Korisnost zagrljaja

Korisnost od zagrljaja je velika. Često se grlimo kada smo sretni ili kada vidimo osobu koju volimo. Često osjećamo radost i sreću kada grlimo drugu osobu, i zagrljaj može da kaže mnogo o tome kako se osjećamo i šta osjećamo jedni za druge. Svaki put kada nekoga iskreno zagrlimo, mi zapravo prenosimo našu ljubav i radost zbog te osobe na način koji se nikada ne može objasniti samo rječima. Osjećamo kako se naš teret smanjuje dok smo u zagrljaju, i našu brigu zamenjuje jači osećaj sreće i povjerenja.

U nastavku pogledajte nakoliko fizioloških čuda koja se dešavaju u našim tijelima zahvaljujuči zagrljaju.

Pojačava vezivanje.

Grljenje može da dovede do proizvodnje oksitocina u mozgu, zbog čega se vezujemo za partnera. Proizvodnja ovog hormona dovodi do pojačanog osjećaja posvećenosti i intimnosti dok djelimo osećanja kroz grljenje. Pokušajte da zagrlite partnera kako biste osjetili da veza između vas jača!

Opušta tijelo.

Grljenje izaziva opuštanje mišića i smanjenje napetosti u tijelu. Zagrlite nekoga kako biste otjerali svakodnevne brige!

Smanjuje bol.

Grljenje izaziva lučenje endorfina, koji smanjuju bol tako što blokiraju puteve bola i umanjuju sam bol tako što pojačavaju cirkulaciju u mekim tkivima. Ovo otklanja peptide poput bradikinina koji stimulišu bol.

Pojačava empatiju i razumjevanje.

Strasni zagrljaj omogućuje razmjenu osjećanja kroz bioenergetska polja koja stvara srce, što izaziva osećaj empatije sa drugom osobom. Na ovaj način se gradi povjerenje između ljudi koje se ne može samo rječima opisati. Zagrlite nekoga kada želite da mu otvorite srce!

Otklanja depresiju i neurodegenerativne poremećaje.

Grljenje može da izazove povećano lučenje dopamina u mozgu, i ono se može vidjeti na PET skeneru mozga. Nivo dopamina je nizak kod ljudi sa stanjima poput Parkinsonove bolesti i poremećajima raspoloženja kao što je depresija. Zato, ako vidite da je neko depresivan, zagrlite ga i unesite malo radosti u njegov život.

Poboljšava raspoloženje.

Grljenje može da poveća proizvodnju serotonina u mozgu, što poboljšava raspoloženje i podiže nivo samopouzdanja. Kada nam je nivo serotonina nizak, osećamo se depresivno i usamljeno. Grljenje dovodi do otpuštanja serotonina i endorfina u krvne sudove kako bi se stvorio osećaj zadovoljstva i poništila tuga. Grljene takođe povećava performanse na poslu i u školi. Zagrlite vašeg partnera ako se osjeća tužnim.

Dovodi nervni sistem u ravnotežu.

Grljenje dovodi nervni sistem u ravnotežu. U koži se nalazi mreža sićušnih senzora za pritisak u obliku jajeta – mehanoreceptor,a koji su povezani sa mozgom preko vagus nerva. Oni su osjetljivi na dodir. Galvanski odgovor koji se mjeri kod nekoga ko je u zagrljaju pokazuje izrazitu promjenu u provodljivosti kože. Efekat vlage i elektriciteta po koži tokom grljenja pokazuje balansirano stanje parasimpatetičkog nervnog sistema, što se postiže psihofiziološkom koherentnošću do koje dovodi strastan zagrljaj. Nastavite da se grlite kako biste izbalansirali nervni sistem!

Umanjuje stres.

Grljenje umanjuje stres tako što smanjuje nivo cirkulišućeg kortizola (hormona stresa) u krvi. Na ovaj način se umiruje um i smanjuje hiperglikemija izazvana kortizolom i dijabetes melitus. Studije pokazuju da su bebe koje su dovoljno grljene pod manjim stresom nego odrasle osobe koje su manje grljene. Istraživanje Univerziteta Emori je otkrilo nevjerovatnu vezi između dodira i smanjenja stresa. Kada vaš partner dođe kući sa posla, samo ga toplo zagrlite!

