Osho

Ošo (Osho) je rođen u Kučuadi, Madija Pradeš, Indija, 11. decembra 1931. Od najranijeg detinjstva bio je buntovni i nezavisni duh, koji je nastojao da sam doživi istinu, umjesto da stiče znanja i vjeruje u ono što su mu drugi naložili. Nakon prosvjetljenja u dvadeset i prvoj godini, Ošo je dovršio svoje akademske studije da bi proveo izvjestan broj godina predavajući filozofiju na univerzitetu u Đabalpuru. U međuvremenu, putovao je kroz cijelu Indiju držeći govore, izazivajući pravovjerne religijske vođe na javne rasprave, dovodeći u pitanje tradicionalna vjerovanja i upoznavajući ljude iz različitih sredina. Mnogo je čitao, sve što je mogao da pronađe kako bi proširio svoje razumjevanje sistema verovanja i psihologije savremenog čovjeka. 

Kasnih šezdesetih Ošo je razvijao svoj jedinstveni sistem tehnika dinamične meditacije. Savremeni čovjek, govorio je, toliko je opterećen prevaziđenim tradicijama iz prošlosti i brigama koje donosi savremeni život da mora da prođe kroz jedan dubok pročišćavajući proces prije nego što bude u stanju da otkrije bez-misaonost, opušteno stanje meditacije.

Ranih sedamdesetih su prvi put ljudi sa Zapada čuli za Oša. Do 1974. formirana je Njegova komuna u Puni, Indija, koja je ubrzo počela da privlači posjetioce u velikom broju. U toku Njegovog rada, Ošo je doslovno prešao svaki aspekt razvoja ljudske svijesti. On je destilovao esenciju svega što je bitno u duhovnom pohodu savremenog čovjeka, i to ne putem intelektualnog razumjevanja, već putem sopstvenog životnog iskustva.

“Ja sam početak jednog totalno novog religijskog iskustva”, tvrdio je on. “Molim vas ne povezujete me sa prošlošću - ona jedva da vrijedi da bude upamćena.” Njegovi razgovori sa učenicima i tragaocima sa svih strana svijeta objavljeni su u više od 600 knjiga i prevedeni na preko trideset jezika.

Ošo je umro 19. januara 1990, od posljedi­ca trovanja od strane američkih vladinih agenata, u vrijeme kada su ga u tajnosti držali zatvorenog zbog formalne povrede zakona o emigraciji. Njegova ogromna komuna u Indiji, kao najveći centar duhovnog razvoja u svijetu, nastavlja da privlači hiljade posjetilaca sa svih strana svijeta koji dolaze da učestvuju u meditacijama, terapijama, tjelesnim vježbama i kreativnim programima, ili samo da dožive blizinu jednog bude.


MISLI

- Ljubav je sretna kad je mogućnosti dati nešto, ego je sretan kad je u prilici dobiti nešto.

- Niko ne može da vas uništi osim vi sami sebe, i niko ne može da vas spasi osim vi sami sebe.

- Onaj ko vas voli, voli vas upravo takvog kakvi jeste. Ako vas neko želi mijenjati, to znači da vi niste osoba koju on želi.

- Ako ti se sviđa cvijet, nemoj ga ubrati. Ako ga ubereš on umire i prestaje da bude ono što voliš. Zato ako voliš cvijet, pusti ga da živi. Ljubav nije u posjedovanju, ljubav je u uvažavanju.

- Što je čovjek mudriji, postaje svjesniji koliko malo zna. Što je čovjek gluplji, sve je sigurniji u svoje znanje.

Možete prosuđivati glupost uz pomoć te sigurnosti. Glupani su vrlo fanatični ljudi, jer su došli do „vrhunskih“ zaključaka, ne samo za sebe nego i za sve druge ljude. Oni žele da nametnu svoje zaključke svakome, cijelom svijetu. Uz to misle da suosjećaju s ljudima.

Sokrat je zadnjeg dana svog života rekao: “Znam samo da ništa ne znam.” Tog dana je postao najveći mudrac koga je Zapad ikada imao. Pridružio se velikom društvu Budha. Prestao je da bude filozof, postao je probuđen i prosvjetljen.

Mozak je pun zaključaka, a srce je uvijek spremno nešto da upozna. Srce je uvijek dijete, a razum je uvijek starac. Razum nikada nije mlad, a srce nikada nije staro – ovo ne smijemo zaboraviti.

Prvo moraš biti svoj, pa tek onda u odnosu.

Prekinite s odnosima. Mnogo života ste proveli u odnosima, čas ovim, čas onim. Dovoljno ste patili. Patili ste više nego što zaslužujete. A sva patnja je bila centrirana oko pogrešne koncepcije odnosa.

Život nije problem - nego tajna.

Ne postoji dobra filozofija. Zato što je osnovni korak u filozofiranju sljedeći: život je problem.

Ne gurajte rijeku, plovite s njom.

Prihvatite - zašto da se borite. U trenutku prihvaćanja problemi nestaju. Što god da se dešava prihvati, ne osuđuj.

Što će vam tu "zašto".

Pitanje "Zašto" je uvijek neodgovorivo. Naš um misli da kada god mi upitamo "zašto", odgovor mora doći. Drveće jeste - ne možete pitati zašto. Život - živi. Rijeka - plovi. Oblaci putuju nebom.

Nezadovoljstvo ljudi doživljavaju zbog toga što neprestano žele nešto što je nemoguće.
Kroz želju postajete crni oblak - veoma težak. Bez namjera, bez želja, postajete bijeli oblak - oblak bez težine.

Samo budite radosni i sve će se dogoditi.

Radost je najveća revolucija. Ako su ljudi radosni, neće ih biti briga za vođenje ratova, ni za sakupljanje novca, ni za traženje nemogućeg.