Rodio se u mjestu Arequipa, u porodici srednje klase, španskih korijena. Obrazovao se u mjesnoj školi. Kasnije je nastavio školovanje u Boliviji, ali se vratio kući kada mu je djed dobio važnu političku funkciju. Roditelji su mu se rastali 5 mjeseci nakon vjenčanja. Oca je upoznao u 10. godini. Sa 14 godina ide na vojnu akademiju, ali je ne završava. Radi kao amaterski novinar, piše, studira.
Postaje poznat romanom "Grad i psi" iz 1962. godine u kojem opisuje odrastanje. Zatim romanom "Zelena kuća" u kojem se osjeća da je William Faulkner uticao na njega. Napisao je i krimi roman "Ko je ubio Palomina Montera?". Romanom "Jarčevo slavlje" opisuje vlast Rafaela Trujilla u Dominikanskoj Republici.
Ženio se dva puta, ima troje djece. On i Gabriel Garcia Marquez su bili prijatelji, ali su se razišli. Podupirao je ideologiju koju je promicao Fidel Castro, ali se kasnije distancirao i skrenuo udesno. Godine 1990. kandidirao se na predsjedničkim izborima, ali je izgubio.
MISLI
- Lako je znati što
želite reći, ali ne i reći.
- Ne možete se boriti
sa sobom, jer u toj borbi je samo jedan gubitnik.
- Jednom davno, bio je
dječak koji je naučio čitati u dobi od 5 godina.To mu je promijenilo život.
Zahvaljujući pustolovnim pričama koje je pročitao, otkrio je način za bijeg od
siromašne kuće, siromašne zemlje i siromašne stvarnosti u kojoj je živio.
- Držim da je obveza muzike da me zagnjuri u vrtlog čistih čula zbog kojih zaboravljam najdosadniji dio sebe, da me rastereti od briga, izolira u enklavi bez doticaja s gluhom stvarnošću.
- Imaju li retoričke svađe građanskih političkih stranaka ikakve veze s interesima poniznih i podjarmljenih?
- Sad se doimala mnogo bolje i pretvorila se u gotovo normalnu ženu. Dobro, u dnu duše znao sam da nikad neće biti normalna žena. A nisam ni htio da to bude, jer sam u njoj također volio onaj neukrotivi i nepredvidivi dio njezine ličnosti.
- Ne mislim otići ni sad ni ikad, prošaptala mi je na uho. Ne pitaj me zašto, jer ti ni mrtva neću reći. Nikad ti neću reći da te volim makar te voljela.
- Moje tri godine u politici bile su vrlo poučne o načinu na
koji apetit za političkom moći može uništiti ljudski um, uništiti načela i
vrijednosti i transformirati ljude u mala čudovišta.
- Pisati je olakšanje od životnih problema. To je način na koji
se osvećujete. U umjetnosti, pisac postiže utopiju. Ali svaki pokušaj
postizanja društvene utopije vezan je uz katastrofu. Ako želite društvo
svetaca, rezultat je pakao, represija, totalitarizam i progonstvo.
- Stvarnost je najbogatija stvar koja postoji, najvažnija stvar
koja postoji. Naša mašta nam omogućuje da živimo umjetni život koji je divan,
iznimno bogat, ali ne vjerujem da bi se svaki umjetnik usudio reći da je
umjetnost bolja od stvarnog života.
- Imaju li retoričke svađe građanskih političkih stranaka ikakve veze s interesima poniznih i podjarmljenih?
- Sad se doimala mnogo bolje i pretvorila se u gotovo normalnu ženu. Dobro, u dnu duše znao sam da nikad neće biti normalna žena. A nisam ni htio da to bude, jer sam u njoj također volio onaj neukrotivi i nepredvidivi dio njezine ličnosti.
- Ne mislim otići ni sad ni ikad, prošaptala mi je na uho. Ne pitaj me zašto, jer ti ni mrtva neću reći. Nikad ti neću reći da te volim makar te voljela.