BLOG ZA TEBE

Halil Džubran


Halil Džubran (Kahlil Gibran) 1883.-1931. je arapsko - američki pjesnik, filozof i slikar. Rođen je u selu Bsari u kršćanskoj svešteničkoj porodici. Obrazovanje je sticao u Bejrutu, Parizu i Njujorku. Džubran je bio višestruko nadarena ličnost i ostavio je vlastiti trag u svijetu književnosti i kulturne baštine. Pošto je u svom književnom i likovnom stvaralaštvu bio podjednako otvoren i za istočna i za zapadna mišljenja i pjevanja, često je ukrštao i uzajamno oplemenjivao najrazličitije duhovne pravce. Njegovo izuzetno književno djelo obuhvata pjesme, pjesme u prozi, parabole, priče i aforizme.


MISLI

- Ako želiš da vidiš dolinu, popni se na vrh planine;

ako želiš da vidiš vrh planine, podigni se na oblak;

ali ako težiš da razumješ oblak, zatvori oči i razmišljaj.

- Većina od nas lebdi sumnjičavo između ćutljivog bunta i brbljive pokornosti.

- Otkrio sam tajnu mora, razmišljajući o rosi.

- Neki misle da na njih namigujem kad zatvorim oči da ih ne bih vidio.

- Više volim da budem sanjar među najnižim sa vizijama koje treba ostvariti, nego gospodar među najvišim bez snova i želja.

- Ako nekoga voliš pusti ga da ode, jer ako se vrati, on je uvijek bio tvoj, a ako se ne vrati, on nikada i nije bio tvoj.

- Iz patnje su se pojavile najjače duše, najbolji ljudi ispraćeni su u ožiljcima.

- Vaš život nije toliko određen onim što vam život donosi, koliko stavom koji ste zauzeli. Ne toliko zbog onoga što vam se događa, koliko zbog načina na koji vaš um gleda na ono što vam se događa.

- Mudrost prestaje biti mudrost kada postane previše ponosna da plače, previše ozbiljna da se smije i previše sebična da traži drugačije od sebe.

- Većina ljudi koji traže savjet od drugih, već je odlučila da postupi po svojoj volji.

- Kažu da ćutanje obitava u zadovoljstvu, ali ja vam kažem da bunt, opiranje i prezir obitavaju u čutanju.

- Ko danas sluša himnu potoka kad bura govori.

- Najviši stepen duše je poslušati čak i ono čemu se um protivi. a najniži stepen uma je protiviti se onome čemu se duša pokorava.

- Često sam mrzio u samoobrani, ali da sam bio jači, nikad ne bih pribjegao takvom oružju.

- Sačuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom.

- Dobro je dati kad neko moli, ali je bolje dati nezamoljen.

- Vaša je bol lomljenje ljuske koja zatvara vaše poimanje.

- Čovjek nije plemenit po porijeklu. Koliko li je plemenitih poteklo od ubojica!

- Nije pokvaren svaki onaj koji je okovan.

- Kako malo znaju ljudi koji misle da se ljubav rađa dugim poznavanjem i stalnim boravkom zajedno! Istinska ljubav je čedo duševnog razumijevanja i ukoliko se to razumijevanje ne postigne u jednom trenu, neće ni za godinu, niti za vijek jednog naraštaja.

- Sačuvaj me od onoga koji istinu ne može reći a da ne ubode, od onog čovjeka s dobrim izražavanjem ali lošim namjerama i od onog koji samopoštovanje stiče pronalazeći mane drugima.



O DJECI

Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona maju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne i njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snovima.

Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.

Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću.
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.


UKORIH SVOJE SRCE SEDAM PUTA

Prvi put: kad se pokušah dočepati
visokoga položaja izrabljujući slabije.

Drugi put: kad se pretvarah da sam hrom
pred onima koji bijahu obogaljeni.

