Blagaj

Blagaj je oduvijek bio mjesto u koje se dolazilo zbog njegove ljepote, njegove očaravajuće prirode i historije koja je osjetna u svakom trenutku. Neponovljivi ambijent Vrela Bune, mira Derviške Tekije i svježine rijeke Bune čine ga posebnim. Sami Blagaj kao i njegovu okolinu karakteriše raznolikost njegovih nadzemnih i podzemnih voda, te kraškh oblika i vrsta stijena. Blagaj u tom smislu predstavlja jedan od najljepših primjera geomorfoloških procesa koji su se kroz historiju odvijali na ovom terenu. 

Izvorište Bune je jedno od najvećih i zasigurno najljepših u Evropi. Voda izbija ispod 200 met. okomite litice, na čijem vrhu se nalazi ruševina starog grada Herceg - Stjepana, posljednjeg vladara Hercegovine, prije otomanske vlasti. Vidjevši toliku količinu vode koja sama od sebe tvori rijeku, vjerovatno je i turski sultan bio impresioniran time, pa je naredio da se pored Vrela Bune sagradi predivna Derviška tekija, koja danas predstavlja najmističnije mjesto u cijeloj Bosni i Hercegovini.  Ova kuća je u 16. stoljeću napravljena za potrebe derviškog reda, a u prelijepoj avliji koja gleda na izvor rijeke Bune možete se poslužiti osvežavajućom limunadom i tradicionalno pripravljenom kafom. 

Područje Blagaja je poznato po raznolikosti svoje flore i velikom broju endemskih vrsta. Plodna obradiva zemlja je pogodna za tipičnu mediteransku poljoprivredu, sa mnogo ranog voća i povrća. To što je danas Blagaj turistički centar Hercegovine, doprinosi i činjenica da u Blagaju ima 11 spomenika od nacionalne vrijednosti, koji su atraktivni i turisti ih rado posjećuju. U njih spadaju pomenuti Stari grad iznad Blagaja, zatim atraktivna, smještena pored vode Velagićevina, kao i džamija Sulejmana veličanstvenog, te Karadozbegov most. 

Kompleks starih kuća u Velagićevini predstavlja pravi primjer kako se nekad živjelo i stanovalo i vrijeme provodilo u blagajskim kućama i avlijama. U Blagaj se dolazi i radi neponovljivog ukusa blagajske pastrmke koja živi u rijeci Buni, a naročito prija kada se konzumira u jednom od brojnih i u starom stilu izgrađenih, živopisnih blagajskih restorana, smještenih tik pored rijeke.

Fjodor Mihajlovč Dostojevski

Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821 Moskva -1881 Sankt Peterburg) je ruski književnik ukrajinskog porijekla, romanopisac, novelist i publicist, jedan od najznačajnijih književnika u historiji. Bio je sin školovanog ljekara Mihaila rođenog u Ukrajini, inače pripadnika nižeg plemstva, za kojeg se pretpostavlja da su ga ubili vlastiti kmetovi zbog okrutnog postupanja i ponižavanja. Dostojevski je bio vrlo blizak svome ocu što se vidi u njihovim pismima, a nakon njegove smrti je doživio i prvi napad epilepsije. Njegova majka Ruskinja Marija Fedorovna bila je temperamentna žena veselog karaktera, voljela je poeziju, ali je nažalost preminula od sušice 1837. godine.

Dostojevski pohađa i završava vojno-inžinjerski studij u Sankt Peterburgu, ali se odlučuje
posvetiti pisanju. Prevodi Balzacovu “Eugeniju Grandet” i pod uticajem Gogolja piše svoje prvo djelo, “Bijedni ljudi” (1846.) koje je ga lansirala u sferu ruskih književnih krugova. U tom periodu se približava i ulazi u kružok utopijskih socijalista koje je predvodio Butaševič-Petraševski, čija se revolucionarna djelatnost sastojala uglavnom od privatnih rasprava o budućnosti Rusije. Na književnom planu piše kratki roman “Dvojnik” (1846.) u kojem je prikazan raspad ličnosti činovnika Goljatkina koji tone u shizofreniju u nizu halucinacija u kojima se miješaju stvarnost i mentalne projekcije.

Prelom u životu Dostojevskog dolazi 1849 godine, nakon zabrane kluba “petraševaca”, hapšenja i sadističke farse koju je izvela carska policija. On i njegovi drugovi u zoru su izvedeni na inscenirano strijeljanje, i dok su očekivali egzekuciju pred strjeljačkim strojem, došlo je “carsko pomilovanje” kojim su "pomilovani" i osuđeni na progonstvo i sibirsku robiju. U stvari, carske vođe nisu ni mislili strijeljati zbunjene petraševce, nego se radilo o iživljavanju nad nemoćnim ljudima. On je četiri godine robijao, a nakon toga morao je četiri godine služiti kao običan vojnik u surovim uvjetima zabačenih krajeva azijske Rusije. Ovo robijanje je prekinulo njegovo stvaranje, ali mi je zato bilo izvor inspiracije za budući rad.

