Vilijam Fokner (William Faulkner) 1897. - 1962. je američki prozaik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Po mnogim sudovima najveći američki romanopisac, i jedan od najvećih svjetskih prozaika uopće. Njegovo djelo karakteriše dominantna tragiko-ironijska vizija života u kojoj vlada usud (kob). To djelo, koje istražuje ponore zla i nepodnošljive situacije (ludilo, incest, umorstvo, masakriranje, silovanje, linč, bratoubistvo, čedomorstvo), istovremeno je afirmacija ljudskosti i stoičkog humanizma izraženog u vrlinama kao što su: hrabrost, saučešće, ponos, ljubav, čast i žrtva. Foknerov uticaj na svjetsku književnost je veoma velik i američka, zapadnoevropska i latinoamerička literatura su nezamislive bez njega.
MISLI
- Čitati, čitati, čitati.
- Mnogi su hrabri tek onda kad ne vide drugi izlaz.
- Onaj koji najmanje zna, iznosi pretpostavke s najvećim uvjerenjem.
- Ljudski um je kao padobran: radi samo kad je otvoren.
- Ljubav i patnja su ista stvar, vrijednost ljubavi je iznos onoga što moraš platiti za nju, ako je dobiješ jeftino prevario si samog sebe.
- Čovjek je jedino živo biće koje može da pocrveni i jedino koje za to ima razloga.
- Kada bih mogao da biram da iskusim bol ili ništa, izabrao bih bol.
- Ne voli se zbog, voli se uprkos, ne zbog vrlina, već uprkos manama.
- Slobodni smo ne kada pričamo o slobodi, već kada je praktikujemo.
- Satovi ubijaju vrijeme...vrijeme je mrtvo u onom trenutku kada ga kazaljke otkucaju.
- Vrijeme oživi jedino kada satovi stanu.
- Ne plaši se da podržiš iskrenost, istinu i suosjećanje i usprotiviš se nepravdi, laži i
pohlepi. Kada bi ljudi ovako postupali, promijenio bi se svijet.
- Ne možeš se otisnuti u nove horizonte, sve dok iz vida ne izgubiš obalu.