Georgij Ivanović Gurđijev

Georgij Ivanovič Gurđijev (1877. - 1949.), armensko-grčki mistik i filozof koji je obilježio početak nove duhovne ere Zapada. Školovan je u istočnjačkim manastirima sa ezoternim karakterom. Svoja učenja je prenio i na Zapad. Proputovao je Istok u potrazi za pravim, tajnim ezoternim znanjem. Među njegovim najvećim postignućima su bili tajni sufijski manastiri, te manastir Sarmong na dalekim obroncima Tibeta. Gurđijev je sva svoja znanja i uvide objavio u nekoliko svojih pisanih djela: Život je stvaran samo kad jesam, Susreti sa izuzetnim ljudima, Belzebubove priče i drugimima. Stvorio je "sistem četvrtog puta", duhovnog učenja koje se nalazi između klasičnih "triju puteva" yogija, fakira i monaha.


MISLI

- Fokusiraj svoju pažnju na sebe.

- Budi svjestan u svakom trenutku šta misliš, osjećaš, želiš i radiš.

- Nemoj se vezati ni za šta što može da te uništiti na duže staze.

- Razvijaj svoju velikodušnost bez svjedoka.

- Sredi tamo gdje si napravio nered.

- Nauči da primaš i zahvali se za svaki dar.

- Jedi i spavaj samo onoliko koliko je neophodno.

- Ne pričaj o svojim ličnim problemima.

- Ne sudi i ne komentariši ako ne znaš većinu činjenica.

- Ne uspostavljaj nepotrebna prijateljstva.

- Nemoj misliti samo o pogodnostima koje će ti donijeti tvoje djelovanje.

- Nikad ne prijeti.

- Ostvari svoja obećanja.

- Tokom rasprave, stavi se u kožu onog drugog.

- Ne slijedi trendove.

- Pobjedi svoje strahove.

- Ne hvali i ne vrijeđaj sebe.

- Ne pokušavaj da se ističeš po svom izgledu.

- Nikad se ne suprotstavljaj, samo ušuti.

- Ako nekog uvrijediš, izvini mu se.

- Ne brani stare ideje samo zato što si ih prethodno ti izjavio.

- Nemoj sebe definisati na osnovu onoga što posjeduješ.

- Ne pričaj nikad o sebi, osim ako ne želiš da daš mogućnost promjeni.

- Ne gledaj iz ugla, gledaj pravo.

- Ako odlučiš da radiš za druge, radi to sa zadovoljstvom.

- Ako sumnjaš između uraditi i ne uraditi, rizikuj i uradi.

- Nikada nikog ne posjećuj samo da bi ispunio svoje vrijeme.

- Ako meditiraš i dođe đavo, primoraj đavola da meditira.

- Formiraj svoje tijelo na naćin da se ono uvjek pokorava tvom razumu, nikada mu nedozvoli da ono upravlja tvojim razumom.

- Ne pokušavaj da probudiš u drugima osjećanja prema sebi kao što su: sažaljenje, naklonost, divljenje, suosjećanje.

- Transformiši svoju gordost u dostojanstvo, bijes u kreativnost, pohlepu u poštovanje ljepote, zavist u divljenje drugim ljudima i mržnju u milost.

Figure od biljaka

Zelene skulpture su jedan od najljepših ukrasa u vrtovima, parkovima i drugim površinama. Napravljene od raznog cvijeća, žbunja i lišća. Predstavljaju i način umjetničkog izražavanja koji se naziva „Topijarna umjetnost“.

Pri izboru biljaka za izradu topijara, prije svega, neophodno je poznavati način i brzinu njihovog rasta. Tradicionalno, koriste se zimzelene vrste sporijeg i gustog rasta, otporne na intenzivno obrezivanje. Brzorastuće, posebno listopadne biljke, iako se mogu koristiti, nisu najpogodniji izbor, jer za kratko vrijeme izgube željeni oblik. Jedan od najkorištenijih i najpogodnijih za oblikovanje je šimšir. Neizostavni su i četinari nižeg rasta, kao što su mnogobrojni varijeteti tuja, tisa, čempresa, kleka, kao i drugo zimzeleno drveće: božikovina, lovor višnja, japanska kurika. Među puzavicama, za topijarno oblikovanje najzastupljeniji je bršljan. Dodatan estetski efekt, u zavisnosti od veličine i oblika zelene skulpture, može se postići ako se uz njih posade cvjetnice i ukrasne trave.

Topijarnim oblikovanjem mogu se dobiti najrazličitije figure, počev od najjednostavnijih, geometrijskog oblika, kao što su kocke, kupe, kugle i spirale, pa do skulptura ljudi, životinja, predmeta i apstraktnih motiva. Nekada su vrtlari, da bi postigli željenu formu, uz strpljivost, morali da se pouzdaju i u svoju vještinu, a danas je oblikovanje znatno olakšano, jer se koriste kalupi - žičane konstrukcije. Mlade biljke se sade unutar kalupa, a kada dovoljno izrastu i njihove krošnje prekriju kalup, obrezuju se prema njegovom obliku. U odnosu na oblikovanje zasnovano na slobodnoj procjeni, oblikovanje pomoću kalupa sprečava greške, koje bi umanjile ljepotu skulpture.

