Abdulah Sidran

Abdulah Sidran je BiH pjesnik, pisac, prozaik i filmski scenarist. Rođen je 1944. godine u  Sarajevu. U književnosti se pojavio sredinom sedamdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji mladih književnika tog vremena. Objavio je mnogobrojne pjesme, dramske tekstove, scenarije i knjige. Za svoj stvaralački opus nagrađivan je najznačajnijim književnim i društvenim priznanjima.

Jedan je od najznačajnijih filmskih autora (scenarista) na balkanu. Napisao je scenarije za mnoge filmove od kojih su najpoznatiji: Sječaš li se, Dolly Bell, Otac na službenom putu, Kuduz i dr. Kao filmski autor, dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

MENI TIMUR

Piši pjesme, Avdo,

I ne kazuj, nikada i nikome,
Baš ništa o tome šta osjećaš
I kako ti je

Drži govore, ali se pazi
Stalno gledaj da ti točak
Na prazno melje, i da ti se
Sa jezika ne otmu
Neke rečenice sa smislom!

Nego melji!
Kao pjesmice kad pišeš:

Cvrkuće oko kuće...
Bašta - mašta...
Cvijeće - smeće...

I sve tako
Kako god ti na um padne

Samo nemoj
Da ispadne
Baš iz tvojih usta
Nešta
Šta ne valja

Neka bude baš onako
Kako samo ti umiješ
O lijepome - lijepo
O ružnome - ni ružno ni lijepo

A o svemu drugom
između redova
kazuj šta god hoćeš

Nema nikog
Na ovome svijetu
Da te bolje razumije
Nego ja.

A Nurija veli:

- Ljudskim postupcima upravljaju: u mladosti - hormoni, zrelom dobu - zablude, u starosti - strahovi.

- Važne stvari nalaze se u sitnicama. Krupne stvari postoje samo da bi čovjek što kasnije došo do pameti.

- Ima takvih ljudi da možeš smatrati sretnim svaki onaj dan u kom ih nisi sreo!

- Kadgod ti za nekog kažu da je lud, ti upitaj: A jesi li mu probo šta uzet?

- More li biti da na svijetu više nevolja dolazi od glupih nego od zlih ljudi ?

- Prestaćeš - čim shvatiš da djecu grdiš baš zbog postupaka po kojima liče na tebe.

- Djetinja potreba da budeš voljen učinila te prosjakom koji ljubav traži i tamo gdje je nema, u bezdušnom svijetu nitkova i hulja.

- Od svih ružnih osobina u našeg čovjeka najružnija je njegova spremnost da sudi i presuđuje u stvarima o kojima ništa ne zna.

- Ljudi koji nikada ne mijenjaju mišljenje, vole sebe više nego istinu.

- Nije strašno što ne znaš, strašno je što ne želiš znati.

- Svaki čovjek je otok, ali mostovi su mogući.

- Postoji vrijeme kada bi čovjek mogao pojesti svoju dušu, samo da ima šta staviti u usta.

- Ponekad trebaš pogledati iza, ne da bi vidio gdje si bio, nego da bi bolje razumio kuda ideš.

- Imati nekog ko se pita gdje ste ako se noću niste vratili kući vrlo je stara ljudska potreba.

- Zlo je racionalnije, opreznije, stvarno dosljednije od dobra.

Snobizam

Danas, kada ne možemo govoriti o međuklasnom kretanju u izvornom smislu riječi, iako to ne znači i da živimo u besklasnom društvu, snobizam se ogleda u nekoj vrsti plemenske podjele ljudi u odnosu na muziku koju slušaju, politička uvjerenja koja dijele, nivo obrazovanja, bogatstva, urbanosti itd.

Snob koristi sve oko sebe kao svoje dodatke, svoje partnere, svoju djecu, svoje pse. Razmeće se reprezentativnim poznanicima i rođacima kao i svojim porjeklom, ukoliko je i ono reprezentativno. Ukoliko nije, zaboravlja ga, kao i svoju nereprezentativnu provinciju, palanku, varošicu, zaselak, akcenat, srednje ime, prezime, ime, prvog komšiju...

Koliko duboko čovjek može utonuti u snobizam, a da toga nije ni svjestan, govori odnos prema djeci. Vidimo očigledne primjere skorojevića koji svoju djecu upisuju u najskuplje privatne škole, šalju na kurseve jezika, baleta... A ako nema djece, onda mogu da posluže i psi. S pedigreom, naravno.

