Pol Sezan (Paul Cézanne) je francuski slikar čije djelo predstavlja sponu impresionizma s kraja 19. stoljeća i kubizma početkom 20. stoljeća. Jedna od najznačajnijih osoba francuskog i evropskog slikarstva, s presudnim uticajem na njegov daljnji razvoj. Historičarii umjetnosti ga svrstavaju u postimpresionizam, zajedno s Van Goghom i Gauguinom. Često je nazivan ocem modernoga slikarstva. On je prvi koji je svojim djelima artikulirao pojam "nedovršenosti" to jest cilj vidi u procesu stvaranja, ne finaliziranju.
Rodio se na jugu Francuske u bogatoj porodici, kao vanbračno dijete prodavca šešira i kćerke jednog zanatlije. Osnovna škola Sv. Josipa bila je za Cezanna prvi kontakt s običnim svijetom, jer se dotada njegov svijet svodio na porodicu, sa snažnim uticajem oca, koji je u međuvremenu već postao uspješan bankar. Od 1952. godine studira na gimnaziji. U internatu se sprijateljio s Emilom Zolom koji će postati jedan od njegovih najvećih prijatelja i s kojim će kasnije razmjenjivati pisma o umjetnosti. 1857. godine se upisuje na besplatnu školu crtanja i tu se susreće s mnogim umjetnicima. Maturirao je poslije drugog pokušaja te iako ga interesuje muzika, literatura i slikarstvo, poslije mature se upisuje, zbog očeve želje, na pravo koje nije volio, ali ne prestaje da pohađa školu crtanja.
Godine 1860. pomoću majke i sestre Marije od oca dobiva dozvolu da studira umjetnost u Parizu. Tu se susreće sa Kamij Pisarom i drugim impresionistima i upravo on utiče na Cezanna, a ponekad su i zajedno slikali. Pohađao je kurseve slikanja ali ipak nije primljen na Školu lijepih umetnosti u Parizu i vraća se kući. Od 1862. godine kupuje atelje u Parizu i živi samo za slikarstvo i upoznaje se s Alfred Sisleyem, Ogist Renoarom i Klod Moneom, ali na Akademiji lijepih umjetnosti je ponovo odbijen. Sa 25 godina prilaže svoja djela za "salon" ali ih komisija koja je radila po konzervativnim principima akademizma nije prihvatila. Slična odbijanja je doživjela i grupa ostalih impresionista i oni se trude da osnuju svoj vlastiti "salon".
S impresionistima se susreće na susretima "Salona nezavisnih" i njegove slike su prvi put izložene na ovom salonu 1863. godine. Oficijalni salon i dalje ne prima njegove slike. Godine 1874. i 1877. izlaže na izložbama impresionista ali se njegova djela susreću sa neshvatanjem i postaju izvori podsmijeha kritičara. Cezann se povlači i distancira od svojih prijatelja i odlazi kući u Eks an Provans. 1886. godine njegov otac se konačno ženi njegovom majkom i nakon toga odmah umire, a Cezann i njegove sestre se obogaćuju.
Cezann kupuje atelje u Eks an Provans i živi u njemu sam sa svojom sluškinjom, jer izolaciju smatra za uslov svog rada. Od 1900. ne napušta atelje i u ovo doba on konačno postaje poznat. 15. oktobra 1906. godine radi u pleneru i naglo pada u nesvijest nakon čega leži nekoliko sati na jakom pljusku. Kada ga nalaze njegovo stanje je jako ozbiljno i poslije osam dana umire u svojoj 67. godini života od upale pluća.
"Jednom jabukom želim da zadivim Pariz", govorio je s ponosom Paul Cezanne jer je znao da se i sasvim običnim temama bez ikakvog estetičkog sadržaja može ostvariti veliko slikarstvo. Veliki broj njegovih mrtvih priroda prikazuje obične kuhinjske tanjire, čupove za vodu, keramičke vaze, činije i voće iz njegovog voćnjaka, breskve, kruške, višnje i dosta jabuka. Smatrao je da je slikanje voća najlakši način kada želi da se uspostavi volumen, ali i da se naglasi suptilna gradacija boja. Slike mrtve prirode su često uključivale bijeli stolnjak, što je unosilo dodir barokne ekstravagancije.
Poznatija djela:
Kartaši
Košarica sa jabukama
