Alan Vots

Alan Vots (Alan Watts) 1915. - 1973. je britanski filozof, pisac i govornik, najpoznatiji kao prevodilac i promotor istočne filozofije za zapadnu publiku. On je tipičan lik britanskog gospodina, tvrdoglavog pustolova, pobunjenika, mistika, putnika u daleke zemlje i pisca koji je život posvetio istraživanju nepoznatih, područja istočnih filozofija. Slijedbenik je jedne od najizvornijih škola zen budizma. Njegova su djela na Zapadu učinila ogroman napredak u širenju istočnjačke misli među običnim ljudima. Vjerovatno je tome pogodovala i činjenica da se njegovo najplodnije razdoblje poklopilo s usponom hippy naraštaja i naglašenog traganja zapadnog čovjeka za izvorima istočne duhove misli.

MISLI

Ne shvatajte život previše ozbiljno.

Nije ništa novo da ljudi sve shvataju previše ozbiljno, pa i sam život. Naš um nas bombarduje neprekidno mislima o tome “šta bi bilo kad bi bilo”, sve dok ne postanemo zabrinuti i uplašeni. Gledajte na život na sasvim drugačiji način, potpuno opušteno. Mi smo mali djelić ogromnog univerzuma i nema potrebe da stvari shvatamo previše ozbiljno. Umjesto toga pronađite način da uživate u svakom trenutku!

Opustite se i predajte matici života.

Ništa ne treba forsirati jer se na taj način stvara napetost. Ponekad sve funkcioniše mnogo bolje samo ako se pusti da teče, i jednostavno dešava. Baš kao kad plutamo u vodi. Zamislite samo obrnutu situaciju, mašemo rukama pokušavajući da se održimo na površini i u panici ne možemo da se kontrolišemo i tonemo. Nekada se to dešava čak i odličnim plivačima.

Gledajući univerzum u toku noći, ne možemo da kažemo da je neka zvjezda dobra a druga loša, ili da su neke u dobrim a druge u lošim sazvježđima.

Ako želite da živite život punim plućima i bez ikakvih ograničenja, na sve što vam se dešava dobro je gledati kao na proces učenja. Ako sve posmatramo crno ili bjelo, loše ili pozitivno, nikada nećemo vidjeti život onako kakav on stvarno jeste, paleta boja sa mnogo različitih nijansi.

Budućnost i naši planovi možda neće imati nikakav značaj osim ako ne budu u potpunom kontaktu sa sadašnjim trenutkom, jer samo u sadašnjosti živimo.

Možemo da uživamo samo ako eliminišemo bilo kakav strah od budućnosti, anksioznosti ili depresije. Pravljenje planova za budućnost je jedino korisno za one koji znaju kako da uživaju u onome što budućnost donosi. Potpuno je beskorisno ako živimo za budućnost, a ne uživamo dok je čekamo. Naučite da uživate u sadašnjosti jer ćete samo tako biti sposobni da uživate u svemu što će budućnost donjeti.

Ako postoje stalni problemi koji se ne rješavaju, pitanje je da li im se prilazi na pravi način.

Svako od nas ima iste mogućnosti, samo je potrebno da se opustimo. Nekada je suština samo u tome na koji način posmatramo ono što nam se dešava!

Bez rođenja i smrti, i bez neprekidne promjene svih oblika života, svjet bi bio statičan, mumificiran i dosadan.

Nesumnjivo, ono što ovaj svjet čini preljepim je prolaznost i promjenljivost svih stvari. Sve se mjenja i veoma je važno da to shvatimo i prihvatimo. Mi smo djelo ovog svjeta i ne možemo da se suprotstavimo njegovom toku. Ono što možemo je da uživamo u preljepom i očaravajućem plesu svakog trenutka.

Godina je sve više, prijatelja sve manje - Momo Kapor

Počinjemo tako s mnogo prijatelja; koračamo zajedno sretni i nasmijani, okruženi njihovim prijateljstvom u obliku srebrne prašine, idemo bosi s cipelama oko vrata i zadirkujemo se, a kada se potučemo s dječacima iz drugog kraja, udarci manje bole, jer znamo da nam uvijek neko štiti leđa. Zaklinjemo se poslije velike mature, pred odlazak u vojsku, u drugi grad, u uspjeh ili na svadbeni put, da se nikada nećemo zaboraviti, ali gle zaboravljamo se, gubimo se rasuti po svijetu, jer svijet od nas traži da trčimo i da nekud stignemo prvi, pa jurimo bez daha u grudima, nemajući ni za koga vremena. Okrenemo se oko sebe, kad oko nas – stranci. 

Prijatelji se gube tako što ih ukradu žene (posljednji put smo ih vidjeli na momačkoj večeri), krade ih posao, kradu ih godine, vrijeme, krade ih smrt, kradu ih neke druge, strane zemlje, kradu ih nam njihova djeca, njihovo ime u novinama, njihovo lice na televiziji, kradu ih nam naše riječi o njima koje su čuli od trećih prijatelja. Održavamo panično neka klimava prijateljstva, krijući vlastitu slabost i strah da ostanemo sami. Najveći broj naših prijateljstava su neka vrsta bijednog sporazuma sa savješću, bjekstvo od samoće.

