Karl Jung

Karl Jung (Carl Gustav Jung) je rođen 26. jula 1875. godine u malom Švicarskom selu Kessewilu. Pohađao je internat u Baselu, potom je upisao studij medicine na Univerzitetu u Baselu, iako mu je prvi izbor bila arheologija. Studirajući pod mentorstvom poznatog neurologa Krafft-Ebinga, odlučio je slijediti svoju karijeru u psihijatriji. Diplomiravši, zaposlio se u klinici za mentalne bolesti Burghoeltzli u Zurichu, kojom je upravljao Eugene Bleuler, stručnjak za šizofreniju, koji je i prvi imenovao tu bolest. 

Godine 1903. oženio se Emmom Rauschenbach. Jung je predavao na Univerzitetu u Zurichu, te vodio privatnu psihijatrijsku praksu. Freuda, kojega je posebno poštovao, upoznao je 1907. godine u Beču. Premda su neko vrijeme bili bliski prijatelji, Jung nikada nije posve prihvatio Freudovu teoriju. Njihov je odnos narušen 1909. godine tokom boravka u Sjedinjenim Američkim Državama, kada je Freud izrazio bojazan od narušavanja vlastitog ugleda, zbog Jungove intelektualne nadmoći i dubine uvida. 

Razdoblje Prvog svjetskog rata bilo je za Junga bolno razdoblje preispitivanja vlastite duše. Međutim, u to je doba začeta jedna od najzanimljivijih teorija ličnosti, koja je označila prekretnicu u promišljanjima o ljudskoj psihi. Nakon rata Jung je mnogo putovao, istražujući predaje historiju, običaje i obrede afričkih, američkih i indijskih plemena. Povukao se 1946. godine, a 1955. godine nakon smrti njegove supruge Emme, prekinuo je sve javne nastupe. Umro je u Zurichu, 6. juna 1961. Godine.

Osnove Jungove psihologije

Jung je svoju tezu psihoanalize razvijao nakon raskida s Freudom, praktično do kraja života. Jungov model psihe uključuje nekoliko glavnih sastavnica:

Lično nesvjesno ili skladište poriva, frustracija, strepnji i želja pojedinca.

Kolektivno nesvjesno ili rezervoar nesvjesnih sadržaja nastao tokom ljudske evolucije.

Teorija psiholoških tipova

Najveći Jungov doprinos psihologiji svjesnog uma je ostvaren u njegovom radu o psihološkim tipovima ljudi. Pokušaj klasifikacije ljudskih bića prema tipovima ima svoju dugu historiju. Prošlo je skoro dvije hiljade godina otkako je grčki ljekar Galen pokušao da prepozna četiri osnovne urođene razlike u čovjekovom temparamentu i da ih opiše kroz psihološku prirodu kao: 

- sangvinik ili pun nade

- flegmatik ili ravnodušan

- kolerik ili žustar, vatreni

- melanholik ili potišten, turoban

Jungova podjela na ekstrovertne i introvertne je široko prihvaćena. Ona razlikuje dva različita stava prema životu, dva modela ponašanja.

Introvertan tip ličnosti koji je preokupiran vlastitim subjektivnim svijetom, povlači se iz vanjskog svijeta, nije komunikativan ni druželjubiv, preosjetljiv je, vrlo emotivan. Svoja osjećanja skriva i kontroliše, u odnosu s ljudima je uzdržan, zatvoren, ima dobru samokontrolu. U zavisnosti od toga koja je psihička funkcija kod konkretne ličnosti razvijena, neko može biti misaoni, intuitivni, čulni i opažajni introvertan tip.

Ekstrovertan tip ličnosti karakteriše interesovanje za ljude i stvari oko sebe. Ovaj tip je motivisan vanjskim faktorima i mnogo utiče na okolinu, društven je i sigurno se osjeća u svakom okruženju. Ekstrovertna zrela osoba je društvena, upoznaje druge i interesuje se za nešto ili za svašta. Voli da organizuje skupove, grupe, zabave i obično je aktivna na opšte zadovoljstvo. To je tip osobe koji čuva posao i društveni život. Najbolje rezultate daju radeći s drugima.

MISLI

- Ništa po čovjeka nije gore nego da bude potpuno shvaćen.

- Zdrav čovjek ne muči druge. Oni koji su mučeni po principu se pretvaraju u mučitelje.

- Sve što nas iritira kod drugih može nas dovesti do shvaćanja nas samih.

- Tvoja vizija će postati jasna tek kada pogledaš u svoje srce. Ko gleda izvan svog srca -sanja. Ko gleda unutar svog srca - budi se.

- Osuda ne oslobađa, već guši.

- Ako čovjek ne razumije drugu osobu, on će težiti da je smatra budalom.

- Ako postoji bilo što što bismo željeli da promijenimo u našem djetetu, prvo bismo trebali ispitati i vidjeti, da to nije nešto što trebamo promijeniti u nama samima.

- Žalosna je istina da se čovjekov život istinski sastoji od sklopa nepomirljivih suprotnosti: dana i noći, rođenja i smrti, sreće i nesreće, dobra i zla. Mi čak nismo ni sigurni da će jedna prevagnuti nad drugom, da će dobro nadvladati zlo, a radost suzbiti patnju.

- Život, takozvani je kratka epizoda između dvije velike misterije koje su u biti jedna.

