Vilijam Fokner

Vilijam Fokner (William Faulkner) 1897. - 1962. je američki prozaik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Po mnogim sudovima najveći američki romanopisac, i jedan od najvećih svjetskih prozaika uopće. Njegovo djelo karakteriše dominantna tragiko-ironijska vizija života u kojoj vlada usud (kob). To djelo, koje istražuje ponore zla i nepodnošljive situacije (ludilo, incest, umorstvo, masakriranje, silovanje, linč, bratoubistvo, čedomorstvo), istovremeno je afirmacija ljudskosti i stoičkog humanizma izraženog u vrlinama kao što su: hrabrost, saučešće, ponos, ljubav, čast i žrtva. Foknerov uticaj na svjetsku književnost je veoma velik i američka, zapadnoevropska i latinoamerička literatura su nezamislive bez njega.

MISLI

- Čitati, čitati, čitati.

- Mnogi su hrabri tek onda kad ne vide drugi izlaz.

- Onaj koji najmanje zna, iznosi pretpostavke s najvećim uvjerenjem.

- Ljudski um je kao padobran: radi samo kad je otvoren.

- Ljubav i patnja su ista stvar, vrijednost ljubavi je iznos onoga što moraš platiti za nju, ako je dobiješ jeftino prevario si samog sebe.

- Čovjek je jedino živo biće koje može da pocrveni i jedino koje za to ima razloga.

- Kada bih mogao da biram da iskusim bol ili ništa, izabrao bih bol.

- Ne voli se zbog, voli se uprkos, ne zbog vrlina, već uprkos manama.

- Slobodni smo ne kada pričamo o slobodi, već kada je praktikujemo.

- Satovi ubijaju vrijeme...vrijeme je mrtvo u onom trenutku kada ga kazaljke otkucaju. 

- Vrijeme oživi jedino kada satovi stanu.

- Ne plaši se da podržiš iskrenost, istinu i suosjećanje i usprotiviš se nepravdi, laži i

pohlepi. Kada bi ljudi ovako postupali, promijenio bi se svijet.

- Ne možeš se otisnuti u nove horizonte, sve dok iz vida ne izgubiš obalu.

Nacionalni spomenici Skopaljske doline

Promocija publikacije „Nacionalni spomenici Skopaljske doline“ je održana dana 30. maja 2026. godine u Kristalnoj sali u Bugojnu

Publikacija je nastala kao zajednički rad profesora i učenika tri srednje škole iz Skopaljske doline. Riječ je o projektu koji su realizovali učenici i nastavnici Mješovite srednje škole „Gimnazija Bugojno“, Mješovite srednje škole „Gornji Vakuf“ i Mješovite srednje škole „Donji Vakuf“, uz interdisciplinarni pristup koji je obuhvatio istraživački, pedagoški i terenski rad.

Publikacija sistematski obrađuje nacionalne spomenike na području općina Donji Vakuf, Bugojno i Gornji Vakuf–Uskoplje, prikazujući njihov razvojni kontinuitet od prahistorije do savremenog doba. Materijali su prikupljeni iz relevantnih institucija i naučnih izvora, dok su fotografije i terenski zapisi rezultat rada učenika i saradnje sa lokalnim zajednicama i Zemaljskim muzejom Bosne i Hercegovine. Značajan doprinos projektu dala je i saradnja sa Prirodno-matematičkim fakultetom Univerziteta u Sarajevu, gdje je izrađena karta razmještaja nacionalnih spomenika Skopaljske doline.

Publikacija je prevedena na engleski i njemački jezik, čime je omogućena i međunarodna dostupnost.

Izdavač je Turistička zajednica Srednjobosanskog kantona, u saradnji sa Mješovita srednja škola Gimnazija Bugojno, dok su recenzenti Robert Dacešin i Miroslav Matošević.

Projekat je realizovan uz podršku brojnih institucija, među kojima se posebno ističu Turistička zajednica SBK, ministarstva SBK, te općine Donji Vakuf i Gornji Vakuf–Uskoplje.

Panamski kanal

Panamski kanal je umjetni kanal u najužem dijelu Srednje Amerike koji spaja Atlantski okean (Karipsko more), s Tihim okeanom (Panamski zaljev). Dug je 81,6 km. Na najužem mjestu je širok 91,5 m, a na najširem 350 m. Dubina kanala iznosi 13,7m.

Uz Sueski kanal predstavlja jednu od najvažnijih pomorskih arterija svijeta. Sagrađen je 1914. godine, a čitavo je područje kanala od 1904. do 1999. bilo pod upravom Sjedinjenih Američkih Država, nakon čega je prešlo pod nadzor Paname.

Kanal se sastoji od sedamnaest umjetnih jezera, nekoliko poboljšanih umjetnih kanala i tri kompleta ustava. Dodatno umjetno jezero, Alajuela jezero (za vrijeme američke vladavine poznato kao Madden), predstavlja rezervar za kanal. U početku su ustave na Gatunskom jezeru bile 28,5 metara široke. 1908. godine Ratna mornarica SAD-a je zatražila da se ustave prošire na širinu od barem 36 metara. Na kraju se je došlo do kompromisnog rješenja od 33 metra. Svaka ustava je duga 300 metara te debljine zidova u rasponu od 15 metara na dnu do 3 metra na vrhu.