Ovako je govorila Koko Šanel

Francuska modna kreatorka i pionirka u svijetu mode Gabrielle Bonheure Chanel rodila se 19.08.1883. godine u malom mjestu Saumuru u južnoj Francuskoj. Majka joj je umrla kad je imala samo šest godina, a kako se otac, siromašan trgovački putnik, nije mogao sam brinuti o njoj i njezinih petero braće i sestara, neke od njih preuzeli su rođaci, dok je Gabrielle završila u sirotištu koje su vodile časne sestre. U sirotištu je ostala pet godina i u njemu je izučila krojački zanat.

Život joj je podjednako servirao i sreću i tugu. Imala je veoma teško djetinjstvo, usljed rane smrti majke poslana je u sirotište, nakon čega se okušala u nekoliko zanimanja, uključujući i pjevanje po noćnim klubovima. U jednom od njih je dobila nadimak Coco.

1909. godine otvara prvi dućan za prodaju ženskih šešira, te postaje toliko uspješna da se u roku od jedne godine preseljava u Rue Cambon, vrlo prestižnu lokaciju u Parizu. Iako je bila genijalka, najviše je se pamti po dva izuma: parfemu Chanel No.5 koji je lansiran 1923. godine, i Chanel odijela koje se sastoji od suknje do koljena i sakoa. Njen izum je i mala crna haljina koju je posebno popularnom učinila velika glumica Audrey Hepburn.

Prije početka Drugog svjetskog rata 1939. Chanel je zatvorila vrata svog butika i apartmana u Rue Cambon, povukla se s modne scene i otišla u Švicarsku. Za vrijeme rata povezivali su je s njemačkim oficirom, 13 godina mlađim od nje. Po završetku rata, bila je proglašena izdajnikom i takva reputacija se odrazila i na biznis.

Oslanjajući se samo na prihode koji pristižu od prodaje parfema “Chanel No.5”, Coco je sa svojih 56 godina bila već umorna i na korak od potpunog odustajanja. Povukla se s javne scene i punih 15 godina svijet je bio bez nje.

Ipak, 1954. godine odlučila je vratiti se na scenu, a glavni motiv bilo je uspon Christian Diora, koji je ženu vraćao u doba korzeta i opterećujuće garderobe, od koje ju je ona, tad već odavno, oslobodila. Tad, u sedamdesetim godinama, Chanel se vratila na početak i opet radila mnogo, dokazujući još jednom da samo veliki rad i posvećenost dovode do velikih rezultata.

Posljednje godine života provela je u švicarskom gradu Lausanni, u čijem hotelu Ritz i umire 1971. godine. Imala je 88 godina. Tamo je i pokopana, a grob joj okružuje pet kamenih lavova.

MISLI

- Svaka djevojka uvijek mora znati dvije stvari: Što i koga želi.

- Što je djevojka lošije, to treba bolje da izgleda.

- Htjeli mi to ili ne, u životu muškarca postoji samo jedna žena. Sve ostale su njena sjenka.

- Ne volim duge sakoe - tokom razgovora s muškarcem ne vidim kako me on tretira.

- Parfem o ženi kaže više nego njen potpis.

- Nemojte se udavati za čovjeka s novčanikom za sitan novac.

- Nije me briga što mislite o meni. Ja o vama uopće ne razmišljam.

- Ako želite ono što nikada niste imali, morate raditi to što nikad niste radili.

- Ne postoje ružne žene, postoje samo one lijene.

- Žena se brine o budućnosti dok se ne uda. Muškarac se ne brine o budućnosti sve dok se ne oženi…

- Brinući se o ljepoti, treba početi od srca i duše. U suprotnom nikakva kozmetika ne pomaže.

- Žena koja ne koristi kozmetiku ima previsoko mišljenje o sebi.

- Suzdržati se kad smo uvrijeđeni i ne praviti scene kada nas boli.

- Nitko nije mlad poslije 40. godine, ali neodoljivi možemo biti bilo kada.

- Sve je u našim rukama, zato ih ne smijemo dići.

- Starost nas ne štiti od ljubavi, ali ljubav nas štiti od starosti.

- Svojim stilom odijevanja izazivala sam podsmjehe okoline, ali u tome se i sastojala tajna mog uspjeha. Nisam izgledala tako kako izgledaju svi.

- Prava sreća je jeftina. Ako za nju morate da platite visoku cijenu, znači da je riječ o prevari.

- Ako ste rođeni bez krila, nemojte ih sprječavati da rastu.

- Moda prolazi, stil ostaje.

