Irvin Yalom - životne mudrosti

Irvin Yalom je poznati psihoterapeut humanističke i egzistencijalističke orijentacije, psihijatar, ali i pisac. Počasni je profesor psihijatrije na Univerzitetu Stanford. Ovaj američki psihoterapeut je potomak jevrejsko-ruske emigrantske porodice. Odrastao je u siromašnom crnačkom predgrađu. Poznat je kao zagovornik grupne terapije.

Njegove prve knjige imale su pedagošku namjenu, učenje o grupnoj psihoterapiji, a ta pedagoška crta se prenijela i na njegove najpopularnije romane u kojima čitaocima kroz pisanu riječ približava unutrašnji svijet velikih filozofa. Romani Kad je Nietzsche plakao, Problem Spinoza i Liječenje Schopenhauerom nas upoznaju s filozofijom, filozofima, ali i s nama samima i imaju terapijsko dejstvo.

Ovo su neke od misli i citata iz njegovih knjiga.

- Svaka osoba mora da izabere onoliko istine koliko može da podnese.

- Što više poznajemo sebe, bolje živote možemo da živimo. I kada zapadnemo u nevolju, vrlo često ono što se dešava je da izronu dijelovi ličnosti koje ni mi sami ne poznajemo dobro,

- Što ste manje živjeli svoj život, to je veći strah od smrti. Pri tome bježanje nikada nije rješenje jer Bol je tu; kad joj zatvorite jedna vrata, pokucaće negdje drugo.

- Kada ti život pruži san koji toliko nadmašuje sva tvoja očekivanja, nije razumno tugovati kad mu dođe kraj.

- Sanjam o ljubavi koja je više od žudnje dvije osobe da jedna drugu posjeduju.

- Odavno sam naučio da je lakše nositi se s lošom reputacijom nego lošom savješću.

- Učitelj mora razotkriti puteve koji leže pred učenikom, ali ne smije birati pravac.

- Prije ili kasnije morat ćete se odreći nade u ljepšu prošlost.

- Voljeti znači aktivno voditi brigu o životu i razvoju drugog bića.

- Strah od smrti majka je svih religija, koje svaka na svoj način pokušava da ublaži agoniju naše konačnosti.

- Živi dok si živ! Smrt gubi na svojoj strahoti onda kada čovjek iskusi potpuno svoj život. Onaj ko u pravo vrijeme ne živi, ne može u pravo vrijeme ni umrijeti.

- Ne dozvoli da život živi tebe. U suprotnom ćeš dočekati četrdesetu osjećajući kao da nikad nisi živio. Živi sad tako da se s pedeset godina nećeš osvrtati ka svojim četrdesetim sa žaljenjem.

- Ljubav nije samo iskra strasti između dvoje ljudi. Postoji beskrajna razlika između zaljubljivanja i ljubavi. Ljubav je način postojanja, model življenja u povezanosti, a ne čin ograničen samo na jednu osobu.

- Da li misliš da cvijet cvjeta da bi bio viđen? Ne on cvjeta zbog samog sebe, a ne zbog drugih.

- Da bi se neko istinski povezao s nekim drugim, prvo se mora povezati sam sa sobom. Ako nismo u stanju da prigrlimo vlastitu usamljenost, onda ćemo to drugo biće koristiti samo kao štit od usamljenosti.

- Brak ne smije biti zatvor, već bašta u kojoj se nešto plemenito uzgaja.

- Lakše je slušati naređenja, nego komandovati samom sebi.

- Ljudi puni samopouzdanja su samo ljudi bez vizije, prosti ljudi i djeca.

- Očajanje je cijena koju čovjek plaća za svoju samosvjesnost.

- Inteligentan čovjek nije uvijek siguran u ono što radi i što govori. Pametni ljudi se uvijek preispituju.

- Samo ranjeni liječnik može zaista liječiti.

- S velike visine svaka tragedija izgleda manje tragično.

