Ferit
Orhan Pamuk je turski pisac, rođen u Istanbulu 1952. godine,
dobitnik Nobelove
Pamuk aktivno počinje
pisati 1974. godine. Već za prvi roman "Dževdet-beg i njegovi sinovi" osvaja prestižnu nagradu Milliyet Press. Njegov historijski roman "'Bijeli
zamak" također osvaja mnoge nagrade, a mjesto u pop kulturi osigurava mu roman "Crna knjiga" iz 1990. godine, jedno od najkontroverznijih i
najčitanijih djela u historiji turske književnosti. Njegov četvrti
roman "Novi život" po objavljivanju 1995. godine postaje senzacija i najbrže
rasprodan roman u historiji Turske.
Vrhunac Pamukove
međunarodne slave označio je izlazak romana "Zovem se Crvena" 2000. godine.
Misterij, romansa, filozofska razmišljanja, te radnja smještena u 16. vijek Istanbula, elementi su koji krase ovo djelo svjetskog postmodernog
stvaralaštva, koje je prevedeno na mnoge jezike. Roman "Snijeg" iz 2002. godine preispituje konflikt islamizma i zapadnjaštva u
savremenoj Turskoj. Ljudska izgubljenost uzrokovana
gubitkom identiteta uslijed sukoba islamskih i europskih vrijednosti motiv je
koji prožima skoro cjelokupno Pamukovo stvaralaštvo. Riječ o teškim i uznemirujućim
djelima, kompleksne i intrigantne fabule, te duboke razrade likova.
MISLI
MISLI
Jednog dana pročitah jednu knjigu i cio život mi se promijenio. Još na prvim stranicama osjetih moć knjige toliko da mi se učini kako mi se tijelo od stolice i stola za kojim sam sjedio odvojilo. No, uprkos osjećaju da mi se tijelo odvaja od mene samog, kao da je moje biće potpuno i kao nikad do tada nije bilo na toj stolici za stolom, i ne samo u mojoj duši, knjiga je svoj uticaj pokazivala u svemu što me sačinjavalo. Toliko moćan uticaj da sa stranica koje sam čitao, osjetih kako mi u lice šikljaju svjetlosni zraci: Svjetlost koja je istovremeno i pročišćavala i pomućivala svu moju svijest. Pomislih kako ću sa tom svjetlošću iznova stvoriti sebe, osjetih da ću sa ovom svjetlošću skrenuti sa puta, u toj svjetlosti zapazih sjenu života koji ću kasnije upoznati i kojem ću se kasnije približiti.
- Trenuci koje zovemo sada, mogu ponekad da nam pruže sreću dovoljnu za čitav jedan vijek.
- Čeznem za sobom kakav sam nekad bio, kao da čeznem za dragim prijateljem, voljenim likom i žudim da se vratim svojoj staroj ličnosti. Kao da su me na silu obukli u odjeću koju ne želim i napravili od mene drugog čovjeka.
- Trenuci koje zovemo sada, mogu ponekad da nam pruže sreću dovoljnu za čitav jedan vijek.
- Čeznem za sobom kakav sam nekad bio, kao da čeznem za dragim prijateljem, voljenim likom i žudim da se vratim svojoj staroj ličnosti. Kao da su me na silu obukli u odjeću koju ne želim i napravili od mene drugog čovjeka.
- Samoća je stvar ponosa: osamljenik se na veoma
nadmen način utapa u vlastitom mirisu...
- Dat će Bog da naučimo kako da jednoga dana svoje
živote bez straha prepričavamo kao svoje.
- Svaki pametan čovijek zna da je život lijep i da je
njegov cilj biti sretan... No ipak su na kraju samo glupi sretni. Kako to
objasniti?
- Velika načela i vjerovanja nisu za nas: ona su za ljude iz bogatih
zemalja.
- Nadgrobni spomenici, kako stare, sve više tonu u zemlju i nestaju
baš kao i uspomene na mrtve, koje za našega života polako odlaze u zaborav.
- Svaka kukavica čitav život sanjari kako će se jednog dana
preobraziti u junaka.
- Za dobro prijateljstvo zajednička tajna je najbolji početak.
- Prvo što sam naučio u školi bilo je to da su neki ljudi glupi:
drugo, da su neki još gluplji.
- Oni koji traže samo sreću, nikada je ne nađu.
- Bolest je Božja i ako je čovjeku sudbina umrijeti, umrijet će.
- Nada je djetinjasta, ona je svojeglavost maštanja.
- Žene se ubijaju s nadom da će tim postupkom nešto postići, a
muškarci kad izgube nadu da će ikada išta postići.