Poboljšava zdravlje i smanjuje broj otkucaja srca.

Grljenje može da smanji broj otkucaja srca. U studiji izvedenoj na Univerzitetu Čepel Hil u Severnoj Karolini učesnici koji nisu imali nikakav kontakt sa svojim partnerima su imali ubrzan rad srca za 10 otkucaja više u minutu u poređenju sa 5 otkucaja u minutu ispitanika koji su imali priliku da grle svoje partnere tokom eksperimenta. Smanjenje broja otkucaja srca će pomoći u smanjivanju krvnog pritiska i broja srčanih oboljenja.

Podiže imuni sistem.

Dr Šelden Koen je izveo studiju u kojoj je učestvovalo preko 400 zdravih osoba, koje su odgovarale na pitanja o društvenoj podršci kako je oni doživljavaju u noćnim telefonskim intervjuima koji su trajali dve nedelje. Postavljana su im pitanja o tome koliko često su učestvovale u ličnim konfliktima i o broju zagrljaja u toku dana. Istraživači su izložili ispitanike uobičajenom virusu prehlade  i pratili ih kako bi procenili simptome i znake infekcije. Otkrili su da su osobe koje su za sebe smatrale da imaju dobru društvenu podršku i koje su se često grlile imale manje simptoma i znakova infekcije ili ih uopšte nisu imale. Osobe koje su doživljavale međuljudske konflikte, osobe koje su manje grljene ili uopšte nisu grljene, međutim, pokazivale su različite simptome i znake infekcije. Grljenje može da smanji nivo hormona stresa koji inhibira imuni sistem i povećati hormone i peptide koji regulišu funkcionisanje imunoloških ćelija. Grlite svoju djecu kako bi bila zdrava i kako bi im imunitet bio dobar!

Smanjuje strah od smrtnosti.

Studija objavljena u časopisu Psihološke nauke je otkrila da grljenje i dodirivanje smanjuje strah od smrti. Studija je takođe otkrila da je čak i grljenje neživog objekta, kao što je plišani meda, dovoljno da umiri egzistencijalne strahove ljudi. Štaviše, samo zamišljanje grljenja nekoga koga najviše volite može da dovede do lučenja serotonina, dopamina i endorfina, što prouzrokuje osećaj radosti i sreće. Ovo će takođe poništiti strah od smrtnosti jer dolazi do smanjenja nivo hormona stresa, promene percepcije mozga i buđenja pozitivnih emocija. 

Grlite se i živite duže !

Strpljivost - pobjeda na duge staze

Džordž Orvel

George Orwell (Eric Arthur Blair) je rođen 1903. godine u Motihari, Indija. Stekao je slavu romanima, kritikama, političkim i književnim radovima. Smatra se jednim od najpoznatijih engleskih esejista 20. vijeka. Birao je specifične teme. Bavio se socijalnim nepravdama i društvom uopće. Bio je novinar, esejista i pisac. Njegova djela kao što su "1984" i "Životinjska farma" su proročka. On je predvidio kakva će biti demokratija i kuda će nas dovesti uz pomoć tehnologije.

Prvi je skovao riječi poput: Hladnog rata, Velikog brata, Policije koja kontroliše naše ideje i opredjeljenja. Ove ideje je prezentovao u svojoj knjizi "1984". Najveći strah koji je izrazio u knjizi je nestanak individualizma i slobodne riječi. Govorio je o jednoj partiji koja kontroliše sve, pa čak i mišljenje svih ljudi. Djelo "Niko i ništa u Parizu i Londonu" govori o životu beskućnika, o tome kako ih običan svijet gleda i koliko je kapitalizam tog vremena ubijao ljudsko u ljudima. Govori o skitnicama koje žive od danas do sutra, fizički umorni, a psihički osakaćeni. Ovo je pisao iz ličnog iskustva jer je i sam živio kao skitnica i u Parizu i u Londonu. Taj život je ostavio trajne posljedice po njegovo zdravlje. Umro je od tuberkuloze 1950. godine, u Londonu, u 47. godini.