- Život je iskra svjetlosti između dvije praznine: tame prije rođenja i tame smrti.

- Čovjekov duh je sačinjen od njegovih izbora.

- Morate naučiti da prihvatite svoj život i da imate hrabrosti da kažete - Tako sam izabrao.

- Još uvjek ne shvatate da postoji moj način i tvoj način, a ne jedan način.

- Vrijeme se ne može prekinuti. To je naš najveći teret. A naš najveći izazov je da živimo uprkos tom teretu.

- Secirajte dublje svoje motive. Naći ćete da niko nikada nije učinio ništa uzvišeno za drugog. Svi postupci su usmjereni ka sebi, sve usluge sebi, sva ljubav je ljubav prema sebi.  Zaronite dublje i shvatit ćete da ne volite druge, ono što volite su prijatni osjećaji koje takva ljubav stvara u vama. Volite želju, a ne ono što je željeno.

- Vaše potrebe su malobrojne i lako ih je zadovoljiti. Ne komplikujte svoj život s trivijalnim ciljevima kao što su bogatstvo i slava. Slava se sastoji od mišljenja drugih i zahtjeva da živimo po njihovim željama. Da bismo postigli i održali slavu moramo voljeti ono što drugi vole i prezirati ono što oni preziru. Što više stičemo, više žudimo i veći je ponor naše tuge kada nam žudnja nije zadovoljena. Ako tražiš sreću, ne traći svoj život boreći se za ono što ti zaista nije potrebno.

- Ne rađajte djecu dok ne budete spremni biti stvaraoci i stvarati stvaraoce. Pogrešno je rađati djecu iz potrebe, koristiti dijete za ispunjavanje usamljenosti, proizvoditi kopije sebe kako bismo sebi osigurali svrhu. Pogrešno je tražiti besmrtnost sijući svoje sjeme u budućnost, kao da će ono zadržati vašu svijest.

- Kada osobu koja posjeduje rijetke talente tjerate da radi posao koji je tek koristan, to je kao da skupocjenu i delikatno ukrašenu vazu koristite kao kuhinjski lonac.

Pol Sezan

Pol Sezan (Paul Cézanne) je francuski slikar čije djelo predstavlja sponu impresionizma s kraja 19. stoljeća i kubizma početkom 20. stoljeća. Jedna od najznačajnijih osoba francuskog i evropskog slikarstva, s presudnim uticajem na njegov daljnji razvoj. Historičarii umjetnosti ga svrstavaju u postimpresionizam, zajedno s Van Goghom i Gauguinom. Često je nazivan ocem modernoga slikarstva. On je prvi koji je svojim djelima artikulirao pojam "nedovršenosti" to jest cilj vidi u procesu stvaranja, ne finaliziranju.

Rodio se na jugu Francuske u bogatoj porodici, kao vanbračno dijete prodavca šešira i kćerke jednog zanatlije. Osnovna škola Sv. Josipa bila je za Cezanna prvi kontakt s običnim svijetom, jer se dotada njegov svijet svodio na porodicu, sa snažnim uticajem oca, koji je u međuvremenu već postao uspješan bankar. Od 1952. godine studira na gimnaziji. U internatu se sprijateljio s Emilom Zolom koji će postati jedan od njegovih najvećih prijatelja i s kojim će kasnije razmjenjivati pisma o umjetnosti. 1857. godine se upisuje na besplatnu školu crtanja i tu se susreće s mnogim umjetnicima. Maturirao je poslije drugog pokušaja te iako ga interesuje muzika, literatura i slikarstvo, poslije mature se upisuje, zbog očeve želje, na pravo koje nije volio, ali ne prestaje da pohađa školu crtanja.