- Psihoterapeutu, stari čovjek koji ne može reći zbogom životu, izgleda nemoćan i boležljiv kao i mladi čovjek koji se boji prigrliti život.

- Ne vjerujem u Boga. Znam da Bog postoji.

- Za potpuno osvješćenje je neophodan bol.

- Susret dvije ličnosti je kao kontakt dvije hemijske supstance: ukoliko postoji ikakva reakcija, obje se mjenjaju.

- Ja nisam ono što mi se dogodilo, ja sam ono što izaberem da postanem.

- Poznavanje sopstvene mračne strane najbolji je metod razumijevanja mračnih strana drugih ljudi.

- Usamljenost ne znači nemati druge ljude oko sebe, nego ne biti u stanju da sa njima komuniciramo o stvarima koje se nama čine važnim, ili vjerovati u nešto što drugi ljudi smatraju nedopustivim.

- Dok ne osvjestite podsvjesno, ono će upravljati vašim životom, a vi ćete ga zvati sudbinom.

- Privilegija života je da postanete ono što ste zaista.

- Najstrašnije iskustvo je prihvatiti sebe u potpunosti.

- Ne postaje se prosvijetljen zamišljanjem svjetla, već osvjetljavanjem mraka.

- Ne možemo ništa promijeniti, dok ga ne prihvatimo.

- Niko ne može da padne tako nisko ukoliko nema veliku dubinu.

- Gdje vlada ljubav, nema volje za vladanjem, a gdje vlada moć, nedostaje ljubavi. 

- Cipela koja odgovara jednom stopalu, žulja drugo. Nema recepta za život koji bi svima podjednako odgovarao.

- Misliti je teško; zbog toga većina ljudi sudi.

- Ono čemu se opireš, opstaje.

Osho

Vidio sam

Vidio sam, je članak koji govori o tome što se može vidjeti u današnjem svijetu paradoksa, tako da često ono što vidimo na površini nije ni nalik onome što to ustvari jeste. Broj trideset i tri je ukupan broj pojava koje su nabrojane.

1. Vidio sam da i najgori stvor i najružniji nasilnik zavrjeđuju ljubav i poštovanje, iako ih ne mogu primiti.

2. Vidio sam da su ljutnja i bijes izrazi velike nemoći, tuge i straha koji se očituju kao izraz određene snage.

3. Vidio sam, ako malo bolje pogledam, kako su čak i najmekši, najliberalniji ljudi zapravo tvrdi ispod površine, tvrdoglavi i zadrti na nekom području. Najčešće području koje bi ih moglo unaprijediti kada bi doista bili fleksibilni.

4. Vidio sam da je lijenost slična tvrdoglavosti, slična sveraširenoj entropiji čovjeka. Neminovna poput sile trenja. Lijenost doista jeste oblik kukavičluka.

.
5. Vidio sam da životinjama nije mjesto s nama, već uz nas. Kućne životinje čovjek ima jer želi posjedovati nešto što će ga voljeti onako kako bi ga ljudi trebali voljeti.

.
6. Vidio sam i to da malo tko želi čuti istinu o sebi i borit će se potpiren ljutnjom da obrani to najslabije mjesto koje skriva od svih.

.
7. Vidio sam da i velika čuda koja čovjek od vjere ima privilegij doživjeti mogu ostati previđena i zaboravljena kada mu najviše trebaju

.
8. Vidio sam da se čovjekov ego opire duhu i ljubavi na načine koji su gotovo nenadmašivi po kreativnost, upornosti, domišljatosti i konstruktivnosti

.
9. Vidio sam da je učenje po primjeru jedini način da se nauči ono što je bitno. Bez opipljivog uzora za najveću većinu nema napretka.

.
10. Vidio sam da je raditi za bilo koga u današnjem svijetu mjesto na kojem ćeš moći svjedočiti budalaštinama te neizbježnom izboru: da ih barem donekle podržiš i toleriraš ili da tražiš drugi posao. Pitanje je koje budalaštine možeš izdržati i podržati, ali radna mjesta su upravo mjesta gdje si dužan podržavati budalaštine i ljudske nedostatke. U današnje vrijeme jedna od glavnih svrha radnih mjesta je upravo ta.

.
11. Vidio sam da ljudi nemaju tendenciju da razumiju druge ljude, ali da je volja da to učine presudna po bilo kakav značajan odnos s drugim ljudskim bićem.

.
12. Vidio sam da je volja veća od svih drugih ljudskih sposobnosti i kvaliteta, vidio sam volju kao ljubav i ljubav kao volju. Volju da se čini. Volju da se ljubi. Volju da se prijeđe preko vlastitosti u svemir drugoga i drugih.

.
13. Vidio sam da okolina na nas utječe više od bilo čega urođenoga, ali sam vidio i da je moguće čudo nadrastanja i onog urođenog pa i okoline, iako uz teški trud i vrijeme.

.
14. Vidio sam da je obična livada, stablo i zvijezde na nebu odraz rajskog stvaranja, neobično bogatog, neobično predivnog, neobično previđenog.

.
15. Vidio sam da ljudska otuđenost može natkriliti svu ljepotu koja se ne skriva u svojoj očitosti.

.
16. Vidio sam da je ljudsko prosuđivanje sebe i drugih najveća zamka, velika poput Grand Canyona i jednako teška za preskočiti, ali mislim da bez tog skoka nitko neće pronaći pravi smisao koji traži.

