Čarls Bukovski

Čarls Bukovski (Charles Bukowski) 1920. - 1994. je američki književnik njemačkih korijena. Smatra se jednim od najuticajnijih pisaca socijalne tematike. Njegov stil pisanja je bio pod velikim uticajem socijalnog, kulturalnog i ekonomskog ozračja njegovog grada Los Angelesa. U svojim radovima je opisivao živote siromašnog čovjeka, alkohol, odnose sa ženama. Ostavio je neizbrisiv trag svojim načinom pisanja, koji je svojim eksplicitnim, sirovim, ponekad čak vulgarnim izrazom ugradio u priče o simpatičnim gubitnicima s margina američkog društva.Napisao je mnoštvo pjesama, kratkih priča, kao i šest romana.

Rođen je kao Heinrich Karl Bukowski u Njemačkoj, a njegov djed se doselio iz Njemačke u SAD 1880. godine. Tokom svoje rane mladosti bio je sramežljiv i povučen što je bio rezultat zlostavljanja od strane njegovih vršnjaka i njegovog oca koji ga je tukao. U ranim mladalačkim godinama prvi put dolazi u doticaj s alkoholom, koji će ga kasnije tokom života definisati kao osobu i pisca. Nakon što je maturirao u Los Angeles High School, pohađa Los Angeles City College dvije godine, tokom kojih uzima satove umjetnosti, novinarstva i književnosti. U 21. godini počinje pisati, ali ozbiljnije oko 35. godine života.

Proživio je jedan izuzetno buran i težak život, često na samom dnu. Pisao je iz egistencijalne nužnosti da bi preživio, a neiscrpan tematski izvor pronašao je u vlastitom životnom iskustvu, proživljenim dramama iz djetinjstva i mladosti, kao i vremenu kad je lutao Amerikom. Klošario je, opijao se, radio razne poslove da bi preživio, u društvu mnogih žena koje je upoznao na svom putu. Sebe je doživljavao kao stidljivog i povučenog čovjeka, kome je alkohol neophodan da bi živio s ljudima i da bi stvarao. Uprkos tome on je gotovo do kosti otkrio i najsitnije detalje svoje intime i tako stekao epitet jednog od najbestidnijih umjetnika u historiji književnosti. Ma koliko njegov svijet bio čudan i šokantan, on je u njemu uspijevao vidjeti elemente komičnosti i duhovitosti i najjednostavnijim jezikom je pričao ponekad banalne, a ponekad nevjerovatne i dramatične događaje. Sve što je napisao prožeo je humorom, koji je često bio distanca od užasa. Umro je 9 marta.1994 godine, u San Pedru od leukemije u 73. godini života.

MISLI

- Čovjek se rodi kao genije, a umire kao idiot.

- Kad nema boli, to je kraj osjećaja. Svako naše zadovoljstvo je trgovina s đavolom.

- Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.

- Smrt je ništa, brate, život je ono što je teško.

- Ako se ne kockaš, nikad nećeš uspjeti.

- Ljubav je bajka za budale.

- Što čojvek postaje jači to biva sve usamljeniji, to je čista matematika.

- Kad zašutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobjedio, to znači da više nisi vrijedan mog vremena.

- Naravno da je moguće da se voli ljudsko biće, ali samo pod uslovom da ga ne znaš dovoljno dobro.

- Svijet se počinje spašavati spašavajući jednog čovjeka; sve ostalo je ili grandiozna romantika ili politika.

- Ako želite nešto da uradite idite do kraja. U suprotnom ni ne počinjite.

- Biti sam se nikada nije činilo ispravnim. Činilo se dobro, ali nikad ispravno.

- Ono što je zlo i ono što su nas učili da je zlo, mogu biti dvije sasvim različite stvari. Društvo nas uči da su određene stvari zle da bi nas držalo u pokornosti.

- Prestao sam tražiti djevojku iz snova, samo sam htio jednu koja nije noćna mora.

- Prečesto se ljudi žale da nisu učinili ništa sa svojim životima, a onda čekaju da im neko kaže da to nije tako.

- Razlika između diktature i demokratije je ta što u demokratiji prvo glasate pa tek onda primate naređenja, dok u diktaturi ne morate gubiti vrijeme na glasanje.

- Moraš umrijeti nekoliko puta pre nego što zaista počneš živjeti.