Treći put: kad, pošto mi bijaše dano da biram,
radije izabrah lagano nego teško.

Četvrti put: kad sam, pogriješivši,
tješio sam sebe pogreškama drugih.

Peti put: kad bijah poslušan iz straha
tvrdeći da sam jak u strpljenju.

Šesti put: kad odizah halju
da bih izbjegao glib života.

Sedmi put: kad pjevah hvalospjeve Bogu
i mišljah da je pjevanje vrlina.

Šarmantno selo Bibury


Bibury je šarmantno, kamenom građeno selo u uvijek zelenoj dolini u Engleskoj koje se smatra najljepšim selom u cijeloj Britaniji. Selo je poznato po svojim bijelim kamenim kućicama sa strmim krovovima u kojima su živjeli tkalci. Prve nastambe tkalaca sagrađene su 1380. godine kao dio samostanske proizvodnje i trgovine vunom. Tokom sedamnaestog vijeka pretvorene su u niz kućica tkalaca vune u kojima se razvijala manufaktura. U centru sela se nalazi stara saksonska crkva u kojoj se još uvijek mogu vidjeti izvorne relikvije.

William Morris, književnik iz 19. stoljeća, jednom je maleni Bibury opisao kao "najljepše selo u cijeloj Engleskoj". Poslije njega su to isto potvrdili i mnogi drugi koji su posjetili ovo maleno selo, kao i mediji koji su ga uvrstili u sami vrh najljepših i najšarmantnijih sela na svijetu. često se spominju kao najfotografisanije i najljepše kuće u Engleskoj.










Pablo Pikaso


Pablo Pikaso (Pablo Picasso) je španjolski slikar, suosnivač kubizma i jedan od najpoznatijih umjetnika 20. vijeka. Gotovo da nema likovnog područja u kojem Picasso nije izrazio svoj umjetnički kreativni genij. Bavio se slikarstvom na platnu i na zidu, skulpturom, grafikom i keramikom, izrađivao kolaže i plakate i u svemu tome bio velik.

Njegov golemi opus obuhvaća više stvaralačkih faza: modru, ružičastu, kubističku, zatim klasičnu, nadrealističku i ekspresionističku. Modro razdoblje je tako nazvano jer su različiti oblici plavoga nekoliko godina dominirali njegovim radovima. Na njegovim slikama iz tog razdoblja humanistički je oslikana ljudska mizerija u likovima slijepaca, prosjaka, alkoholičara i prostitutki. Neki kritičari vjeruju kako slike iz modrog razdoblja izražavaju njegov strah od smrti, siromaštva i bolesti. 

Godine 1904. i 1905. mijenja svoje boje iz plavih u ružičaste i crvene, što se kasnije naziva njegovim Ružičastim razdobljem. Nadahnuće je tada nalazio u cirkusu koji je posjećivao nekoliko puta u tjednu. Kritičari vjeruju da je ovo razdoblje vrijeme ostvarenja vlastitih težnji i sreće u osobnom životu, te su stoga slike izvođene u svjetlijim bojama.

U povijesti slikarstva malo je “državnih udara” koji se smionošću i odjekom mogu mjeriti s onim što ga je Pablo Picasso ostvario 1907. godine, kada je svojim zapanjenim prijateljima pokazao Gospođice iz Avignona, sliku na kojoj je svijet predočio kao u razbijenu zrcalu. Nakon analitičkog kubizma Picasso prelazi na drugu fazu kubizma – sintetički kubizam. Ova druga faza kubizma dekorativnija je, a boje igraju veću ulogu, dok oblici ostaju isfragmentirani i ravni.

Picasso je bio pokretač i pravca pozantog kao sugestivni ekspresionizam, koji uz njegov kubizam predstavlja pravi revolucionarni obrat u modernoj likovnoj umjetnosti.


MISLI

 - Trebale su mi četiri godine da počnem slikati kao Rafael i cijeli život da počnem slikati kao dijete.