.
17. Vidio sam da ljudi šepure svoje stavove i misli, iznose svoja mišljenja i uvjerenja iz svakojakih razloga koji nemaju veze s bogatstvom misli, već nedostatkom njihovog unutarnjeg stanja.

.
18. Vidio sam da samouvjereni ljudi griješe koliko i oni drugi, samo što oni griješe samouvjereno.

.
19. Vidio sam da je ljudski ego namijenjen za tri stvari: preživljavanje, vezivanje i patnja. Ovdje je isključivo radi toga. Nije problem u samome egu, već našem odnosu spram ega.

.
20. Vidio sam da je moja osobna glad spram novih spoznaja, putovanja, učenja i iskustava možda posve slična istoj gladi koja nagoni dušu da čini upravo isto to iz života u život; po raznim sustavima i svjetovima. Voljni smo riskirati velike patnje radi novih iskustava, učenja i uzbuđenja spoznaje, jer niti jedna patnja ne može nas trajno uništiti.

.
21. Vidio sam da intelekt nije isto što i pamet, jer kada bi intelekt bio pamet svijet ne bi bio ovako problematičan. Ne fali nam inteligencije, već moralnog kompasa koji je istinski zaživljen. Vidio sam da je moral jedini istinski oblik inteligencije u kozmosu, spram kojega je ono što zovemo inteligencija samo ljepuškasti cvijet na beskrajnoj livadi.

.
22. Vidio sam da je sreća jednostavna pojava koja nema uzročnu povezanost s kvantitetom znanja ili imanja, već odsustvom velikog viška koji imamo u umu i srcu. Poslovica ide: ”Kad je oko neometano rezultat je vid. Kad je srce neometeno rezultat je sreća”.

.
23. Vidio sam da i vrlo inteligentni ljudi, načitani i razumni mogu lako biti posve nerazumni ako se osjete ugroženima.

.
24. Vidio sam da se ljudi danas najviše osjete ugroženima kada je u pitanju moralna veličina. To je zato što na jednoj ili drugoj razini, znaju istinu o sebi. Istinu koju preziru.

.
25. Vidio sam da ljudi koji često nešto zazivaju uistinu bivaju nesretni jer su od toga udaljeni, ovo najčešće vidim po pitanju vjere i duhovnosti.

.
26. Vidim da je uspoređivanje i natjecanje među ljudima duboko ukorijenjena navika, nastala iz straha, obitelji i društva, vidim da nije jedina stvar koja može poticati napredak na nekom polju. Ima puno boljih.

.
27. Vidio sam da ljudska nesvjesnost i podsvjesni mehanizmi sačinjavaju ogroman dio problema upravo jer su gotovo posve nevidljivi.

.
28. Vidio sam da je ljepota žene zapravo ljepota samoga Boga. Muškarac nesvjesno želi posjedovati tu ljepotu i u konačnici biti ta ljepota, ali to nikada ne može uspjeti. Može jedino služiti toj ljepoti i biti na njoj zahvalan. Sve ostalo propada i uvijek će propadati. Sve ostalo je silovanje i neuspjeli pokušaj da progutamo i prožderemo svjetlost.

.
29. Vidio sam postojanje ogromne ljudske nesvjesnosti i nesvjesnoga otpora prema promjenama.

.
30. Vidio sam da velik dio samopoštovanja dolazi iz samodiscipline.

.
31. Vidio sam da je istina veliki neprijatelj prosječnoga čovjeka i da je nema pravo dijeliti samo zato što je istina.

.
32. Vidio sam da je tragičan svaki čovjek koji posjeduje znanje, a ne zna ga prenijeti drugima.

.
33. Vidio sam da svaka istina ima slojeve, poput luka, i da u istini mogu vrijediti posve različite tvrdnje koje su dio iste glavice luka. Razina do koje dopireš svojom sviješću je sloj luka koji zoveš istinom.

Nikome se ne dokazujte

Antonio Vivaldi

Antonio Vivaldi (Antonio Lucio Vivaldi) je jedan od najvećih kompozitora 17. vijeka, a živio je i stvarao u doba baroka u umjetnosti. Iako je od tada prošlo dosta vremena, njegova djela se i dalje rado slušaju i veoma su cijenjena u muzičkoj djelatnosti.

Rođen je 1678. godine u Veneciji, prijestonici tadašnje Mletačke republike. Venecija sedamnaestog vijeka bila je centar kulturnih dešavanja, pa su se tako djeca rođena tamo uglavnom opredjeljivala za muziku. Međutim, Vivaldi je bio veoma bolešljivo dijete. Od samog rođenja imao je problema sa srcem, pa je tokom čitavog života osjećao zatezanje u grudima, što je vjerojatno bio znak angine pectoris ili astmatičnog bronhitisa. Lako se umarao i teško se kretao, tako da je kroz Veneciju išao isključivo gondolom ili kočijama. Zbog svega toga, njegov otac je smatrao da je za sina najbolje rješenje da bude sveštenik. Vivaldi to nikada nije želio, pa je odlučio da zapostavi sveštenički poziv i okrene se komponiranju koncertne muzike. Još od djetinjstva je učio da svira violinu, i bio je cijenjen kao vrhunski violinista. Vjerojatno je zbog toga i najveći broj njegovih koncerata napisan upravo za violinu.

