Antoni de Melo (Anthony de Mello) 1931. - 1987. je bio indijac, jezuitski
sveštenik i psihoterapeut, duhovni učitelj, pisac i javni govornik. De Mello
je napisao nekoliko knjiga o duhovnosti i bio domaćin brojnim duhovnim
konferencijama. Cijelog života se trudio da otvori oći ljudima, kako bi postali
svjesni sebe i vrijednosti postojanja. Nesvjestan život nije vrijedan da bude
proživljen. Kada odbacite svoje iluzije i postanete svjesni sebe i svijeta oko
vas, otkrit ćete svu ljepotu života na Zemlji.
MISLI
MISLI
- Posmatrajte tjeskobu
koja caruje svuda oko nas, posmatrajte usamljenost, strah, izgubljenost, sukobe
u srcima ljudi. Zamislite da vam neko pruži priliku da se svega toga
oslobodite. Zamislite da vam neko pruži priliku da zaustavite svo to užasno
traćenje energije, zdravlja, emocija. Zamislite da vam neko pokaže put kojim se
može postići da stvarno volimo jedni druge, da budemo spokojni, potpuno prožeti
ljubavlju...
- Ljudi ne žive. Večina
vas ne živi, samo održava život u svom tijelu. To nije život. Vi ne živite, sve
dok vam ne postane potpuno nevažno da li ćete živjeti ili umrijeti. Na toj
tački počinjete da živite. Kada ste spremni da izgubite sopstveni život, tek
tada ga živite. Međutim, ako neprestano štitite svoj život, vi ste mrtvi... Da
li ste spremni da sve stavite na kocku?
- Najvažnija je
spremnost da naučimo nešto novo. Mogućnost buđenja je u direktnoj proporciji sa
količinom istine koju smo spremni da hrabro prihvatimo. Trenutak u kome se
budimo, kad nas obasja svjetlost, najljepše je iskustvo na svijetu!
- Nemojte tražite od
svijeta da se promjeni, promijenite se prvo vi. Tek tada ćete biti u stanju da
sagledate svijet onakav kakav jest, tada ćete moći promijeniti šta god vam se čini da
bi trebalo promijeniti. Uklonite povez sa očiju. Ukoliko to ne učinite,
izgubili ste pravo da promijenite bilo šta.
- Ako ne budemo varali
sebe, nećemo varati ni druge. Tada ćemo ih voljeti. U suprotnom, živječemo
čitav život u zabludi o drugima, s našim iluzijama, neprekidno u sukobu sa
stvarnošću...
- Zaljubljeni ste
samo u ideju o određenoj osobi. Unapred stvorenu ideju diktiranu nadom i u
svoju predrasudu o određenoj osobi.
- Nikada ne vjerujemo
u druge ljude. Ono u šta vjerujemo samo je sopstveni sud o određenoj osobi.
- Ne pokušavaj da
naučiš svinju da pjeva - samo ćeš traćiti vrijeme, a svinja će samo da se
nervira.
- Samo kada nam je
dosta, kada nam je svega dosta, otvara se izlaz.
- Ako stvari
sagledamo kakve zaista jesu, gubimo kontrolu nad životom koji, ionako, jedva
držimo na okupu.
- Ako nešto previše
želite - u nevolji ste.
- Zašto se ne
usredsredite na sadašnjost, umjesto da se nadate boljoj budućnosti?
- Vi patite zbog
svoje depresije i svojih strahova samo zato što se poistovjećujete sa njima.
- Stalno utvrđujemo
neke stvari, zar ne? Nikada ne pomislimo da stvarima uopšte nije potrebno da
budu utvrđivanje.
- Nikakav sud,
nikakav komentar, nikakav stav - jednostavno posmatrajte, proučavajte,
gledajte, bez ikakve želje da promijenite ono što jeste. Jer ako hoćete da
promijenite ono što jeste u ono što bi trebalo da bude, gubi se sposobnost
razumijevanja.
- Sve dok se živi da
bi se zadovoljila očekivanja drugih potrebno je paziti kako se oblačiš, kako se
češljaš, da cipele uvijek budu uglancane - sve u svemu da se uvijek zadovolje
njihova prokleta očekivanja. Zar to nazivate ljudskim?
- Ne plašim se da budem sa bilo kim i da radim bilo gdje, zato što time neću izgubiti sebe, jer ja nisam moja košulja, moj posao, moj novac.
- Mi nikada ne osjećamo
patnju kada izgubimo nešto čemu smo dali slobodu, što nikada nismo pokušali da
posjedujemo. Patnja je simptom činjenice da sam uslovio svoju sreću, povezavši
je s nekim ili nečim.
- Savršena ljubav
isključuje strah. Tamo gdje postoji ljubav ne postoji zahtjev, očekivanja,
zavisnost.
- Možete da
kontrolišete samo one stvari kojih ste svjesni, one kojih niste svjesni -
kontrolišu vas.