Kada žabu ubacimo u vruću vodu ona refleksno iskoči van zbog osjećaja topline odnosno ugroženosti. Kada je ubacimo u hladnu vodu koju postepeno zagrijavamo žaba će mirno čekati da je skuhamo. Ovaj prirodni fenomen se događa zbog toga što žaba prilagođava svoju tjelesnu temperaturu temperaturi vode. Čini to sve do trenutka kada voda postane neizdrživo vruća. Tada pokuša iskočiti jer joj je postalo neizdrživo. Ali u tom momentu žaba više ne može iskočiti jer je svu svoju snagu izgubila pokušavajući prilagoditi svoju temperaturu vodi u kojoj se našla. Ubrzo, žaba ugine.
Šta je ubilo žabu? Žabu je ubila proključala voda. Ali to se ne bi dogodilo da nije trošila energiju na prilagođavanje. To jest žabu je ubila njena nesposobnost da se odluči iskočiti prije nego izgubi snagu.
Ova priča o skuhanoj žabi se može primijeniti i na ljude. Svi smo mi ponekad u situacijama kada se trebamo prilagođavati, ljudima i okolnostima. No, dopustimo li drugim ljudima da nas iskorištavaju fizički, psihički, financijski ili na drugi način, oni će to nastaviti činiti. Zbog toga je veoma bitno na vrijeme prepoznati situaciju u kojoj se osjećamo loše i u kojoj nešto nije u redu. Ne smijemo dopustiti da postanemo fizički, psihički, financijski ili na drugi način iscrpljeni. Treba iskočiti, okrenuti se od takvih ljudi, napustiti takav odnos. Dok još uvijek imamo snage. Odnosno iskočite prije nego što se skuhate.