Alija Isaković

Alija Isaković (15.01.1932.-14.03.1997) je rođen u Bitunji kod Stoca. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Beogradu, a Filozofski fakultet - Odsjek za južnoslavensku književnost i jezik, u Sarajevu. Bio je i geološki tehničar, prospektor urana, TV-scenarist, urednik mnogih časopisa.

Spada u red najistaknutijih bošnjačkih i BiH stvaralaca druge polovine 20. stoljeća, a njegov opus sadrži pripovijetke, romane, drame, putopise, eseje, studije, filmske i tv-scenarije. Priredio je niz antologija i zbornika te se i na tom polju iskazao kao vrstan intelektualac i naučni radnik. Kao antologičar i publicist, Isaković je učinio mnogo na reafirmaciji zanemarenih bošnjačkih pisaca te reaktualizaciji bošnjačke književne tradicije, dok je kao pisac načinio odmak od dotadašnje literarne tradicije te se iskazao kao predvodnik i avangardist

Isakovićev intelektualni angažman zadužio je BiH kulturu „prvom antologijom bošnjačke književnosti, prvom antologijom BiH putopisa, prvim rječnikom karakteristične leksike u bosanskom jeziku, potom prvom antologijom BiH televizijske drame, eseja itd., Isto tako, valja primijetiti kako je Isaković koristio i vješto sintetizirao pozitivistička istraživanja svojih prethodnika na istom mukotrpnom poslu otkrivanja i valoriziranja jedne zaboravljene i potisnute kulture i književnosti. Stoga je opravdano što Isakoviću danas priznajemo status jedne od „središnjih figura bosnistike kao cjeline“ i značaj jednog „od onih koji su doprinijeli afirmaciji bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti te bosanskog jezika.

Kao jednog od najvećih boraca za afirmaciju bosanskog jezika, Isakovića s pravom nazivamo utemeljiteljem moderne bosanske jezičke kulture. Njegovi rječnici, „Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku“ (1993.) i „Rječnik bosanskoga jezika“ (1995.), prekretnice su u bošnjačkoj leksikografiji. Osim toga, jedan je od najznačajnijih BiH dramatičara, pisaca i historičara bosanskog jezika i književnosti. Osim rječnika i najpoznatijeg djela “Biserje - Izbor iz Bošnjačke književnosti”, koje je objavio davne 1972. godine, a 1993. ga proširio i reizdao, napisao je i: „Sunce o desno rame“, „Semafor“, „Taj čovjek“, “Hasanaginica”, „Krajnosti“, „Pobuna materije“, „Jednom“, „Neminovnosti“, „Lijeve priče“ i mnoge druge.

Historijske studije navode da se početak kulturnog preporoda Bošnjaka desio krajem 60-ih i početkom 70-ih godina, kada su se pojavila kapitalna djela književnika: Maka Dizdara „Kameni spavač“,  Meše Selimovića „Derviš i smrt“, Skendera Kulenovića „Soneti“, te prva antologija bošnjačke književnosti „Biserje“ Alije Isakovića.

Alija Isaković dobio je brojne nagrade za svoje prozno i dramsko stvaralaštvo, među kojima je isticao kao najdražu Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva iz 1976. godine. Umro 14. marta 1997. godine, a sahranjen je u među BiH velikanima u haremu Ferhadija džamije u Sarajevu.

Društvo pisaca Bosne i Hercegovine je postavilo je spomen-ploču na njegovoj rodnoj kući u Bitunji kod Stoca, a Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” dodjeljuje godišnju nagradu “Alija Isaković” za najbolji dramski tekst.

MISLI

- Pametni nisu nikada popuštali koliko danas, i nikada s toliko razloga.

- Kolege smo, prijatelji, ali novac nema prijatelja, već vlasnika.

- Pazite, dijamant je nemoćan samo pred dijamantskom prašinom.

- Glupost je nemoguće dokazati jer je ona proces a ne akt!

- Pokvarenjaštvo je lako dokazati, ali mu nije lako stati ukraj.

- Strpljenja može imati samo onaj ko ima razumijevanja, ko osjeća prisno i voli.

- Govorio je razrednik, umoran i radostan što je kraj školske godine. Znam da ni jedna škola, pa ni ova, ne daje odgovore na sva pitanja iz života... Sva pitanja iz života. Ali oni koji su na ta pitanja dobro odgovarali u školi, odgovoriće i u životu... Život je samo produžetak škole.