- Naše ciljeve možemo ostvariti samo pomoću plana u koji moramo gorljivo vjerovati i u kojem moramo energično djelovati. Nema drugog puta do uspjeha.

- Majka mi je govorila: „Ako si vojnik, postani general. Ako si sveštenik, postani Papa.“ Umjesto toga, ja sam bio slikar, a postao Pikasso.

- Sve što možeš da zamisliš, možeš i da ostvariš.

- Ja ne tražim, ja nalazim.

- Tko hoće, nađe način. Tko neće, nađe opravdanje.

- Ljubav je najveće životno osvježenje.

- Mnogo je vremena potrebno da bi čovjek postao mlad.

- Umjetnost je eliminacija nepotrebnog.

- Slikarstvo je samo drugi način da vodite dnevnik.

- Mladost nema godina.

- Život je komedija za one koji misle, a tragedija za one koji osjećaju.


Poznatija djela:

Gospodzice iz Avignona 

 Žena koja plaće
  
 Guernica

Dora Mar s maćkom

Dječak s lulom

Rasteš - Susana Carizza


Nemoguće je proći kroz život, a da ti ne propadne neki posao, da ne budeš razočaran prijateljstvom, da nikad ne budeš bolestan, da ne osjetiš bol ljubavi, da ti nitko u familiji ne umre, i da nikad ne pogriješiš.

To je cijena života.

Ipak, nije važno ono što se događa, već kako se reagira. Ako se prepustiš sakupljanju vječno krvavih rana, živjet ćeš kao ranjena ptica nesposobna ponovno poletjeti.

Rasteš kad ne postoji praznina u nadi, ni oslabljenost volje, ni gubitak vjere.

Rasteš kad prihvatiš stvarnost i samouvjereno je živiš. 
Kad prihvatiš svoju sudbinu, ali imaš volju da učiniš sve kako bi je promijenio.

Rasteš integrirajući ono što je iza tebe, stvarajući ono što je ispred tebe i vizualizirati ono što može biti tvoja budućnost.

Rasteš prebrođujući, poštujući samog sebe i dajući plodove.

Rasteš otvarajući put ostavljanjem tragova za sobom, i kad si sposoban integrirati i učiti iz svojih iskustava.

Rasteš sijući korijene!

Rasteš postavljajući si ciljeve, ne obraćajući pažnju na negativne komentare i predrasude. Kad svojim ponašanjem daješ primjer ne pridajući važnost ismijavanjima i prezirima. Kad ispunjavaš svoj poziv.

Rasteš osnaživanjem karaktera, uzvišenog obrazovanjem.

Rasteš iskazujući svoje osjećaje.

Rasteš kad si spreman suočiti se sa ogoljelim granama zime, berući ruže bez obzira na trnje i označujući put unatoč prašini koja se diže.

Rasteš kad si sposoban očvrsnuti na ostacima iluzija, i namirisati se otpacima cvijeća. I osjetiti žareći plamen na ruinama ljubavi!

Rasteš pomažući bližnjima, upoznajući samog sebe i dajući životu više nego što primaš.

Rasteš usađujući korijene kako ne bi mogao izmaknuti i pobjeći.

Braneći se kao orao da ne prestaneš letjeti.

Usidrivši se kao sidro i sjajeći kao zvijezda.

Livanjski divlji konji


U podnožju planine Cincar, Između Kupresa i Livna (BiH) živi nekoliko stotina divljih konja. Najviše vremena provode na visoravni Krug. Ovo nisu izvorni divlji konji, nego su potomci domaćih konja koji su služili u poljoprivredi. Nakon što ih je u toj ulozi potisnula mehanizacija prije pedeset godina, ostavljeni su da žive u divljini, jer više nije bilo potrebe za njima. Unatoč nepovoljnim vremenskim uslovima i brojnim žvijerima iz obližnjih šuma, preživjeli su zahvaljujući bogatim pašnjacima. Dnevno prelaze desetine kilometara da bi se nahranili i napojili. Zadnjih godina se o ovim konjima brine planinarsko ekološko društvo Borova Glava, volonteri, ljubitelji životinja, planinari, turistički radnici, fotografi...


