Isprazni se čovjek

Isprazni se čovjek od lažnih ljudi i događaja, isprazni se od uljeza u svom životu koji su kroz taj život promarširali bez ikakvih osjećaja i oduzimali sve ono što je bilo lijepo i vrijedno.

Isprazni se čovjek od razgovora koji su bili samo hrpe tračeva i ogovaranja, a zapravo vrlo daleko od bilo kojeg razgovora, razmjene misli i osjećaja i pita se kako su ga obične riječi mogle tako umoriti i skršiti.

Isprazni se čovjek od ljudi sa dva lica jer nikada nije mogao razumjeti koje je lice tih ljudi bilo pravo, a još više od svojih namještanja masaka kojih je imao u izobilju i namještao ih po potrebi, umori se zato što nije bio iskren i uvijek je morao paziti što kome govori.

Isprazni se čovjek kada se previše nada, kada previše vjeruje u ljude koji to ne zaslužuju, kada previše ljubi ljude koje je mislio da poznaje a onda na kraju shvati da je većinu svoje energije potrošio uludo.

Isprazni se čovjek od toga što je previše živio za neke druge ljude a zanemario svoje osjećaje, što se uvijek prilagođavao drugima a premalo tražio da ponekad bude po njegovome.

Treba samo dane koji su pred njim drugačijim pogledom gledati i shvatit će da mu se život promijenio i da je na greškama nešto naučio. Koliko god to kasno shvatio, nikada nije kasno za promjenu.

Mario Žuvela

Jajce

"Dragi prijatelju, javljam ti se iz grada koji u samom svom središtu ima najlepši vodopad u cijelom carstvu" – pisalo je na razglednici, koju je krajem 19. vijeka u Austrougarskoj, iz Jajca u Prag uputio jedan češki turista.

Jajce se, u pisanom dokumentu, prvi put pominje 1396. godine kada se Hrvoje Vukčić naziva jajačkim ("conte di Jajcze"). Osnivač grada, veliki vojvoda Bosanskog kraljevstva i herceg splitski Hrvoje Vukčić Hrvatinić, čovjek, čije su moći nadilazile i moći kraljeva ostavio je vječan i poseban pečat u razvoju Jajca. Nakon njegove smrti 1416. godine, grad je prešao u posjed kraljevske bosanske porodice Kotromanić, koji su ga pretvorili u jedan od svojih stolnih gradova. U 15. stoljeću Jajce je bilo sjedište bosanskih kraljeva, u kojem je 1461. godine okrunjen posljednji bosanski kralj, Stjepan Tomašević. U pohodu na Evropu, Turci su 1463. godine osvojili Jajce i pogubili kralja, čije se kosti danas čuvaju u Franjevačkom samostanu. Naziv Jajca potječe, najvjerovatnije, od jajolike stijene na kojoj je sagrađena tvrđava.

Plivski vodopad u središtu grada Jajca, jedan od dvanaest najljepših na svijetu, nastao je prije 50.000 godina. Simbol je kako Jajca tako i Bosne i Hercegovine. Ispod vodopada se rijeka Pliva ulijeva u Vrbas, nakon čega zajedno nastavljaju put prema Savi. Rijeka Pliva pravi mnoštvo ovih sitnih kaskada, vodopada, a posljednja kaskada je oko 20 metara visok vodopad što čini simbol Jajca i BiH.

Tvrđava je smještena nad gradom na 470 m nadmorske visine. Sa zidina Tvrđave se pruža pogled na Jajce i stari grad koji odiše ambijentom starih bosanskih kuća. Za Tvrđavu se pretpostavlja da je postojala još u 13. stoljeću, a građena je i pregrađivana tokom nekoliko stoljeća.

Danas Jajce ponosno nosi naziv - Kraljevski grad. Naime, tu je krunisan posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević u Crkvi Svete Marije. Crkva se nalazi unutar historijske jezgre grada zajedno sa Zvonikom Svetog Luke. Zvonik je visok 23,15 metara i danas je jedini sačuvani srednjovjekovni zvonik u kontinentalnom dijelu Balkana.

Katakombe se nalaze unutar gradskih zidina, kod Medvjed kule. Spomenik je podzemna crkva isklesana u živoj stijeni. U periodu krajem 14. i početkom 15. stoljeća, moćni vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić dao je nalog da se isklešu Katakombe kao mjesto posljednjeg prebivališta vojvodske porodice Hrvatinića. 

Mitrej (3.- 4. stoljeće n.e.) je najstariji nacionalni spomenik u Jajcu. Kult nepobjedivog boga sunca Mitre bio je raširen po svim provincijama Rimskog carstva. Pripadnici mitraizma su izgrađivali male hramove speleje, te ukoliko je teren dopuštao, ukopavali ih u zemlju. Takav primjer hrama izdubljen u stijeni, nalazi se u Jajcu i predstavlja jedinstven i rijedak primjer. Reljef Mitre je jedini primjer u BiH na kojem se pored prikaza lučonoša nalaze i dvije slobodne mitraičke skulpture.