- Feminizam postoji samo radi toga da bi se ružne žene integrisale u društvo.

- Što si manje vjerovao u život, to si manje mogao izgubiti.

- Ako se dogodi nešto loše, piješ kako bi zaboravio; ako se dogodi nešto lijepo, piješ kako bi proslavio; a ako se ništa ne događa, piješ kako bi se nešto događalo.

- Cijeli svijet je izgrađen na strahu.

- Decenije su mi trebale dok sam najzad naučio kako da kažem „ne“.

 - Slobodna duša je rijetkost, ali prepoznaćete je uglavnom jer se osjećate dobro, veoma dobro kada ste blizu nje ili s njom.

- Na svijetu postoji samoća, toliko velika da se vidi u sporim pokretima kazaljke na satu.

- Život je onoliko lijep koliko mu vi dozvolite da bude.

- Nikada nisam upoznao čovjeka u čijoj bih se koži radije našao. Ako je to zabluda, sretna je.

- Pisci su očajni ljudi, i kada prestanu da budu očajni, prestanu da budu pisci.

- Ljudi su čudni. Stalno su uznemireni trivijalnostima, ali veliku stvar, kao što je činjenica da traće svoje živote, uopšte ne primjećuju.

 

- Ima i gorih stvari od usamljenosti, ali često su potrebne decenije da bi se to shvatilo, a najčešće kad to shvatiš prekasno je, a prekasno je najgore.

- U ovim godinama sam očekivao da me uhvati išijas,

skoči holesterol, oslabi vid…

Čak je i moždani bio opcija.

Ali da me emocije sjebu, e to nisam očekivao.

 - Kako dovraga čovjek može uživati u tome da ga u 6:30 probudi alarm, da skoči iz kreveta, obuče se, silom nešto pojede, obavi nuždu, opere zube i kosu, bori se sa saobračajem, samo da bi došao na mjesto gdje zarađuje mnogo novca za nekog drugog i biti zahvalan što mu je pružena mogučnost za posao koji radi?

- Niko te ne može spasiti osim tebe. Naći ćeš se ponovo i ponovo u gotovo nemogućim situacijama. Oni će pokušati ponovo i ponovo pod izgovorima, pod maskama i silom da te natjeraju da podlegneš, odustaneš, ili tiho umreš iznutra.

Niko te ne može spasiti osim tebe, i bit će dovoljno lako da ne uspiješ tako lako ali nemoj, nemoj, nemoj.

Samo ih promatraj. Slušaj ih. Zar želiš to da budeš? Bezličan, bezdušan, bezosjećajan stvor? Zar hoćeš da doživiš smrt prije smrti?

Niko te ne može spasiti osim tebe, ti si biće vrijedno spasa. To je rat koji nije lako dobiti ali ako je išta vrijedno pobjede onda je to ovo.

Razmisli o tome. Razmisli o spašavanju sebe. Tvog duhovnog sebe. Tvog hrabrog sebe. Tvog pjevajućeg magičnog sebe i tvog prelijepog sebe. Spasi ga. Ne priključuj se mrtvima u duši.

Održavaj sebe humorom i skladom, i na kraju ako je neophodno uloži i cijelog sebe u tu borbu, bez obzira na izglede, bez obzira na cijenu.

Samo ti možeš da spasiš sebe. Učini to! Učini!

I tada ćeš tačno znati o čemu govorim.

- Ja sam nju pustio.

A onda sam je godinama skupljao po svijetu u nekim drugim ženama.

Neke su se smijale kao ona, neke su govorile kao ona, neke su imale njene crte lica.

Pronašao sam njene dlanove, otkrio njene usne, dotaknuo njenu kožu, ljubio njene obraze. Sve na drugim ženama.

Sve su joj po nečemu bile nalik, čak i kad sam tražio drugačiju.

Neke su tugovale kao ona, neke su grlile kao ona, neke su imale njenu toplinu.

Pronašao sam njeno lice, udisao njen miris, primicao njeno tijelo, zaplitao prste u njenoj kosi.

Sve na drugim ženama.

Neke su voljele kao ona, neke su maštale kao ona, neke su koračale kao ona.

Pronašao sam njene oči, lice postavljao uz njen vrat, smirivao se na njenim ramenima, drhtao na njenim grudima.

Sve na drugim ženama.

