Musa Ćazim Ćatić je BiH pjesnik, začetnik
moderne bošnjačke poezije. Rođen je u Odžaku kod Modriče 12. marta 1878. godine. U
rodnom mjestu pohađao je osnovnu školu. Međutim, 1892. godine umire mu otac i
Ćazim sa majkom, koja se ponovo udala, prelazi u Tešanj. Tu uči brijački zanat
u očuhovoj radnji i upisuje se u medresu. U tešanjskoj medresi stekao je dobre
temelje iz arapskog, turskog i perzijskog jezika. Dva puta boravio je u
Carigradu gdje je upotpunio znanje, osobito, turskog jezika i neposrednije se upoznao
sa turskom književnošću.
Uprkos
boemskom načinu života uspijeva da završi Šerijatsku sudačku školu i da se
upiše na Pravni fakultet u Zagrebu. Tu se upoznaje sa Tinom Ujevićem i drugim
pjesnicima okupljenim oko Antuna Gustava Matoša. Ipak, zbog materijalnih
neprilika mora da napusti studije i vrati se u Bosnu sa plodnim iskustvom koje
je nastalo u dodiru sa djelima hrvatskih modernista.
Od
toga vremena često mijenja boravište u potrazi za nekim sigurnijim zaposlenjem.
Zadržao se u Mostaru kao urednik i saradnik časopisa Biser koji
je 1912. pokrenuo Muhamed Bekir Kalajdžić. Ćatić se ovdje osjećao sretnim i
zadovoljnim jer se posvetio književnom radu. Pored plodnog pjesničkog stvaranja
Ćatić je intenzivno prevodio sa turskog i arapskog jezika. U Mostaru 1914.
godine štampana je prva i jedina zbirka pjesama za Ćatićeva života -Pjesme.
Prvi
svjetski rat prekinuo je stvaralačke napore Muse Ćazima Ćatića. Nakon
Sarajevskog atentata mobilisan je i odveden u Mađarsku. Njegovo već načeto
zdravlje naglo se pogoršava. Liječio se u vojnoj bolnici u Budimpešti, ali je
krajem marta 1915. otpušten i vratio se u Tešanj. Izmučen bolešću tu je ubrzo i
umro 6. aprila 1915.
JA NIJESAM SANJAR
Ja
nijesam sanjar što u tihoj noći
Po
moru blijede mjesečine pliva,
Hrleći
carstvu svjetlosti i moći,
Na
svilenom mehkom oblačju da sniva
Ružične
sanke pramaljetne sreće,
Kad
slavuj pjeva i kad cvate cv’jeće.
Ja
nijesam sanjar, na sunčanom traku
Što
zida sebi dvore od biljura;
Ta
ja sam patnik, kog po crnom mraku
Na
lednom krilu silna vitla bura
Ko
svehli listak sa tanahne grane,
U
mutnu jesen kad na zemlju pane.
O
davno, davno otrova mi grudi
Cinična
zbilja zemaljskog života,
Davno
me udes rastavio hudi
Od
mojih milih; ah, ja sam sirota!
Gle,
moje lice - to je mrtva knjiga,
A
slova su joj - nevolja i briga!
MOJA ISPOVIJEST
Kako
je gadno ulizica biti
I drugom smradne cjelivati stope!
Kako je gadno, proseć suze liti,
Da tuđi skutovi u njima se tope -
Kako je gadno ulizica biti!...
Kako je nisko nemat' samosvijesti
I u svom srcu ponosa i žara,
Pa tuđim znojem kruh natopljen jesti
Kraj snažnih ruku i umnoga dara -
Kako je nisko nemat' samosvijesti!...
Ja mrzim one, što pred drugim puze
I mrzim liske, što ništa ne rade
I svakog, ko se okiva u uze
Od predrasuda i ko laskat znade
I sve alčake, što pred drugim puze.
I nikad nikom "Pardon" neću reći,
Jer svojim carstvom svojevoljno vladam;
Ja sam otvaram vrata svojoj sreći,
Pa kad uživam, ili kada stradam,
Ja opet nikom "Pardon" neću reći.
Ta za me pero i budak je isto,
Žulj i znoj meni koru hljeba sladi;
Tek nek je čelo otvoreno, čisto
I nek se svjesno i pošteno radi,
Pa za me pero i budak je isto.
Ja samo slavim samosvijest i snagu
Gigantske volje, što brdine ruši;
Vjerujem u se. A slobodu dragu
Nosim k'o svetost u srcu i duši -
I slavim samo samosvijest i snagu...
Razume ljudski, ti si boštvo moje,
Pred kojim klečim i molitvu zborim.
Ja tebi palim tamjan krvi svoje
I tebi samo pred mihrabom dvorim,
Razume ljudski, ti si boštvo moje!...
U sevdahu moja duša
Oko tvoga dvora l'jeta,
Tebe traži, Šemso mila,
Kao leptir majskog cv'jeta.
Hotjela bi amber-miris
S vilinske ti kose piti;
Ah, pusti je, ona će se
U tom milju utopiti!...
U sevdahu pjesma moja
S lahke harfe tebi hrli
I tvoj svaki korak prati,
Jer je željna da te grli;
Ah, željna je da na tvoje
Ružičaste usne pane;
Pa pusti je, zlato moje,
Ljubeći te nek izdahne...
U sevdahu srce moje
Tvoga toplog žara žudi,
Hotjelo bi da s' ogrije
Sred mlađanih tvojih grudi.
Daj pusti ga, na toj vatri
U pepeo nek se stvori
Smrt će njemu slatka biti,
U sevdahu kad izgori.