Emocionalna superiornost

Emocije su naši najveći motivatori. Nažalost, mogu nas motivisati da idemo u pogrešnom smjeru. Zbog toga je naša emocionalna snaga izuzetno važna. Postoji bezbroj situacija koje emocionalno jaki ljudi izbjegavaju i mnogo radnji koje snažna osoba nikada neće učiniti. Potreba za pažnjom drugih je direktno povezana s emocijama. Oni koji imaju potrebu neprestano dobivati priznanja od drugih, nisu sigurni sami u sebe i u to koliko vrijede. Takvim osobama nedostaje samopoštovanja. Ukoliko sami niste sigurni u sebe i u to koliko vrijedite, tada ni nitko drugi neće cijeniti ono što radite i što ste postigli.

Pogledajte nekoliko odlika koje karakterišu emocionalno superiorne ljude.  

Neće dopustiti drugima da ih unište.

Emocionalna snaga zahtijeva otpornost. Svijet je prepun mrzitelja i ljubomornih osoba koje vrebaju u svakom kutku. No, najžalosnije je to što će vam ‘nož u leđa zabiti’ upravo oni koji su vam najbliži. Takve ljude najbolje je maknuti iz svog života, ali je to ujedno i najteže. Stoga izaberite mudar i što bezbolniji način da ih udaljite.

Nisu zlopamtila.

Ako vas muči neka situacija to znači da vam je već više stalo nego što bi to trebalo biti. Ako vam se netko iskreno ispriča prihvatite ispriku, ako vam se ne ispriča prestanite komunicirati s tom osobom, ali nemojte da vas to muči.

Ne odustaju od onoga što čine.

Emocionalno snažni ljudi rade ono što vole i što im odgovara. Oni ne odustaju od toga zbog tuđih negodovanja, prigovaranja ili nerazumijevanja.

Uvijek vjeruju u sebe.

Oni koji vole i razumiju sami sebe, nikada ne sumnjaju u vlastite odluke i u ono što čine.

Ne zastrašuju druge.

Oni ne pokušavaju zastrašiti druge kako bi dobili na vrijednosti. Emocionalno jaki ljudi primjenjuju taktiku pregovaranja.

Znaju koga će pustiti u svoj život.

Emocionalno jaka osoba je emocionalno jaka s razlogom: oni se ne izlažu ljudima koji će ih pokušati navesti na drugačiji životni put i donošenje drugačijih odluka. Ne dopuštaju drugima da im unište sreću.

Ne plaše se ljubavi.

Osoba koja se boji voljeti, nema dovoljno povjerenja u sebe. Smatraju kako ne mogu ostvariti dugotrajnu i kvalitetnu vezu već samo odnos koji će završiti katastrofom. Plaše se da bi opet mogli biti povrijeđeni. Nema razloga da bježite od ljubavi. Ako stvari ne idu dobro, za to oba partnera snose dio krivice, a nije problem samo u vama. 

Ujutro ne ostaju u krevetu mrzeći dan koji je pred njima.

Najbolji dio vašeg dana trebao bi biti trenutak kada se probudite i shvatite da ste još uvijek živi. Prečesto život uzimamo zdravo za gotovo.

Oni se ne boje ‘usporavanja’.

Emotivno jakim ljudima nije potrebna neprestana akcija i uzbuđenja. Oni ne moraju trčati uokolo cijeli dan i imati osjećaj da se stvari pokreću kako izbjegli vlastite demone u sebi. Oni znaju cijeniti usporen trenutak jer ih dovodi bliže tome da naprosto osjete sami život, disanje, treptanje… To ne znači da oni ne uživaju u uzbuđenjima, ali nisu ovisnici o tome već će ih radovati i najobičnija šetnja.

Ono što ne žele to ni ne rade.

Svi mi ponekad radimo stvari koje ne volimo, ali to je pogrešno. Emocionalno jake osobe su toga svjesne i gotovo uvijek uspijevaju pronaći način da se usredotoče na ono što vole. Premda ni oni ne mogu voljeti svaku sekundu tog rada, ali čak i u tome pronalaze zadovoljstvo jer su na taj način korak bliže da rade ono što vole.

Oni znaju reći ‘ne’.

Ako ne možete reći “ne”, gotovo sigurno ćete biti zlostavljani. Okolina će vas matrati slabićem i nitko vas neće pitati za mišljenje ili ga ozbiljno shvatiti. Govoreći ‘ne’ podsjećate ljude da nemaju kontrolu nad vama.

Ne zapostavljaju druge.

Nismo previše zauzet ili previše siromašni da bismo odvojili novac i / ili vrijeme. Neki ljudi su naprosto zaboravili na obaveze koje imaju kao ljudska bića. Emocionalno snažni ljudi cijene svoj život stoga znaju cijeniti i živote drugih odnosno onih kojima život baš nije išao na ruku.

Nemaju potrebu uklopiti se.

Što ste emocionalno jači, to ste više neovisni. Ne morate nužno kršiti neka svoja uvjerenja samo zato da biste se uklopili u ‘svijet oko sebe’. Budite svoji, a tada će vas i drugi lakše prihvatiti.

Ne zaboravljaju da je sreća stvar njihove odluke.

Ono što je najvažnije, oni su shvatili da mozak upravlja njihovim djelima i tijelom. Svjesni su da emocije ne odražavaju stvarnu sliku već da naši osjećaji predočavaju način na koji tumačimo realnost. Razum je ono što nam daje potpunu kontrolu nad našim emocijama, a time i našim životima.