Niti jedna nije bila dovoljno drugačija, niti jedna nije bila dovoljno ista.

Tako je to...

Kad ti netko nedostaje, čitav svijet se uroti da na njega liči...

MASE

Svi ti ogorčeni, bijedni, usamljeni ljudi

što se osjećaju uskraćeno,

iznevjereno od svijeta,

oni okrivljuju život,

okrivljuju okolnosti,

okrivljuju druge…

dok su ustvari

oni

totalno odbojni,

pokorno neoriginalni,

kukavni i nepokretni,

utonuli u samosažaljenje,

ništa ne rade kako treba,

i dalje se osjećaju jalovo,

šireći zemljom svoje jadikovke,

svoje mržnje …

beživotnih očiju

u središtu ničega,

ti milioni ljudskih grešaka,

idući iz dana u dan

iz noći u noć,

kroz svoje kastrirane nagone,

što vrijeđa samu zemlju,

vrijeđa sve živo,

ta pustoš,

užas sve te

pustoši,

mase.

- Gabrijel Garsija Markes

Ivo Andrić

Ivo Andrić rođen je 9. oktobra 1892. godine u Travniku. Andrićevi roditelji su živjeli u Sarajevu. Ivo se rodio prilikom majčine posjete rodbini. Kad su Andriću bile dvije godine, otac mu umire od tuberkuloze, te ga majka odvodi kod muževe sestre u Višegrad. U Višegradu završava osnovnu školu, a potom se vraća majci u Sarajevo, gdje 1903. godine upisuje Veliku gimnaziju u Sarajevu. Tada počinje pisati poeziju, a 1911. godine u časopisu Bosanska vila objavljuje svoju prvu pjesmu "U sumrak".

Ivo Andrić je jedan od najboljih književnika našeg govornog područja. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1961. godine za ukupno književno djelo, s romanom "Na Drini ćuprija" kao vrhuncem tog djela. Ostavio je veliki književni opus za svog života s ličnim osvrtom na stvarnost koju je pisao u svojim romanima. Umro je 13. marta 1975. godine u Beogradu.

Djela su mu prevedena na više od 30 jezika, dok se roman "Na Drini ćuprija" smatra najprevođenijim i najviše puta objavljivanim romanom sa prostora Balkana.

MISLI

- U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno.

- Nikad nas nisu dostojni oni za koje se previše borimo, a oni sami ništa ne daju.

- Dobrota je u ovom svijetu golo siroče.

- Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.

- Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga posmatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno.

- Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!

- Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da ni svojom smrću ne mogu da nas obeshrabe.

- Ima u nekim ljudima bezrazložnih mržnji i zavisti, koje su veće i jače od svega što drugi ljudi mogu da stvore i izmisle.

- Imati veliku snagu, fizičku ili moralnu, a ne zloupotrijebiti je bar ponekad, teško je, gotovo nemoguće.

- Ko čini dobro, od njega se jos više dobra očekuje.

- Ko je duga vijeka, taj nadživi sve, pa i svoje zasluge.

- Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja.

- Ljudi gotovo cijelog života za sobom vuku obzire, kao lance, i tek na kraju vide koliko su oni bili nepotrebni.

- Ljudi koji sami ne rade i ne poduzimaju ništa u životu, lako gube strpljenje i padaju u pogreške kad sude o tuđem radu.

- Ljudi male pameti rijetko se boje da ne budu dosadni.

- Mladost je sretno doba u kome čovjek počinje da vjeruje u sebe, a još nije prestao da vjeruje drugima.

- Mnogi postignu ono što su htjeli, a izgube sebe.

- Nisu svi ljudi tako hrđavi kao što to hrđav čovjek misli.

- Ništa ljude ne vezuje tako kao zajednički i sretno proživljena nesreća.

- Od svog porijekla i djetinjstva ne može se lahko pobjeći.

- Oko ljepote su uvijek ili mrak ljudske sudbine ili sjaj ljudske krvi.

- Rana koja se krije, sporo i teško zarasta.

- Slabe i plašljive ljude strah nagoni da rade upravo ono čega se najviše boje.

- Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo.

- Tok događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo te događaje podnijeti, u dobroj mjeri zavisi od nas.

- Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti.

- U zemlji mržnje najviše mrze onoga ko ne umije da mrzi.

