Anton Pavlovič Čehov

Anton Pavlovič Čehov (1860. - 1904.), ruski je književnik, rođen je u Taganrogu u trgovačkoj porodici. Godine 1869. upisao se u taganrošku gimnaziju koja je nosila pečat provincijalne prizemnosti duha. Kada je 1875. godine očeva radnja propala, Čehov se s porodicom preselio u Moskvu, gdje je dobio stipendiju i upisao se na medicinski fakultet.

Godine 1886. izašla je njegova prva zbirka priča Šarene priče. Organizovao je pomoć gladnim seljacima, osuđuje zloupotrebu vlasti i korupciju. Čehov je majstor ruske novele. Kroz svoje mnogobrojne pripovijetke on piše o ruskoj stvarnosti 19. vijeka. Kroz njih opisuje karijerizam, malograđanstvo, primitivizam ruskog seljaštva kao i događaje koji su se zbili raznim ljudima.

Čehovljeve drame se grade na unutrašnjoj dramatičnosti, obilnom tekstu i lirskim elementima. To nisu drame zbivanja već raspoloženja, a po tome Čehov postaje jedan od začetnika moderne dramaturgije. Neke njegove pripovijetke su zapravo komedije a druge tragedije. Pisao je o ruskom egoizmu i hvalisanju pojedinih lica. U svojim pričama i dramama on stvara jedinstvenu atmosferu. Čehov ne opisuje uzroke društvenog ponašanja i ne ocjenjuje postupke likova već ih opisuje, ismijava ako treba i također opisuje njihove živote. Mnoge Čehovljeve drame se igraju danas u pozorištima. Stvorio je jedinstvenu sliku ruskog realizma koji se može doživjeti kroz smijeh ili kroz suze.

U književnoj kritici je dosta često mišljenje da Čehov nije imao snage da napiše roman. I sam Čehov je rekao: "Ne umijem da pišem veće stvari". Većina njegovih pripovijetki je komična pa je zato on od smijeha stvorio vlastito oružje protiv ružnih pojava života: eksplozijom smijeha je ismijavao laži, korumpirane ljude i one na vlasti.

Pola vijeka poslije svoje smrti, Čehov je ostao u sjenci ruskih romansijera. Tek kasnije ljudi su shvatili njegov značaj i u njemu otkrili genijalnog umjetnika.


MISLI

- Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština je očima nevidljiva. Ono što je bitno, ne vidi se.

- Drugi dio života kod pametnog čovjeka se sastoji u oslobađanju od ludosti, predrasuda i pogrešnih mišljenja koja je stekao tokom prvog dijela života.

- Čast se ne može oduzeti, ona se može samo izgubiti.

- Čovjek cijeli život živi i uči, ali ga tek nesreća nauči.

- Nema, niti može biti pravednog bogatstva.

- I za hiljadu godina čovjek će isto ovako uzdisati: Ah, teško je živjeti, i u isti mah bojače se i neće htjeti da umre.

-  Zdrav čovjek ima hiljadu želja. Bolestan samo jednu.

- Stotine milja prazne, jednolike, izgorjele stepe, ne mogu izazvati tako duboku depresiju kao jedan dosadan čovjek kada sjedi, priča, i ne zna se kada će otići.

- Ni ljubav, ni prijateljstvo, ni poštovanje ne mogu toliko da zbliže ljude koliko zajednička mržnja.

- Dobro vaspitanje nije u tome da ne prospeš sos na stolnjak, nego u tome da ne primijetiš ako to uradi neko drugi.

- Kad sunce sja i na groblju je veselo.

- Ne možete tražiti od blata da ono ne bude blato.

- Da osjećate sreću bez prestanka, čak i u trenucima tuge i žalosti, treba znati biti zadovoljan sadašnjošću i uživati u saznanju da može biti i gore.

- Divan je danas dan. Da li popiti čaj, ili se objesiti.

- Cinik je grčka riječ, u prijevodu na tvoj jezik znaći svinja koja želi da cijeli svijet zna da je ona svinja.

- Dobar čovjek se zastidi čak i pred psom.

- Jedan bol uvijek umanjuje drugi. Stanete mački koju boli zub na rep, i odmah će joj biti lakše.