Omar
Hajjam je perzijski filozof, pjesnik, matematičar i astronom. Živio je u 11. i
12. vijeku. Jedan je od najpoznatijih perzijskih pjesnika u svijetu. Pravu
pjesničku slavu doživio je tek u 19. vijeku, nakon slobodnog prijevoda
nekoliko njegovih pjesama na engleski. Za života je bio iznimno cijenjen
kao učenjak i filozof dok je njegovom pjesništvu pridavan mali značaj. Najpoznatiji
je po zbirci pjesama „Rubaija“.
Kad jednom na Zemlji ne bude nas - svijet će biti svijet,
kad nam se izgubi
trag i glas - svijet će biti svijet.
I prije nego smo bili
mi - svijet je bio svijet,
i nama kad kucne
zadnji čas - svijet će biti svijet.
Bilo
dvjesta, bilo trista, bilo hiljadu ljeta,
da
poživiš, naposljetku otići ćeš sa svijeta.
Bio
vladar ili siromah, što od prošnje živi,
jednaka
je vrijednost vaših skeleta.
Koji čovjek nikad
nije prekršio, Tvoj zakon, reci?
Život
bez grijeha kakav bi ukus imao, reci?
Ako
zlo koje sam učinio, Ti kazniš zlom.
Kakva
je razlika između Tebe i mene, reci?
Na kom jeziku ja sam pjesme pisao,
persijskom ili turskom, meni je svejedno.
Iznad svih zemalja stoji nebo jedno,
a i ljubav svuda ima isti smisao.
Čitav svijet je u tami, grijeh u ognju svom,
tako piše i u testamentu mom.
Ja sam bio griješnik, voljeh grijeha plam,
ipak čistih usta svakom kazat znam.
Jad čovjekov što ga svakodnevno tre,
ja sam čovjek, i time rečeno je sve.
Niko nije zavirio, otkad ovaj svijet posta,
iza sudbine, zastor kušalo je ljudi dosta.
Sedamdeset i dva ljeta ja danju i noću razmišljah,
ali ništa ne doznadoh, neriješena tajna osta.
Bez svoje sam privole na svijet došao,
i na njemu život u čudu gledao.
Protiv volje idem, dakle šta je svrha,
dolaska, odlaska, ja bih rado znao.
Nazdravi, i ne tuguj za životom što je prošao,
predahni i uživaj u trenu što nije otišao.
U varljivoj prirodi da je vjernosti bilo,
nikada na tebe red da se rodiš ne bi došao.
Nebesa, osim patnje šta su dala drugo,
uzdigla biće jedno da bi srušila drugo?
Kad bi nerođeni znali koliko ispaštamo,
osim da žive sve bi odabrali drugo.
Mi, srž radosti i rudnik tuge smo,
more pravde i poprište nasilja smo.
Ništavni i uzvišeni, savršeni i nedovršeni,
slični zahrđalom ogledalu i blistavom peharu smo.