Enes
Kišević je bosanski pjesnik i dramski umjetnik. Rođen je 1.
maja 1947. godine u Bosanskoj Krupi. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Ključu. Glumačku karijeru započeo je u Narodnom pozorištu Bosanske
krajine u Banjoj Luci, odakle odlazi u Zagreb, gdje je 1971.
godine diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti. U svojoj glumačkoj karijeri
igrao je u predstavama najpoznatijih režisera, najviše na Dubrovačkim
ljetnjim igrama i u zagrebačkom teatru ITD.
Član je DHK-a, HDDU-a i DHHP-a. Igrao je u više pozorišnih, filmskih i televizijskih drama. Pjesme su mu prevedene na engleski, arapski, njemački, slovenski, italijanski, turski, mađarski... Živi i radi u Zagrebu. Profesionalni je glumac i književnik.
Član je DHK-a, HDDU-a i DHHP-a. Igrao je u više pozorišnih, filmskih i televizijskih drama. Pjesme su mu prevedene na engleski, arapski, njemački, slovenski, italijanski, turski, mađarski... Živi i radi u Zagrebu. Profesionalni je glumac i književnik.
LAMPA U PROZORU (pjesma o majci)
Čim nevrijeme udari
neko,
oluje, kiše, il snijezi
zaspu,
moja Majka posklanja
svo cvijeće s prozora,
pa u okvir okna okači
lampu.
- Kome to svijetliš?
- bunovan pitam.
A Majčin glas obavi
crni šum drveća:
- Po ovom mraku
beskućnik, sine,
bolje vidi lampu od cvijeća.
bolje vidi lampu od cvijeća.
OPORUKA
Kćeri
i sinovi moji,
Ne
dijelite se u kući
koju
vam ostavljam,
ona
će i poslije vas ostati.
Spomenite
se pri objedu
da
će još neko iz tih posuda jesti.
Usta
otvarajte jednako za istinom
kao
sto ih za kruhom otvarate.
Ne
dopustite novcu
da
bude vredniji od vas.
I
kad padate u blato,
padajte
kao sunce.
Budite
dobri prema vodi:
spomenite
se Majčine utrobe
koja
vas je s vodom donijela.
Spasite
zrak svoga tehničkog uma,
jer
nema tog izuma
koji
će vas naučiti živjeti bez zraka.
Hranite
radoznalost.
Hranite
ljepotu.
Hranite
ljubav.
Putujte.
Govorite
jezik naroda
u
kom se zadesite,
ali
se vraćajte korijenju
kao
potoci izvoru svome.
Dotičite
svoje rijeći rukama.
Ne
otuđujete se od prirode.
Činite
dobro i njoj i ljudima.
Spomenite
se:
da
ste iz ništa došli,
da
se u ništa vraćate,
i
da ništa nije dragocjenije
od
života
koji
u trajno naslijeđe
ostavljate
svijetu.
I
ne žalite za mnom.
Žalite
za mojim neznanjem.
Dosta
me je zemlja hranila,
sad vrijeme je da ja zemlju hranim.