Jajce

"Dragi prijatelju, javljam ti se iz grada koji u samom svom središtu ima najlepši vodopad u cijelom carstvu" – pisalo je na razglednici, koju je krajem 19. vijeka u Austrougarskoj, iz Jajca u Prag uputio jedan češki turista.

Jajce se, u pisanom dokumentu, prvi put pominje 1396. godine kada se Hrvoje Vukčić naziva jajačkim ("conte di Jajcze"). Osnivač grada, veliki vojvoda Bosanskog kraljevstva i herceg splitski Hrvoje Vukčić Hrvatinić, čovjek, čije su moći nadilazile i moći kraljeva ostavio je vječan i poseban pečat u razvoju Jajca. Nakon njegove smrti 1416. godine, grad je prešao u posjed kraljevske bosanske porodice Kotromanić, koji su ga pretvorili u jedan od svojih stolnih gradova. U 15. stoljeću Jajce je bilo sjedište bosanskih kraljeva, u kojem je 1461. godine okrunjen posljednji bosanski kralj, Stjepan Tomašević. U pohodu na Evropu, Turci su 1463. godine osvojili Jajce i pogubili kralja, čije se kosti danas čuvaju u Franjevačkom samostanu. Naziv Jajca potječe, najvjerovatnije, od jajolike stijene na kojoj je sagrađena tvrđava.

Plivski vodopad u središtu grada Jajca, jedan od dvanaest najljepših na svijetu, nastao je prije 50.000 godina. Simbol je kako Jajca tako i Bosne i Hercegovine. Ispod vodopada se rijeka Pliva ulijeva u Vrbas, nakon čega zajedno nastavljaju put prema Savi. Rijeka Pliva pravi mnoštvo ovih sitnih kaskada, vodopada, a posljednja kaskada je oko 20 metara visok vodopad što čini simbol Jajca i BiH.

Tvrđava je smještena nad gradom na 470 m nadmorske visine. Sa zidina Tvrđave se pruža pogled na Jajce i stari grad koji odiše ambijentom starih bosanskih kuća. Za Tvrđavu se pretpostavlja da je postojala još u 13. stoljeću, a građena je i pregrađivana tokom nekoliko stoljeća.

Danas Jajce ponosno nosi naziv - Kraljevski grad. Naime, tu je krunisan posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević u Crkvi Svete Marije. Crkva se nalazi unutar historijske jezgre grada zajedno sa Zvonikom Svetog Luke. Zvonik je visok 23,15 metara i danas je jedini sačuvani srednjovjekovni zvonik u kontinentalnom dijelu Balkana.

Katakombe se nalaze unutar gradskih zidina, kod Medvjed kule. Spomenik je podzemna crkva isklesana u živoj stijeni. U periodu krajem 14. i početkom 15. stoljeća, moćni vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić dao je nalog da se isklešu Katakombe kao mjesto posljednjeg prebivališta vojvodske porodice Hrvatinića. 

Mitrej (3.- 4. stoljeće n.e.) je najstariji nacionalni spomenik u Jajcu. Kult nepobjedivog boga sunca Mitre bio je raširen po svim provincijama Rimskog carstva. Pripadnici mitraizma su izgrađivali male hramove speleje, te ukoliko je teren dopuštao, ukopavali ih u zemlju. Takav primjer hrama izdubljen u stijeni, nalazi se u Jajcu i predstavlja jedinstven i rijedak primjer. Reljef Mitre je jedini primjer u BiH na kojem se pored prikaza lučonoša nalaze i dvije slobodne mitraičke skulpture.

Emocionalna superiornost

Emocije su naši najveći motivatori. Nažalost, mogu nas motivisati da idemo u pogrešnom smjeru. Zbog toga je naša emocionalna snaga izuzetno važna. Postoji bezbroj situacija koje emocionalno jaki ljudi izbjegavaju i mnogo radnji koje snažna osoba nikada neće učiniti. Potreba za pažnjom drugih je direktno povezana s emocijama. Oni koji imaju potrebu neprestano dobivati priznanja od drugih, nisu sigurni sami u sebe i u to koliko vrijede. Takvim osobama nedostaje samopoštovanja. Ukoliko sami niste sigurni u sebe i u to koliko vrijedite, tada ni nitko drugi neće cijeniti ono što radite i što ste postigli.

Pogledajte nekoliko odlika koje karakterišu emocionalno superiorne ljude.  

Neće dopustiti drugima da ih unište.

Emocionalna snaga zahtijeva otpornost. Svijet je prepun mrzitelja i ljubomornih osoba koje vrebaju u svakom kutku. No, najžalosnije je to što će vam ‘nož u leđa zabiti’ upravo oni koji su vam najbliži. Takve ljude najbolje je maknuti iz svog života, ali je to ujedno i najteže. Stoga izaberite mudar i što bezbolniji način da ih udaljite.

Nisu zlopamtila.

Ako vas muči neka situacija to znači da vam je već više stalo nego što bi to trebalo biti. Ako vam se netko iskreno ispriča prihvatite ispriku, ako vam se ne ispriča prestanite komunicirati s tom osobom, ali nemojte da vas to muči.

Ne odustaju od onoga što čine.

Emocionalno snažni ljudi rade ono što vole i što im odgovara. Oni ne odustaju od toga zbog tuđih negodovanja, prigovaranja ili nerazumijevanja.

Uvijek vjeruju u sebe.

Oni koji vole i razumiju sami sebe, nikada ne sumnjaju u vlastite odluke i u ono što čine.

Ne zastrašuju druge.