Paulo Koeljo

Paulo Koeljo (Paulo Coelho) je rođen u Rio de Ženeiru - Brazil, 1947. godine. Duh pobune odredio je njegovu mladost, bio je hipik, pisao je tekstove za pjesme nekoliko čuvenih brazilskih pop zvijezda. Kratko poslije toga zaposlio se kao novinar, proučavao je magiju i okultizam. Autor je romana „Dnevnik jednog čarobnjaka“ i „Alhemičar“ koji su ga i učinili svjetski poznatim. Mnogi ga smatraju najuticajnijim savremenim piscem čija su djela štampana širom svijeta u tiražu od preko 150 miliona primjeraka, objavljena u 170 zemalja i prevedena na preko 80 jezika. Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada, član Brazilske književne akademije, ambasador mira Ujedinjenih nacija. Godine 2009. mu je dodijeljeno priznanje Ginisove knjige rekorda za najprevođenijeg autora jednog romana (Alhemičar).

MISLI

- Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče, uključujući i one koje gubimo. Kad porasteš, otkrit ćeš da si često branio laž, obmanjivao sebe ili patio zbog gluposti. Ako budeš dobar ratnik, nećeš sebe optuživati zbog toga, ali nipošto ne dozvoli da se tvoje greške ponove.

- Kada se čovjek dublje zagleda u dušu svijeta lako shvati da na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada. I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj i samo postoji taj trenutak.

- Pravi prijatelji su oni koji su na našoj strani kad nam se događaju lijepe stvari. Oni navijaju za nas, raduju se našim pobjedama. Lažni prijatelji su, naprotiv, oni koji se pojavljuju u teškim trenucima, s onim žalosnim, tobož solidarnim licem, a zapravo im naša patnja služi kao utjeha u njihovim bijednim životima.

- Ljubav ne postavlja suvišna pitanja, jer ako počnemo da mislimo, počinjemo i da se plašimo. To je neki neobjašnjivi strah, i ne vrijedi ni da ga prevodimo u riječi. Možda je to strah od prezira, od neprihvatanja, strah da se ne prekine čarolija. Izgleda smiješno, ali je tako.

- Važno je dopustiti nekim stvarima da odu, da nestanu. Pustiti ih i riješiti ih se. Ne očekujte da vam se vrate, da vam priznaju napore, otkriju da ste genijalac i shvate vašu ljubav. Zatvarajte krugove, ne zbog ponosa ili oholosti, već zato što se to više ne uklapa u vaš život. Zatvorite vrata, promijenite ploču, pometite kuću, obrišite prašinu. Prestanite biti ono što ste bili i postanite ono što jeste.

- Svijet se u ovom trenutku stvara i uništava. Onaj koga si sreo ponovo će se pojaviti, onaj koga si pustio da ode, vratiće se. Nemoj da iznevjeriš milosti koje su ti date. Shvati što se s tobom dešava, i shvatit ćeš što se dešava sa svijetom.

- Zaboravi jednom za svagda ideju da put predstavlja način da stignemo do nekog cilja: zapravo, mi stižemo, sa svakim korakom.

- Ljubav je divlja snaga. Kad pokušavamo da je ukrotimo, ona nas uništava. Kad pokušavamo da je zatočimo, ona nas zarobljava. Kad pokušavamo da je razumijemo, ostajemo izgubljeni i zbunjeni.

- Samoća je jača kada pokušavamo da joj se suprotstavimo, a postaje slaba kad na nju jednostavno ne obraćamo pažnju.

- Ponekad je potrebno zatvoriti vrata, ne zbog straha, slabosti ili ponosa, već zbog toga što više nigdje ne vode.

- Pokušaj pridavanja smisla svemu proizvodi stalnu napetost.

- Ako prihvatimo sve ono što u nama ne valja, i uprkos tome pomislimo da zaslužujemo radostan i sretan kraj, otvorit ćemo ogroman prozor kroz koji ljubav može da uđe.

- Nijedan život nije potpun bez mrvice ludila. Riječi su zapisane suze. Suze su riječi koje treba da se rone.

- Ko želi da vidi dugu mora naučiti da voli kišu.

- Ne dozvoli da te obeshrabri mišljenje drugih. Samo je osrednjost sigurna stvar, zato rizikuj i radi ono što želiš.

- Ne predajite se strahovima. Ako to učinite, izgubit ćete vezu sa srcem. Postoji samo jedna stvar zbog koje nećete  moći da ostvarite svoje snove, a to je strah od neuspjeha.