Bio je svestrana ličnost, čovjek s više talenata. Osim za komponiranje, imao je dara i za poeziju. Zahvaljujući tome je pokrenuo svoju karijeru - kada mu je bilo 35 godina na svoj tekst je komponirao Harmonijske imaginacije, djelo kojim je uspješno započeo opersku karijeru.

Nakon ovih početničkih uspjeha, pozvan je da radi za pozorište San Angelo u rodnoj Veneciji, u kojem je proveo narednih dvadeset godina, kao kompozitor i rukovodilac pozorišta. U toku tog perioda je imao povremene poslovne izlete - dvije godine je proveo u Mantovi kao kapel-majstor princa od Mantove. Ovo putovanje je za Vivaldija bilo veoma značajno, jer je tamo upoznao Anu Giro. Ona je tada bila mlada pjevačica, a Vivaldi je u njoj našao ženu svog života, kao i saradnicu koja je kasnije tumačila brojne uloge u njegovim operama.

Za života Vivaldi je bio cijenjen umjetnik. To je posebno došlo do izražaja nakon što je u Amsterdamu objavljeno dvanaest njegovih koncerata za violinu, od kojih su prva četiri bila Le Quattro Staggioni - Četiri godišnja doba. Njihov uspeh je bio ogroman, a to su ujedno i danas njegova najpoznatija dela. Koliko su Vivaldijeva Četiri godišnja doba bila omiljena pokazuje i podatak da je francuski kralj Luj XV, nakon što je na koncertu u Parizu čuo ova djela, pozvao Vivaldija da svira na njegovom vjenčanju, a kasnije i na rođenju njegove djece. Nakon ovog munjevitog uspjeha Vivaldi je odlučio da više ne štampa svoja djela. Tada nije postojala zaštita autorskih prava, pa mu to jednostavno više nije bilo isplativo. Na taj način je uštedio novac, ali su time mnoga njegova djela izgubljena, a interesiranje za njegove koncerte počelo je da slabi.

Ne postoje precizni podaci o njegovoj smrti, smatra se da je umro 1741. i da je sahranjen veoma skromno na bolničkom groblju.

Rihard Vagner

Abdulah Sidran

Abdulah Sidran je BiH pjesnik, pisac, prozaik i filmski scenarist. Rođen je 1944. godine u  Sarajevu. U književnosti se pojavio sredinom sedamdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji mladih književnika tog vremena. Objavio je mnogobrojne pjesme, dramske tekstove, scenarije i knjige. Za svoj stvaralački opus nagrađivan je najznačajnijim književnim i društvenim priznanjima.

Jedan je od najznačajnijih filmskih autora (scenarista) na balkanu. Napisao je scenarije za mnoge filmove od kojih su najpoznatiji: Sječaš li se, Dolly Bell, Otac na službenom putu, Kuduz i dr. Kao filmski autor, dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

MENI TIMUR

Piši pjesme, Avdo,

I ne kazuj, nikada i nikome,
Baš ništa o tome šta osjećaš
I kako ti je

Drži govore, ali se pazi
Stalno gledaj da ti točak
Na prazno melje, i da ti se
Sa jezika ne otmu
Neke rečenice sa smislom!

Nego melji!
Kao pjesmice kad pišeš:

Cvrkuće oko kuće...
Bašta - mašta...
Cvijeće - smeće...

I sve tako
Kako god ti na um padne

Samo nemoj
Da ispadne
Baš iz tvojih usta
Nešta
Šta ne valja

Neka bude baš onako
Kako samo ti umiješ
O lijepome - lijepo
O ružnome - ni ružno ni lijepo

A o svemu drugom
između redova
kazuj šta god hoćeš

Nema nikog
Na ovome svijetu
Da te bolje razumije
Nego ja.

A Nurija veli:

- Ljudskim postupcima upravljaju: u mladosti - hormoni, zrelom dobu - zablude, u starosti - strahovi.

- Važne stvari nalaze se u sitnicama. Krupne stvari postoje samo da bi čovjek što kasnije došo do pameti.

- Ima takvih ljudi da možeš smatrati sretnim svaki onaj dan u kom ih nisi sreo!

- Kadgod ti za nekog kažu da je lud, ti upitaj: A jesi li mu probo šta uzet?

- More li biti da na svijetu više nevolja dolazi od glupih nego od zlih ljudi ?

- Prestaćeš - čim shvatiš da djecu grdiš baš zbog postupaka po kojima liče na tebe.

- Djetinja potreba da budeš voljen učinila te prosjakom koji ljubav traži i tamo gdje je nema, u bezdušnom svijetu nitkova i hulja.

- Od svih ružnih osobina u našeg čovjeka najružnija je njegova spremnost da sudi i presuđuje u stvarima o kojima ništa ne zna.

- Ljudi koji nikada ne mijenjaju mišljenje, vole sebe više nego istinu.

- Nije strašno što ne znaš, strašno je što ne želiš znati.

- Svaki čovjek je otok, ali mostovi su mogući.

- Postoji vrijeme kada bi čovjek mogao pojesti svoju dušu, samo da ima šta staviti u usta.

- Ponekad trebaš pogledati iza, ne da bi vidio gdje si bio, nego da bi bolje razumio kuda ideš.

