Anton Pavlovič Čehov
(1860. - 1904.), ruski je književnik, rođen je u Taganrogu u
trgovačkoj porodici. Godine 1869. upisao se u taganrošku gimnaziju koja je
nosila pečat provincijalne prizemnosti duha. Kada je 1875. godine očeva radnja
propala, Čehov se s porodicom preselio u Moskvu, gdje je dobio stipendiju i
upisao se na medicinski fakultet.
Godine 1886. izašla
je njegova prva zbirka priča Šarene priče. Organizovao je pomoć gladnim
seljacima, osuđuje zloupotrebu vlasti i korupciju. Čehov je majstor ruske
novele. Kroz svoje mnogobrojne pripovijetke on piše o ruskoj stvarnosti 19.
vijeka. Kroz njih opisuje karijerizam, malograđanstvo, primitivizam ruskog
seljaštva kao i događaje koji su se zbili raznim ljudima.
Čehovljeve drame se
grade na unutrašnjoj dramatičnosti, obilnom tekstu i lirskim elementima. To
nisu drame zbivanja već raspoloženja, a po tome Čehov postaje jedan od
začetnika moderne dramaturgije. Neke njegove pripovijetke su zapravo komedije a
druge tragedije. Pisao je o ruskom egoizmu i hvalisanju pojedinih lica. U
svojim pričama i dramama on stvara jedinstvenu atmosferu. Čehov ne opisuje
uzroke društvenog ponašanja i ne ocjenjuje postupke likova već ih opisuje,
ismijava ako treba i također opisuje njihove živote. Mnoge Čehovljeve drame se
igraju danas u pozorištima. Stvorio je jedinstvenu sliku ruskog realizma koji
se može doživjeti kroz smijeh ili kroz suze.
U književnoj kritici
je dosta često mišljenje da Čehov nije imao snage da napiše roman. I sam Čehov
je rekao: "Ne umijem da pišem veće stvari". Većina njegovih
pripovijetki je komična pa je zato on od smijeha stvorio vlastito oružje protiv
ružnih pojava života: eksplozijom smijeha je ismijavao laži, korumpirane ljude
i one na vlasti.
Pola vijeka poslije
svoje smrti, Čehov je ostao u sjenci ruskih romansijera. Tek kasnije ljudi su
shvatili njegov značaj i u njemu otkrili genijalnog umjetnika.
MISLI
MISLI
- Čovjek
samo srcem dobro vidi. Suština je očima nevidljiva. Ono što je bitno,
ne vidi se.
- Drugi
dio života kod pametnog čovjeka se sastoji u oslobađanju od ludosti, predrasuda
i pogrešnih mišljenja koja je stekao tokom prvog dijela života.
- Čast se ne može oduzeti, ona se može
samo izgubiti.
- Čovjek cijeli život živi i uči, ali ga tek nesreća nauči.
- Nema, niti može biti pravednog bogatstva.
- I za hiljadu godina čovjek će isto ovako
uzdisati: Ah, teško je živjeti, i u isti mah bojače se i neće htjeti da
umre.
- Zdrav čovjek ima hiljadu želja. Bolestan samo jednu.
- Stotine milja prazne, jednolike, izgorjele
stepe, ne mogu izazvati tako duboku depresiju kao jedan dosadan čovjek kada
sjedi, priča, i ne zna se kada će otići.
- Ni ljubav, ni prijateljstvo, ni poštovanje
ne mogu toliko da zbliže ljude koliko zajednička mržnja.
- Dobro vaspitanje nije u tome da ne prospeš
sos na stolnjak, nego u tome da ne primijetiš ako to uradi neko drugi.
- Kad sunce sja i na groblju je veselo.
- Ne možete tražiti od blata da ono ne bude
blato.
- Da osjećate sreću bez prestanka, čak i u
trenucima tuge i žalosti, treba znati biti zadovoljan sadašnjošću i uživati u
saznanju da može biti i gore.
- Divan je danas dan. Da li popiti čaj, ili se
objesiti.
- Cinik je grčka riječ, u prijevodu na tvoj
jezik znaći svinja koja želi da cijeli svijet zna da je ona svinja.
- Dobar čovjek se zastidi čak i pred psom.
- Jedan bol uvijek umanjuje drugi. Stanete
mački koju boli zub na rep, i odmah će joj biti lakše.