Omar Hajjam

Omar Hajjam je perzijski filozof, pjesnik, matematičar i astronom. Živio je u 11. i 12. vijeku. Jedan je od najpoznatijih perzijskih pjesnika u svijetu. 

Jedan je od velikih pjesnika klasične perzijske poezije u koje spadaju: Firdusi, Rumi, Sadi, Hajam, Hafiz, Feridudin, Nizami, Atar, Rudaki..

Pravu pjesničku slavu doživio je tek u 19. vijeku, nakon slobodnog prijevoda nekoliko njegovih pjesama na engleski. Za života je bio iznimno cijenjen kao učenjak i filozof dok je njegovom pjesništvu pridavan mali značaj. Najpoznatiji je po zbirci pjesama „Rubaija“.

Kad jednom na Zemlji ne bude nas - svijet će biti svijet,

kad nam se izgubi trag i glas - svijet će biti svijet.

I prije nego smo bili mi - svijet je bio svijet,

i nama kad kucne zadnji čas - svijet će biti svijet.

Bilo dvjesta, bilo trista, bilo hiljadu ljeta,

da poživiš, naposljetku otići ćeš sa svijeta.

Bio vladar ili siromah, što od prošnje živi,

jednaka je vrijednost vaših skeleta.

Koji čovjek nikad nije prekršio, Tvoj zakon, reci?

Život bez grijeha kakav bi ukus imao, reci?

Ako zlo koje sam učinio, Ti kazniš zlom.

Kakva je razlika između Tebe i mene, reci?

Na kom jeziku ja sam pjesme pisao,

persijskom ili turskom, meni je svejedno.

Iznad svih zemalja stoji nebo jedno,

a i ljubav svuda ima isti smisao.

Čitav svijet je u tami, grijeh u ognju svom,

tako piše i u testamentu mom.

Ja sam bio griješnik, voljeh grijeha plam,

ipak čistih usta svakom kazat znam.

Jad čovjekov što ga svakodnevno tre,

ja sam čovjek, i time rečeno je sve.

Niko nije zavirio, otkad ovaj svijet posta,

iza sudbine, zastor kušalo je ljudi dosta.

Sedamdeset i dva ljeta ja danju i noću razmišljah,

ali ništa ne doznadoh, neriješena tajna osta.

Bez svoje sam privole na svijet došao,

i na njemu život u čudu gledao.

Protiv volje idem, dakle šta je svrha,

dolaska, odlaska, ja bih rado znao.

Nazdravi, i ne tuguj za životom što je prošao,

predahni i uživaj u trenu što nije otišao.

U varljivoj prirodi da je vjernosti bilo,

nikada na tebe red da se rodiš ne bi došao.

Nebesa, osim patnje šta su dala drugo,

uzdigla biće jedno da bi srušila drugo?

Kad bi nerođeni znali koliko ispaštamo,

osim da žive sve bi odabrali drugo.

Mi, srž radosti i rudnik tuge smo,

more pravde i poprište nasilja smo.

Ništavni i uzvišeni, savršeni i nedovršeni,

slični zahrđalom ogledalu i blistavom peharu smo.

Pjer Ogist Renoar

Pjer Ogist Renoar (Pierre-Auguste Renoir) 1841. - 1919., francuski je slikar i jedan od najistaknutijih predstavnika impresionizma. Renoir je isprva slikao pod uticajem realizma, ali 70-ih godina razvio je vlastiti izraz, karakterističan po svjetloružičastim oker i modrim tonovima, te se priključuje impresionistima.

U svoja djela scena iz svakodnevnog života, aktove, mrtve prirode, pejzaže, ovaj plodan umjetnik je uvijek unosio svoje emocije. Međutim, dok su njegove slike odisale igrom s bojama, svjetlošću i pune primamljive i, čak, svečane živosti, on sam nije djelovao kao sretan čovjek. Renoir je bio napet, nemiran i zahtjevan duhom. On je često zanemarivao ljude oko sebe. Jednog dana bi bio zadovoljan sobom i hvalio bi se, a već sutradan pokazivao je svoju duboko ukorijenjenu nesigurnost.