MISLI

 - Jezik političara kreiran je tako da laži zvuče iskreno, a ubistva poštovano.

- Sloboda, je reći ljudima ono što ne žele da čuju.

- Sreća postoji samo u prihvaćenosti.

- U vremenima obmane, reći istinu je revolucionarno djelo.

- Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je snaga.

- Veliki Brat vas posmatra.

- Suština ljudskih bića je u tome da ne teže savršenstvu.

- Rat protiv drugih država se događa onda kada bogata klasa procjeni da će imati profit od toga.

- Da biste preživjeli neophodno je da se borite, a da biste se borili morate da se uprljate.

- Onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost. Onaj ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost.

- Sve životinje su ravnopravne, samo su neke ravnopravnije nego druge.

- Svi problemi su politički problemi, a politika je mješavina laži, utaje, gluposti, mržnje i šizofrenije,

- Što društvo više upada u laž, to ljudi više mrze one koji govore istinu.

- Četiri noge dobre, dvije noge loše.

Sadi Širazi

Strpljivost - pobjeda na duge staze

Strpljivi ljudi su pobjednici na duge staze.

Strpljivi ljudi znaju da se ne mora sve imati odmah i ovdje već da je vrijeme ono koje određuje mnoge stvari u našim životima. To su ljudi koji se ne boje biti sami jer upravo u takvim trenucima uče rasti. Oni znaju da se najbolja verzija sebe ne postaje preko noći već je potrebno proći mnogo faza uspona i padova da bi jednom postao ono što želiš postati.

Strpljivi ljudi najbolje razumiju činjenicu da je život ustajanje usprkos svemu i da nema nekog laganog puta do pobjede. Oni znaju da su iluzije drugih prolazne i ne napadaju ih već puštaju da se same uruše u sebe. Oni neće reći da je život težak već će poraditi na svojim snovima, oduprijet će se iskušenju da odustanu onda kada je najteže jer znaju da je to znak da su u tom trenutku najbliži cilju.

Strpljivi ljudi će nastaviti tamo gdje su drugi stali i neće pitati koliko još snage treba uložiti. Oni nisu samo posjetitelji u ovom vremenu, oni stvaraju ovo vrijeme onim što će napraviti. Strpljivi ljudi daju sebi vremena da uspore u životu jer znaju da život nije utrka već da treba uživati u sadašnjem trenutku jer nikada ne znaju kada će doći onaj posljednji. Oni neće ući u mentalitet žrtve govoreći da su se svi urotili protiv njih, već će učiniti sve ono što mogu i znaju da bi popravili situaciju.

Strpljivi ljudi znaju da male stvari mogu napraviti veliku razliku. Znaju da je prvo potrebno razbiti barijeru u sebi da bi se jednoga dana riješio problem i sa barijerama ispred sebe. Njih naprijed ne vodi bijes, želja za dokazivanjem, osvećivanjem ili nešto drugo, jednostavno imaju svoj san i žele živjeti svoj život. Oni znaju da postoji svrha za koju su rođeni a to je ono što iz dana u dan izabere njihovo srce. Izabrali su živjeti srcem i žive.

Mario Žuvela

Prestanite se dokazivati drugima

Prestanite se dokazivati drugima

Ponekad želimo pokazati svijetu kako smo bez mana u nadi da će nas svi voljeti i prihvatiti. Istina je da mi ne možemo zadovoljiti svakoga, niti bismo trebali to pokušavati. Naša ljepota leži u našoj ranjivosti, našim kompleksnim emocijama, našim autentičnim nesavršenostima.
Kada prigrlimo ono što jesmo i odlučimo biti autentični, umjesto toga da budemo ono što mislimo da drugi žele od nas, otvaramo se za prave odnose, pravu sreću i pravi uspjeh. Nema potrebe da stavljate masku. Nema potrebe da se pretvarate da ste nešto drugo ili netko drugi. Vi nemate što dokazivati nikome, jer… 

