Dževad Karahasan

Dževad Karahasan, rođen u Duvnu 1953. godine. On je BiH književnik, dramatičar, esejist, romanopisac. Cijenjen i uspješan dramski autor, prije svega u zemljama njemačkog govornog područja. Ovaj pisac, po mišljenju mnogih, dijeli u tom aspektu sudbinu jednoga od svojih uzora, Miroslava Krleže. Fasciniran  je pozorištem za koje je napisao veći broj priznatih drama, no njegova najsnažnija djela su romani.

Roman "Istočni divan", je djelo o sufijskom mučeniku i svecu Al-Halladžu, kompleksna studija u kojoj se preklapaju vjerno rekonstruirani ambijent Bagdada u 8. vijeku i egzistencijalno-spiritualna drama legendarnog pjesnika i mislioca. 

"Dnevnik selidbe" je upečatljiva memoarska proza, prikaz opsade Sarajeva i funkcioniranja ljudske zajednice u neljudskim okolnostima, dok je kratki roman "Sara i Serafina", o dvostrukom identitetu, stalnoj prisutnosti smrti i apsurdnoj pogibiji u opkoljenom gradu virtuozno djelo ispričano u jednom dahu. Tu su i mnoga druga djela sa izvanrednim književnim izražajem.

Dževad Karahasan pripada kategoriji BiH i evropskih pisaca kojima je strana jeftina politizacija, književno-politički marketing i podilaženje izvanliterarnim trendovima.

MISLI

- Ima dana koji nisu trebali svanuti. A ako su morali, ako je nužno da svane baš svaki dan, morala bi postojati neka mogućnost da čovjek izbjegne dan koji mu sigurno ne treba, recimo da se tog dana ne probudi ili da nekako drugačije ostane izvan njega. Bez te mogućnosti čovjek nije slobodan, nema i ne može biti slobodne volje u biću koje ne može odlučiti makar o onome što neće.

- Možda se bezizlaz čovjeka iz ovih krajeva, njegova jadna nemogućnost da dosegne ljudsku potpunost i pojedinačnost, da se dovrši kao ljudsko biće i, zahvaljujući tome, odluči i učini nešto u svoje ime... možda se ta uronjenost ovdašnjeg čovjeka u ovdašnje magle i kolektivitete... tako bolno očigledno pokazuje u njegovoj omiljenoj zabavi koja je, naravno, mnogo više od zabave... Ta porazna slika ovdašnjeg ljudskog bezizlaza je takozvano narodno kolo.

- Možda će se jednom ljudski svijet i uređivati prema nalozima razuma, ali će to biti dosadan i suh svijet, bez ičega od onog zbog čega vrijedi živjeti i na šta se život i ljudi sa radošću troše.

-Sjeti se kako lijepo kažeš da je čovjeku strašno na ovome svijetu baš zato što mu je dragi Bog naložio da zna, a ograničio mu znanje da se ne bi uzdigao preko svojih granica.

- Postupajući dobro, čovjek se neće ogriješiti ni o predaju ni o običaje, ni o vjeru ni o svoju prirodu.

- Život čestitog čovjeka i prolazi u tome da riješi jedan problem i tako napravi dva nova. Što se tu može.

- Sve dotle dok u duhu možeš obnoviti sjećanje na svijetlu kuhinju po kojoj se kreće i u kojoj govori jedna dobra žena ti nisi potpuno izgubljen, sve dotle dok znaš da negdje postoji takva kuhinja i da u njoj ima jedno mjesto za tebe ti nisi potpuno sam. I sve dok su takve kuhinje moguće tvoj svijet je stvaran i ispunjen smislom. 

- Čovjekov razum vrijedi donekle, vrijedi onoliko koliko čovjek zna i samo do te granice on može nešto uređivati I nešto se dogovarati. Sve što je izvan te granice neka ostane onako kako je, jer je sigurno uređeno mnogo bolje nego što bi čovjek uredio, ma koliko znao i ma kako razuman bio.

- Pitam se šta bi bilo s ljudima da nije rada. Čime bi tada odgađali strah i odmicali vlagu od sebe. Čini mi se da jedemo i spavamo, stoku tjeramo i borimo se, pišemo i vjerujemo, samo radi toga da odgodimo strah i da što dalje od sebe odmaknemo ono konačno osjećanje da ništa na svijetu nije radi nas i da svojom voljom ne možemo pokrenuti ni prašinu sa svog ogrtača.