Godine 1860. pomoću majke i sestre Marije od oca dobiva dozvolu da studira umjetnost u Parizu. Tu se susreće sa Kamij Pisarom i drugim impresionistima i upravo on utiče na Cezanna, a ponekad su i zajedno slikali. Pohađao je kurseve slikanja ali ipak nije primljen na Školu lijepih umetnosti u Parizu i vraća se kući. Od 1862. godine kupuje atelje u Parizu i živi samo za slikarstvo i upoznaje se s Alfred Sisleyem, Ogist Renoarom i Klod Moneom, ali na Akademiji lijepih umjetnosti je ponovo odbijen. Sa 25 godina prilaže svoja djela za "salon" ali ih komisija koja je radila po konzervativnim principima akademizma nije prihvatila. Slična odbijanja je doživjela i grupa ostalih impresionista i oni se trude da osnuju svoj vlastiti "salon".

S impresionistima se susreće na susretima "Salona nezavisnih" i njegove slike su prvi put izložene na ovom salonu 1863. godine. Oficijalni salon i dalje ne prima njegove slike. Godine 1874. i 1877. izlaže na izložbama impresionista ali se njegova djela susreću sa neshvatanjem i postaju izvori podsmijeha kritičara. Cezann se povlači i distancira od svojih prijatelja i odlazi kući u Eks an Provans. 1886. godine njegov otac se konačno ženi njegovom majkom i nakon toga odmah umire, a Cezann i njegove sestre se obogaćuju.

Cezann kupuje atelje u Eks an Provans i živi u njemu sam sa svojom sluškinjom, jer izolaciju smatra za uslov svog rada. Od 1900. ne napušta atelje i u ovo doba on konačno postaje poznat. 15. oktobra 1906. godine radi u pleneru i naglo pada u nesvijest nakon čega leži nekoliko sati na jakom pljusku. Kada ga nalaze njegovo stanje je jako ozbiljno i poslije osam dana umire u svojoj 67. godini života od upale pluća.

"Jednom jabukom želim da zadivim Pariz", govorio je s ponosom Paul Cezanne jer je znao da se i sasvim običnim temama bez ikakvog estetičkog sadržaja može ostvariti veliko slikarstvo. Veliki broj njegovih mrtvih priroda prikazuje obične kuhinjske tanjire, čupove za vodu, keramičke vaze, činije i voće iz njegovog voćnjaka, breskve, kruške, višnje i dosta jabuka. Smatrao je da je slikanje voća najlakši način kada želi da se uspostavi volumen, ali i da se naglasi suptilna gradacija boja. Slike mrtve prirode su često uključivale bijeli stolnjak, što je unosilo dodir barokne ekstravagancije.

Poznatija djela:

 Kartaši 

Košarica sa jabukama

Jabuke

Dječak u crvenom prsluku

Moderna olimpija

Erih Marija Remark

Erih Marija Remark (Erich Maria Remarque) 1898. - 1970. je njemački književnik. Sa osamnaest godina je mobilisan i poslat na front (Prvi svjetski rat), na strani Austrougarske i Turske vojske. Kada je zadobio povrede od eksplozije granate sklonjen je s ratišta dok se nije potpuno oporavio. Bio je u jednoj Nemačkoj bolnici i tu napisao svoju prvu novelu "Soba Snova“. Poslije rata je radio različite poslove, između ostalog bio je bibliotekar, učitelj, poduzetnik, novinar i izdavač.

1929. godine objavljuje svoje najpoznatije djelo "Na zapadu ništa novo". Roman  objavljuje pod imenom Erih Marija Remark (mijenjajući srednje ime u čast svoje majke). To djelo je prikaz okrutnosti rata iz ugla devetnaestogodišnjeg vojnika. Roman je postao bestseler, prodat u više od milion kopija. Činilo se da ljudi uče lekciju, ali nije bilo tako. Njegov pacifizam je došao u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjesto.