- Zarazna je i razorna moć laži.

- Zašto je od svih stvorova samo čovjeku dano da može da zamrzi svoj život?

- Ljudi su mi teški, njihova surovost i podlost. Vjetrovi su moji prijatelji, oluje moje radosti, sunčeva žega moja naslada, mukla studena jutra moji najsvečaniji časovi .

- Šta vredi imati mnogo i biti nešto, kad čovjek ne može da se oslobodi straha od sirotinje, ni niskosti u mislima, ni grubosti u riječima, ni nesigurnosti u postupcima, kad gorka i neumitna a nevidljiva bijeda prati čovjeka u stopu, a taj ljepši, bolji i mirniji život izmiče se kao varljivo priviđenje.

- Ne postoji srednji put, onaj pravi, koji vodi naprijed, u stalnost, u mir i dostojanstvo, svi se krećemo u krugu, uvijek istim putem, koji vara, a samo se smjenjuju ljudi i naraštaji koji putuju, stalno varani.

- Ko uspije da pronikne tišinu i dozove je njenim pravim imenom, taj je postigao najviše što smrtan čovjek može postići. Ona nije više za njega ni hladna ni nijema, ni pusta ni strašna, nego mu služi i nalazi mu se u svakoj nevolji, kao onom junaku iz narodne pjesme vila, koju on uhvati za kose i posestrimi i obaveže zauvijek. Ko uspije da zagrije i oživi samoću, taj je osvojio svet.

- U ovom društvu podjednako patimo svi, i žene i muškarci, samo su uloge podijeljene, i to otprilike ovako: Kad mi patimo zbog žena, to je gotovo redovno zbog toga što žene nisu onakve kakve bismo mi željeli da su. Kad žene pate zbog nas, to je uvijek stoga što smo ovakvi kakvi jesmo. Ali, što je glavno, patimo svi i mučimo se često, dugo, svirepo i besmisleno.

- Dođe vrijeme kad se čovjek nađe pred mračnim, neprelaznim jazom koji je godinama, polagano i nesvjesno, sam sebi kopao. Napred ne može, natrag nema kud. Riječi nestalo, suze ne pomažu; sramota ga da jaukne; a i koga da zove? Ne sjeća se pravo ni svoga imena. Tada vidi čovjek da na zemlji postoji samo jedno istinsko stradanje, to je: muka nemirne savjesti.

- Budite nepovjerljivi prema sebi, svojim osjećanjima i raspoloženjima. Budite nepovjerljivi prema sebi pa nećete imati potrebe da budete pretjerano nepovjerljivi prema cijelom ostalom svijetu. A time ćete biti bolji, pravedniji, svima prijatniji, i sami sebi lakši. Čim osjetite opštu zlovolju prema svijetu i nepovjerenje prema ljudima, više nego što je to razumno opravdano i potrebno, odmah budite na oprezu, ali prema samom sebi, i obratite pažnju na svoju unutrašnjost, jer to je najbolji znak da nešto u vama nije u redu.

- Ne smrt, zaborav rješava sve. Zaborav, i to ne samo pojmova, riječi i lica, nego svega što postoji i živi. Zaborav tijela i zaborav vremena. Zaborav, da bi se moglo predahnuti i živjeti dalje u tijelu bez sjećanja, s duhom bez imena. Zaborav, smrt s pravom na nadu.

- Tražeći ono što mi treba, a što ni sam ne znam tačno šta je, išao sam od čovjeka do čovjeka, i vidio sam da svi zajedno imaju manje nego što imam ja koji ništa nemam, i da sam kod svakoga ostavio ponešto od onoga što nemam i što tražim.

- U prvoj polovini života čovjek želi i radi ono čega će se u drugoj polovini stidjeti i odricati, a druga polovina mu prođe u uzaludnim pokušajima da se popravi ili bar zataška ono što se radilo u prvoj. Tako se na kraju sve potire i svodi na nulu. Ostaju samo kajanje i stid.

- Ima ljudi čiji je život trag u vodi. Nevidljivi su, nečujni, nestvarni, bez otisaka u pješčanoj pustinji čovječnosti. Ne znamo odakle su među nas došli, a kad odu, zašto su i kuda otišli. Dok su bogovi zemljom hodali, tako smo ih prepoznavali. Kad nas napustiše, od njihove moći ljudi naslijediše jedino sposobnost da žive, ali ne da budu.