- Biti oprezan znači znati ono što se oko tebe događa, ono što ljudi u tvojoj blizini misle i rade, znati ko je s kim i ko protiv koga, znati šta kome manjka i šta ko želi.

-Tada sam tu osobinu kod sebe zapazio prvi put i iskreno se začudio: što mi je čovjek odvratniji, više se trudim oko njega, što neko jasnije pokazuje da me neće, ja mu se više namećem i osjećam jaču želju da me prihvati.

- Najbolji primjer temeljne barbarizacije koja se nad nama provodi je uvjerenje da jednom SMS porukom možemo izraziti svoja duhovna osjećanja.

- Nama je prividno znanje potpuno pojelo život. Svi hoće da budu bogati, moćni i lijepi. Svi hoće da se podvrgnu estetskoj operaciji. Svi hoćemo da izgledamo, niko neće da bude. Ako mi date lijep, pravilan nos, pune usne, blago zatamnjen ten, možda ću ja izgledati bolje, ali hoću li to i dalje biti ja? Jer, pazite, ja bih rekao da mi živimo u religiji konzumerizma, potrošnje. Ta religija nam stalno proizvodi čežnje, stalno nam nudi iluzije, predodžbe i tako nas stalno odvodi iz nas. I svi danas izgledamo, niko nije. Nama se danas pokušava prodati priča kojom bi mnogo novca, još više novca moglo kupiti sreću, ljubav, radost i uporno nas se pokušava navesti da zaboravimo da nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj kome ništa ne treba. Zašto naša današnja kultura nama ne da da živimo i budemo ono što jesmo? Zato što današnjoj zapadnoj kulturi ne trebaju živi ljudi nego potrošači, a da biste bili potrošač, vi morate stalno željeti da više imate i biti spremni da stalno više kupujete i trošite. A da biste to stalno željeli, ne smijemo vam dozvoliti da se počnete baviti sobom i svojim životom. Zato, evo vam jeftini, ako treba besplatni mobiteli da bez prestanka pišete i primate SMS-ove u kojima nema ničega osim informacije. Evo vam 79 TV programa na kojima će se vrtiti strašno atraktivne, kobajagi, uzbudljive emisije koje vam ne daju da se sastanete sa sobom. Ljudi zapravo kao da bježe od sebe uvođenjem svih tih pomagala i „olakšica“.To je to. Bježe od sebe, jer su izgubili sposobnost da se raduju, da budu osjećajni, da budu ono što jesu. 

- Ako nekoga volite, volite ga zbog njegovih nedostataka. I razlika između čovjeka kojeg volimo i čovjeka koji nam ide na živce je u tome što su nam nedostaci čovjeka kojeg volimo simpatični.

- Jer ljubav je čudo, ne možemo znati zašto nekoga volimo. Naša epoha lažnog, prividnog znanja, naša bolesna ambicija da znamo sve i to pouzdano ne dozvoljava nam da priznamo kako temeljne stvari ne znamo i ne možemo znati.

Rabindranat Tagore

Rabindranat Tagore (Rabindranath Tagore) 1861. - 1941. je bio veliki indijski pjesnik i mislilac. Bio je i pripovjedač, filozof, kompozitor, slikar, pedagog, esejist, dramski pisac, prevodilac. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1913. godine za zbirku Gitanjali, što u prijevodu znači pjesme darovnice. Ona sadrži pjesme što ih je Tagore ispjevao nakon ženine i kćerkine smrti, nakon desetogodišnjeg razdoblja pisanja bujne ljubavne lirike.

MISLI

- Ako zatvorite vrata svim manama, i istina će ostati vani.

- Bistra rijeka razuma ne gubi svoju putanju u suhom pijesku navika.

- Cvijet sa tugom gubi latice, ali umjesto njih s radošću očekuje plod.

- Čovjek je od oružja učinio svog Boga, a kad oružje pobjedi, čovjek će ostati poražen.

- Kad postane životinja, čovjek je gori od životinje.

- Muškarci znaju samo misliti, žene imaju svoj način da razumiju a ne misle.

- Najbolje je imati nekoga u potpunosti, ako to nije moguće, onda je najbolje da ga u potpunosti izgubimo.

- Nema te poezije koja bi mogla da se vine do onih visina do kojih dopire ljubav.

- Nijedan narod se ne može spasiti sam odvajajući se od drugih. Ili se spašavajmo zajedno, ili zajedno propadnimo.