1. Ljudi koje je vrijedno impresionirati od vas žele da budete ono što jeste.

Na duge staze bolje da vas preziru zbog onoga što jeste nego da vas vole zbog onoga što niste. Zapravo, jedini odnosi koji će trajati su oni koji od vas čine bolju osobu bez da vas mijenjaju u neku drugu osobu i koji vas ne sputavaju u sazrijevanju. Zanemarite uspoređivanja i očekivanja s kojima se susrećete. Jedina osoba od koje se trebate potruditi biti bolji je – jučerašnji vi. Dokažite se samom sebi, ne drugima. Pravi ljudi će vas zbog toga voljeti i cijenit će na vama sve ono čega su pogrešni ljudi zastrašeni. Zaključak – Nemoje se mijenjati kako bi vas ljudi voljeli, budite strpljivi, budite ono što jeste i ubrzo će PRAVI ljudi voljeti STVARNOG vas.

2. Nitko drugi ne zna što je najbolje za vas.

Nemojte se izgubiti u svojoj potrazi da vas drugi prihvate. Koračajte samouvjereno svojim putem i ne očekujte da će bilo tko drugi shvatiti vaše putovanje, pogotovo ako oni nisu koračali istim. Trebate učiniti korake koji su dobri za vas, nitko drugi ne hoda u vašim cipelama. Nek vas ljudi prihvate kakvim jeste ili nikako. Govorite istinu iako vam glas podrhtava. Ako ste iskreni prema sebi, vi svijetu ostavljate nešto veličanstveno čega prije nije bilo. Vi sjajite kad vaša strast i snaga emaniraju iz vas dok slijedite svoj put – kada vas ne sputavaju mišljenja drugih. Snažni ste kad dopuštate svojim pogreškama da vas uče i kada se vaše samopouzdanje gradi iz iskustava iz prve ruke – kada znate da možete pasti, podignuti se i nastaviti naprijed bez da ikoga pitate za dopuštenje. 

3. VI ste jedina osoba koja može promijeniti VAŠ život.

U svakoj situaciji u kojoj ste bili, pozitivnoj ili negativnoj, zajednička nit ste VI. Vaša je odgovornost, i samo vaša, prepoznati da ste sposobni, bez obzira što vam se dogodilo do sadašnje točke života, donijeti odluke koje mijenjaju situaciju ili promijeniti svoje razmišljanje glede toga. Ne dozvolite da mišljenja drugih utječu na ovu činjenicu. Ono za što ste sposobni nije proizvod onoga što ljudi misle da je moguće za vas. Što ste sposobni postići ovisi u potpunosti o tome što izabirete napraviti sa svojim vremenom i energijom. I zato prestanite razmišljati o tome što svi drugi misle. Samo nastavite živjeti svoju istinu. Samo oni koji žele da živite laž će u tome vidjeti nešto loše. 

4. Materijalistička mjerila vrijednosti su bezvrijedna. 

Kada se nađete zaglavljenim između onoga što vas pokreće i onoga što vam društvo govori da je dobro za vas, uvijek idite stazom koja vas čini da se osjećate živim – osim ako ne želite da svi, osim vas, budu sretni. Bez obzira gdje vas život odvede, do velikih gradova ili malih sela, neizbježno ćete naletjeti na one koji misle da znaju što je najbolje za vas – na ljude koji misle da su bolji od vas – ljude koji misle da sreća, uspjeh i ljepota znače svima iste stvari. Oni će pokušati izmjeriti vašu vrijednost prema onome što imate, umjesto prema onome što jeste. Ali vi znate bolje – materijalne stvari nisu bitne. Nemojte trčati za novcem. Uhvatite se za ideje i djelatnosti koje vas čine živim. Idite za stvarima viših vrijednosti – stvarima koje novac ne može kupiti. Bitno je imati snagu karaktera, iskreno srce i osjećaj samovrijednosti. Ako ste dovoljno sretni da imate ove stvari, nemojte ih prodati. Nikada nemojte prodati dio sebe. 

