Životinjska ili ljudska farma

Životinjska farma Džodža Orvela je moderna basna o politici i državnom upravljanju koje je uništeno nepopravljivim ljudskim manama koje se ispoljavaju dolaskom na vlast. Ova knjiga opisuje političku prošlost, sadašnjost i budućnost svih država.

Političari, sama vlast, pa i opozicija, uvijek su isti tipovi ljudi, sa istim ciljevima, težnjama i načinima na koje ostvaruju to što žele. Pod maskom dobročinitelja i geslom da će biti bolje kada oni dođu na vlast, uspijevaju da zavedu one naivnije, kojih nažalost nekako uvijek ima više.

Kakav je život na životinjskoj farmi?

Radnja je smještena na jednoj engleskoj farmi, Veleposjedničkoj farmi, koju vodi gospodin Džons. On je nemaran gazda. Previše pije, zaboravlja da nahrani životinje, koristi bič i plaši ih svojim prečestim pucanjem iz puške. Životinje teško žive. Imaju malo odmora i malo hrane. Međutim, jedne noći, svinja Stari Major saziva sastanak i govori o revoluciji, pobuni svih životinja sa farme protiv gazde. On ukazuje na to da je čovjek parazit koji ne radi ništa, a dobija sve.

„Zašto živimo u ovim bijednim uslovima? Zato, što nam skoro sav proizvod našeg rada ukradu ljudska bića. To je suština svih naših problema. Sabrana je u jednoj riječi – Čovjek! Čovjek je jedini stvarni neprijatelj koga imamo. Uklonite Čovjeka i osnovni uzrok gladi i pretjeranog rada biće ukinut zauvijek“.

Tri dana nakon ovog govora Stari Major umire, ali ostaje ideja o farmi na kojoj bi živjele samo životinje. Nakon jednog pijanstva gospodina Džonsa životinje pune bijesa, bunta i sve do tada stišavane želje za osvetom napadaju ljude, protjeruju ih sa farme i ona postaje potpuno njihova.

Smišljaju 7 zapovijedi životinja:

Ko god da ide na dvije noge, taj je neprijatelj.

Ko god da ide na četiri noge, ili ima krila, taj je prijatelj.

Nijedna životinja ne smije da nosi odjeću.

Nijedna životinja ne smije da spava u krevetu.

Nijedna životinja ne smije da pije alkohol.

Nijedna životinja ne smije da ubije bilo koju drugu životinju.

Sve životinje su ravnopravne.

Ove zapovijesti nastaju iz potrebe da se životinje sačuvaju od čovjekovih navika, loših osobina, lijenosti, poroka. Da se sačuvaju od ljudske pohlepe, drčnosti, uobraženosti.

Ali, kako vrijeme odmiče, svinjama je sve teže i teže da se drže prvobitnih zapovijesti, pa ih prepravljaju, brišu i mijenjanju.

Kroz kasniju transformaciju 7 zapovijedi životinja vidi se transformacija koja se životinjama dogodila kada su konačno vlast uzele u svoje ruke.

Glavno oružje u ovoj knjizi jeste govor. Na početku govor svinje Starog Majora pokreće čitavu radnju. U međusobnoj borbi za vlast nad životinjama govor je glavno oružje, pored drugih sredstava kao što su zastrašivanje, ispiranje mozga, laganje itd. Govorom se Istorija mijenja, događaji modifikuju, a životinje ubjeđuje da ono što su vidjele zapravo nisu vidjele.

Svinja Napoleon raznim spletkama postaje vođa životinja i uspijeva svojim lažima sve da uvjeri da je on u stvari smislio čuvenu vjetrenjaču koja treba da stvara elektricitet, pa će životinje raditi samo 3. dana nedjeljno.

Isti princip koriste vođe ljudi. Prisvajaju tuđe uspjehe, kradu tuđe zamisli, od svakog uzimaju ono što im je najkorisnije, pa onda bez griže savjesti upotrebljavaju to. Ucjenama i mitom dolaze do onoga što žele, a sposobni ljudi pognute glave bježe. Ne osvrćući se.

7 zapovijedi životinja kasnije izgledaju ovako:

Nijedna životinja ne smije da spava u krevetu, sa čaršavima.

Nijedna životinja ne smije da pije alkohol, previše.

Nijedna životinja ne smije da ubije bilo koju drugu životinju, bez razloga.

Sve životinje su ravnopravne, samo su neke ravnopravnije.

Ova posljednja zapovijed je postala najcitiranija rečenica našeg vremena.

Na kraju vođe životinja (svinje), pozivaju na životinjsku farmu susjede (ljude), vlasnike drugih farmi da zajedno proslave način na koji izrabljuju i koriste svako svoju vrstu.

„Oštra svađa postajala je sve bučnija. Galamilo se, lupalo po stolu, gledalo oštro i sumnjičavo, odlučno nijekalo. Svađa je počela u trenutku kada su svinja Napoleon i čovjek gospodin Pilkington istovremeno odigrali pikovog asa. Dvanaest glasova bijesno je vikalo, i svi su bili jednaki. Sada je bilo jasno što se promijenilo u izgledu svinja. Pogled životinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovo od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek“.

Kroz naizgled jednostavnu priču o životinjama Orvel je uspio da prikaže složene promjene ljudskog društva, spuštajući ljude na nivo životinja, odnosno spuštajući glavnu vlast na nivo svinja.

Sonja Todorović