- Ništa lakše nego u ime vanjske slobode uništiti unutrašnju slobodu čovjeka.

- Oni koji uče a ne primjenjuju svoju nauku, slični su seljaku koji ore a ne sije.

- Ono što nam je potrebno da bismo bili slobodni jeste ljubav, ona ima snagu s radošću nositi breme svijeta.

- Rijeka može postati more, ali ona neće moći nikada postići da more bude dio nje same.

- Svijete, kad umrem, sačuvaj u svojoj tišini samo jednu riječ za mene: Volio sam.

- U ljubavi nestaju sve životne suprotnosti.

- Velika moć Božja je u blagosti vjetrića, a ne u olujama.

- Velika srca vole, mala traže da budu voljena.

Alan Vots

Alan Vots (Alan Watts) 1915. - 1973. je britanski filozof, pisac i govornik, najpoznatiji kao prevodilac i promotor istočne filozofije za zapadnu publiku. On je tipičan lik britanskog gospodina, tvrdoglavog pustolova, pobunjenika, mistika, putnika u daleke zemlje i pisca koji je život posvetio istraživanju nepoznatih, područja istočnih filozofija. Slijedbenik je jedne od najizvornijih škola zen budizma. Njegova su djela na Zapadu učinila ogroman napredak u širenju istočnjačke misli među običnim ljudima. Vjerovatno je tome pogodovala i činjenica da se njegovo najplodnije razdoblje poklopilo s usponom hippy naraštaja i naglašenog traganja zapadnog čovjeka za izvorima istočne duhove misli.

MISLI

Ne shvatajte život previše ozbiljno.

Nije ništa novo da ljudi sve shvataju previše ozbiljno, pa i sam život. Naš um nas bombarduje neprekidno mislima o tome “šta bi bilo kad bi bilo”, sve dok ne postanemo zabrinuti i uplašeni. Gledajte na život na sasvim drugačiji način, potpuno opušteno. Mi smo mali djelić ogromnog univerzuma i nema potrebe da stvari shvatamo previše ozbiljno. Umjesto toga pronađite način da uživate u svakom trenutku!

Opustite se i predajte matici života.

Ništa ne treba forsirati jer se na taj način stvara napetost. Ponekad sve funkcioniše mnogo bolje samo ako se pusti da teče, i jednostavno dešava. Baš kao kad plutamo u vodi. Zamislite samo obrnutu situaciju, mašemo rukama pokušavajući da se održimo na površini i u panici ne možemo da se kontrolišemo i tonemo. Nekada se to dešava čak i odličnim plivačima.

Gledajući univerzum u toku noći, ne možemo da kažemo da je neka zvjezda dobra a druga loša, ili da su neke u dobrim a druge u lošim sazvježđima.

Ako želite da živite život punim plućima i bez ikakvih ograničenja, na sve što vam se dešava dobro je gledati kao na proces učenja. Ako sve posmatramo crno ili bjelo, loše ili pozitivno, nikada nećemo vidjeti život onako kakav on stvarno jeste, paleta boja sa mnogo različitih nijansi.

Budućnost i naši planovi možda neće imati nikakav značaj osim ako ne budu u potpunom kontaktu sa sadašnjim trenutkom, jer samo u sadašnjosti živimo.

Možemo da uživamo samo ako eliminišemo bilo kakav strah od budućnosti, anksioznosti ili depresije. Pravljenje planova za budućnost je jedino korisno za one koji znaju kako da uživaju u onome što budućnost donosi. Potpuno je beskorisno ako živimo za budućnost, a ne uživamo dok je čekamo. Naučite da uživate u sadašnjosti jer ćete samo tako biti sposobni da uživate u svemu što će budućnost donjeti.

Ako postoje stalni problemi koji se ne rješavaju, pitanje je da li im se prilazi na pravi način.

Svako od nas ima iste mogućnosti, samo je potrebno da se opustimo. Nekada je suština samo u tome na koji način posmatramo ono što nam se dešava!

Bez rođenja i smrti, i bez neprekidne promjene svih oblika života, svjet bi bio statičan, mumificiran i dosadan.

Nesumnjivo, ono što ovaj svjet čini preljepim je prolaznost i promjenljivost svih stvari. Sve se mjenja i veoma je važno da to shvatimo i prihvatimo. Mi smo djelo ovog svjeta i ne možemo da se suprotstavimo njegovom toku. Ono što možemo je da uživamo u preljepom i očaravajućem plesu svakog trenutka.