Kako samo zavidim prijateljstvima starim pedeset godina! Koliko je samo bilo potrebno ljubavi, strpljenja, mirenja s greškama, pristajanja na slabost; koliko lukavstva da se godinama krade vrijeme od posla, od ambicija, od porodice i poslijepodnevnog sna - koliko mnogo razumijevanja da se održi ta slabašna, krhka biljka prijateljstva između dva starca što se duže od jednog ljudskog vijeka nalaze u “Mažestiku”, u podne, poslije svih dobrih i loših godina! Dva starca u “Mažestiku”, u podne - dva preko noći ostarjela dječaka što poznaju neke samo njima znane prolaze kroz zabranjene kapije kojih više nema, rupe u tarabi, i tajanstvene tunele u iščezlim vrtovima, sada poslije svega i druže se svakoga dana u podne: jedanput kafu plaća jedan, drugi put - drugi.

Zanimljivo, za kraj nekog prijateljstva uvijek okrivljujemo druge, nikad sebe. Rijetko tko od nas pomisli za sebe da ima možda tešku narav ili sklonost ka novim prijateljstvima.

Što se mene tiče, stari prijatelji su mi prave dragocjenosti u životu. Naravno, kao i ostali, sklapam nova poznanstva ali više od svega čuvam prijateljstva s onima koji me pamte dok sam još imao tamnu kosu i bio sklon ludorijama.

Tin Ujević

Augustin Tin Ujević (1891-1955), je rođen je Vrgorcu, u porodici učitelja. Školovao se u Imotskom, Makarskoj i Splitu gdje je 1909. godine maturirao u Klasičnoj gimnaziji, a te mu je godine objavljena i prva pjesma "Za novim vidicima". Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Beogradu i Parizu .

Učenik je Antuna Gustava Matoša, pisao je članke, kritike, polemike, eseje, feljtone i putopise. Kao pjesnik spaja klasično i moderno, harmoniju strofa sa slobodnom metaforikom. Važio je za veoma obrazovanog pisca, znalca stranih jezika i dobrog poznavaoca književnosti i umjetnosti. U njegovom obimnom književno-umjetničkom djelu (sedamnaest knjiga sabranih djela) naći će se mnoštvo zapisa iz filozofije, estetike i zapažanja o različitim fenomenima moderne literature.

Ujević se svojim prkosom, prezirom i protestom odvajao od svijeta svakodnevice, sticanja i imanja, i živio slobodnim životom boema, ali i usamljenika svoga doba. Boemija je bila njegov stil i filozofija života, vlastiti način da izrazi nezadovoljstvo društvenim uređenjem i protest protiv utvrđenog reda stvari. Za njega je postojao samo svijet knjige, duhovnosti, ljepote i poezije. Nije povlađivao, nije se nametao, nije ništa tražio, živio je sam i slobodan. Bez sigurne egzistencije, bez prijatelja i zaštitnika, bez slave i priznanja, vječiti siromah, stvarao je jedino bogatstvo koje je cijenio i do koga mu je bilo stalo - poeziju. Ona mu je bila jedini smisao i utočište, sve što je stekao i imao. To je poezija duboko razočaranog mladog čovjeka koji u životu ne vidi nikakve puteve, koga su zahvatili gorčina i beznađe.

U najznačajnije pjesničke knjige Tina Ujevića ubrajaju se: Lelek sebra (1920), Kolajna (1926), Auto na korzu (1932), Ojađeno zvono (1933), Žedan kamen na studencu (1954).

IGRAČKA VJETROVA

Pati bez suze, živi bez psovke,

i budi mirno nesretan.

Tašte su suze, a jadikovke

ublažiti neće gorki san.

Podaj se pijanom vjetru života,

pa nek te vije bilo kud,

pusti ko listak nek te mota

u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije

za let si, dušo, stvorena.

Za zemlju nije, za pokoj nije

cvijet što nema korijena.

UHAPŠEN U MAGLI

Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.

I svak žudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga Nada vrišti;
biti čisti. Biti sveti.

I kad nema Našeg Duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.

TAJANSTVA

Ko sam i što sam, što ću, koga volim, 

Što tražim, kuda idem, za čim lutam? 

Uzalud nebo za odgovor molim, 

Uplašen sobom svoje suze gutam.

Tajanstvo stvari i života zebe, 

Ne poznajem ništa, a najmanje sebe.

MISLI

- A slobodna ljubav? Ljubav nije slobodna, ona je ropstvo po definiciji.

- Biblioteke donose svjetlost našem duhu i oduzimaju jakost našim očima.

- Čovjek se može obmanjivati prošlošću kao i budućnošću.

- Kako da razumijem ovo: Ubiti se zbog jedne žene? A gdje su sve one ostale?

- Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star i biti mlad!

- Knjiga nije hrana, ali je poslastica.

- Ljudi su dorasli da se obračunaju sa drugim ljudima, ali ne s problemima.

- Niko nije nesretan bez svoje krivice.

- Pjesnikov je zadatak traženje. A sposobnost velikih pjesnika nalaženje.

- Prosjak s ulice nema obaveze da nas drugi put pozna i pozdravi.

- Srcu ne treba vjerovati. Srcu baš najmanje.

- Sudbina je genija daleko teža nego sudbina mediokriteta.

- Svako je ja jednako jednom on ili ti, a svako mi ima isto toliko težine kao vi ili oni.

- Trbuh je neumoljivi despot i zapovjednik.

- U carstvo duha neće nikad dospjeti oni koji tvrde da su već sve istine poznate.

- Umjetnost nikada ne prima svijet kakvim ga je našla, niti ga ostavlja takvim.