Mika Antić


Miroslav Mika Antić (Mokrin, 14. mart 1932. - Novi Sad, 24. juni 1986.), je bio veliki pjesnik i svestran umjetnik. U rodnom Mokrinu pohađao je Osnovnu školu, gimnaziju je završio u Kikindi i Pančevu, a studije je upisao u Beogradu. Živio je u Novom Sadu. Prije nego što je postao poznat bavio se raznim poslovima - bio je mornar, radio je u lutkarskom pozorištu. Osim pisanja bavio se i slikarstvom, novinarstvom i filmom. Bio je i urednik lista „Ritam“ i „Dnevnik“ u Beogradu i „Mlado pokoljenje“ u Novom Sadu

Pjesnik Mika Antić, u jednom razgovoru je rekao da je čitao mnoge pisce i da su na njega svi utjecali, ali je malo onih koji su mi ostali dobri i vječni prijatelji. U obraćanju djeci on kaže: „Moje pjesme nisu pjesme, nego pisma svakome od vas. One nisu u ovim riječima, već u vama, a riječi se upotrebljavaju samo kao ključevi, da se otključaju vrata iza kojih poezija čeka zatvorena da je neko oslobodi“.

U svome relativno kratkom životu dosegao je zvjezdano nebo popularnosti, kod djece i kod odraslih. Bio je svestrani umjetnik, pjesnik, slikar, sanjar i boem, osobenog životnog i stvaralačkog stila. Za svoja djela dobio je mnogobrojna priznanja.


NEPOVRATNA PJESMA

Nikad nemoj da se vraćaš,
kad već jednom u svijet kreneš.
Nemoj da mi nešto petljaš.
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.

I ja bježim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?

Tu je ono za čim može da se pati.
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al’ ako se ikad vratiš,
moraš znati,
tu ćeš stati
i ostati.

Očima se u svijet trči.
Glavom rije mlako veče.
Od rijeke se dijete uči,
ka morima da poteče.

Od zvijezda se dijete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.

Opasno je kao zmija.
Opasno je kao metak,
da u tebi vječno klija
i ćarlija tvoj početak.

Ti za korijen
nisi stvoren.
Cijeli svijet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al’ kad pođeš, nemoj stati.
Mahni rukom.
I odjuri.

Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvijek bjelje
kad namignu iz daleka.

Opasno je kao munja.
Opasno je kao metak,
da u tebi vječno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvijek krilat bio,
samo si zaboravio.

Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek od tebe život uči,
da se pjeni i da teče.
Budi takvo neko čudo,
što ne umije ništa malo,
pa kad kreneš, kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.

Ko zna šta te tamo čeka,
u maglama iz daleka.
Al’ ako se i pozlatiš,
il’ sve teško,
gorko platiš,
uvijek idi samo naprijed.
Nemoj nikad da se vratiš.


MISLI

- Ako neko postane svjestan da je kroćen, kad-tad mora podivljati.

- Čemu na svijetu narodi, ako postoje ljudi?

- Da bi nadmudrio mudrost, odnjeguj vještinu slušanja.

- Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog.

- I najdalja budućnost ima svoju budućnost, koja u sebi čuje svoje budućnosti glas.

- I zato, sve što ti je strano posmatraj blagonaklono. Jer i tvoje je rasuđivanje, jer i tvoj je rad za nekog nasilje i bol.

- Ne bojim se ja zuba, zubi su mekši od usana. Zubi ujedaju za trenutak, usne za cijeli život.

- Ne sanjamo svi jednako i to nikome ne smeta. A zašto svima smetamo kad smo drugačije budni?