- Imati nekog ko se pita gdje ste ako se noću niste vratili kući vrlo je stara ljudska potreba.

- Zlo je racionalnije, opreznije, stvarno dosljednije od dobra.

Enes Kišević

Fjodor Mihajlovč Dostojevski

Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821 Moskva -1881 Sankt Peterburg) je ruski književnik ukrajinskog porijekla, romanopisac, novelist i publicist, jedan od najznačajnijih književnika u historiji. Bio je sin školovanog ljekara Mihaila rođenog u Ukrajini, inače pripadnika nižeg plemstva, za kojeg se pretpostavlja da su ga ubili vlastiti kmetovi zbog okrutnog postupanja i ponižavanja. Dostojevski je bio vrlo blizak svome ocu što se vidi u njihovim pismima, a nakon njegove smrti je doživio i prvi napad epilepsije. Njegova majka Ruskinja Marija Fedorovna bila je temperamentna žena veselog karaktera, voljela je poeziju, ali je nažalost preminula od sušice 1837. godine.

Dostojevski pohađa i završava vojno-inžinjerski studij u Sankt Peterburgu, ali se odlučuje
posvetiti pisanju. Prevodi Balzacovu “Eugeniju Grandet” i pod uticajem Gogolja piše svoje prvo djelo, “Bijedni ljudi” (1846.) koje je ga lansirala u sferu ruskih književnih krugova. U tom periodu se približava i ulazi u kružok utopijskih socijalista koje je predvodio Butaševič-Petraševski, čija se revolucionarna djelatnost sastojala uglavnom od privatnih rasprava o budućnosti Rusije. Na književnom planu piše kratki roman “Dvojnik” (1846.) u kojem je prikazan raspad ličnosti činovnika Goljatkina koji tone u shizofreniju u nizu halucinacija u kojima se miješaju stvarnost i mentalne projekcije.

Prelom u životu Dostojevskog dolazi 1849 godine, nakon zabrane kluba “petraševaca”, hapšenja i sadističke farse koju je izvela carska policija. On i njegovi drugovi u zoru su izvedeni na inscenirano strijeljanje, i dok su očekivali egzekuciju pred strjeljačkim strojem, došlo je “carsko pomilovanje” kojim su "pomilovani" i osuđeni na progonstvo i sibirsku robiju. U stvari, carske vođe nisu ni mislili strijeljati zbunjene petraševce, nego se radilo o iživljavanju nad nemoćnim ljudima. On je četiri godine robijao, a nakon toga morao je četiri godine služiti kao običan vojnik u surovim uvjetima zabačenih krajeva azijske Rusije. Ovo robijanje je prekinulo njegovo stvaranje, ali mi je zato bilo izvor inspiracije za budući rad.

Nakon povratka u Sankt Peterburg Dostojevski objavljuje “Zapise iz mrtvoga doma” (1860.-1862.), fikcionalizirani opis vlastitog robovanja. Ta knjiga ostvaruje velik uspjeh i donosi autoru djelomičnu carevu rehabilitaciju. No, nesređene porodične prilike (prvi brak s histeričnom udovicom koja je bolovala i umrla od tuberkuloze, pojačavanje simptoma epilepsije, kockarska strast koja ubrzo prelazi u opsesiju, smrt brata Mihajla s kojim je zajednički uređivao novine, kojemu je nakon toga morao uzdržavati porodicu), dovode Dostojevskog u tešku situaciju koja je djelomično usporila njegovo stvaralaštvo. Primjer toga je roman “Poniženi i uvrijeđeni” (1861.) koji zaostaje za većinom njegovih prethodnih, a kamoli budućih djela.

Da bi pobjegao pred povjeriocima i dugovima on odlazi na putovanje u Evropu (1862.) i boravi u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Engleskoj. Tokom 1860-ih u još je nekoliko navrata posjetio Evropu, ovaj puta s drugom ženom, Anom Snjitkinom, koja mu je donijela porodični mir i sreću, postala majkom njegove djece i odvikla ga od kockarske ovisnosti. Godine 1864. objelodanjuje briljantne “Zapise iz podzemlja”, jedan od najintenzivnijih ispovjednih kratkih romana.

Dostojevski je razvio tehniku struje svijesti davno prije nego što je postala popularna u angloameričkom romanu 20. vijeka. Radnje romana sažima u svega nekoliko dana ili sati, dajući vremenski presjek u svijesti naratora, U velike romane Dostojevskoga obično se broje sljedeća djela: “Zločin i kazna” (1866.), “Idiot” (1868.), ”Demoni” (1872), “Mladić” (1875.), “Braća Karamazovi” (1881.). Umro 1881 godine, iznenada, nakon krvarenja uzrokovanoga epileptičnim napadom. Život mu je u posljednjim godinama bio sređen, i može se reći da se oslobodio materijalne oskudice i nevolja koje su ga pratile veći dio života. Kanio je napisati ostatak “Braće Karamazova” (koji su zamišljeni kao dio trilogije ili čak tetralogije), no sudbina ga je omela u naumu. Priređen mu je veličanstveni pogreb u kojem je sudjelovalo 100.000 ljudi, mahom studentske omladine, a sam se pogreb pretvorio u demonstracije protiv carizma.


MISLI

- Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati i kamenjem gađati svakog psa koji laje na tebe, nikad nećeš stići do cilja.

- Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao već prodao.

- Apstraktno čovjek nekako i može voljeti bližnjeg, ili čak neki put iz daleka, ali iz bliza skoro nikad.

- Da bi se postupalo razumno - malo je imati samo razum.

- Jedna je pamet dobra, dvije su još bolje.

- Jednoga se bojim: ne biti dostojan svojih patnji.

- Koliko je ljudi koji ne misle sami, nego žive od misli koje su izmislili drugi.

- Ljubiti nekog čovjeka znači vidjeti ga tako kako ga je Bog zamislio.

- Mladost je čista već samim tim što je mladost.

- Nastojim voljeti život više od njegova smisla.

- Nekoga je bolje imati među neprijateljima nego među prijateljima.

- Ništa na svjetu nije teže od iskrenosti i nema ništa lakše od laskanja.

- Oni koji znaju da govore, govore kratko.

- Podla duša, oslobodivši se jarma, sama ugnjetava.

- Pohvala je uvijek čedna, laskanje zaudara na lakejstvo.

- Prije nego što kažeš ljudima kako treba da žive, pokaži to na svom primjeru.

- Rad je zadovoljstvo razuma a nerad je naslada mašte.

- Razum i postoji zato da bi čovjek postigao ono što želi.

- Svaka ljubav prolazi, a neslaganje ostaje zauvijek.

- Svemu ima granica, koju je opasno prekoračiti, jer kad je prekoračiš, ne možeš više nazad.

- Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta.

- Što god je korisno čovječanstvu, to je i plemenito.

- Što je vlast veća, to je strašnija njena upotreba.

- Tajna čovječjeg života nije u tome da samo živi, već u tome zašto živi.

- Uništite moje želje, izbrišite moje ideale, pokažite mi nešto bolje i ja cu poći za vama.

- Ako raj nije u samom tebi, nikad nećeš ući u njega.

- Prosto je strašno kako ovdje ima malo časnih ljudi, tako da nemaš koga da poštuješ. Htio ne htio, sve ih sa žaljenjem gledaš, a oni svi zahtijevaju da ih poštuješ.

- Postoje tri stvari kojih se većina ljudi boji:

Ljudi se boje vjerovati ljudima.

Ljudi se boje govoriti istinu.

Ljudi se boje biti svoji.

- Za smijeh je, prije svega, potrebna iskrenost, a zar ima iskrenosti kod ljudi?

Za smijeh je potrebna nezlobnost, a ljudi se najčešće smiju pakosno.

Iskren i nezloban smijeh znači veselost, a zar ima kod ljudi u današnje vrijeme veselosti i znaju li ljudi biti veseli?

Veselost čovjeka je najvidnija njegova crta, koja ga najviše odaje.

Potrebno je dugo vremena da upoznate nečiji karakter, ali čim se čovjek bar jedanput nasmije sasvim iskreno, pokazati će vam se njegov cijeli karakter, odmah kao da je na dlanu.

Samo vrlo uzvišen i sretan čovjek može biti veseo i zaraziti druge, tj. biti neodoljivo i dobrodušno veseo.

Ne govorim o njegovom umnom razvitku, nego o karakteru, o cijelom čovjeku.

Na taj način, ako želite prozrijeti čovjeka i upoznati njegovu dušu, ne promatrajte ga dok šuti ili dok govori ili kad plače ili čak kako se uzbuđuje plemenitim idejama, nego bolje ga pogledajte kako se smije.

Ako se dobro smije, znajte da je dobar čovjek.

Ja zato dobro znam da je smijeh najsigurnija proba duše.

Pogledajte dijete: jedino se djeca znaju smijati do savršenstva i zbog toga i jesu privlačna.

- Svaki čovjek ima sjećanja koja nebi rekao nikome, osim svojim prijateljima. Ima i sjećanja koja nebi otkrio ni prijateljima, nego samo sebi u tajnosti. Konačno, postoje misli koje čovjek ne smije ni sebi reći.

- Glupost je univerzalna pojava i apsolutno stojim iza tvrdnje da je glup čovek ujedno i gramziv, prostački lukav i jedan od najopasnijih neprijatelja. Jer ne postoji u logici inteligentnog bića ta vrsta niskosti kojom bi se borio protiv glupaka. A glupih i gramzivih ima puno. Oni vladaju jako dugo.

Paulo Koeljo

Nikome se ne dokazujte

Ponekad pokušavate svijetu pokazati kako nemate nikakvih mana kako bi vas svi prihvatili i cijenili, ali činjenica je da ne možete svima ugoditi i to ne trebate ni pokušavati. Vaša ljepota leži u vašoj ranjivosti, vašim kompleksnim emocijama i vašoj autentičnoj nesavršenosti. Kada prihvatite sebe onakvima kakvi ste, umjesto onoga što mislite da drugi žele, tada se otvarate i pravim vezama, istinskoj sreći i stvarnom uspjehu. Zaista, nemate bilo što kome dokazivati.

​

Bolje je da vas ne vole zbog onog tko ste, nego da vas obožavaju zbog onog što niste. 