- Toliko mjesta i vremena treba da se čovjek začne, rodi i odraste, a samo jedan trenutak i nekoliko pedalja zemlje dovoljni su da taj isti čovjek mine kao da nikad nije niti postojao.

- Teško onom koji mora nekog drugog (ma ko taj bio) da unizi, da bi sebe uzdigao, bolje rečeno da bi imao iluziju da se uzdigao.

- Čim vidiš da neko, u razgovoru, bez potrebe tumači tuđe postupke, ili riječi, ili čak samo namjere i izvodi samovoljne zaključke i donosi stroge sudove koji su u stvari presude znaj da nije dobar čovjek ni na dobrom putu! I kloni ga se kad god možeš!

- Ne postoje žene koje su ružne, ni smiješne, ni odvratne po onome što im priroda oduzima, ni po onome što  vremenom gube od svoje ljepote, nego po onome što one same žele da joj dodaju.

- Takozvani praktični ljudi bili bi vrlo korisni i zasluživali bi svaku pohvalu i poštovanje kad od te svoje praktičnosti ne bi željeli napraviti smisao života i razlog svog opstanka, opravdanje za podjarmljivanje i teroriziranje svih onih koji su lišeni toga praktičnoga smisla, ali zato sposobni za druge, možda više i bolje podvige.

- Nikada više ne planiram. Ja samo živim ovaj život. Ponekad kako želim, ponekad kako moram. Sitnice mi boje život. Sitnice su sreća. Zato ja volim male stvari. I velike torbe. Svuda ih sa sobom nosim, jer sebi dugujem još poneku šetnju između očekivanog i neplaniranog.

- Kad bih bio siguran da me neće čuti i odmah poslušati ona gomila prosječnih i nedarovitih ljudi koji su i inače uvijek spremni da sebe i sve svoje uzdižu i precjenjuju, ja bih mladim i darovitim našim ljudima dao jedan savjet.

- Radite, rekao bih im, svoj posao ne gledajući ni lijevo ni desno, ni iza sebe ni preda se, ali svoj cilj postavljajte visoko, i tražite malo od svijeta oko sebe (što manje to bolje), ali mnogo od sebe i svoga djela.

- Uvjeren sam da je većina od nas od početka udarila sebi suviše malen i suviše blizu cilj, i da je više i bolje mogla od onoga što je željela da uradi i postigne.

- Želite mnogo, težite smjelo i daleko i visoko, jer visoki ciljevi otkrivaju i umnogostručavaju snage u nama.

- Težite smjelo ka savršenstvu velikih djela, a radite predano i strpljivo na ograničenim i mučnim pojedinostima bez sjajnog vidika, jeftinog samozadovoljstva i tašte veličine.

- Ciljevima svojim živite, a trošite se neštedimice na sivim i nevidljivim poslovima svakog dana i sata.

- Često pomišljajte da je život jači i svijet bogatiji nego što mi to u svakom pojedinom trenutku možemo da sagledamo, i ne gubite iz vida da u svakom od nas ima nepoznatih mogućnosti, da u hodu stičemo snage.

- Htjeti daleko i željeti mnogo, kad je riječ o postavljanju nesebičnih ciljeva, nije grijeh, nije opasno.

- Pogrešno je i opasno udariti sebi suviše blisku metu, jer to znači iznevjeriti i sebe i druge, ostati dužan životu.

- Budite nepovjerljivi i stvarni, strogi prema sebi pri izvođenju svake pojedinosti, skromni pri njihovoj ocjeni, ali kod postavljanja ciljeva budite hrabri i velikodušni, mislite smjelo i gledajte daleko.

- Safvet-beg Bašagić

Mark Tven

Mark Tven (Samuel Langhorne Clemens - Mark Twain) je rođen u mjestu Florida, u američkoj državi Missouri, 1835. godine.  Američki je književnik, autor poznatih rromana „Pustolovine Toma Sawyera“ i „Pustolovine Huckleberry Finna“, smještenih na obale rijeke Mississippi na američkom Jugu. Već za života je stekao međunarodnu slavu i bio jedan od rijetkih prijatelja Nikole Tesle. Istaknuti humorist svjetske književnosti, prvi je američki romanopisac izrastao nezavisno od evropske tradicije. Nazivaju ga ocem američke književnosti.

