Jovan Dučić

Jovan Dučić (Trebinje, BIH,1871. - Gary, SAD, 1943.) je bio pjesnik i simbolist. Rođen je u Trebinju, a odrastao u Trebinju i Mostaru, gdje je pohađao osnovnu školu i nižu gimnaziju. Nakon školovanja u Somboru i učiteljevanja vratio se u Mostar, gdje 1896. godine zajedno sa Aleksom Šantićem i Svetozarom Ćorovićem osniva književni časopis "Zora". Za svoga života Dučić se najviše istakao kao pjesnik. Svoju prvu zbirku pjesama objavio je u Mostaru 1901. godine. a drugu u Beogradu 1912. godine. Pisao je i prozu: nekoliko eseja i studija o piscima.

MISLI

- Ako mudrac izbjegava glupaka, još više glupak izbjegava mudraca.

- Bolje je vjerovati u svašta, nego ne vjerovati ni u šta.

- Ima ljudi koji su hrabriji pred smrću, nego pred životom.

 - Ironični ljudi su često puni duha. Njima su se uvijek divili više nego što su ih voljeli.

- Kao glad ni ljubav nema očiju, ali ljubomora nema pameti.

 - Kad bi mladost imala filozofiju staraca, na svijetu ne bi bilo ni jednog sunčanog dana.

- Kad se uzme koliko na svijetu ima glupaka, ludaka, podlaca i bezličnih ljudi, čovjek izgubi svaku ljubav za život u tako otrovnom vazduhu.

- Ko prijatelja tumači i analizira, taj ga i ne voli.

- Ko vjeruje da je sretan, on je odista sretan.

- Lijepa je svaka žena, osim one koja misli da to nije, i one koja misli da to jeste.

- Mi nemamo sreću da sebi biramo ni neprijatelja ni prijatelja. Neprijatelji nas sami pronađu i prvi napadnu, a prijatelji uvijek dođu slučajno.

- Najviše se vole oni ljudi koji imaju iste vrline, a najviše se mrze oni koji imaju iste mane.

- Neko ostari kao zlato i mramor, a neko kao cipela.

- Nema nesreće muškarčeve koju žena nije u stanju ili sasvim da neutralizira, ili da veoma ublaži.

- Nema ni jedne religije koja nije bezbožno rušila.

- Nema ni jednog ostarjelog kralja koji ne bi pristao da bude običan mlad poručnik.

- Nikad čovjek prema čovjeku nije pravedan: ni kad voli ni kad mrzi.

- U mladosti je brak stvar ljubavi i spola, a u starosti je stvar slabosti i straha od samoće.

- Rijetko je čovjekov cilj zao; mogu biti samo zla sredstva.

- Starost, bolest i sirotinja, ujedinjene, to su neosporno najveća i konačna katastrofa jedne ljudske sudbine.

- Sve knjige na svijetu trebalo bi da budu knjige utjehe, toliko ima nesretnih na zemlji.

- Svijet podnosi starca samo ako je duhovit ili bogat.

- Velika nesreća čovjekova jeste što život počinje mladošću, a završava starošću, jer bi život bio neizmjerno savršeniji da počinje starošću, a završava mladošću.

- Žene su unijele više blagosti i uglađenosti među ljude, nego svi moralisti ovog svijeta.

- Čovjek ima više hrabrosti prema drugom, nego prema sebi. Da nije toga, ne bi bilo zla na svijetu. Savršenstvo čovjeka sastojalo bi se u tome da bude vječno strog prema sebi, negoli čak i pravedan prema drugom. Ja znam puno ljudi koji su bili vrlo pravedni prema drugom, ali nisu bili strogi prema sebi, i zato su bili uvijek labavi u stvarima dobra. Oni su bili više diletanti, nego artisti dobra. Njihova pravednost je uvijek propadala, ako nije bila u pitanju tuđa ličnost nego njegova vlastita, jer pravednost prema sebi zavisi od strogosti prema sebi, kao što pravednost prema drugom zavisi samo od naše dobrote. Pravednost je jedno kraljevsko osjećanje, i čovjek pokazuje pravednost često više laskajući sebi, nego voleći drugog. Najbolji ljudi su oni koji su prema sebi najstroži, i koji oproste drugom i ono što nikad ne bi oprostili samom sebi.

- Što uspijemo našom pameću, pokvarimo našom ćudi, a što uspijemo našom dobrotom, upropastimo našim porocima, i najzad, što postignemo svojom mudrošću, izgubimo našim temperamentom. Jer ima nešto jače i presudnije od svih naših sila, a to su naše slabosti.

Ti si moj trenutak, i moj san, i sjajna

moja riječ u šumu, moj korak i bludnja,

i samo si ljepota koliko si tajna

i samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nijema i daleka

jer je san o sreći više nego sreća.

Budi bespovratna, kao mladost.

Neka tvoja sjena i eho budu sve što sjeća.

Srce ima povijest u suzi što lijeva,

u velikom bolu ljubav svoju metu.

Istina je samo što duša prosniva.

Poljubac je susret najljepši na svijetu.

Od mog priviđenja ti si cijela tkana,

tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.

Ti bijaše misao moja očarana,

simbol svih taština, porazan i leden.

A ti ne postojiš, nit si postojala,

rođena u mojoj tišini i čami,

na Suncu mog srca ti si samo sjala

jer sve što ljubimo stvorili smo sami.

Pjesma ženi - Jovan Dučić