Ibn Haldun je jedan od najvećih
arapsko-islamskih mislilaca. Njegova misao iako nastala u evropskom srednjem
vijeku i značajna je ne samo u povijesti islamske kulture i civilizacije nego i
ljudske misli uopšte. Veličina Ibn Haldunovih djela je u njihovoj nepobitnoj
originalnosti i njihovoj začudnoj aktuelnosti. Zivio
je u 14 i 15 stoljecu. Njegovo najznacajnije dijelo je
Mukadima (El-Mukaddimah). U tom djelu je iznio brojne
briljantne ideje o ekonomiji, politici, sociologiji, edukaciji i
historiografiji. U njemu je iznio i određene gotove i generalne zakone kultura
i društava. Također je utvrdio pravila za kritičku obradu historijskih izvora
kako bi se njima dobili tačni podaci i precizna rekonstrukcija historije.
El-Mukaddimah je dugo vremena slovila za najznačajniju i najbolju filozofiju
historije ikada napisanu. Ibn Haldun se smatra jednim od utemeljitelja
sociologije.
MISLI
- Čovjek pripada
grupi sa najvišim nivoem svijesti i omogućava mu da se najviše duhovno uzdigne
od svih živih bića. Svi se rađamo sa istim potencijalom ali neko ostane na tome
a neko dobaci na visoki stepen.
- Svaka ljudska
zajednica ovisi o osjećaju pripadnosti pojedinaca toj grupi. Kada je u pitanju
mala zajednica onda se obićno osjećaj pripadnosti konstruiše oko krvne
pripadnosti. Članovi jedne porodice imaju snažnu potrebu da pomažu drugim
članovima svoje porodice. Kod većih grupa, mora se pronaći neki drugih
kohezivni faktor.
- Arapi su se kroz historiju veoma malo mješali sa ostalim narodima tako da je njihov osjećaj za pripadnost porodici bio na najvišem nivou od svih ljudi .
- Svaka grupa ima
svog lidera. To je osoba koja je najbolja u onome šta se smatra kao vrijedno
unutar iste. Vrijednosti ovise o prošlim generacijama i onome što je
ostalo poznato iza njih.
- Plemstvo je živa
kategorija samo je promijenila oblik. Prirodno plemstvo ima onaj član grupe
koji je najbolji u onome šta grupa promoviše kao vrijednost. Što je grupa
izloženija iskušenjima tih vrijednosti, to je plemićki autoritet
prirodniji.
- Kada se čovjek odvoji od prirode onda počne
usvajati druge vrijednosti i one postaju sve više i više virtuelne i plemićki
status se počinje u konačnici bazirati na lažnim vrijednostima.
- Kada u selo dođe
medvjed onda tu nema šta mnogo filozofirati. Onaj ko je u stanju otjerati
medvjeda i zaštititi selo on po automatizmu ostvaruje vrijednosti koje seljani
vrednuju. On je pokazao hrabrost i kada god u budućnosti dođe sličan problem,
od njega će se očekivati da prvi reaguje. Njegov plemićki autoritet (očekivanje
sela da prvi reaguje ispravno) se bazira na nečemu stvarnom. Ili si izašao pred
medvjeda ili si se sakrio. Tu ne možeš folirati.
- Kada grupa postane veća i kada se uloge unutar grupe podijele onda će se plemićki autoritet sve više bazirati na imaginarnim vrijednostima.
-U primitivnim grupama plemićki autoritet bazira na stvarnim vrijednostima a u razvijenim grupama se bazira na imaginarnim vrijednostima.
- Prestiž kojeg
ostvari određeni član grupe može maksimalno trajati četiri generacije. Prva
generacija je onaj ko ga je ostvario. Druga generacija tj njegova djeca su živi
svjedoci borbe ali ipak nisu uložili isti trud, oni su na nižem nivou od prve
generacije. Treća generacija tj unuci, nastoje imitirati prvu generaciju jer
sve što oni znaju o njenom uspjehu dolazi iz priča. Ako neka generacija uspije
prenijeti neki mit o svojim djedovima onda se prestiž iste može prenijeti i na
četvrtu generaciju ali tu se priča završava.
- Kada jedna grupa sa plemićkim statusom
počne gubiti plemićki autoritet onda se javljaju podgrupe sa novim idejama i
novim strujama koje malo po malo proizvode novi osjećaj pripadnosti sve dok ne
prestignu vladajuće. Na taj način dolazi do smjene plemićkog autoriteta.
- Kada vladajuća
dinastija nema pravog konkurenta i kada su svi "podčinjeni"
zadovoljni prestaje pravljenje podgrupa pošto niko nema stvarnu potrebu da
mijenja sistem koji je dobar.
- Čim imaš blagostanje i nedostatak tegobnih iskušenja nestaje potreba sa osjećajem pripadnosti jer je osjećaj pripadnosti primarno vezan za opasnost i prilazak grupi zbog zaštite.
- Ako je grupa izložena autsajderima te ako živi u blagostanju, njihov osjećaj
pripadnosti će sve više blijediti a to će postojećim liderima oduzeti plemićki
status.
- Postojanje
plemićkog autoriteta u nekoj grupi je znak da je grupa prirodna. Čim grupa
izgubi prirodnog lidera ona postaje izložena vanjskim uticajima.