Kao dijete s porodicom seli u grad Hannibal na rijeci Mississippi, a kad mu je bilo jedanaest godina umire mu otac. Porodica se nađe u teškom finansijskom stanju i on se zapošljava u štampariji. Nekoliko godina kasnije počinje pisati članke za novine svoga brata Oriona, „Hannibal Journa“. Radio je za još novina i štamparija, ali se kasnije vraća na Mississippi i postaje kormilarom parobroda, što je tada bilo dobro plaćeno i poželjno zanimanje. Iz ljubavi prema tome izabrao je i ime Mark Tven, što je fraza koja se upotrebljava na rijeci Mississippi, a znači "duboko dva hvata" i sigurno za prolazak rijekom, bez straha od nasukivanja. Nažalost, izbijanjem građanskog rata većina prometa na rijeci je prekinuta, a on se nakratko pridružuje dobrovoljcima Konfederacije.

Ubrzo nakon toga kreće na putovanje za Nevadu i Kaliforniju.Tamo je nastavio raditi kao novinar i ubrzo je bio primijećen širom zemlje, zbog svojih humorističnih priča s putovanja. Kad su jedne novine organizovale krstarenje Sredozemljem, Tvnova pisma s tog putovanja, kasnije sakupljena pod imenom „The Innocents Abroad“, postala su vrlo popularna.

1880. godine Tven se oženio Oliviom Langdon, s kojom je imao četvero djece i živio prvo u Buffalu, NY, a potom Hartfordu, CT. U to vrijeme piše svoja najpoznatija djela „Pustolovine Toma Sawyera“, „Pustolovine Huckleberryja Finna“, „Kraljević i prosjak“ i dr. Nakon početnih uspjeha, nizom  loših ulaganja doveo je porodicu na rub bankrota, a veliku žalost donosi mu i smrt njegove najdraže kćeri.

Iako je u ranijim djelima prisutna kritika društva, posebno pohlepe, ropstva i opresije, pred kraj života zauzima definitivan stav protiv imperijalizma. Iz bankrota je uspio izaći serijama predavanja koje je održao širom svijeta, a kasnije sve kritičniji politički govori opet prijete njegovom uspjehu. Nadživjela ga je samo jedna kćer, a posljednje godine bile su mu obilježene depresijom i ogorčenošću. Zahvaljujući svojim djelima bio je jedna od najpoznatijih američkih ličnosti tog vremena. Umro je 1910. godine od srčanog udara, u svom posljednjem domu u Reddingu.

MISLI

- Ponekad se zapitam da li svijetom vladaju vickasti mudraci ili imbecili koji to misle ozbiljno.

- Pretpostavimo da ste idiot. I pretpostavimo da ste kongresmen, ali to sam već rekao.

- Da se glasanjem nešto može promijeniti, oni nam ne bi dali da glasamo.

- Kada god primjetiš da si na strani većine, vrijeme je da promijeniš stranu.

- Imamo najbolju vladu koja se novcem može kupiti.

- Bankar je čovjek koji će vam pozajmiti svoj kišobran kada sija sunce, pod uslovom da mu ga vratite čim počne kiša.

- Cenzura je kada odraslima zabraniš šniclu samo zato što bebe ne mogu da je sažvaču.

- Istorija se ne ponavlja, ali se zato često rimuje.

- Civilizacija je jadna pokondirena tikva, puna surovosti, sujete, arogancije, zlobe i hipokrizije.

- Laž proputuje pola svijeta dok istina obuje cipele.

- Nema veće istinoljubivosti od vlastitog priznanja da si lažov.

- Svaka generalizacija je lažna, uključujući i ovu.

- Cifre ne lažu, ali zato lažovi cifraju.

- Ako ne čitaš novine bit ćeš neinformisan, ako ih čitaš bit ćeš dezinformisan.

- Klasika, to su one knjige koje svi hvale, a niko ne čita.

- Bog je prvo stvorio idiote. To mu je bila vježba.

- Ne dozvolite da vam školovanje omete obrazovanje.

- Sve što vam treba u životu su neznanje i samopouzdanje; uspjeh je zagarantovan.

- Niko ne može naučiti sve. Gradivo je preobimno i mijenja se iz časa u čas.

