Franc Šubert (Franz Shubert) je rođen 1797. godine u Lihtenthalu kraj Beča kao sin učitelja, pa je i sam u početku radio kao pomoćni učitelj na očevoj školi. U dobi od 21. godinu napušta učiteljsko zvanje za koje nije imao ni dovoljno volje, ni sposobnosti i otada živi u slobodnom zvanju umjetnika, često vrlo oskudno. Bio je središnja ličnost kruga vjernih prijatelja kojemu su pripadali i mnogi drugi istaknuti umjetnici, književnici, pjesnici, slikari, pjevači i kipari. Umro je sa samo 30 godina, a za to kratko vrijeme stvorio je nevjerojatno mnogo djela koja otmjenom jednostavnošću melodije i dotada nepoznatom harmonijskom pratnjom ukazuju i utiru put ostalim romantičarima 19. vijeka.
Šubertovu slavu pronosi više od 600 solo pjesama uz klavirsku pratnju (Serenada, Ružica u gaju, Ciklus o lijepoj mlinarici, Zimsko putovanje i mnoge druge), klavirske kompozicije, sonate, četveroručna djela, dva klavirska trija, 14 gudačkih kvarteta, poznati Kvintet Pastrva, osam simfonija, mise i zborske pjesme.
Komponovao je neobičnom brzinom kao u nekoj stvaralačkoj groznici. Pjesme je komponovao obično na tekstove priznatih pjesnika: Goethe, Heine, Müller i drugih. Znao je i do pet pjesama dovršiti preko dana, a navečer bi ih ponio u društvo prijatelja. Kada bi Šubertu prijatelji čestitali i burno pljeskali, znao je samo reći: I sam se nadam da će jednom nešto biti od mene.
Na vrhuncu njegovog kreativnog stvaralaštva teško je obolio, a umire dva mjeseca prije svog 31. rođendana 1828.godine. Njegova muzika nadahnjuje i danas, a njegov senzibilan romantičarski duh progovara kroz njegove solo pjesme. Vjerojatno je najljepša upravo slavna Serenada (Ständchen) koju možemo opisati i kao savršenu sinesteziju ljubavnog pjesničkog teksta i romantične Šubertove muzike nadahnute mladošću.
Serenada
Moja pjesma te tiho zove
Moja pjesma te tiho zove
Kroz mjesečinom obasjanu noć;
Dolje u mirni gaj,
Dođi k meni, ljubavi moja!
Vani na mjesečini,
U krošnjama šapuće vjetar.
Pogleda zlih izdajnika,
ne boj se ti, ljubavi moja.
Čuješ li kako slavuji poju?
Ah, ti si ta koju zovu,
Sa slatkim zvukom njihova pjeva,
ljubavi, zovu te za me.
Oni razumiju srca čežnju,
znaju ljubavi bol,
Svako srce umiruju
srebrnim svojim pjevom.
Neka dirnu i tvoje srce,
ljubavi, poslušaj me!
Dršćući od tjeskobe te čekam!
Dođi, usreći me!
Dolje u mirni gaj,
Dođi k meni, ljubavi moja!
Vani na mjesečini,
U krošnjama šapuće vjetar.
Pogleda zlih izdajnika,
ne boj se ti, ljubavi moja.
Čuješ li kako slavuji poju?
Ah, ti si ta koju zovu,
Sa slatkim zvukom njihova pjeva,
ljubavi, zovu te za me.
Oni razumiju srca čežnju,
znaju ljubavi bol,
Svako srce umiruju
srebrnim svojim pjevom.
Neka dirnu i tvoje srce,
ljubavi, poslušaj me!
Dršćući od tjeskobe te čekam!
Dođi, usreći me!