Mnogo truda, mnogo
pokušaja i promašaja, mnogo suza i napuštenosti. Mnogo odluka da se napusti sve
ali opet ona konačna odluka koja kaže da se može još malo izdržati i da se
isplati proći svu tu bol. Nema tu mnogo slave, pompoznosti ili
veličanstvenosti, slava dolazi tek na kraju, a do tada je mnogo muke. Mnogo
puta pregristi jezik i reći da je takav put i da do vrijednih ciljeva ponekad
vode najteži putevi.
Priča o pobjedi uvijek je ista. U početku dok
sve dobro ide svi su s tobom, ali onda kada nebo zastru oblaci i kada dođu
trenuci krize i malodušnosti svi se odjednom izgube i pitaš se jesu li to ljudi
koji su se zaklinjali na vjernost, ljudi koji su imali iste ciljeve kao i ti.
Nije to priča u kojoj se puno govori, priča s puno likova, to je priča u kojoj
na kraju obično ostaješ sam ili okružen jako malim brojem ljudi, ali zato ta
priča ima ostvaren smisao.
Priča o pobjedi uvijek je ista. To je priča
otkrivanja novih i nepoznatih prostora ali ne u svijetu, već prostora u sebi,
prostora snage i izdržljivosti, veličine i strpljivosti. To je priča u kojoj
sve svoje stavljaš na rizik vjerujući u onu viziju koju nosiš u sebi jer znaš
da ona ima moć promijeniti mnoge živote i da je tvoja budućnost sve ono i samo
ono što učiniš u sadašnjosti, u današnjem danu, bez odgađanja i traženja
izlika.
Priča o pobjedi uvijek je ista. U početku te
ismijavaju i rugaju ti se, neko vrijeme ti sapleću noge, a onda kada dođeš na
cilj ima onih koji ti se dive, a ima i onih koji ti zavide. Tada gledaš svoj
put natrag i pitaš se kako si upio kada ni u čemu nisi bio drugačiji i
posebniji od drugih osim u jednom: imao si volje, nepokolebljive volje koja te
dovela do tvoga cilja. Priča o pobjedi uvijek je ista, imaj volje i upornosti,
a sve ostalo će doći samo od sebe.
Mario Žuvela