- Kada sam imao četrnaest, moj otac je bio toliko glup da nisam mogao da ga trpim pored sebe. Kada sam napunio dvadeset i jednu, bio sam zadivljen koliko je stari naučio za sedam godina.

- Uz samo malo truda, lako možemo naučiti da istrpimo nesreću. Tuđu, naravno.

- Prošao sam kroz užasne stvari u životu, od kojih su se neke zaista i dogodile.

- Nisam bio na toj sahrani, ali sam im poslao telegram podrške i odobravanja.

- Ne plašim se smrti. Bio sam mrtav milijarde i milijarde godina pre nego što sam rođen i nikada nisam imao neprijatnosti zbog toga.

- Propast svijeta bih volio da sačekam u Sinsinatiju. Tamo sve kasni po deset godina.

- Divno je što su otkrili Ameriku, ali bi bilo još bolje da su je promašili.

- Ulice Carigrada su prizor koji svako mora da doživi jednom u životu, nikako češće.

- Bolje je držati jezik za zubima po cijenu da pomisle da si glup, nego progovoriti i tako im otkloniti svaku sumnju.

- Što više objašnjavaš, sve te manje razumijem.

- U Parizu su me uvijek gledali blijedo kada sam im se obraćao na francuskom. Nikada mi nije pošlo za rukom da te idiote natjeram da razumiju vlastiti jezik.

- Zahvaljujući vještini dobrog vladanja jezikom, uspio sam da im ne kažem ništa.

- Ako nađete izgladnjelog psa i pomognete mu da se oporavi, on vas neće ujesti. To je glavna razlika između psa i čovjeka.

- Ljudska rasa je kukavička rasa i ja ne samo da marširam u toj povorci, nego nosim i zastavu.

- Najgora vrsta samoće je kada niste zadovoljni samim sobom.

- Kad nas ljudi ne cijene, mi smo duboko uvrijeđeni, a duboko u svom srcu ni sami sebe ne cijenimo.

- Ljudima je uvijek više stalo da im priznate talenat koji nemaju, nego da ih hvalite zbog petnaest talenata koje imaju.

- Budite oprezni s knjigama o zdravlju. Možete umrijeti zbog štamparske greške.

- Ostaviti pušenje je najlakša stvar na svijetu, ja sam ga ostavljao bezbroj puta.

- U Raju je dobra klima, u Paklu je dobro društvo.

- Halil Džubran

Franc Kafka

Franc Kafka (Franz Kafka) 1883. - 1924. je bio veliki češki pisac, jedan od najpoznatijih i najuticajnijih evropskih pisaca 20. vijeka. Rođen je u Pragu, u porodici siromašnih jevrejskih trgovaca, koji će kasnije postati veoma bogati. Franc je živio samačkim životom i nikada nije bio shvaćen niti prihvaćen u društvu. Sva njegova veća djela vidjeti će svjetlo dana tek nakon Kafkine smrti. Kafkin opus, koji se može podijeliti u nekoliko žanrova: romani, pripovjetke, aforizmi, dnevnici i pisma.

Baštinik je više tradicija: njemačkoga romantizma, židovskih heterodoksnih učenja kao i kršćanske gnoze. Poštovatelj je velikana evropske književne tradicije: Goethea, Heinea, Flauberta, Gogolja i Dostojevskog. Ipak, Kafkina vizija stvarnosti i intenzitet kojom ju je iskazivao čine ga autorom kojeg se ne može utrpati u šematske podjele po književnim pravcima.

MISLI

- Kad je čovjek sam uvijek je u lošem društvu.

- Ljudi koje najviše razdiru strasti, najviše mogu i da uživaju u životnim slastima.

- Dan je velika opsjena.

- Samo ne treba izazivati pažnju.

- Prema mom mišljenju, nema tog čovjeka koji bi mogao ishoditi potpuno oslobođenje.

- Žene imaju veliku moć. Kad bih nekoliko žena koje poznajem mogao nagovoriti da zajedno rade u moju korist, mogao bih uspjeti.

- Ispravno shvaćanje nečega i pogrešno shvaćanje tog istog ne isključuje se posve.

- Ne mora čovjek držati kako je sve istina nego samo kako je nužno.

- Knjiga mora biti sjekira za smrznuto more u nama.

- Svako ko ima sposobnost vidjeti ljepotu nikada ne ostari.

