nazivom “pustinjska ruža”. S obzirom na to da se prilikom njenog stvaranja zrna pijeska zatoče u gipsu, svaka pješčana ruža izgleda drugačije. Ona se u prirodi može pojaviti i pod uticajem slane vode, kao kristal od kalcija i soli. Ovaj način formiranja pustinjske ruže dešava se ispod nivoa slanog jezera u Tunisu, na dubinama od pola do tri metra. Ponekad rastu pojedinačno, a ponekad u prekrasnim buketima. Ove ruže su najpoznatiji suvenir Sahare.

Smatra se da pustinjska ruža neutrališe negativnu energiju iz prostora, poboljšava razmišljanje i mentalnu percepciju, te ponekad otklanja energetske blokade i pomaže kod ublažavanja epileptičnih napada. Nikada se ne poklanja, jer navodno donosi lošu sreću.

Njenoj velikoj popularnosti je doprinijela i pjesma „ Desert Rose“, koju je otpjevao Sting, a koja donosi snažne emocije i uzvišenu patnju za nedostižnim.

Sanjam kišu
Sanjam vrtove u pustinjskom pijesku
Budim se u boli
Sanjam o ljubavi dok vrijeme prolazi kroz moje ruke

Sanjam vatru
Ti snovi su zavezani za konja koji se nikad neće umoriti
I u tim plamenovima
Njene sjene plešu u obliku čežnje muškarca

Ova pustinjska ruža
Svaki od njenih velova je tajno obećanje
Ovaj pustinjski cvijet
Niti jedan parfem me nije mučio više nego ovaj









Frederik Šopen


Frederik Šopen (Fryderyk Franciszek Chopin) je poljski kompozitor i pijanista, jedan od najistaknutijih predstavnika romantizma. Napisao je: dva klavirska koncerta, koncertne etide, mazurke, poloneze, valcere, nokturna, balade, sonate, klavirski trio, sonatu za violončelo.

Rođen je 1810. godine u okolini Varšave. Sa 11. godina imao je čast da nastupa pred ruskim carem Aleksandrom I. Iako ga je kroz život pratilo krhko zdravlje, to ga nije zaustavljalo da komponuje melodije koje su imale u sebi elemente slovenske muzike. Njegove mazurke i poloneze i danas predstavljaju temelj poljske narodne klasične muzike. Živ temperament i strastvena ljubav prema klaviru, razlog je zbog kojeg su njegove melodije otključavale vrata mnogim pariškim salonima. U njegovim melodijama mogla se zapaziti lakoća pokreta, obrta i prelaza. Svakom tonu podario je svojstven smisao, osmišljeno značenje i izražajnost. Kompozicije koje je odsvirao Šopen budile su u slušaocima one tople, najtananije emocije, koje su ujedno bile strasne i poetične. Sve ovo učinilo ga je pjesnikom  klavira. Mnogi su voljeli da sviraju njegove kompozicije.

Evo šta je jednom prilikom rekao pisac Oscar Wilde: Kada odsviram neki Šopenov komad, osjećam kao da sam ronio suze nad grijesima što nikada ne počinih, kao da sam tugovao nad nesrećama koje uopšte nisu bile moje.

Ideje za kompozicije navirale su spontano. Jednom je posjetio svoju veliku ljubav George Sand. U sobi je skakutao i jurio njen mali pekinezer, pokušavajući da uhvati vlastiti rep. Šopen se smijao toj igri, onda se zamislio, prišao klaviru i počeo da improvizuje jednu laku i vedru temu u tro-četvrtinskom taktu. Kada je završio, sav je blistao. Našao je besmrtnu melodiju, poznati Valcer u D-duru.

Ljeto 1849. je bilo kobno. Bolest je uhvatila maha i oduzimala životnu snagu mladog Šopena. To su bili posljednji dani u kojima je kucalo i zauvijek prestalo da kuca njegovo srce. Imao je samo 39. godina. Posljednje riječi pisane njegovom rukom su bile izraz bolne nostalgije za Poljskom: Uvijek sam se bojao da ću umrijeti među strancima. Sretan sam što sam sada među svojima. Kada budem mrtav, molim Vas, ponesite moje srce sa sobom u domovinu. Hoću da je uvijek među vama.

Gušeći se od neprekidnog kašlja izgubio je snagu da kaže bilo koju  riječ. Crpeći iz sebe i posljednji djelić snage, na hartiji je drhtavom rukom napisao: Kada me ovaj kašalj uguši, preklinjem vas, dajte otvorite moje tijelo da ne budem pokopan živ.

