Haruki
Murakami je popularni savremeni japanski pisac i prevodilac. Rođen je
u Kyotu 12. januara 1949 godine, ali je veći dio svog odrastanja
proveo u Kobeu. Njegov je otac bio budistički sveštenik, a majka kćer
veletrgovca iz Osake. Oboje su predavali japansku književnost. Unatoč toj
činjenici, Murakamija više interesuje
američka književnost, što ga i izdvaja iz glavne struje japanske
književnosti.
Studirao je dramu na Univerzitetu Waseda u Tokiju, gdje se i upoznao
sa svojom budućom ženom, Yoko. Njegovo prvo zaposlenje bilo je u trgovini
gramofonskih ploča. Nakon završenog studija 1974. godine otvara jazz
bar „Peter Cat“ u Tokiju, koji radi sve do 1982. godine. Tema mnogih
njegovih romana, kao i sami naslovi povezani su s muzikom, uključujući Dance,
Dance, Dance (od R&B grupe The Dells), Norveška
šuma (Norwegian Wood, po pjesmi Beatlesa) i Južno od granice, zapadno od Sunca (South of the
Border, West of the Sun, prvi dio naslov je pjesme Nata Kinga Colea).
Murakami je započeo s pisanjem u svojim ranim
tridesetim godinama, a svjetski poznat pisac postaje objavljivanjem Norveške
šume (Norwegian Wood), nostalgične priče o gubitku i
seksualnosti. Milijun kopija prodano je u Japanu. Među mladim
Japancima Murakami je postao superzvijezda. Knjiga je štampana u dva dijela,
koja su prodavana zajedno. Jedna je imala zeleni, a druga crveni ovitak.
Najzagriženiji obožavatelji izražavali su svoju naklonost jednom od dijelova
noseći odjeću zelene, odnosno crvene boje.
Godine 1986. Murakami napušta Japan, putuje Evropom i nastanjuje se u SAD-u. Predaje, između ostalog, na Univerzitetu u Princetonu. Kratke priče su takođe važan dio Murakamijevog opusa.
MISLI
-
Svijet bez ljubavi je kao vjetar iza zatvorenog prozora. Niti možeš da ga
dodirneš niti da ga udahneš.
-
Mislio sam da ljudi odrastaju postepeno, malo po malo... Ispostavilo se da nije
tako. Odrastaju "preko noći".
-
Ne postoji pogrešno mišljenje. Postoje mišljenja koja se ne slažu s našim. To
je sve.
-
Sve što je nekad bilo s nama, a potom nestane, zauvijek ostavlja
prazninu koju nikada ne možemo da zaliječimo.
-
Kada se grlimo, dijelimo svoje strahove.
-
Kada bi svaka osoba vjerovala u sretan kraj, svijet ne bi imao čega da se boji.
-
Bez obzira koliko se trudio, ne postoji način da pobjegneš od bola koji osjećaš
kada si uznemiren.
-
Izražavajte svoja osjećanja. Mnogo je gore da ih potiskujete. Nakupljat će se u
vama i postače sve teža. Na kraju ćete eksplodirati.
-
Iskrenost koju pružamo i primamo, i želja da pomognemo najvažnije su stvari.
-
Praznina će uvijek biti popunjena nečim.
-
Kada je ljudima data nada, to im pomaže da žive duže. Bez nade ne postoji
"duže".
-
Naša stvarnost je beskrajna borba između onoga što se desilo i onoga što želimo
da zapamtimo.
-
Ne postoji tajna koja jednom neće prasnuti iz srca.
-
Šta je usamljenost? Slična je osjećaju kada u kišnoj noći stojiš pored velike
obale i gledaš kako se moćni talas spaja s morem.
-
Sjećanja nas griju iznutra. Ali nas i jako bole.
-
Svako i sve izgleda lijepo kada se posmatra s distance.
-
Kada nemate nikog s kim biste podijelili vaše usamljene misli, vaše misli
počinju da vas dijele između sebe.
-
Ako se sve dešava onako kako ste htjeli, život će postati dosadan.
- Jednom kad oluja prođe, nećeš se sjećati kako si
je preživio. Nećeš biti siguran ni da li je oluja zaista prošla. Ali jedna će
stvar biti sigurna. Kad preživiš oluju, nećeš biti ista osoba kao prije oluje.
Upravo zbog toga oluje i postoje.