Trajnost topijara uslovljena je životnim vijekom biljke od koje je napravljen, ali i od intenziteta održavanja. Ako se zanemare, vrlo brzo gube oblik. Topijarno oblikovane biljke su osjetljive na vjetrove i snježne padavine, što ponekad prouzrokuje lomljenje grana ili deformacije oblika. Zato je od važnosti, ako postoji mogućnost, osigurati im položaje zaštićene od jakih udara vjetrova i redovno otresati snijeg s njih. Zalijevanje i prehrana primjenjuju se prema vrsti od koje je topijar napravljen. Po pravilu, s formiranjem oblika počinje se dok je biljka još mlada i elastična, i često je potrebno nekoliko godina da bi se postigao željeni oblik. Formirana zelena skulptura zahtjeva stalno obrezivanje više puta tokom vegetacione sezone, s tim što je potrebno izbjegavati rezidbu u kasnu jesen, da novoizrasli izdanci ne bi nastradati od mraza.

Aleksa Šantić

Aleksa Šantić je rođen u Mostaru 1868. godine u trgovačkoj porodici. Gotovo cijeli život proveo je u rodnom gradu. Jedan je od glavnih utemeljitelja kulturnog pokreta u Mostaru i borbe protiv Austrougarske okupacije.

Najveća djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. vijeka. Uzor su mu bili književnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih najviše je poštovao njemačkog književnika Heinricha Heinea. Najveći uticaj na njegovo stvaranje imala je narodna književnost (narodna lirska pjesma sevdalinka, balada, romansa i narodna epska pjesma). Njegove pjesme pune su emocionalne boli, rodoljublja i ljubavne čežnje.

EMINA

Sinoć, kad se vraćah iz topla hamama,

Prođoh pokraj bašte staroga imama;

Kad tamo u bašti, u hladu jasmina,

S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,

Stid je ne bi bilo da je kod sultana!

Pa još kada šeće i plećima kreće...

Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al', moga mi dina,

Neće ni da čuje lijepa Emina,

No u srebren ibrik zahitila vode

Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste

Rasplete joj one pletenice guste,

Zamirisa kosa kô zumbuli plavi,

A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,

No meni ne dođe lijepa Emina.

Samo me je jednom pogledala mrko,

Niti haje, alčak, što za njome crko'!...

OSTAJTE OVDJE

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat ko što ovo grije,
Grki su tamo zalogaji hljeba,
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko će naći bolju,

A majka vaša zamlja vam je ova,

Bacite pogled po kršu I polju,

Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,

Uzori svijetli što je branit znaše,

U ovoj zemlji ostanite i vi,

I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Kô pusta grana kad jesenja krila,

Trgnu joj lisje i pokose ledom,

Bez vas bi majka domovina bila,

A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,

Vrat'te se njojzi u naručja sveta,

Živite zato da možete mrijeti,

Na njenom polju gdje vas slava sreta.

Ovdje vas svako poznaje i voli,

A tamo niko poznati vas neće,

Bolji su svoji i krševi goli,

No cvjetna polja kud se tuđin kreće.

Ovdje vam svako bratski ruku steže,

U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta,

Za ove krše sve vas, sve vas veže,

Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.

Ostajte ovdje! ... Sunce tuđeg neba,

Neće vas grijat ko što ovo grije,

Grki su tamo zalogaji hljeba,

Gdje svoga nema i gdje brata nije...

I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJA

I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tavni oblak kad sa neba mine.

I opet si meni čista, sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledô ti oči što se slatko smiju.

Tako vita jela koju munja zgodi
Još u nebo gleda i života čeka,
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih će nova zagrmiti jeka.

 

ŠTO TE NEMA 

Kad na mlado poljsko cv’jeće
Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l’jeće:
Što te nema, što te nema?

Kad mi sanak pokoj dade
I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade:
Što te nema, što te nema?

Vedri istok kad zarudi
U trepetu od alema,
I tad duša pjesmu budi:
Što te nema, što te nema?

I u času bujne sreće

I kad tuga uzdah sprema,

Moja ljubav pjesmu kreće:

Što te nema, što te nema?

PROLJEĆE

Nemoj, draga, noćas da te san obrva

I da sklopiš oči na dušeku mekom!

Kada mjesec sine nad našom rijekom

I na zemlju pane tiha rosa prva,

Rodiće se mlado proljeće! I svuda

Prosuće se miris plavih jorgovana;

I pahulje snježne padaće sa grana

U naš bistri potok što baštom krivuda.

Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom,

I svaki će prozor zasuti beharom,

Da probudi srca što ljube i gore...

Zato nemoj, draga, da te san obrva!

Dođi, i u bašti budi ruža prva,

I na mome srcu miriši do zore!

MOSTAR

Ljepote! Uz rijeku, kao labud bijeli,

Leži Mostar i pun sunca, adidjara,

Sav trepti, i stremi s kopljima munara,

Kao da bi nebu poletjeti htio.

Rijeka čista,

Prepuna smaragda, putuje i blista,

I red bliskih kuća u njoj se ogleda.

Uz Neretvu, dole, behar se razgrozdo;

Pun fenjera stari Mostar žmiri ozdo,

Spava. mjesečine pokrilo ga platno.