Oni ne pokušavaju zastrašiti druge kako bi dobili na vrijednosti. Emocionalno jaki ljudi primjenjuju taktiku pregovaranja.

Znaju koga će pustiti u svoj život.

Emocionalno jaka osoba je emocionalno jaka s razlogom: oni se ne izlažu ljudima koji će ih pokušati navesti na drugačiji životni put i donošenje drugačijih odluka. Ne dopuštaju drugima da im unište sreću.

Ne plaše se ljubavi.

Osoba koja se boji voljeti, nema dovoljno povjerenja u sebe. Smatraju kako ne mogu ostvariti dugotrajnu i kvalitetnu vezu već samo odnos koji će završiti katastrofom. Plaše se da bi opet mogli biti povrijeđeni. Nema razloga da bježite od ljubavi. Ako stvari ne idu dobro, za to oba partnera snose dio krivice, a nije problem samo u vama. 

Ujutro ne ostaju u krevetu mrzeći dan koji je pred njima.

Najbolji dio vašeg dana trebao bi biti trenutak kada se probudite i shvatite da ste još uvijek živi. Prečesto život uzimamo zdravo za gotovo.

Oni se ne boje ‘usporavanja’.

Emotivno jakim ljudima nije potrebna neprestana akcija i uzbuđenja. Oni ne moraju trčati uokolo cijeli dan i imati osjećaj da se stvari pokreću kako izbjegli vlastite demone u sebi. Oni znaju cijeniti usporen trenutak jer ih dovodi bliže tome da naprosto osjete sami život, disanje, treptanje… To ne znači da oni ne uživaju u uzbuđenjima, ali nisu ovisnici o tome već će ih radovati i najobičnija šetnja.

Ono što ne žele to ni ne rade.

Svi mi ponekad radimo stvari koje ne volimo, ali to je pogrešno. Emocionalno jake osobe su toga svjesne i gotovo uvijek uspijevaju pronaći način da se usredotoče na ono što vole. Premda ni oni ne mogu voljeti svaku sekundu tog rada, ali čak i u tome pronalaze zadovoljstvo jer su na taj način korak bliže da rade ono što vole.

Oni znaju reći ‘ne’.

Ako ne možete reći “ne”, gotovo sigurno ćete biti zlostavljani. Okolina će vas matrati slabićem i nitko vas neće pitati za mišljenje ili ga ozbiljno shvatiti. Govoreći ‘ne’ podsjećate ljude da nemaju kontrolu nad vama.

Ne zapostavljaju druge.

Nismo previše zauzet ili previše siromašni da bismo odvojili novac i / ili vrijeme. Neki ljudi su naprosto zaboravili na obaveze koje imaju kao ljudska bića. Emocionalno snažni ljudi cijene svoj život stoga znaju cijeniti i živote drugih odnosno onih kojima život baš nije išao na ruku.

Nemaju potrebu uklopiti se.

Što ste emocionalno jači, to ste više neovisni. Ne morate nužno kršiti neka svoja uvjerenja samo zato da biste se uklopili u ‘svijet oko sebe’. Budite svoji, a tada će vas i drugi lakše prihvatiti.

Ne zaboravljaju da je sreća stvar njihove odluke.

Ono što je najvažnije, oni su shvatili da mozak upravlja njihovim djelima i tijelom. Svjesni su da emocije ne odražavaju stvarnu sliku već da naši osjećaji predočavaju način na koji tumačimo realnost. Razum je ono što nam daje potpunu kontrolu nad našim emocijama, a time i našim životima.

Guernica - Pablo Pikaso

Guernica je slika Pabla Picassa iz 1937. godine, koja je inspirisana događajem iz Španskog građanskog rata (1936.-1939.). To je remek djelo koje je izlagano širom svijeta, postajući poznato i široko prihvaćeno kao vječiti podsjetnik ratnih tragedija, antiratni simbol i oličenje mira.

U martu 1937. godine Francovi nacistički saveznici (njemački luftwafe) su izveli katastrofalno nasumično bombardiranje gradića Guernice u kojem su stradali samo nedužni civili. U protestu protiv ovog neljudskog čina Picasso je naslikao „Guernicu“. Slika je urađena za veliku svjetsku izložbu u Parizu 1937. godine, na kojoj su dominirala alegorijska djela nacističke i sovjetske propagande. Slika je figurativna interpretacija bombardovanja Guernice, nekadašnje prijestonice Baska u sjevernoj Španiji. Skoro je lišena boja i sastoji se samo od nekoliko sivih tonova. Kolažna konstrukcija je data u ravnim isječcima, ograničenim na crno, bijelo i sivo, koji su naslagani jedan preko drugog. Na taj način se naglašava bol, patnja, stradanje.

Picasso je odbijao da smjesti ovu sliku u Španiju sve dok se u njoj ponovno ne uspostavi  demokratska vlast. Slika je 19 godina putovala svijetom i postala "platno o kojem se najviše govorilo", izazivajući debate o političkim namjerama, kulturnom značenju i estetskim vrijednostima. 1958. godine posuđena je Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku. Tek 1981. godine, nakon svrgavanja fašističke uprave, slika je izložena u Madridu gdje se nalazi i danas. Slika je primjer Picassova uvjerenja kako je slikarima povjerena historijska zadaća da pripomognu oblikovati demokratsku građansku svijest.

Ispred ulaza u Savjet Bezbjednosti UN-a, u New Yorku se nalazi tapiserija koja je reprodukcija Guernice. Pablo Pikaso je značenje ove slike uzdigao do opšte osude ratnog ludila. Tako je slika postala proročanska vizija propasti koja čovječanstvu još uvijek prijeti.