BLOG ZA TEBE

Pjer Ogist Renoar


Pjer Ogist Renoar (Pierre-Auguste Renoir) 1841. - 1919., francuski je slikar i jedan od najistaknutijih predstavnika impresionizma. Renoir je isprva slikao pod uticajem realizma, ali 70-ih godina razvio je vlastiti izraz, karakterističan po svjetloružičastim oker i modrim tonovima, te se priključuje impresionistima.

U svoja djela scena iz svakodnevnog života, aktove, mrtve prirode, pejzaže, ovaj plodan umjetnik je uvijek unosio svoje emocije. Međutim, dok su njegove slike odisale igrom s bojama, svjetlošću i pune primamljive i, čak, svečane živosti, on sam nije djelovao kao sretan čovjek. Renoir je bio napet, nemiran i zahtjevan duhom. On je često zanemarivao ljude oko sebe. Jednog dana bi bio zadovoljan sobom i hvalio bi se, a već sutradan pokazivao je svoju duboko ukorijenjenu nesigurnost.

Slikao je život Pariza na ulicama i teatru i narodnim zabavištima. Česti su motivi kupačica, ženskih i dječjih glava. U čulnom i nagonskom zanosu za ljepote viđenog svijeta slikao je sve do duboke starosti. Kada mu je reuma ukočila prste slikao je kistom vezanim za šaku. 

Zanimljivo je da je on težio tome da proslavi nesavršenost kao osnovni vid ljepote, međutim, sam se nije ustručavao da svoje modele uljepša kako bi dobio izgled kakav želi da stvori. Ostavio je vrlo veliki broj radova. Bavio se i litografijom i bakropisom, a posljednjih godina života i kiparstvom.

Poznatija djela:
                                                      .       
         Ples kod Moulin de la Galette

          Djevojčice za pianom 
  
Ambrele

Kantri ples

Monodrame - Vahid Duraković


Dana 7. 5. 2026. godine u Kristalnoj sali Općine Bugojno kao dio programa Dani Općine Bugojno 2026. održana je promocija knjige „Monodrame“ Vahida Durakovića. U knjizi se nalaze dva dramska teksta, „Prodavnica budućnosti“ i „Glumica“ koji su pobijedili na međunarodnom/regionalnom konkursu za najbolji tekst monodrame InBox.

U predstavljanju knjige učestvovali su:
Nedžad Ibrahimović prof. dr.
Sanel Ugarak
Vahid Duraković

Razgovor je vodila Nihada Lubovac Đelilović.

Iz recenzije prof. dr. Nedžada Ibrahimovića:
Na prvom (2021) i četvrtom (2024) izdanju festivala InBox nagradu za najbolji tekst monodrame dobio je Vahid Duraković („Prodavnica budućnosti“; „Glumica i rupa“). Kontinuitet njegovog nagrađivanja u iznimno jakoj regionalnoj konkurenciji nameće pitanje specifičnosti njegovog dramaturškog postupka. Durakovićev pristup monodrami karakterizira odmak od redukcionističkog modela ispovjednog diskursa. Njegovi tekstovi strukturirani su kroz fragmentarnu dramaturgiju u kojoj se scenske sekvence sukcesivno intenziviraju, proizvodeći kumulativni efekat tenzije i postupnog razotkrivanja društvenog konteksta. Početna konfiguracija likova zasniva se na marginaliziranim, introvertiranim subjektima stabilne psihičke strukture; međutim, razvojem radnje dolazi do njihove progresivne destabilizacije usljed pritiska represivne i licemjerne društvene okoline. U kasnijim fazama razvoja radnje autor dodatno usložnjava dramaturšku strukturu uvođenjem elemenata psihičke rastrojenosti, čime se individualna patologija uspostavlja u dijalektičkom odnosu s patologijom društva. Takva konfiguracija omogućava implicitno preusmjeravanje konflikta ka publici, koja u monodramskom modelu preuzima funkciju potencijalnog antagoniste...





O autoru:
Vahid Duraković rođen je 1971. godine u Bugojnu. Na FPN Sarajevo je na Odsjeku sociologije diplomirao 2000. godine, a zvanje magistar dramaturgije je stekao 2018. godine na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci. Autor je više nagrađivanih dramskih tekstova i filmskih scenarija. Kao direktor KSC Bugojno ja obnovio Susrete pozorišta lutaka BiH, Bijenala jugoslovenskog lutkarstva pod nazivom Bugojansko lutkarsko bijenale, Festival FEDRA, pokrenuo konkurs za kratku priču “Bugojanska vaza” te kao uspješan menadžer u kulturi 2014. godine dobio priznanje “Safet Ćišić” i World Wigwam Organization za doprinos razvoju likovnih, muzičkih i scenskih umjetnosti u BiH 2017. godine.