Na duge staze, bolje je da vas ne vole zbog onog tko ste nego da vas obožavaju zbog onog što niste. Ignorirajte usporedbe i očekivanja koja vam kucaju na vrata. Jedina osoba od koje trebate pokušati biti bolji jeste osoba koja ste bili jučer. Dokazujte se uvijek sebi, nikada drugima. Nemojte se mijenjati da biste se svidjeli drugima; budite strpljivi, nastavite biti fantastična osoba kakva i jeste i vrlo brzo pravi ljudi će cijeniti i voljeti pravog vas.

Nitko drugi ne zna što je najbolje za vas.

Nemojte se izgubiti u potrazi za prihvaćanjem od strane drugih ljudi.Hodajte svojim putem samouvjereno i nemojte očekivati da bilo tko drugi razumije vaše putovanje, posebno ako oni nisu bili na mjestu prema kojem vi idete. Vi trebate napraviti korake koji vama odgovaraju, jer nitko drugi nije na vašem mjestu. Vi ste jedina osoba koja može promijeniti vaš život. U svakoj situaciji u kojoj ste se našli, pozitivnoj ili negativnoj, jedina zajednička nit ste vi. Vaša je odgovornost da shvatite da ste vi sposobni, bez obzira na sve što se događalo do sada u vašem životu, napravite izbore kako biste promijenili situaciju ili da promijenite način na koji razmišljate o tome. Ne dozvolite da mišljenja drugih ljudi utječu na tu realnost.

Život nije utrka; ne morate se nikom dokazivati.

Do sada ste sigurno sreli mnogo ljudi koji žele da stignu do vrha planine prvi i poviknu: “Pogledaj me”! Ali, istina je da se sva sreća i rast događaju u samom penjanju, a ne dok sjedite na vrhu. Uživajte u putovanju obraćajući pažnju na svaki korak. Nemojte žuriti kroz svoj život, jer će on prohujati pored vas. Zaboravite gdje se svi drugi nalaze u odnosu na vas. Život nije utrka. Eliminirajte potrebu da se dokazujete drugima i bit ćete slobodni da ostvarite ono što je vama najvažnije. Ponekad je potrebno da se podsjetite da ne morate biti ono što su drugi i da ne morate raditi ono što drugi rade.

Nemoguće je udovoljiti svima.

Neki ljudi će vam uvijek reći gdje ste pogriješili, ali će i oklijevati da vas pohvale zbog onoga što ste uradili dobro. Nemojte biti takva osoba i nemojte se stavljati u isti koš s takvim osobama. Kada naiđete na nekoga tko vas ne poštuje i loše se odnosi prema vama bez ikakvog očitog razloga, nemojte pokušavati promijeniti takve ljude ili osvojiti njihove simpatije. Jednostavno se udaljite od njih, jer svaka sekunda provedena s takvim ljudima gubitak je vremena. Vašeg vremena koje možete utrošiti na aktivnosti koje vi volite.

Nikada nikome ništa ne dokazujte, pošto je gubitak energije jednostavno ogroman: tada trošimo sebe, trošimo druge ljude, trošimo resurse situacija i cijelu našu stvarnost. Trošimo psihičku energiju na razgovor i probleme koji su van okvira naše moći, trošimo energiju na ono što ne možemo da promijenimo: pokušavamo da vaspitavamo druge, da manipulišemo njima, umjesto da se bavimo svojim poslom. Najbolji način da nešto dokažemo je naš sopstveni život u harmoniji unutrašnjeg i vanjskog svijeta, sa radosnim i zahvalnim prihvatanjem svega. Istočna filozofija naziva ovaj proces „rad u neradu" što zapravo znači dozvoliti da je sve moguće i da to tako i prihvatimo.

Tvoj strah je njihova moć

Vodopad Kravice

Vodopad Kravice se naklazi na 50 km dugom toku rijeke Trebižat, oko 3 km nizvodno od Vitaljine, u Studencima blizu Ljubuškog. Stvoren je upravo radom sedronosne rijeke Trebižat. Visina slapa kreće se od 26-28 metara, s vodenim amfiteatrom ispod slapa promjera 120 metara. Preko sedronosna sloja od dna do vrha slapa izrasla je trava, mahovina, alge i lišajevi.

Ova prirodna ljepota kroz godinu privuče velik broj posjetitelja. U ljetnom periodu, zbog nižeg vodostaja rijeke, bazen ispod slapova nudi uživanje u plivanju i vodenim sportovima. Nema sumnje da su vodopadi Kravice jedni od najljepših prirodnih ljepota u Hercegovini uopće. U svako doba godine, zbog nivoa vodostaja rijeke Trebižat, vodopadi nude različit doživljaj.

Rodna kuća Ive Andrića

Nikolo Makijaveli

Nikolo Makijaveli (Niccolo Machiavelli) 1469. - 1527. je bio italijanski političar, teoretičar države i prava, historičar, pisac i filozof. Bio je sekretar firentinske republike nastale poslije progona Medičija iz Firence 1498. godine. Ali, kada su se protjerani Mediči vratili u Firencu 1512. godine, on je bio otpušten iz javne službe i morao se povući iz političkog života. Dalje se posvetio književnosti i nauci.