- Svi izgleda imaju jasno mišljenje o tome kako bi neko drugi trebao da vodi svoj život, samo nemaju za svoj.

- Ljubav je divlja snaga. Kada pokušamo da je kontrolišemo ona nas uništi. Kada pokušamo da je zarobimo, ona zapravo zarobi nas. Ako li pokušamo da je razumijemo, ona nas potpuno zbuni i ostavi nas izgubljenim.

- Nikada ne nemojte osuđivati živote drugih, jer svaka osoba za sebe poznaje svoje boli i odricanja. U redu je osjećati da ste na pravom putu, ali potpuno druga stvar je biti ubjeđen da je taj put pravi i ni jedan drugi.

- Dijete odraslu osobu može da nauči tri stvari: da budu sretni bez razloga, da uvijek nečim budu zabavljeni, i da traže ono što žele svim svojim bićem.

- Ako želite da budete uspješni, morate poštovati jedno pravilo - da nikada ne lažete sebe.

- Bog koristi samoću da bi nas naučio kako živjeti zajedno.

Koristi bijes, da bi nam ukazao na neprocjenjivu vrijednost mira.

Koristi dosadu, da bi naglasio značaj pustolovine i prepuštanja.

Bog se služi šutnjom, da bi nam predočio odgovornost govorenja.

Služi se umorom, da bi nam omogućio uvidjeti vrijednost buđenja.

Služi se bolešću, da bi istaknuo blagodat zdravlja.

Bog koristi oganj da bi objasnio vodu.

Koristi zemlju, da bi nam omogućio shvatiti vrijednost zraka.

Koristi smrt, da bi nam predočio značaj života.

- Preuzeti na sebe ulogu dobre duše, svojstveno je onima što se u životu boje zauzeti stav. Svakako je lakše vjerovari u vlastitu dobrotu nego se suočiti s drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpjeti uvredu ne uzvrativši je, nego skupiti hrabrost da uđes u

sukob s jačim. Uvijek možemo reći da nas bačeni kamen nije pogodio, a tek noću, dok supružnk ili sustanar spava, tek noću, potajno, oplakati naš kukavičluk.

- Kada viđamo uvijek ista lica, na kraju ona postanu dio našeg života. A kada postanu dio našeg života, onda žele i da nam ga izmjenU. I ako ne bude po njihovom nije im pravo. Jer, svaki čovjek ima tačnu predstavu kako bi neko drugi trebao da živi svoj život, a nema pojma kako da proživi vlastiti.

Starost - Vedrana Rudan

Da, stara sam. U meni živi djevojčica, ipak znam da sam ja ona stara žena koja u mene gleda iz svakog izloga pokraj koga prođem.

Jučer smo u Istri proslavili četrdeseti rođendan moje kćeri. Kad sam počela pisati ovu knjigu, fešta je bila u planu. Dan je bio lijep, moja je kći plavuša na vrhuncu ljepote. Primala je poklone, smijala se, pazila da sve bude kako je planirala, uz nju su bili njezin muž, njegova mama i mnogi ljudi koji je vole. Ona i nećak zajedno su puhnuli u dvije svjećice.

Nož je zarila u tortu, ja sam dobila prvi komad. Nećak je rekao:“Sad su mala djeca na redu.“ Smijali smo se. Slavili smo u istarskoj oštariji. Unuka i ja smo nakon ručka jedna drugoj nasred seoskog puta dobacivale plavu ribicu od silikona. Sama sam se sebi čudila. Mogu skakati, sagnuti se, trčati. Mogu se smijati i biti sretna što ribicu hvata visoka, vitka djevojčica sa pletenicama.

U mene su gledale ogromne, vesele oči koje su nekad zelene, nekad smeđe, nekad ljute, nekad tužne. Deset godina u njih gledam, i jasno mi je da će doći dan kad će naša igra prestati. Uskoro će sve moje igre prestati. Smrt galopira prema meni. Ili to ja jurim prema njoj?

Jednom davno, kad sam odlučila ostaviti bivšeg muža, kolegica sa posla mi je rekla:“Imaš trideset i sedam godina. Prošla baba s kolačima“. Nikad nisam u to vjerovala. Pokraj nas stalno prolaze babe s kolačima. Ja sam svaku svoju babu zaustavila i od nje uzela kolač.

Zato danas ni za čim ne žalim. Kad mi priđe baba koja će mi umjesto kolača ponuditi smrt, zagrist ću bez osjećaja da još nešto trebam učiniti, da je baba prerano došla...

Ples oko sunca, Vedrana Rudan