Nakon povratka u Sankt Peterburg Dostojevski objavljuje “Zapise iz mrtvoga doma” (1860.-1862.), fikcionalizirani opis vlastitog robovanja. Ta knjiga ostvaruje velik uspjeh i donosi autoru djelomičnu carevu rehabilitaciju. No, nesređene porodične prilike (prvi brak s histeričnom udovicom koja je bolovala i umrla od tuberkuloze, pojačavanje simptoma epilepsije, kockarska strast koja ubrzo prelazi u opsesiju, smrt brata Mihajla s kojim je zajednički uređivao novine, kojemu je nakon toga morao uzdržavati porodicu), dovode Dostojevskog u tešku situaciju koja je djelomično usporila njegovo stvaralaštvo. Primjer toga je roman “Poniženi i uvrijeđeni” (1861.) koji zaostaje za većinom njegovih prethodnih, a kamoli budućih djela.

Da bi pobjegao pred povjeriocima i dugovima on odlazi na putovanje u Evropu (1862.) i boravi u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Engleskoj. Tokom 1860-ih u još je nekoliko navrata posjetio Evropu, ovaj puta s drugom ženom, Anom Snjitkinom, koja mu je donijela porodični mir i sreću, postala majkom njegove djece i odvikla ga od kockarske ovisnosti. Godine 1864. objelodanjuje briljantne “Zapise iz podzemlja”, jedan od najintenzivnijih ispovjednih kratkih romana.

Dostojevski je razvio tehniku struje svijesti davno prije nego što je postala popularna u angloameričkom romanu 20. vijeka. Radnje romana sažima u svega nekoliko dana ili sati, dajući vremenski presjek u svijesti naratora, U velike romane Dostojevskoga obično se broje sljedeća djela: “Zločin i kazna” (1866.), “Idiot” (1868.), ”Demoni” (1872), “Mladić” (1875.), “Braća Karamazovi” (1881.). Umro 1881 godine, iznenada, nakon krvarenja uzrokovanoga epileptičnim napadom. Život mu je u posljednjim godinama bio sređen, i može se reći da se oslobodio materijalne oskudice i nevolja koje su ga pratile veći dio života. Kanio je napisati ostatak “Braće Karamazova” (koji su zamišljeni kao dio trilogije ili čak tetralogije), no sudbina ga je omela u naumu. Priređen mu je veličanstveni pogreb u kojem je sudjelovalo 100.000 ljudi, mahom studentske omladine, a sam se pogreb pretvorio u demonstracije protiv carizma.

MISLI

- Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati i kamenjem gađati svakog psa koji laje na tebe, nikad nećeš stići do cilja.

- Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao već prodao.

- Apstraktno čovjek nekako i može voljeti bližnjeg, ili čak neki put iz daleka, ali iz bliza skoro nikad.

- Da bi se postupalo razumno - malo je imati samo razum.

- Jedna je pamet dobra, dvije su još bolje.

- Jednoga se bojim: ne biti dostojan svojih patnji.

- Koliko je ljudi koji ne misle sami, nego žive od misli koje su izmislili drugi.

- Ljubiti nekog čovjeka znači vidjeti ga tako kako ga je Bog zamislio.

- Mladost je čista već samim tim što je mladost.

- Nastojim voljeti život više od njegova smisla.

- Nekoga je bolje imati među neprijateljima nego među prijateljima.

- Ništa na svjetu nije teže od iskrenosti i nema ništa lakše od laskanja.

- Oni koji znaju da govore, govore kratko.

- Podla duša, oslobodivši se jarma, sama ugnjetava.

- Pohvala je uvijek čedna, laskanje zaudara na lakejstvo.

- Prije nego što kažeš ljudima kako treba da žive, pokaži to na svom primjeru.

- Rad je zadovoljstvo razuma a nerad je naslada mašte.

- Razum i postoji zato da bi čovjek postigao ono što želi.

- Svaka ljubav prolazi, a neslaganje ostaje zauvijek.

- Svemu ima granica, koju je opasno prekoračiti, jer kad je prekoračiš, ne možeš više nazad.

- Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta.

- Što god je korisno čovječanstvu, to je i plemenito.

- Što je vlast veća, to je strašnija njena upotreba.

- Tajna čovječjeg života nije u tome da samo živi, već u tome zašto živi.

- Uništite moje želje, izbrišite moje ideale, pokažite mi nešto bolje i ja cu poći za vama.