Slikao je život Pariza na ulicama i teatru i narodnim zabavištima. Česti su motivi kupačica, ženskih i dječjih glava. U čulnom i nagonskom zanosu za ljepote viđenog svijeta slikao je sve do duboke starosti. Kada mu je reuma ukočila prste slikao je kistom vezanim za šaku. 

Zanimljivo je da je on težio tome da proslavi nesavršenost kao osnovni vid ljepote, međutim, sam se nije ustručavao da svoje modele uljepša kako bi dobio izgled kakav želi da stvori. Ostavio je vrlo veliki broj radova. Bavio se i litografijom i bakropisom, a posljednjih godina života i kiparstvom.

Poznatija djela:
                                                      .       

         Ples kod Moulin de la Galette

          Djevojčice za pianom 

  

Ambrele

Kantri ples

Monodrame - Vahid Duraković

Dana 7. 5. 2026. godine u Kristalnoj sali Općine Bugojno kao dio programa Dani Općine Bugojno 2026. održana je promocija knjige „Monodrame“ Vahida Durakovića. U knjizi se nalaze dva dramska teksta, „Prodavnica budućnosti“ i „Glumica“ koji su pobijedili na međunarodnom/regionalnom konkursu za najbolji tekst monodrame InBox.

U predstavljanju knjige učestvovali su:

Nedžad Ibrahimović prof. dr.

Sanel Ugarak

Vahid Duraković

Razgovor je vodila Nihada Lubovac Đelilović.

Iz recenzije prof. dr. Nedžada Ibrahimovića:

Na prvom (2021) i četvrtom (2024) izdanju festivala InBox nagradu za najbolji tekst monodrame dobio je Vahid Duraković („Prodavnica budućnosti“; „Glumica i rupa“). Kontinuitet njegovog nagrađivanja u iznimno jakoj regionalnoj konkurenciji nameće pitanje specifičnosti njegovog dramaturškog postupka. Durakovićev pristup monodrami karakterizira odmak od redukcionističkog modela ispovjednog diskursa. Njegovi tekstovi strukturirani su kroz fragmentarnu dramaturgiju u kojoj se scenske sekvence sukcesivno intenziviraju, proizvodeći kumulativni efekat tenzije i postupnog razotkrivanja društvenog konteksta. Početna konfiguracija likova zasniva se na marginaliziranim, introvertiranim subjektima stabilne psihičke strukture; međutim, razvojem radnje dolazi do njihove progresivne destabilizacije usljed pritiska represivne i licemjerne društvene okoline. U kasnijim fazama razvoja radnje autor dodatno usložnjava dramaturšku strukturu uvođenjem elemenata psihičke rastrojenosti, čime se individualna patologija uspostavlja u dijalektičkom odnosu s patologijom društva. Takva konfiguracija omogućava implicitno preusmjeravanje konflikta ka publici, koja u monodramskom modelu preuzima funkciju potencijalnog antagoniste...

O autoru:

Vahid Duraković rođen je 1971. godine u Bugojnu. Na FPN Sarajevo je na Odsjeku sociologije diplomirao 2000. godine, a zvanje magistar dramaturgije je stekao 2018. godine na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci. Autor je više nagrađivanih dramskih tekstova i filmskih scenarija. Kao direktor KSC Bugojno ja obnovio Susrete pozorišta lutaka BiH, Bijenala jugoslovenskog lutkarstva pod nazivom Bugojansko lutkarsko bijenale, Festival FEDRA, pokrenuo konkurs za kratku priču “Bugojanska vaza” te kao uspješan menadžer u kulturi 2014. godine dobio priznanje “Safet Ćišić” i World Wigwam Organization za doprinos razvoju likovnih, muzičkih i scenskih umjetnosti u BiH 2017. godine.