Postoje oni koji misle da su bolji od drugih i postoje oni koji znaju da to jesu. Čuli ste da se neka „tikva“ pokondirila, došla do novca, društvenog statusa preko noći i umislila da je sada bolja od drugih. A zapravo nije. Vi znate da nije jer znate da ona ne može biti bolja od vas, znate to jer znate da se neke stvari ne mogu steći preko noći, stvari koje vi posjedujete i o kojima ta „tikva“ može samo da sanja. Znate da je ona samo snob i zato ste bolji od nje.

Današnje društvo jeste materijalističko i transparentno u smislu u kom je svakom omogućeno da pomoću društvenih mreža bar u krugu svojih prijatelja ima pet sekundi slave dok predstavlja svoju novu frizuru, šalu, djevojku. Društvene mreže učinile su da bez ikakvog obzira i srama namećemo svojim prijateljima informacije o tome gdje ispijamo kafu, koji film gledamo, s kim smo otišli u šoping. Mogućnosti za samopromociju i stvaranje bar iluzornog kulta sebe danas su dostupne svakome. A to što se ljudi ne libe da sve svedu na materijalistička preimućstva jeste rezultat improviziranog stava da je novac mjera svih vrijednosti.

Nije potrebno biti akademski stručnjak za društvene fenomene pa uvidjeti da snobizam uvjek ide ruku pod ruku s diskriminacijom. Magazini se bave pitanjima šta je „in“ a šta „out“, kako se treba odijevati, koju muziku treba slušati, na koje manifestacije treba otići. Nažalost, potrošački sistem podrazumijeva da se već od malena od djece stvaraju konzumenti koji svoj identitet definišu prema stvarima koje kupuju, ajfonu, marki rolera, cjenovniku škole stranih jezika, visini članarine u teniskom klubu i drugo, a u slučaju da materijalizam nije dovoljan pronalaze nešto drugo. Duhovni, intelektualni ili materijalni, snobizam je lakše uočiti nego ga držati dalje od sebe.

Sve je postalo moguće u našem demokratskom vijeku, pa i to da  u apsolutnom relativizmu vrijednosti neki ljudi, iz samo sebi poznatih razloga, sve druge gledaju s visine. Međutim, postoji i realna opasnost da se u trenutku kada se vrijednosti sagledavaju iz demokratske perspektive (dakle, svačiji ukus i svačije mišljenje je jednako vrijedno), neko bude optužen za snobizam samo zbog toga što je kič nazvao kičom, demagogiju demagogijom, patetiku patetikom? Reći ljudima istinu u lice nije popularno. Tiranija većine podrazumijeva i poneku nepopularnu etiketu kada pokušate da ostanete svoji i zaobiđete lakši put, možda na tom putu i sami dobijete poneku etiketu snoba, makar to i niste.

Dušan Stanojević

Irvin Yalom - životne mudrosti

Irvin Yalom je poznati psihoterapeut humanističke i egzistencijalističke orijentacije, psihijatar, ali i pisac. Počasni je profesor psihijatrije na Univerzitetu Stanford. Ovaj američki psihoterapeut je potomak jevrejsko-ruske emigrantske porodice. Odrastao je u siromašnom crnačkom predgrađu. Poznat je kao zagovornik grupne terapije.

Njegove prve knjige imale su pedagošku namjenu, učenje o grupnoj psihoterapiji, a ta pedagoška crta se prenijela i na njegove najpopularnije romane u kojima čitaocima kroz pisanu riječ približava unutrašnji svijet velikih filozofa. Romani Kad je Nietzsche plakao, Problem Spinoza i Liječenje Schopenhauerom nas upoznaju s filozofijom, filozofima, ali i s nama samima i imaju terapijsko dejstvo.

Ovo su neke od misli i citata iz njegovih knjiga.

- Svaka osoba mora da izabere onoliko istine koliko može da podnese.

- Što više poznajemo sebe, bolje živote možemo da živimo. I kada zapadnemo u nevolju, vrlo često ono što se dešava je da izronu dijelovi ličnosti koje ni mi sami ne poznajemo dobro,

- Što ste manje živjeli svoj život, to je veći strah od smrti. Pri tome bježanje nikada nije rješenje jer Bol je tu; kad joj zatvorite jedna vrata, pokucaće negdje drugo.

- Kada ti život pruži san koji toliko nadmašuje sva tvoja očekivanja, nije razumno tugovati kad mu dođe kraj.