- Lijenost je početak svih poroka, kruna svih vrlina.

- Istinske osjećaje imam prema sebi samo kad sam neopisivo nesretan.

- Često je sigurnije biti u lancima nego slobodan.

- Moj “strah” je sastavni dio mene, a vjerojatno i najbolji dio mene.

- Sve dok imate hranu u ustima, vi ste riješili sva pitanja u ovom trenutku.

- Počnite s onim što je ispravno, a ne ono što je prihvatljivo.

- Patnja je pozitivni element u ovom svijetu, zapravo to je jedina veza između ovoga svijeta i optimizma.

- Duh postaje slobodan tek kada prestane biti podrška.

- Zlo može zavesti čovjeka, ali ne može postati čovjek.

- Ernest Hemingvej

Lav Nikolajevič Tolstoj

Lav Nikolajevič Tolstoj (1828. - 1910.), je rođen kao četvrto od petero djece u plemićkoj porodici. Bio je ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca.

Njegova porodica je bila plemićkog porijekla, a titulu grofa njegovim precima dodijelio je Petar Veliki, u 18. vijeku. Njegov život bio je obilježen brojnim ljubavnim vezama. Kao mladić, često se zaljubljivao i mijenjao žene. Roditelji su mu umrli još dok bio dijete, zbog čega su se za njega već odmalena morali brinuti njegovi rođaci. Upravo ga je taj gubitak roditelja potakao na razmišljanje o životu, smrti i sreći. Osim kao velikog književnika, pamti ga se i kao velikog zagovornika mira i nenasilja.

Prva njegova izdana književna djela su bila trilogija Djetinjstvo, Dječaštvo i Mladost. Njegova najpoznatija djela su Rat i mir, Gospodar i sluga i Ana Karenjina.


MISLI

- Daj više odmora jeziku nego rukama.

- Dobrota odolijeva svemu, a sama je neodoljiva.

- Govori samo o onome što ti je jasno, inače šuti.

- Lična sreća nije moguća izvan društva, kao što život biljke nije moguć ako je istrgnuta iz zemlje i bačena na besplodni pijesak.

- Ljudi se dijele u dvije vrste: jedni prvo misle, a zatim govore i rade, drugi prvo govore i rade, a tek zatim misle.

- Mozak besposlenog čoveka je omiljeno prebivalište đavolovo.

- Ne treba se stidjeti nikakvog posla, pa ni najodvratnijeg; treba se stidjeti samo besposlenog života.

- Ne uznemiruj nikad drugoga onim što možeš sam da uradiš.

- Nema Boga za onoga ko ne zna da ga nosi u sebi.

- Nikad ne slušajte one koji loše govore o drugima, a dobro o vama.

- Samo ona tačka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. Eto, u toj tački je sav naš život.

- Plod niče iz sjemena, a djela iz misli.

- Prava naslada nije u tome da nađeš istinu, već da je tražiš.

- Prava snaga čovjeka nije u nagonima već u nepokolebljivoj, spokojnoj težnji prema dobru koje čovjek određuje u mislima, izražava u riječima, i sprovodi u djelima.

- Prestani govoriti onoga trenutka kad primjetiš da se sam uzrujavaš ili da to čini onaj kome govoriš.

- Razum me nije ničemu naučio; sve što znam otkrilo mi je srce.

- Rijetko ćeš se pokajati zbog onoga što si prešutio, a veoma često ćeš se pokajati zbog onoga što si kazao, i još češće bi se kajao kada bi znao sve posljedice svojih riječi.

- Samo su dva izvora ljudskih poroka: lijenost i praznovjerje, i samo su dva dobročinitelja: rad i um.

- Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način.

- U šahu, kao u životu, primjećujemo svoje greške tek kada se drugi njima okoriste.

- Uzrok mnogih nesreća leži na dnu vinske čaše.

- Većina muškaraca traži od svojih žena vrline kojih se oni sami ne pridržavaju.

- Vrijeme je da prestanemo čekati iznenadne darove života, sami treba da stvaramo život.

- Zadovoljstva bogataša stvaraju se suzama siromaha.

- Zloba ljudska uvijek polazi od nemoći.

- Znanje je tek onda znanje kad je stečeno naporom vlastite misli, a ne pamćenjem.

- Vilijam Fokner