Antoni de Melo

Antoni de Melo (Anthony de Mello) 1931. - 1987. je bio indijac, jezuitski sveštenik i psihoterapeut, duhovni učitelj, pisac i javni govornik. De Mello je napisao nekoliko knjiga o duhovnosti i bio domaćin brojnim duhovnim konferencijama. Cijelog života se trudio da otvori oći ljudima, kako bi postali svjesni sebe i vrijednosti postojanja. Nesvjestan život nije vrijedan da bude proživljen. Kada odbacite svoje iluzije i postanete svjesni sebe i svijeta oko vas, otkrit ćete svu ljepotu života na Zemlji.


MISLI

- Posmatrajte tjeskobu koja caruje svuda oko nas, posmatrajte usamljenost, strah, izgubljenost, sukobe u srcima ljudi. Zamislite da vam neko pruži priliku da se svega toga oslobodite. Zamislite da vam neko pruži priliku da zaustavite svo to užasno traćenje energije, zdravlja, emocija. Zamislite da vam neko pokaže put kojim se može postići da stvarno volimo jedni druge, da budemo spokojni, potpuno prožeti ljubavlju...

- Ljudi ne žive. Večina vas ne živi, samo održava život u svom tijelu. To nije život. Vi ne živite, sve dok vam ne postane potpuno nevažno da li ćete živjeti ili umrijeti. Na toj tački počinjete da živite. Kada ste spremni da izgubite sopstveni život, tek tada ga živite. Međutim, ako neprestano štitite svoj život, vi ste mrtvi... Da li ste spremni da sve stavite na kocku?

- Najvažnija je spremnost da naučimo nešto novo. Mogućnost buđenja je u direktnoj proporciji sa količinom istine koju smo spremni da hrabro prihvatimo. Trenutak u kome se budimo, kad nas obasja svjetlost, najljepše je iskustvo na svijetu!

- Nemojte tražite od svijeta da se promjeni, promijenite se prvo vi. Tek tada ćete biti u stanju da sagledate svijet onakav kakav jest, tada ćete moći promijeniti šta god vam se čini da bi trebalo promijeniti. Uklonite povez sa očiju. Ukoliko to ne učinite, izgubili ste pravo da promijenite bilo šta.

- Ako ne budemo varali sebe, nećemo varati ni dru­ge. Tada ćemo ih voljeti. U suprotnom, živječemo čitav život u zabludi o drugima, s našim iluzijama, neprekidno u sukobu sa stvarnošću...

- Zaljubljeni ste samo u ideju o određenoj osobi. Unapred stvorenu ideju diktiranu nadom i u svoju predrasudu o određenoj osobi.

- Nikada ne vjerujemo u druge ljude. Ono u šta vjerujemo samo je sopstveni sud o određenoj osobi.

- Ne pokušavaj da naučiš svinju da pjeva - samo ćeš traćiti vrijeme, a svinja će samo da se nervira.

- Samo kada nam je dosta, kada nam je svega dosta, otvara se izlaz.

- Ako stvari sagledamo kakve zaista jesu, gubimo kontrolu nad životom koji, ionako, jedva držimo na okupu.

- Ako nešto previše želite - u nevolji ste.

- Zašto se ne usredsredite na sadašnjost, umjesto da se nadate boljoj budućnosti?

- Vi patite zbog svoje depresije i svojih strahova samo zato što se poistovjećujete sa njima.

- Stalno utvrđujemo neke stvari, zar ne? Nikada ne pomislimo da stvarima uopšte nije potrebno da budu utvrđivanje.

- Nikakav sud, nikakav komentar, nikakav stav - jednostavno posmatrajte, proučavajte, gledajte, bez ikakve želje da promijenite ono što jeste. Jer ako hoćete da promijenite ono što jeste u ono što bi trebalo da bude, gubi se sposobnost razumijevanja.

- Sve dok se živi da bi se zadovoljila očekivanja drugih potrebno je paziti kako se oblačiš, kako se češljaš, da cipele uvijek budu uglancane - sve u svemu da se uvijek zadovolje njihova prokleta očekivanja. Zar to nazivate ljudskim?

- Ne plašim se da budem sa bilo kim i da radim bilo gdje, zato što time neću izgubiti sebe, jer ja nisam moja košulja, moj posao, moj novac.

- Mi nikada ne osjećamo patnju kada izgubimo nešto čemu smo dali slobodu, što nikada nismo pokušali da posjedujemo. Patnja je simptom činjenice da sam uslovio svoju sreću, povezavši je s nekim ili nečim.

- Savršena ljubav isključuje strah. Tamo gdje postoji ljubav ne postoji zahtjev, očekivanja, zavisnost.