5. Život nije utrka – nemate što dokazivati.

Mnogi ljudi žele prvi doći na vrh planine i uzviknuti: “Pogledajte me! Pogledajte me!” Ali istina je, zapravo, da se sva sreća i rast događaju dok se penjete, ne dok sjedite na vrhu. Uživajte u putovanju obraćajući pažnju na svaki korak. Nemojte žuriti kroz život i propustiti ga. Zaboravite gdje su svi ostali u odnosu na vas. Ovo nije utrka. Stići ćete na cilj, korak po korak, ne odjednom. Napustite budalastu potrebu da se dokažete drugima i oslobodit ćete put postizanju onoga što je vama važno. Ponekad se trebate podsjetiti da ne trebate uvijek biti i raditi ono što drugi jesu i što rade. 

6. Put do svih velikih stvari prolazi kroz neuspjehe. 

Neprestano prolazite kroz promjene. Ne morate uvijek biti u pravu, samo trebate biti ne-zabrinuti kada niste u pravu. Griješenje je dio procesa. To što ponekad ispadnete budala je jedini put naprijed. Ako se previše trudite impresionirati ljude svojom “savršenošću”, spriječit ćete svoj razvoj. Svo ćete vrijeme potrošiti na to da izgledate na određeni način umjesto da živite na određeni način. Nemoguće je živjeti bez da ponekad pogriješite, osim ako živite toliko oprezno da zapravo uopće ne živite, već samo postojite. Ako ste previše uplašeni pogriješiti u prisustvu drugih, nećete biti u stanju učiniti ono što je potrebno kako biste bili uspješni u svojim očima. Sjetite se da nije bitno koliko puta pogriješite ili koliko je vaše putovanje nesređeno, dokle god ne prestanete praviti male korake naprijed. U konačnici, oni koji se ne brinu oko neizbežnih neuspjeha su oni koji su dostigli svoje snove. Vi možete biti jedan od njih. 

7. Ionako je nemoguće zadovoljiti svakoga. 

Neki ljudi će vam uvijek govoriti što ste pogriješili, a oklijevat će vam priznati ono što ste napravili ispravno. Nemojte biti poput njih i nemojte ih trpiti. Kad naiđete na nekoga tko vas ne cijeni, ne poštuje i prema vama se loše ophodi bez nekog očitog razloga, nemojte se trošiti kako biste promijenili njihovo mišljenje i dobili njihovo odobravanje. Također se pobrinite da u vašem srcu nema mjesta za mržnju prema njima. Jednostavno se udaljite i nek se karma bavi stvarima koje su vam rekli i učinili, jer će svaki djelić vremena koji utrošite na takve ljude biti bespovratno potrošen, a svaki djelić mržnje i ljutnje u vašem srcu će na kraju povrijediti samo vas. 

Nisu vam potrebne ovacije, ili da vam knjiga koju pišete bude najprodavanija, ili unaprijeđenje na poslu ili milijuni. Dovoljno je to što imate upravo sad. Marite manje o tome što ste vi drugima, a više o tome što ste vi sami sebi. Manjak razočarenja i boli nastupit će onog trenutka kada prestanete od drugih tražiti vrijednovanje koje samo vi možete pružiti sebi. 

Što vrijeme više prolazi

Što vrijeme više prolazi

Što vrijeme više prolazi sve više ti je stalo do stvari koje si nekad zanemarivao.

Što vrijeme više prolazi sve je manje vremena za putovanja i odlaska na destinacije koje si oduvijek želio.

Kao neki pješčani sat koji se približava kraju. Stojiš, gledaš u njega i svjestan si da se većina tvojih snova više neće ostvariti. Shvatiš da je doista prekasno za njih. A prekasno je jer ti je puno vremena trebalo da razbiješ onaj tajanstveni kod i shvatiš da nema puno važnih stvari na ovom svijetu, i da je ono što ti srce kaže bilo važnije od onoga što su ti drugi govorili.