- Sanjam o ljubavi koja je više od žudnje dvije osobe da jedna drugu posjeduju.

- Odavno sam naučio da je lakše nositi se s lošom reputacijom nego lošom savješću.

- Učitelj mora razotkriti puteve koji leže pred učenikom, ali ne smije birati pravac.

- Prije ili kasnije morat ćete se odreći nade u ljepšu prošlost.

- Voljeti znači aktivno voditi brigu o životu i razvoju drugog bića.

- Strah od smrti majka je svih religija, koje svaka na svoj način pokušava da ublaži agoniju naše konačnosti.

- Živi dok si živ! Smrt gubi na svojoj strahoti onda kada čovjek iskusi potpuno svoj život. Onaj ko u pravo vrijeme ne živi, ne može u pravo vrijeme ni umrijeti.

- Ne dozvoli da život živi tebe. U suprotnom ćeš dočekati četrdesetu osjećajući kao da nikad nisi živio. Živi sad tako da se s pedeset godina nećeš osvrtati ka svojim četrdesetim sa žaljenjem.

- Ljubav nije samo iskra strasti između dvoje ljudi. Postoji beskrajna razlika između zaljubljivanja i ljubavi. Ljubav je način postojanja, model življenja u povezanosti, a ne čin ograničen samo na jednu osobu.

- Da li misliš da cvijet cvjeta da bi bio viđen? Ne on cvjeta zbog samog sebe, a ne zbog drugih.

- Da bi se neko istinski povezao s nekim drugim, prvo se mora povezati sam sa sobom. Ako nismo u stanju da prigrlimo vlastitu usamljenost, onda ćemo to drugo biće koristiti samo kao štit od usamljenosti.

- Brak ne smije biti zatvor, već bašta u kojoj se nešto plemenito uzgaja.

- Lakše je slušati naređenja, nego komandovati samom sebi.

- Ljudi puni samopouzdanja su samo ljudi bez vizije, prosti ljudi i djeca.

- Očajanje je cijena koju čovjek plaća za svoju samosvjesnost.

- Inteligentan čovjek nije uvijek siguran u ono što radi i što govori. Pametni ljudi se uvijek preispituju.

- Samo ranjeni liječnik može zaista liječiti.

- S velike visine svaka tragedija izgleda manje tragično.

- Život je iskra svjetlosti između dvije praznine: tame prije rođenja i tame smrti.

- Čovjekov duh je sačinjen od njegovih izbora.

- Morate naučiti da prihvatite svoj život i da imate hrabrosti da kažete - Tako sam izabrao.

- Još uvjek ne shvatate da postoji moj način i tvoj način, a ne jedan način.

- Vrijeme se ne može prekinuti. To je naš najveći teret. A naš najveći izazov je da živimo uprkos tom teretu.

- Secirajte dublje svoje motive. Naći ćete da niko nikada nije učinio ništa uzvišeno za drugog. Svi postupci su usmjereni ka sebi, sve usluge sebi, sva ljubav je ljubav prema sebi.  Zaronite dublje i shvatit ćete da ne volite druge, ono što volite su prijatni osjećaji koje takva ljubav stvara u vama. Volite želju, a ne ono što je željeno.

- Vaše potrebe su malobrojne i lako ih je zadovoljiti. Ne komplikujte svoj život s trivijalnim ciljevima kao što su bogatstvo i slava. Slava se sastoji od mišljenja drugih i zahtjeva da živimo po njihovim željama. Da bismo postigli i održali slavu moramo voljeti ono što drugi vole i prezirati ono što oni preziru. Što više stičemo, više žudimo i veći je ponor naše tuge kada nam žudnja nije zadovoljena. Ako tražiš sreću, ne traći svoj život boreći se za ono što ti zaista nije potrebno.

- Ne rađajte djecu dok ne budete spremni biti stvaraoci i stvarati stvaraoce. Pogrešno je rađati djecu iz potrebe, koristiti dijete za ispunjavanje usamljenosti, proizvoditi kopije sebe kako bismo sebi osigurali svrhu. Pogrešno je tražiti besmrtnost sijući svoje sjeme u budućnost, kao da će ono zadržati vašu svijest.

- Kada osobu koja posjeduje rijetke talente tjerate da radi posao koji je tek koristan, to je kao da skupocjenu i delikatno ukrašenu vazu koristite kao kuhinjski lonac.