- Ako raj nije u samom tebi, nikad nećeš ući u njega.

- Prosto je strašno kako ovdje ima malo časnih ljudi, tako da nemaš koga da poštuješ. Htio ne htio, sve ih sa žaljenjem gledaš, a oni svi zahtijevaju da ih poštuješ.

- Postoje tri stvari kojih se većina ljudi boji:

Ljudi se boje vjerovati ljudima.

Ljudi se boje govoriti istinu.

Ljudi se boje biti svoji.

- Za smijeh je, prije svega, potrebna iskrenost, a zar ima iskrenosti kod ljudi?

Za smijeh je potrebna nezlobnost, a ljudi se najčešće smiju pakosno.

Iskren i nezloban smijeh znači veselost, a zar ima kod ljudi u današnje vrijeme veselosti i znaju li ljudi biti veseli?

Veselost čovjeka je najvidnija njegova crta, koja ga najviše odaje.

Potrebno je dugo vremena da upoznate nečiji karakter, ali čim se čovjek bar jedanput nasmije sasvim iskreno, pokazati će vam se njegov cijeli karakter, odmah kao da je na dlanu.

Samo vrlo uzvišen i sretan čovjek može biti veseo i zaraziti druge, tj. biti neodoljivo i dobrodušno veseo.

Ne govorim o njegovom umnom razvitku, nego o karakteru, o cijelom čovjeku.

Na taj način, ako želite prozrijeti čovjeka i upoznati njegovu dušu, ne promatrajte ga dok šuti ili dok govori ili kad plače ili čak kako se uzbuđuje plemenitim idejama, nego bolje ga pogledajte kako se smije.

Ako se dobro smije, znajte da je dobar čovjek.

Ja zato dobro znam da je smijeh najsigurnija proba duše.

Pogledajte dijete: jedino se djeca znaju smijati do savršenstva i zbog toga i jesu privlačna.

- Svaki čovjek ima sjećanja koja nebi rekao nikome, osim svojim prijateljima. Ima i sjećanja koja nebi otkrio ni prijateljima, nego samo sebi u tajnosti. Konačno, postoje misli koje čovjek ne smije ni sebi reći.

- Glupost je univerzalna pojava i apsolutno stojim iza tvrdnje da je glup čovek ujedno i gramziv, prostački lukav i jedan od najopasnijih neprijatelja. Jer ne postoji u logici inteligentnog bića ta vrsta niskosti kojom bi se borio protiv glupaka. A glupih i gramzivih ima puno. Oni vladaju jako dugo.

Paulo Koeljo

Paulo Koeljo (Paulo Coelho) je rođen u Rio de Ženeiru - Brazil, 1947. godine. Duh pobune odredio je njegovu mladost, bio je hipik, pisao je tekstove za pjesme nekoliko čuvenih brazilskih pop zvijezda. Kratko poslije toga zaposlio se kao novinar, proučavao je magiju i okultizam. Autor je romana „Dnevnik jednog čarobnjaka“ i „Alhemičar“ koji su ga i učinili svjetski poznatim. Mnogi ga smatraju najuticajnijim savremenim piscem čija su djela štampana širom svijeta u tiražu od preko 150 miliona primjeraka, objavljena u 170 zemalja i prevedena na preko 80 jezika. Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada, član Brazilske književne akademije, ambasador mira Ujedinjenih nacija. Godine 2009. mu je dodijeljeno priznanje Ginisove knjige rekorda za najprevođenijeg autora jednog romana (Alhemičar).

MISLI

- Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče, uključujući i one koje gubimo. Kad porasteš, otkrit ćeš da si često branio laž, obmanjivao sebe ili patio zbog gluposti. Ako budeš dobar ratnik, nećeš sebe optuživati zbog toga, ali nipošto ne dozvoli da se tvoje greške ponove.

- Kada se čovjek dublje zagleda u dušu svijeta lako shvati da na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada. I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj i samo postoji taj trenutak.

- Pravi prijatelji su oni koji su na našoj strani kad nam se događaju lijepe stvari. Oni navijaju za nas, raduju se našim pobjedama. Lažni prijatelji su, naprotiv, oni koji se pojavljuju u teškim trenucima, s onim žalosnim, tobož solidarnim licem, a zapravo im naša patnja služi kao utjeha u njihovim bijednim životima.

- Ljubav ne postavlja suvišna pitanja, jer ako počnemo da mislimo, počinjemo i da se plašimo. To je neki neobjašnjivi strah, i ne vrijedi ni da ga prevodimo u riječi. Možda je to strah od prezira, od neprihvatanja, strah da se ne prekine čarolija. Izgleda smiješno, ali je tako.