Što vrijeme više prolazi sve je manje vremena da budeš s onima koje voliš i shvatiš da je teško nadoknaditi sve ono što si godinama zanemarivao, bilo da su zbog toga ti ljudi otišli negdje drugdje ili nekome drugome ili ih jednostavno više nema. Mislio si da je posao najvažniji, da je karijera nešto što će te uvijek ispunjavati a na kraju kada si ostao sam shvatio si da je to jedno veliko ništa i da nakon njih više ništa nisi imao.

Što vrijeme više prolazi sve je manje vremena za ponovno prolaženje onih lijepih osjećaja kada si iza sebe ostavio nešto doista vrijedno truda i shvatio da nema prečice do vrijednih ciljeva i da je život onoliko uzbudljiv koliko si ti spreman koračati putevima kojima nikada nisi išao. Napokon shvatiš da nema mnogo smisla gledati natrag jer se život uvijek događa naprijed, ali prije toga ponoviš bezbroj okretanja unatrag.

Što vrijeme više prolazi shvaćaš koliko je važna hrabrost ne samo da bi učinio nešto doista vrijedno divljenja već da bi jednostavno živio svoj život onako kako doista to želiš i zaslužuješ, bez prilagođavanja drugima i uspoređivanja koje apsolutno nema nikakvog smisla. No dokle god dišeš nije kasno za istinski proživjeti današnji dan, uživati u mirisima, bojama i zvukovima sadašnjeg trenutka i lijepim iskustvima s osobama koje te razumiju i s kojima možeš biti to što jesi.

Mario Žuvela

Igra skrivača

Seneka

Lucije Anej Seneka (4. p. n. e. - 65. n. e.) je bio rimski stoički filozof. Bio je odgojitelj i savjetnik cara Nerona, te jedan od najznačajnijih predstavnika rimske stoičke filozofije. Njegovo najpoznatije djelo su spisi Pisma o moralu Luciliusu (Epistulae Morales ad Lucilium), odnosno Pisma prijatelju. Filozofiju shvata kao etičko istraživanje vrlina za postizanje umjerenog života u skladu s prirodom. Na osnovi građe iz grč. tragedija, pisao je komade o tragičnim posljedicama djelovanja ljudskih strasti. Njegova je filozofija imala znatan uticaj na javni život Rima i njegovu književnost tog vremena, ali i u kasnijim vijekovima ne samo rimske već i evropske književnosti uopšte.

MISLI

- Siromaštvo koje je u skladu sa zakonom prirode je veliko bogatstvo. A znaš li koje nam granice postavlja ovaj zakon prirode? Ne gladovati, ne biti žedan, ne nazepsti. Da glad i žeđ odagnaš nije ti potrebno opsjedati vrata oholih ljudi ni strogu namrštenost niti, naprotiv, sramotnu blagost podnositi, nije ti potrebno na more kročiti niti u vojni pohod krenuti; ono što priroda zahtijeva na dohvat je ruke i pripravno. A za suvišno se ljudi znoje. To je ono što nam togu izlizuje, što nas prinuđuje da starimo pod vojničkim šatorom, što nas tjera na strane obale. Ono što je dovoljno nalazi nam se pri ruci.

- Mnogi se ljudi žalosno kolebaju između straha od smrti i životnih muka te živjeti ne žele, umrijeti ne znaju. Stoga učini sebi život ugodnim tako da odbaciš svu brigu za njim. Nijedno dobro ne koristi onome tko ga posjeduje ako nije spreman na to da ga izgubi. 

- Čovjek je nesretan onoliko koliko misli da jeste.

- Sve što je usitnjeno do praha, postaje nejasno.

- Bolje je češće upotrijebiti uši nego jezik.

- Bolje je naučiti nepotrebno, nego ništa.

- Između ostalih nevolja, glupost ima i ovu osobinu, uvijek se ponavlja.

- Kad čovjek umije da bude zadovoljan sobom, zadovoljan je i svim ljudima.

- Koliko god sam puta zašao među ljude uvijek sam osjetio da sam ponešto izgubio od svoje ličnosti.

