Safvet-beg Bašagić je jedna od najmarkantnijih
ličnosti moderne bošnjačke i BiH književnosti i začetnik bošnjačkog nacionalnog
preporoda početkom 20. stoljeća. Pisao je pod pseudonimom Mirza Safvet. Bio je
pjesnik, historičar, dramski pisac, prevodilac, političar i intelektualac, prvi
savremeni orijentalista i osmanista 20. stoljeća. Jedan je
od začetnika novije bošnjačke književnosti, prvi bošnjački doktor nauka i
začetnik bošnjačke književne, kulturne i društvene historiografije.Osnivač je mnogih listova, časopisa i nacionalnih društava.
Rođen je 06. maja 1870.
godine u Nevesinju. Osnovnu školu pohađao je u Mostaru i Konjicu. U Sarajevo se
doselio 1882. godine gdje završio ruždiju i a nakon toga gimnaziju 1895.
godine. Od 1895. do
1899. studirao je na Bečkom univerzitetu orijentalne jezike, arapski i
perzijski. Jedno vrijeme radio je kao profesor u sarajevskoj Velikoj gimnaziji
(Prva gimnazija).
Poeziju
je počeo pisati još kao učenik sarajevske gimnazije, a na studiju u Beču
priredio je za štampu prvu zbirku pjesama (Trofanda iz hercegovačke dubrave), a
tada piše i prve naučne radove i prikuplja građu za historiju Bosne. 01. maja
1900. pokreće zajedno sa Edhemom Mulabdićem i Osman Nur Hadžićem list Behar.
Jedan od utemeljitelja i
prvi predsjednik društva „Gajret“ osnovanog 20. februara 1903. godine, društva
koje je preteča i pravni prethodnik današnje Bošnjačke zajednice kulture
„Preporod“. 1907. godine pokreče list
Ogledao, a godinu dana kasnije odlazi u Beč gdje priprema doktorat iz orijentalnih
jezika i historije islama.
Doktorat je odbranio 1910.
godine na temu "Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der
islamischen Literatur" i stiče zvanje doktora. Iste godine izabran je za
zastupnika u Bosanskom saboru i odmah poslije smrti Ali-hodzabega Firdusa,
imenovan je za predsjednika Sabora. Na tom položaju ga je zatekao i slom
Monarhije. Nakon rata, od 1919. godine radi kao kustos u Zemaljskom muzeju u
Sarajevu sve do 1927. godine kada je penzionisan.
Pored
ostalih aktivnosti Safvet-beg Bašagić je prevodio tekstove njemačkih pjesnika
kao što je (Heinrich Heine-Der
Asra), i drugih.
Bašagićeva kolekcija
islamskih rukopisa i starih knjiga je u posjedu Bratislavske Univerzitetske
biblioteke, koja je dio UNESCO-vog programa Memory of the World Programme.
Umro
je 9. aprila 1934. godine u Sarajevu, s sahranjen je u haremu Gazi
Husrev-begove džamije.
MISLI
- Jedan narod može izgubiti moć i gospodarstvo,
slava njegova oružja može isplaviti, barjak pod kojim je vojevao može postati
plijen neprijatelja, njegova prava i pravica mogu se pretvoriti u mrtva slova -
kratko rečeno: jedan narod, može doživjeti pravi politički, socijalni i
ekonomski fijasko u svojoj postojbini. Sve je to privremeno, sve može biti od
danas do sutra. Ali ipak imade što nije prolazno, što ne može ni puki slučaj,
ni najljući neprijatelj uništiti, a to su umotvorine koje mi zovemo literaturom.
U tome carstvu ni sila, ni slučaj, dapače - ni zub vremena, ne može pomračiti
umne stečevine naroda koje je privrijedio kad je pobijedio varvarstvo i
neznanje. Taj trijumf ostaje navijeka, jer je on amanet budućih naraštaja i
vremena.
KNJIGA ŽIVOTA
Knjiga je života uzvišeno štivo,
ko se našo da je, kako treba, shvati?
I ja sam je dugo proučavo živo,
al na koncu konca vila mi je lati.
Nije za te - reče - ta teška lektira,
traži djela što ih samrtnici tvore,
u njima ćeš naći svojoj duši mira;
knjiga je života kano burno more.
Dokle shvatiš iz nje jedan redak samo,
ko u slatkom sanku minuće ti žiće,
ah - teško je, teško zaploviti tamo,
a još teže kakvo učinit otkriće!
Uzmi, Mirza, ružu, pa u njojzi traži
svojoj mašti boja, svojoj pjesmi hrane;
rumenilo njeno nek ti dušu blaži,
da se knjige žića zauvijek mane!
KRATAK ODGOVOR
Čudno ti se čini, - je li?
Kako crni Mirza pjeva,
I u dušu djevojačku
Svoje pjesme ulijeva?
Ako mu je crna koža,
Duša mu je sjajna, čista,
Čišća nego drobni biser
Što se na tvom grlu blista.
Čudno ti se čini, - je li?
Što priroda vječna neće
Da u bijeloj ilovači
Mirisavo cvate cvijeće.
A meni je opet čudno,
Ko ne znade, što ne šuti,
Da sve nije pravo zlato,
Što se sjaji, što se žuti.
BOŠNJAK
Šta je Bošnjak? Jedna mala grana
Velikoga stabla Slavijana,
Koga ime u pročelju piše
Povijesnicu junačkih mejdana.
Šta je Bošnjak? Jedno ime slavno
Koje svijet poznaje odavno,
Koje Beč i Budim potresaše
I Carigrad i Kosovo ravno.
Šta je Bošnjak? To pleme viteško
Koga vila prostiraše krila,
S Durmitorom do Karpatskih gora,
Sa Balkana do sinjega mora
Šta je Bošnjak? Jedan narod mali
Koji međ dva svijeta stajaše,
Koji sile evropskije silah,
I križarske vojne razbijaše.
Šta je Bošnjak? Kumče Davorova,
Čedo slavne - alkrvave sreće,
Deset puta - ne jednom umrijeće
Al Bošnjaštva odreći se neće!