Kako bi ispunila posljednju želju svog brata, sestra Frederika Šopena, Ludvika, prenijela je njegovo srce u Varšavu gdje je tajno uzidano u jedan stub crkve svetog Krsta. Nakon što je Poljska postala nezavisna, na tom mjestu stoji natpis: Ovdje počiva srce Frederika Šopena.

Jedan od najvećih virtuoza kojeg je svijet zapamtio. Čitav svoj život posvetio je klaviru.

Herman Hese


Herman Hese (Hermann Hesse) Calw, Njemačka 1877 - Montagnola, Švicarska 1962. je njemački pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1946. godine. Jedan je od najpopularnijih njemačkih autora u svijetu. Pisao je lirske pjesme, novele i romane. U početku svog stvaranja bio je romantičar, u proznim djelima je pisao pod uticajem psihoanalize i orijentalne mudrosti. Njegova najpoznatija djela su Stepski vukSidarta i Igra staklenih perli, u kojima je uočljivo njegovo zanimanje za egzistencijalne, duhovne i mistične teme, kao i veliki uticaj budističke i hindu filozofije.

MISLI

- Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš je voljeti. Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time.

- Kad se drvetu potkreše krošnja, iz stabla izbijaju novi izdanci. Tako se često i duša oboljela u cvatu vraća u proljetno doba začetka i djetinjstva prožetog slutnjama, kao da će tu otkriti nove nade i nastaviti prekinutu nit života. Izdanci sočno i naglo bujaju iz stabla, ali je to samo prividni život i iz njega nikad neće izrasti krošnja.

- Ozbiljnost nastaje zbog precjenjivanja vremena. Ali u vječnosti vrijeme ne postoji, vječnost je samo trenutak taman dovoljan za jednu šalu. Svijet je lijep kada se posmatra bez želje za traganjem, jednostavno, kao dijete.

- Svaka inteligentnija vrsta humora započinje time da čovjek samoga sebe ne shvata ozbiljno.

- Suze su otopljeni led iz duše.

- Usamljenost je nezavisnost, a ja sam je priželjkivao i stekao tokom dugog niza godina. Nezavisnost je hladna, ali je i spokojna.. čudesno spokojna i prostrana, kao onaj hladni i tihi prostor u kome se okreću zvijezde.

- Bog nam ne šalje očaj da bi nas ubio, već da bi nov život u nama probudio.

 - Imamo u duši sve ono što je ikada živjelo u ljudskim dušama. Svi Bogovi i đavoli koji su ikada postojali… svi se oni nalaze u nama, tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi.

- Sreća je uvijek bila tamo gdje je neko umio da voli i živio za svoja osjećanja. Ako ih je njegovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Ljepota ne pruža radost onome ko je posjeduje, već onome ko umije da je voli i da joj se divi.

- Ljudi koji imaju hrabrosti i karaktera drugim su ljudima uvijek neugodni.

- Blagost je jača od strogosti. Voda je jača od stijene.

- Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gdje treba tražiti prave izvore radosti i smisla. Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voljeti sve.

- Svako od nas je samo čovjek, samo pokušaj, samo neko na proputovanju. Ali treba da putuje onamo gdje je savršenstvo, treba da teži ka središtu, a ne ka periferiji.

- Ništa na svijetu nije čovjeku odvratnije nego da pođe putem koji ga vodi njemu samome.

-  Ako nekoga mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima. Ono što nije u nama samima, to nas ne uzbuđuje.

- Silnik propada zbog sile, gramzivac zbog novca, pokorni propada služeći, a onaj koji traži nasladu propada zbog slasti.

- Ako nekoga mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima. Ono što nije u nama samima, to nas ne uzbuđuje.

- Ništa na svijetu nije čovjeku odvratnije nego da pođe putem koji ga vodi njemu samome.

- Sretni smo samo onda kada od sutrašnjeg dana ništa ne tražimo, a od današnjeg sa zahvalnošću primamo ono što nam nosi.

- Biti voljen ne znači ništa, a voljeti znači sve.

-  Sposobnost da osjećamo je ono što daje ljepotu i vrijednost našem postojanju.

- Ljudi koji imaju hrabrosti i karaktera drugim su ljudima uvijek neugodni.

- Sretan je onaj ko umije da voli i živi za svoja osjećanja. Ako ih njeguje, ako ih ne gazi i potiskuje, ona mu donose zadovoljstvo.