Nacistička partija je jačala velikom brzinom, a njihovi ideali su se kosili sa razmišljanjem  trezvenih ljudi među kojima je bio i sam Remark. Pod velikim pritiskom javnosti i propagande koja je bila aktuelna, nacisti javno spaljuju sve Remarkove radove. To je bio početak javnog linča i još jedne borbe koju je morao da vodi protiv svoje volje. Razlika je u tome što je ovo bila njegova lična borba protiv mašine koja je rasla na temeljima i zemlji za koju se on borio. U javnost je pušten dokument koji je pokazivao da Remark u stvari nije ni učestvovao u Prvom svjetskom ratu i da je sve njegova izmišljotina. Optužbe su uslijedile i zbog njegovog prezimena, za koje su nacisti smatrali da vodi porijeklo od francuskih Jevreja.

Zahvaljujući svojoj propagandi nacisti su uspjeli da natjeraju Remarka da napusti Njemačku i emigrira u Švicarsku, a zatim u SAD. Tamo je stekao ogromnu reputaciju i renome kakav zaslužuje. Nastavio je da piše djela koja jednostavnim i emotivnim  jezikom daju sliku ratnog i poratnog vremena u Njemačkoj. Kao antimilitarist i antifašist, pisao je djela u kojima prikazuje okrutnost nacista, osuđuje rat, rasizam i neljudske metode Trećeg Rajha.


MISLI

- I znam: sve što sada, dok smo u ratu, kao kamen tone u nas, poslije rata će uskrsnuti; i tek onda će početi obračunavanje na život i smrt.

- Karakter čovjeka najbolje ćeš upoznati kad ti postane pretpostavljeni.

- Mi u porodici nikad nismo bili naročito nježni; to nije uobičajeno kod siromašnog svijeta koji mora mnogo raditi i s brigama se boriti.

- Pao je u oktobru 1918.. jednog dana kad je na cijelom ratištu bilo tako mirno i tiho da se izvještaj Vrhovne komande ograničio samo na rečenicu: Na zapadu ništa novo.

- Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt miliona je statistika.

- Ko ništa ne očekuje, nikad nije razočaran.

- Velike stvari nikad ne tješe, nego uvijek samo male, beznačajne.

- Čovjek je jači od sudbine sve dotle dok se ne preda.

- Baš zato što se u nju ne može vjerovati, sreća je stalno nova i pobjedonosna.

- Niko ti ne može biti stran kao osoba koju si nekad volio.

- Samo onaj, koji zna šta usamljenost znači, zna pravu vrijednost susreta sa svojom dragom.

- Ljubav ne trpi objašnjenja. Zahtjeva samo rad.

- Ljubav želi da bude vječna. To je glavni uzrok mučenja koje nam zadaje.

- Žena postaje pametnija kada je zaljubljena, dok muškarac jednostavno gubi razum.

- Samo kada napustite voljenu osobu postajete kompletno fascinirani svim onim što je vezano za nju. To je paradoks ljubavi.

- Greška je misliti da svi ljudi imaju jednaku sposobnost da osjećaju.

- Ponekad treba da prekršiš pravila. U suprotnom nećeš osjetiti radost.

- Što je čovjek primitivniji, to je bučniji.

- Šta god da ti se dešava, nikad to ne shvataj lično. Ništa na ovom svijetu nije toliko važno.

- Čudnovato kako čovjek misli da su svuda na njega upereni reflektori i da ljudi ni na šta drugo ne misle nego da njega traže. Volim tebe, i ovaj trenutak, i ljeto koje neće ostati, i ovaj predio, i rastanak, i prvi put u životu sebe samog, jer sam ogledalo u kome se ti ogledaš, i stoga te dvaput imam. Daj mi samo vremena. Moram se privići. To mora čak i leptir kad poslije života u tami izađe na svjetlost i otkrije da ima krila. Da, jedno ljeto je kratko, i jedan život je kratak, ali šta ga čini kratkim? To što znamo da je kratak. Znaju li one mačke napolju da je život kratak? Znaju li ptice? Njima je vječit. Niko im nije rekao. Zašto je nama rečeno? Zašto? Odgovora nema. Odgovora nema osim onog koji sami sebi date.