Antonio Vivaldi

Antonio Vivaldi (Antonio Lucio Vivaldi) je jedan od najvećih kompozitora 17. vijeka, a živio je i stvarao u doba baroka u umjetnosti. Iako je od tada prošlo dosta vremena, njegova djela se i dalje rado slušaju i veoma su cijenjena u muzičkoj djelatnosti.

Rođen je 1678. godine u Veneciji, prijestonici tadašnje Mletačke republike. Venecija sedamnaestog vijeka bila je centar kulturnih dešavanja, pa su se tako djeca rođena tamo uglavnom opredjeljivala za muziku. Međutim, Vivaldi je bio veoma bolešljivo dijete. Od samog rođenja imao je problema sa srcem, pa je tokom čitavog života osjećao zatezanje u grudima, što je vjerojatno bio znak angine pectoris ili astmatičnog bronhitisa. Lako se umarao i teško se kretao, tako da je kroz Veneciju išao isključivo gondolom ili kočijama. Zbog svega toga, njegov otac je smatrao da je za sina najbolje rješenje da bude sveštenik. Vivaldi to nikada nije želio, pa je odlučio da zapostavi sveštenički poziv i okrene se komponiranju koncertne muzike. Još od djetinjstva je učio da svira violinu, i bio je cijenjen kao vrhunski violinista. Vjerojatno je zbog toga i najveći broj njegovih koncerata napisan upravo za violinu.

Bio je svestrana ličnost, čovjek s više talenata. Osim za komponiranje, imao je dara i za poeziju. Zahvaljujući tome je pokrenuo svoju karijeru - kada mu je bilo 35 godina na svoj tekst je komponirao Harmonijske imaginacije, djelo kojim je uspješno započeo opersku karijeru.

Nakon ovih početničkih uspjeha, pozvan je da radi za pozorište San Angelo u rodnoj Veneciji, u kojem je proveo narednih dvadeset godina, kao kompozitor i rukovodilac pozorišta. U toku tog perioda je imao povremene poslovne izlete - dvije godine je proveo u Mantovi kao kapel-majstor princa od Mantove. Ovo putovanje je za Vivaldija bilo veoma značajno, jer je tamo upoznao Anu Giro. Ona je tada bila mlada pjevačica, a Vivaldi je u njoj našao ženu svog života, kao i saradnicu koja je kasnije tumačila brojne uloge u njegovim operama.

Za života Vivaldi je bio cijenjen umjetnik. To je posebno došlo do izražaja nakon što je u Amsterdamu objavljeno dvanaest njegovih koncerata za violinu, od kojih su prva četiri bila Le Quattro Staggioni - Četiri godišnja doba. Njihov uspeh je bio ogroman, a to su ujedno i danas njegova najpoznatija dela. Koliko su Vivaldijeva Četiri godišnja doba bila omiljena pokazuje i podatak da je francuski kralj Luj XV, nakon što je na koncertu u Parizu čuo ova djela, pozvao Vivaldija da svira na njegovom vjenčanju, a kasnije i na rođenju njegove djece. Nakon ovog munjevitog uspjeha Vivaldi je odlučio da više ne štampa svoja djela. Tada nije postojala zaštita autorskih prava, pa mu to jednostavno više nije bilo isplativo. Na taj način je uštedio novac, ali su time mnoga njegova djela izgubljena, a interesiranje za njegove koncerte počelo je da slabi.

Ne postoje precizni podaci o njegovoj smrti, smatra se da je umro 1741. i da je sahranjen veoma skromno na bolničkom groblju.