- Možete da kontrolišete samo one stvari kojih ste svjesni, one kojih niste svjesni - kontrolišu vas.

BUĐENJE

- Netko je rekao: “Život je nešto što nam se događa dok smo zauzeti drugim stvarima.” Nije li to žalosno? Život se odvija sada. Život će se početi događati onoga trenutka kada se probudimo. Koliko je samo ljudi koji ne jedu pravu hranu, nego se cijeli život hrane jelovnikom? A jelovnik je samo naznaka onoga što stoji na raspolaganju. Život je gozba. Također, život je samo bljesak. Tratimo život svojim strahovima, svojim brigama, svojim teretima. Prvo moramo umrijeti kako bismo mogli stvarno živjeti. 

- Kada ste svjesni, imate više energije. Svjestan čovjek se oslobađa straha od gubitka. Oslobođen je nepotrebnih kočnica. Možete to nazvati svjesnost, ljubav, duhovnost, sloboda, buđenje, stvarno je svejedno. Sve je, u biti, isto. Nesvjesni život je poput mehaničkog života. Nije ljudski, programiran je i uvjetovan. Uvijek ste rob stvari kojih niste svjesni, jer kad ih postanete svjesni, oslobađate se od stege ovisnosti. Niste vise kontrolirani, niste porobljeni. Živjeti ne znači imati neki odgovoran posao u vladi ili biti uspješan poslovni čovjek. Živjeti znači odbaciti sve okove i živjeti u svakom trenutku. Mark Twain je vrlo lijepo rekao: “Bilo je toliko hladno da bismo se vjerojatno smrznuli da je termometar bio samo dva centimetra duži.” Nije bitna vanjska temperatura, nego termometar; nije u pitanju stvarnost, nego način na koji sebi objašnjavamo stvarnost.

- Ja vam neću govoriti o istini, nego o zaprekama istini. Njih vam mogu opisati. Istinu vam ne mogu opisati. To nitko ne može. Mogu vam samo dati opis zabluda, tako da biste ih mogli ispustiti. Ljudi su zauzeti raznim borbama. Kada vam prosječni Amerikanac kaže da se bori za bolji život, to za što se on bori nije život. Jer svi imaju znatno više nego sšto im uopće treba da bi živjeli. Jedan od mogućih izlaza iz tog programiranja je - postati svjesni da ste programirani. To znači putovati s jako malo prtljage, s tako malo tereta da ćete moći proći i kroz iglene uši.

- Ljudi su previše zaokupljeni popravljanjem onoga što ne razumiju. Nikada nam pritom nije palo na pamet da neke stvari možda ne treba popraviti. Treba ih samo razumjeti. Budemo li razumjeli, stvari će se promijeniti. Mi smo ti koji se moramo mijenjati. Možda mislimo: “Dobro mi je jer je u svijetu sve dobro.” Krivo! U svijetu je sve dobro jer se ja osjećam dobro. To je ono o čemu govore mudraci. Zamislite da se ne osjećate dobro, prilično ste neraspoloženi, a vozite se kroz prekrasan krajolik. Priroda je krasna, ali vama nije ni do čega i ništa od te ljepote ne primjećujete. Nakon nekoliko dana prolazite istim predjelom i kažete sami sebi: “Bože, kako nisam vidio svu tu ljepotu!” Sve postaje prelijepo kada se vi promijenite. Ili, to vam je kao da promatrate drveće i planine kroz zamagljeno i mutno staklo, pa vam se sve čini prljavo. Imate potrebu promijeniti to što je vani. A trebalo je oprati staklo. Kada pogledate kroz čist prozor, gotovo u čudu čete reči: “Kako je sve predivno!” Isto tako vidimo i ljude oko sebe, ne onakve kakvi stvarno jesu, nego onakve kakvi smo mi.

- Postoji samo jedan izlaz - da deprogramirate sebe! A kako se to radi? Postajete svjesni činjenice da ste programirani. To se ne može promijeniti naporom volje; ne može se promijeniti kroz ideale; ne može se promijeniti prihvaćajući nove navike; možda će se promijeniti ponašanje, ali vi nećete. Jedini način da doživite promjenu je svjesnost, shvatanje. Kada vidite samo kamen u kamenu, i parče papira u parčetu papira, nećete više misliti da je kamen dragocjeni dijamant, a parče papira ček na milion dolara. Kada to shvatite, promijenit ćete se. U vašoj težnji za mijenjanjem nema više nasilja. U suprotnom, ono što nazivate promjenom biče samo pokušaj da drukčije rasporedite namještaj.