Njegovo najznačajnije djelo je Vladalac, Vladar (Il principe) 1513. godine. U njemu ističe da vladar treba da bude vjeroloman, mudar, bezobziran, zao i hrabar. Prema Makijaveliju vladarev uspjeh i državni interes treba da stoje iznad svih moralnih obaveza. Putem svoga djela Makijaveli je tražio u svome vremenu osobu koja bi ujedinila Italiju. Njegovo djelo izučavali su svi vladari. Na njegovim postavkama stvoren je novi stav u politici nazvan makijevalizam (učenje i shvatanje politike koja ne bira sredstva da bi ostvarila svoj cilj). Makijaveli je naučavao da pravo počiva na sili. Po njemu da bi se ostvarile zamisli države postoje dva načina, a to su zakon i sila. Pri tome je zakon svojstven ljudima, a sila zvjerima, Makijaveli smatra da vladalac smije da upotrebi sva sredstva u državnom interesu. Na kraju Makijaveli predlaže da političko djelovanje ne treba da podliježe ocjenjivanju sa moralnog stanovišta.

Godine 1520. je stekao naklonost Medičijevih i imenovan je glavnim historičarom Firence. Ali, i to je kratko trajalo, jer su Mediči opet bili svrgnuti. Makijaveli je napisao i djela Historija Firence, O ratnoj vještini, Rasprave (o prvih deset knjiga Tita Livija) i dr.

Makijaveli je smatrao da svako, pa tako i vladar ima jednu količinu moći, a cilj jeste da se ta moć što je moguće više uveća. Pri tome vladar mora biti izvan običajnih moralnih kočnica, što znači da moral i politika nemaju i ne mogu imati nikakvih dodirnih tačaka. Sve što uvećava moć i vlast jeste ispravno primjenjivati. Iako se neki Makijavelijevi savjeti mogu smatrati beskrupuloznim, sam Makijaveli upozorava da realno ne treba miješati sa idealnim. U svom najpoznatijem djelu, Vladaocu, piše:

„Tu se sad postavlja pitanje: da li je bolje da te ljudi ljube ili da te se boje. Odgovor je, da bi najbolje bilo i jedno i drugo; no kako je to dvoje teško sastaviti, mnogo je sigurnije, da te se ljudi boje, negoli da te ljube, ako već oboje ne možeš postići. Jer o ljudima se uopšteno može kazati: nezahvalni su, nepouzdani, prijetvorni, izbjegavaju opasnosti i pohlepni su za dobitkom; dok im dobro činiš, tvoji su, nude ti svoju krv, imetak, žene i djecu, kako sam vam već kazao, kad je potreba daleko; no kad se nevolja primakne, okreću se. Propada vladar, koji se posve oslonio na njihove riječi, pa se nije ni na šta pripremio; jer prijateljstva, koje se dobijaju za platu, a ne veličinom i plemenitošću duha, kupuju se, a ne posjeduju, pa se u pravo vrijeme ne mogu upotrijebiti. Osim toga, ljudi se manje ustručavaju da uvrijede nekoga, koji želi da ga ljube, nego li nekoga, koji im uliva strah; jer ljubav se podržava vezom zahvalnosti, samo što ljudi, budući da su opaki, tu vezu raskidaju, kad god im je to od koristi; strah se pak podržava neprestanom pretnjom kazne.“

MISLI

- Cilj opravdava sredstva.

- Ko želi da neprekidno niže uspjehe, mora se prilagođavati vremenu u kojem živi.

- Čovjek uvijek treba da teži da uči iz tuđeg iskustva.

- Prvi metod za procjenjivanje inteligencije vladara jeste posmatranje ljudi kojima se okružio.

- Većina ima dar vida, ali samo nekolicina i dar pronicljivosti.

- O čovječanstvu možemo reći da je nestalno, licemjerno i pohlepno za moći.

- Dvostruko je zadovoljstvo prevariti varalicu.

- Bolje je biti onaj od koga se strahuje, nego onaj ko je voljen, ukoliko ne možete biti oboje istovremeno.

- Preduzimljivi ljudi su oni koji jednostavno razumiju da je veoma mala razlika između prepreke i prilike, pa su u stanju da oboje okrenu u svoju korist.

- Nikada ništa veliko nije postignuto bez opasnosti.

- Onaj koji vara će uvijek naći one koje će prevariti.

- Ukoliko hoćemo da nanesemo bol nekom čovjeku, to trebamo učiniti s takvom ozbiljnošću da se ne bojimo njegove kasnije osvete.

- Onaj koji želi da ga poštuju mora znati kako da komanduje.

- Glavni temelj svih država, novih, starih ili postojećih, su dobri zakoni i dobro oružje.

- Ne možete imati dobre zakone bez dobrog oružja, a gdje postoji dobro oružje, dobri zakoni će doći sami od sebe.

- Rat je opravdan samo kada je neophodan; oružje je dozvoljeno samo kada ne postoji druga nada osim oružja.

- Nagrade trebaju biti davane postepeno - tada će imati bolji ukus.

- Prinčevi i vlade su daleko najopasniji dijelovi društva.

- Ne poštuju titule ljude, već ljudi poštuju titule.

- Svaka akcija nosi sa sobom rizik, nije mudrost izbjegavati opasnost, već izračunati rizik i djelovati odlučno.

- Gdje je volja velika, teškoće su male.

- Što više pijeska proteče kroz pješčani sat, to se jasnije vidi kroz njega.

- Mudar čovjek uradi na početku ono što budala radi na kraju.

- Jedini način da se zaštitite od laskanja jeste da natjerate ljude da shvate da vas neće uvrijediti ako govore istinu.

Frensis Bejkon