Kada
žabu ubacimo u vruću vodu ona refleksno iskoči van zbog osjećaja topline
odnosno ugroženosti. Kada je ubacimo u hladnu vodu koju postepeno zagrijavamo
žaba će mirno čekati da je skuhamo. Ovaj prirodni fenomen se događa zbog toga
što žaba prilagođava svoju tjelesnu temperaturu temperaturi vode. Čini to sve
do trenutka kada voda postane neizdrživo vruća. Tada pokuša iskočiti jer joj je
postalo neizdrživo. Ali u tom momentu žaba više ne može iskočiti jer je svu
svoju snagu izgubila pokušavajući prilagoditi svoju temperaturu vodi u kojoj se
našla. Ubrzo, žaba ugine.
Šta
je ubilo žabu? Žabu je ubila proključala voda. Ali to se ne bi dogodilo da nije
trošila energiju na prilagođavanje. To jest žabu je ubila njena nesposobnost da
se odluči iskočiti prije nego izgubi snagu.
Ova
priča o skuhanoj žabi se može primijeniti i na ljude. Svi smo mi ponekad u
situacijama kada se trebamo prilagođavati, ljudima i okolnostima. No, dopustimo
li drugim ljudima da nas iskorištavaju fizički, psihički, financijski ili na
drugi način, oni će to nastaviti činiti. Zbog toga je veoma bitno na vrijeme
prepoznati situaciju u kojoj se osjećamo loše i u kojoj nešto nije u redu. Ne
smijemo dopustiti da postanemo fizički, psihički, financijski ili na drugi
način iscrpljeni. Treba iskočiti, okrenuti se od takvih ljudi, napustiti takav
odnos. Dok još uvijek imamo snage. Odnosno iskočite prije nego što se skuhate.