- Ne vjerovati ni u šta, to mora da je takođe nekakva vrsta vjere, zatucane i opake.

- Ne vjeruj ako ti kažu da svaki tvoj trenutak nije ni čudesan, ni pravi. Svaki je trenutak istina, samo što poneki ima lažnog čovjeka.

- Nigdje toliko ljudi kao u jednom čovjeku, nigdje toliko drukčijeg kao u istim stvarima.

- O meni najljepše brinu oni koji me ostavljaju na miru.

- Orao nikad nije imao potrebu da se upozna s nekim drugim orlom. Mravi su izmislili narode.

- Pa ako se i oklizneš, nekada, u životu, ne gledaj to kao pad u sunovrat, nego kao pad uvis!

- Postoje dva svijeta. Jedan smo izmislili, a na drugi nas tjeraju. Od koje ste vi vrste?

- Preleti beskonačnost i pobjedi vrijeme i maštu, ali nikad ne zaboravi kako se korača po zemlji.

- Samo onda kad i mi tražimo moći će neko i nas da sretne.

- Stvarnost je stvarnija ako joj dodaš nestvarnog.

- Svoju snagu prepoznaćeš po tome koliko si u stanju da izdržiš samoću.

- U svakom septembru ima nečega nalik na tihe rastanke.

- Uopće nije važno imaš li neuredne džepove, neurednu frizuru i domaće zadatke. Najveća nevolja na svijetu je sine moj, imati neuredan um.

- Sve je samo toliko veliko, koliko smo mi mali u sebi. I sve je toliko malo, koliko smo mi u sebi veliki.

Elif Šafak


Elif Šafak( tur. Elif Şafak) je rođena 1971. u Strasbourgu, turska je književnica koja se bavi pisanjem pripovjedaka na engleskom i turskom jeziku. Doktorirala je pravo. Kao tinejdžer živjela je u Madridu, Ammanu, Bostonu, Michiganu, u Arizoni, Istanbulu i Londonu. Radi kao novinar za mnogobrojne turske, britanske, američke i rduge novinske kuće. Živi s mužem i njihovih dvoje djece u Londonu i Istanbulu.

Objavila je dvadeset knjiga, od kojih su trinaest romani. To su bestselleri: Čast, Istambulsko kopile, Četrdeset pravila ljubavi, Neimarov šegrt, Crno Mlijeko i drugi. Piše i na turskom i na engleskom jeziku, stapajući zapadnjačku i istočnjačku tradiciju pripovijedanja iznoseći nebrojene priče o ženama, manjinama, imigrantima, supkulturama, mladima i globalnim temama.

Njezin rad se oslanja na različite kulture i književne tradicije, odražava i duboko zanimanje za historiju, filozofiju, sufizam, usmenu kulturu i kulturnu politiku. Svojim pisanjem ruši kategorije, klišeje i kulturalne ograde, a uz sve to posjeduje izoštren smisao za crni humor. Njene knjige su prevedena na više od 30 jezika. Kritičari su je proglasili "jednim od najosebujnijih glasova savremene turske i svjetske književnosti".


MISLI

- Potragu za Istinom vodi srce a ne um. Koristite vaše srce kao vodič, a ne glavu na vašim ramenima, budite jedan od onih koji poznaju svog demona, a ne onaj koji ga ubija.

- Najviše konflikata i napetosti nastaje zbog jezika. Ne pridajite mnogo važnosti riječima. U zemlji ljubavi nema mjesta za govor. Ljubav je nema.

- Mi ne možemo naći Istinu slušajući samo jeku vlastitog glasa. Možemo pronaći sebe jedino u nečijem ogledalu.

- Babica zna da je rođenje bolno, beba žuri na svijet. Morate biti spremni na bol i teškoće ako želite ponovo roditi.

- Ljubav je putovanje. Htjeli to ili ne, svi putnici se mjenjaju. Niko se ne može kretati prema ljubavi a ostati isti.

