Hafiz Širazi

Najveći lirski pjesnik na perzijskom jeziku i najviše hvaljen perzijski pjesnik rodom je iz Širaza u kojem je proveo skoro čitav svoj zivot. Živio je u 14. vijeku. Nijedan drugi pjesnik na perzijskom jeziku nije uspio dostići to savršenstvo da prenese ono što duša u stvarnosti preživljava. 

Hafizov Divan jedno je od najznačajnijih dijela perzijske književnosti. Hafizove pjesme, po svojom sadržaju, čine sintezu svega što je u proteklih par vijekova opjevano u perzijskoj lirici. On je sjedinio sve osobine ranijih stvaralaca perzijske poezije, dajući toj sintezi čar svog lićnog pjesničkog genija. 

Njegovi se gazeli i dan danas smatraju nenadmašnim primjerima ljubavne lirike u svim orijentalnim književnostima. Takođe su izvršili uticaj na mnoge klasike evropske književnosti, a posebno na velikog Getea, čiji je Zapadno-istočni divan svojevrsni respekt najvećem lirskom pjesniku istoka.

Divan

Pođoh jednog dana brati ruže iz bašče, 

Odjednom poj slavuja moga se uha tače.

Siromašak poput mene u ružu se zaljubi ludo,
usred bašče jecat stade i plakati srce hudo.

Otkada mi srce dirnu tog slavuja pjesma blaga,
preosjetljiv postao sam, izdaje me posve snaga.

I tako, po toj bašči sam povazdan kružim,
o plačnom mislim slavuju i zavodnici ruži.

Udruži se ruža s trnom, a slavuj u ljubav pade,
nit' se otrijezni slavuj, nit' ruža mu nade dade!

U toj bašči dosad mnoga je ruža cvala,
al' se ne desi nikad da cvijet je bez trna dala.

O Hafize, od nebesa ne očekuj sretne dane,

sto mahana nebo ima, a nijedne dobre strane.