- Mi se ženimo po nagonu, a razvodimo po razumu.

- Ne bojimo se smrti, nego razmišljanja o smrti.

- Nemoj dozvoliti jeziku da grmi ako ti snaga šapuće.

- Nigdje nije ko je svugdje.

- Nije siromašan onaj ko ima malo, nego onaj ko želi više.

- Nije važno koliko knjiga imaš, već koliko dobrih.

-  Ništa nije žalosnije od starca opterećenog godinama, koji osim svoje starosti, nema drugog dokaza da je živio.

- Novac te neće učiniti božanstvom jer ono nema novca.

- Onaj ko učini dobro djelo, neka ćuti; onaj ko ga prima, neka priča.

- Poroci se nauče i bez učitelja.

- Porok ne stvara vrijeme, nego čovjek.

- Prijatelje sreća stvara a nesreća provjerava.

- Svaki čovjek krije u sebi želje kraljeva. On bi htio da može svašta protiv drugoga, a da drugi ne može ništa protiv njega.

- Šta hoćeš da drugi prešute prvo prešuti sam.

- Teško je držati se mjere u onome što si našao da je dobro.

- Tuđe mane su nam pred očima, naše su nam na leđima!

- Uporna dobrota pobjeđuje i najgore srce.

- Velika je stvar znati pravo vrijeme govora i šutnje.

- Vladati nad sobom najveća je vlast.

- Vrijeme otkriva istinu.

- Zloba sama ispije najveći dio svoga otrova.

Fridrih Niče

Izložba - Tranzistori i kasetofoni

Dana 08.10.2026. godine, u Maloj galeriji KSC Bugojno je otvorena Izložba Tranzistori i kasetofoni, vintage iz sedamdesetih i osamdesetih godina. Autor ove izložbe je Dragan Mučibabić dugogodišnji bugojanski kolekcionar.

Izložba donosi predmete iz muzejske kolekcije Udruženja za zaštitu i promociju kulturne baštine „Sehara" Bugojno. Kolekcija, koja broji preko 150 eksponata, sastoji se od tranzistora i kasetofona koji su u svoje vrijeme uglavnom radili na baterijski pogon, a odlikuju ih prepoznatljiv zvuk i izuzetno lijep vizuelni izgled. Danas ovi uređaji predstavljaju mnogo više od običnih predmeta. Oni su dragocjeni eksponati i žive uspomene na jedno prohujalo vrijeme, te su, kao takvi, izuzetno traženi i cijenjeni među kolekcionarima širom svijeta.

Dragan Mučibabić - ljubitelj starina

Igra skrivača

Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila: “Hajmo se igrati skrivača! Ko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima.”

Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala: ”Skrivača?

Kakva je to igra?”

“To je jedna igra”, započela je objašnjavati Ludost, “u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronađem, taj je pobjednik.”

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju, koju nikada ništa nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio riskirati.

“Jedan, dva, tri…” počela je brojati Ludost.

Prva se sakrila Lijenost, koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njezinih prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laž se sakrila na dno oceana (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno. Kada je Ludost izbrojala 999.999 Ljubav još nije bola pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.

“Milion”, zavikala je Ludost i započela svoju potragu. Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su, od straha, iskočile iz kratera. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebičnost nije ni trebalo tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta, pčelinje košnice. Od tolikog traženja Ludost je ožednila i u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.

Tako je Ludost, malo-pomalo, pronašla gotovo sve. Talenat u zlatnom klasju žita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana), a Zaborav je zaboravio da su se uopće ičega igrali. Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak. Ušla je među ruže, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik.Trnje sa grane je grebalo Ljubavi oči.

Ludost nije znala šta učiniti. Pronašla je pobjednika među osjećajima. Pobjednik je bila Ljubav, ali je ona od trnja postala slijepa. Ludost je plakala i molila Ljubav da joj oprosti, a na kraju je odlučila zauvijek ostati uz nju i pomagati joj. Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.

Carstvo samoće