- Umjesto da se opirete promjenama, predajte se. Dozvolite da život bude uz vas, a ne protiv vas. Ako mislite: „Moj život će biti pun uspona i padova“, ne brinite. Kako znate da padovi nisu bolji od uspona?

- Prava prljavština ne nalazi se napolju, već unutra, u našim srcima. Sve fleke možemo oprati vodom. Jedine koje ne možemo ukloniti su zloba i loše namjere koje prijanjaju za naše srce.

Tibetanski pristup odgoju djece


Tibetanci su strpljiv i mudar narod i imaju jedinstvene poglede na sve aspekte života, pa tako i na odgoj djece. Postoje četiri perida odgoja djece, zahvaljujući kojima mališani izrastaju u ljude koji su sami sebi dovoljni, pažljivo donose odluke i poštuju svoje roditelje.

Osnovno i najvažnije pravilo: nema ponižavanja ni tjelesnog kažnjavanja djeteta.

Prvi period: do 5. godine.
Prema djetetu se treba ponašati „kao prema kralju“. Ništa mu ne treba braniti, samo ga treba odvraćati. Ukoliko počne raditi nešto opasno, potrudite se da izgledate i zvučite uplašeno. Dijete to savršeno dobro razumije. U tom uzrastu formiraju se radoznalost, poduzetnost i interes za život. Dijete još nije sposobno graditi duže logičke veze. Recimo da je razbilo skupu vazu. Ono ne razumije da je za kupovinu te vaze trebalo dugo raditi i zaraditi mnogo novca. Kaznu će doživjeti kao savladavanje s pozicije sile. Nećete ga naučiti da ne razbija vaze, nego da se pokorava jačem. Zar to želite?

Drugi period: od 5. do 10. godine.
U tom razdoblju se prema djetetu treba odnositi „kao prema robu“. Postavite zadatke i tražite od njega da ih izvrši. Možete ga kazniti za neuspjeh, ali ne fizički. U tom periodu se aktivno razvija intelekt. Dijete mora naučiti predvidjeti reakciju drugih na svoje postupke, izazvati pozitivan stav prema sebi i izbjeći negativan. U tom uzrastu se nemojte ustručavati zasipati ga znanjem.

Treći period: od 10. do 15. godine.
Kako se odnositi prema njemu? Kao prema jednakom. Ne kao sa sebi ravnim, već upravo kao s jednakim, budući da ipak imate mnogo više znanja i iskustva. Savjetujte se s njim o važnim pitanjima, potičite i ohrabrujte njegovu samostalnost. Nametnite svoju volju neprimjetno, „u rukavicama“, putem primjera, diskusija i savjeta. Ukoliko vam se nešto ne sviđa, usmjerite se na negativne posljedice, izbjegavajući direktne zabrane. U tom periodu života, formiraju se samostalnost i neovisno mišljenje.

Posljednji period: nakon 15. godine.
Poštujte ga. Kasno je da ga odgajate i samo vam preostaje da ubirete plodove svog odgoja.

Kakve su posljedice nepoštovanja ovih pravila?

- Ukoliko do pete godine sputavate dijete, ugušit ćete mu aktivnost, interes za život, poduzetnost i intelekt. Naučit ćete ga da se bez pogovora i razmišljanja pokorava gruboj sili. Učinit ćete ga lakom žrtvom svih nasilnika.

- Ako mu nastavite ugađati poslije pete godine, dijete će ostati infantilno, neposobno za rad i bilo kakve duhovne napore.

- Nastavite li pretjerano štititi dijete i nakon 10. godine, ono će odrasti nesigurno, ovisno o samostalnijim prijateljima, koji na njega možda neće uvijek vršiti dobar utjecaj.

- Ako ne budete poštovali dijete nakon njegove 15. godine, ono vam to nikad neće oprostiti i otići će zauvijek. Čim mu se ukaže prilika.