Kraljeva Sutjeska zajedno sa
tvrđavom Bobovac je bila sjedište bosanskih banova i kraljeva
srednjovjekovne Bosne. Bobovac se u pisanim dokumentima prvi put spominje
1349. godine. Sastojao se od gornjeg grada sa četvrtastom kulom, čiji ostaci i
danas postoje, i donjeg grada. Njegov položaj i konfiguracija terena mu je
omogućavao odbranu i bio je vojno i administrativno sjedište.
Podigao ga je ban Stjepan II Kotromanić
polovinom 14. stoljeća. Bio je najznačajniji i najbolje utvrđeni grad
srednjovjekovne Bosne. Bio je i sjedište vladara od bana Stjepana II
Kotromanića, preko bosanskih kraljeva, sve do posljednjeg bosanskog kralja
Stjepana Tomaševića Kotromanića, njegove majke kraljice Katarine, i njegove
supruge kraljice Mare. Odnosno do momenta prestanka bosanske državne
samostalnosti turskim osvajanjem 1463. godine. Za posljednjom bosanskom kraljicom, Katarinom, ovdje se i danas žali.
Kada su Osmanlije osvojile tvrđavu Bobovac, Katarina je izbjegla za Rim, i
nikad više nije vidjela Bosnu.
U njemu se čuvala bosanska kraljevska kruna.
Tu se nalazi i kraljevska grobna kapela za koju se pretpostavlja da je kralj
Ostoja naredio da se stara bobovačka crkva preuredi za tu svrhu. U njoj su
sahranjena tri bosanska kralja: Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić i Stjepan
Tomaš Kotromanić.
Samostan u Kraljevoj Sutjesci
uz manja i veća stradanja, aktivno djeluje već gotovo šest i pol
stoljeća. Na osnovi dostupnih dokumenata nije moguće precizno odrediti vrijeme
podizanja prvotnog samostana. Najvjerojatnije se to dogodilo u prvoj polovini 14. stoljeća. Samostan i crkva danas imaju bogatu
biblioteku, muzej, galeriju.
Osim samostana ovdje se
nalazi i Dusper kuća, najstarija kuća u srednjoj Bosni, a potiče iz
ranog 18. stoljeća. Kuća je nacionalni spomenik i nalazi se pod zaštitom
države. Zatim jedna od najstarijih džamija u Bosni: prema predaji,
sagradio ju je 1463. godine turski osvajač sultan Mehmed II el-Fatih prilikom
pohoda na Bosnu i osvajanja Bobovca.