Orhan Pamuk


Ferit Orhan Pamuk je turski pisac, rođen u Istanbulu 1952. godine, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2006. godine. Školovao se na istanbulskom Robert Collegeu, nakon čega na tehničkom univerzitetu upisuje studij arhitekture kako bi udovoljio želji svojih roditelja da postane građevinar ili arhitekt. Ipak, nakon tri godine odustaje od arhitekture, te se odlučuje u potpunosti posvetiti pisanju. Godine 1976. završava studij novinarstva, a 1985. godine odlazi u New York, gdje na Univerzitetu Columbia, kao gostujući naučnik boravi sljedeće tri godine.

Pamuk aktivno počinje pisati 1974. godine. Već za prvi roman "Dževdet-beg i njegovi sinovi" osvaja prestižnu nagradu Milliyet Press. Njegov historijski roman "'Bijeli zamak" također osvaja mnoge nagrade, a mjesto u pop kulturi osigurava mu roman "Crna knjiga" iz 1990. godine, jedno od najkontroverznijih i najčitanijih djela u historiji turske književnosti. Njegov četvrti roman "Novi život" po objavljivanju 1995. godine postaje senzacija i najbrže rasprodan roman u historiji Turske.

Vrhunac Pamukove međunarodne slave označio je izlazak romana "Zovem se Crvena" 2000. godine. Misterij, romansa, filozofska razmišljanja, te radnja smještena u 16. vijek Istanbula, elementi su koji krase ovo djelo svjetskog postmodernog stvaralaštva, koje je prevedeno na mnoge jezike. Roman "Snijeg" iz 2002. godine preispituje konflikt islamizma i zapadnjaštva u savremenoj Turskoj. Ljudska izgubljenost uzrokovana gubitkom identiteta uslijed sukoba islamskih i europskih vrijednosti motiv je koji prožima skoro cjelokupno Pamukovo stvaralaštvo. Riječ o teškim i uznemirujućim djelima, kompleksne i intrigantne fabule, te duboke razrade likova.

MISLI

Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio. Još na prvim stranicama osjetih moć knjige toliko da mi se učini kako mi se tijelo od stolice i stola za kojim sam sjedio odvojilo. No, uprkos osjećaju da mi se tijelo odvaja od mene samog, kao da je moje biće potpuno i kao nikad do tada nije bilo na toj stolici za stolom, i ne samo u mojoj duši, knjiga je svoj uticaj pokazivala u svemu što me sačinjavalo. Toliko moćan uticaj da sa stranica koje sam čitao, osjetih kako mi u lice šikljaju svjetlosni zraci: Svjetlost koja je istovremeno i pročišćavala i pomućivala svu moju svijest. Pomislih kako ću sa tom svjetlošću iznova stvoriti sebe, osjetih da ću sa ovom svjetlošću skrenuti sa puta, u toj svjetlosti zapazih sjenu života koji ću kasnije upoznati i kojem ću se kasnije približiti.

- Trenuci koje zovemo sada, mogu ponekad da nam pruže sreću dovoljnu za čitav jedan vijek.

- Čeznem za sobom kakav sam nekad bio, kao da čeznem za dragim prijateljem, voljenim likom i žudim da se vratim svojoj staroj ličnosti. Kao da su me na silu obukli u odjeću koju ne želim i napravili od mene drugog čovjeka.

- Samoća je stvar ponosa: osamljenik se na veoma nadmen način utapa u vlastitom mirisu...

- Dat će Bog da naučimo kako da jednoga dana svoje živote bez straha prepričavamo kao svoje.

- Svaki pametan čovijek zna da je život lijep i da je njegov cilj biti sretan... No ipak su na kraju samo glupi sretni. Kako to objasniti?

- Velika načela i vjerovanja nisu za nas: ona su za ljude iz bogatih zemalja.

- Nadgrobni spomenici, kako stare, sve više tonu u zemlju i nestaju baš kao i uspomene na mrtve, koje za našega života polako odlaze u zaborav.

- Svaka kukavica čitav život sanjari kako će se jednog dana preobraziti u junaka.

- Za dobro prijateljstvo zajednička tajna je najbolji početak.

- Prvo što sam naučio u školi bilo je to da su neki ljudi glupi: drugo, da su neki još gluplji.

- Oni koji traže samo sreću, nikada je ne nađu.

- Bolest je Božja i ako je čovjeku sudbina umrijeti, umrijet će.

- Nada je djetinjasta, ona je svojeglavost maštanja.

- Žene se ubijaju s nadom da će tim postupkom nešto postići, a muškarci kad izgube nadu da će ikada išta postići.