- Važno je dopustiti nekim stvarima da odu, da nestanu. Pustiti ih i riješiti ih se. Ne očekujte da vam se vrate, da vam priznaju napore, otkriju da ste genijalac i shvate vašu ljubav. Zatvarajte krugove, ne zbog ponosa ili oholosti, već zato što se to više ne uklapa u vaš život. Zatvorite vrata, promijenite ploču, pometite kuću, obrišite prašinu. Prestanite biti ono što ste bili i postanite ono što jeste.

- Svijet se u ovom trenutku stvara i uništava. Onaj koga si sreo ponovo će se pojaviti, onaj koga si pustio da ode, vratiće se. Nemoj da iznevjeriš milosti koje su ti date. Shvati što se s tobom dešava, i shvatit ćeš što se dešava sa svijetom.

- Zaboravi jednom za svagda ideju da put predstavlja način da stignemo do nekog cilja: zapravo, mi stižemo, sa svakim korakom.

- Ljubav je divlja snaga. Kad pokušavamo da je ukrotimo, ona nas uništava. Kad pokušavamo da je zatočimo, ona nas zarobljava. Kad pokušavamo da je razumijemo, ostajemo izgubljeni i zbunjeni.

- Samoća je jača kada pokušavamo da joj se suprotstavimo, a postaje slaba kad na nju jednostavno ne obraćamo pažnju.

- Ponekad je potrebno zatvoriti vrata, ne zbog straha, slabosti ili ponosa, već zbog toga što više nigdje ne vode.

- Pokušaj pridavanja smisla svemu proizvodi stalnu napetost.

- Ako prihvatimo sve ono što u nama ne valja, i uprkos tome pomislimo da zaslužujemo radostan i sretan kraj, otvorit ćemo ogroman prozor kroz koji ljubav može da uđe.

- Nijedan život nije potpun bez mrvice ludila. Riječi su zapisane suze. Suze su riječi koje treba da se rone.

- Ko želi da vidi dugu mora naučiti da voli kišu.

- Ne dozvoli da te obeshrabri mišljenje drugih. Samo je osrednjost sigurna stvar, zato rizikuj i radi ono što želiš.

- Ne predajite se strahovima. Ako to učinite, izgubit ćete vezu sa srcem. Postoji samo jedna stvar zbog koje nećete  moći da ostvarite svoje snove, a to je strah od neuspjeha.

- Svi izgleda imaju jasno mišljenje o tome kako bi neko drugi trebao da vodi svoj život, samo nemaju za svoj.

- Ljubav je divlja snaga. Kada pokušamo da je kontrolišemo ona nas uništi. Kada pokušamo da je zarobimo, ona zapravo zarobi nas. Ako li pokušamo da je razumijemo, ona nas potpuno zbuni i ostavi nas izgubljenim.

- Nikada ne nemojte osuđivati živote drugih, jer svaka osoba za sebe poznaje svoje boli i odricanja. U redu je osjećati da ste na pravom putu, ali potpuno druga stvar je biti ubjeđen da je taj put pravi i ni jedan drugi.

- Dijete odraslu osobu može da nauči tri stvari: da budu sretni bez razloga, da uvijek nečim budu zabavljeni, i da traže ono što žele svim svojim bićem.

- Ako želite da budete uspješni, morate poštovati jedno pravilo - da nikada ne lažete sebe.

- Bog koristi samoću da bi nas naučio kako živjeti zajedno.

Koristi bijes, da bi nam ukazao na neprocjenjivu vrijednost mira.

Koristi dosadu, da bi naglasio značaj pustolovine i prepuštanja.

Bog se služi šutnjom, da bi nam predočio odgovornost govorenja.

Služi se umorom, da bi nam omogućio uvidjeti vrijednost buđenja.

Služi se bolešću, da bi istaknuo blagodat zdravlja.

Bog koristi oganj da bi objasnio vodu.

Koristi zemlju, da bi nam omogućio shvatiti vrijednost zraka.

Koristi smrt, da bi nam predočio značaj života.

- Preuzeti na sebe ulogu dobre duše, svojstveno je onima što se u životu boje zauzeti stav. Svakako je lakše vjerovari u vlastitu dobrotu nego se suočiti s drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpjeti uvredu ne uzvrativši je, nego skupiti hrabrost da uđes u

sukob s jačim. Uvijek možemo reći da nas bačeni kamen nije pogodio, a tek noću, dok supružnk ili sustanar spava, tek noću, potajno, oplakati naš kukavičluk.

- Kada viđamo uvijek ista lica, na kraju ona postanu dio našeg života. A kada postanu dio našeg života, onda žele i da nam ga izmjenU. I ako ne bude po njihovom nije im pravo. Jer, svaki čovjek ima tačnu predstavu kako bi neko drugi trebao da živi svoj život, a nema pojma kako da proživi vlastiti.