- Ljepota ne pruža radost onome ko je posjeduje, već onome ko umije da je voli i da joj se divi.

- Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Nemoj bježati, nemoj je se bojati. Moraš voljeti. Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time.

- Svaki čovjek neminovno postiže ono što je prema svom pravom nagonu prinuđen da traži.

- Ozbiljnost nastaje zbog precjenjivanja vremena. U vječnosti vrijeme ne postoji, vječnost je samo trenutak taman dovoljan za jednu šalu. Svijet je lijep kad se posmatra bez želje za traganjem, jednostavno, kao dijete.

- Svaka inteligentnija vrsta humora počinje time da čovjek samog sebe ne shvata ozbiljno.

- Nije naš cilj da postanemo kao drugi, potrebno je da se međusobno razlikujemo, da naučimo da vidimo drugačije ljude od sebe i da ih poštujemo zbog toga što jesu.

- Usamljenost je nezavisnost, a ja sam je priželjkivao i stekao tokom dugog niza godina. Nezavisnost je hladna, ali je i spokojna, čudesno spokojna i prostrana, kao onaj hladni i tihi prostor u kome se okreću zvijezde.

- Mi imamo u duši sve ono što je ikada živjelo u ljudskim dušama. Svi Bogovi i đavoli koji su ikada postojali, svi se oni nalaze u nama, tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi.

- Bog nam ne šalje očaj da bi nas ubio, već da bi novi život u nama probudio.

- I najnesretniji život ima svojih sunčanih sati, i pod pijeskom i kamenjem, svoje sitne cvjetiće sreće.

- Ja sam odabrao put egoiste ili vjernika, pa obaveze prema vani smatram sporednima u odnosu na one koje dugujem vlastitoj duši.

- Mi možemo razumjeti jedan drugog, ali svako od nas može da razumije samo sebe samog.

- Mržnja prema samome sebi dovodi do iste stravične osamljenosti i očaja kao i pretjerani egoizam.

- Nikada nisam živio bez vjere i ne bih ni dana bez nje mogao, ali sam cijeli svoj život mogao bez crkve.

- Postoji neko zlo među ljudima koje ih sprečava da se udružuju, koje ih nagoni da između sebe otvaraju ponor. Jedino ljubav može da ih natjera da taj ponor premoste.

- Samoća je put kojim sudbina želi čovjeka dovesti sebi samome.

- Silnik propada zbog sile, gramzivac zbog novca, pokorni propada služeći, a onaj koji traži nasladu propada zbog slasti.

- Šta je stvarno živ čovjek - o tome se danas zna manje nego ikada, i zbog tog neznanja se hiljade ljudi ubija. A svaki je čovjek dragocjen, neponovljiv pokušaj prirode.

- Što više ljubimo i darujemo se, to više naš život dobiva smisao i vrijednost.

- Većina ljudi ne želi plivati prije nego to i nauči, zato što su rođeni za tlo, a ne za vodu. Većina ne želi ni misliti, zato što su stvoreni za život, a ne za razmišljanje. Onaj ko misli, ko od mišljenja pravi glavnu stvar, taj u tome može daleko dospjeti, ali takav je ipak tlo zamijenio vodom, i jednog dana će se u njoj utopiti.

- Zakon ljubavi nije zapovijed, nego poziv na sreću.

- Život svakog čovjeka je put ka samome sebi, pokušaj puta, nagovještaj staze. Nijedan čovjek nikad nije bio potpuno i do kraja on sam, ali svaki ipak teži da to postane, jedan mutno, drugi svjetlije, svaki onako kako umije.

- Heroj je onaj ko ima hrabrosti za svoju sudbinu.

Jučer sam bio pametan, zato sam želio mijenjati svijet, danas sam mudar, zato mijenjam sebe.


Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gdje treba tražiti prave izvore radosti i smisla. Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a voljeti znači sve. To je sposobnost da osjećamo ono što daje vrijednost i ljepotu našem postojanju. Gdje god bi se na zemlji pojavilo ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija.

Novac nije ništa, moć nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesretni. Ljepota nije ništa, vidio sam lijepe muškarce i lijepe žene koji su bili nesretni uprkos svojoj ljepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako osjeća; bilo je bolesnika punih volje za životom koju su njegovali do samog kraja, i bilo je zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje. Ali sreća je uvijek bila tamo gdje je neko umio da voli i živio za svoja osjećanja; ako ih je njegovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Ljepota ne pruža radost onome ko je posjeduje, već onom ko umije da je voli i da joj se divi.