Milan
Kundera rođen je u Brnu 1929. godine. U rodnom gradu je 1948. godine maturirao,
a zatim upisao Filozofski fakultet Karlovog univerziteta u Pragu. Završio je
nekoliko semestara i prekinuo studije. Nakon toga prelazi na čuvenu prašku
Filmsku akademiju gdje nakon diplomiranja ostaje kao predavač svjetske
književnosti. Kao intelektualac angažovao se u širokom pokretu čeških i
slovačkih intelektualaca, poznatom pod nazivom Praško proleće. Veliki odjek je
doživelo njegovo istupanje na Kongresu čehoslovačkih pisaca 1967. godine. Bio
je istaknuti saradnik sa filozofom Karelom Kosikom. Posle gušenja Praškog
proleća i okupacije Čehoslovačke 21. avgusta 1968. godine Kundera je u svojoj
domovini bio nepostojeća ličnost. Samo su dve njegove knjige ugledale svetlo dana
u Čehoslovačkoj do 1970, kada su bile povučene iz knjižara i biblioteka. Godine
1975. Kundera prihvata poziv francuskih intelektualaca da bude gostujući
profesor na fakultetu u Renu.
Kunderini
romani doživljavaju svjetski uspeh. U nizu polemičkih intervjua koji su doživeli
veliki odjek u Francuskoj i svetu, Kundera je progovorio o važnim istorijskim i
društvenim temama. Zbog takvog njegovog književnog i vanknjiževnog delovanja,
komunističke vlasti u Čehoslovačkoj mu 1978. oduzimaju državljanstvo. Punih
dvadeset godina, od 1970. do 1990. godine, Kundera će biti zabranjen u svojoj
domovini. Njegove pripovetke i romani biće u toku tih dvadeset godina
objavljivani na češkom u inostranstvu i na francuskom u Parizu, a zatim
prevođene širom sveta u velikim tiražima. Pisac slavan u čitavom svetu bio je u
isto vreme zabranjen i prećutan u svojoj domovini. U toku tih dugih dvadeset
godina Milan Kundera u Francuskoj pronalazi svoju novu, drugu domovinu. Godine
1981. dobija francusko državljanstvo. Svakako da je u njegovom slučaju
„kulturna asimilacija“ bila značajan deo i njegove književne poetike. Njegova najpoznatija
djela su „Nepodnošljiva lakoća
postojanja“ i „Šala“.
MISLI
- Tamo gdje govori srce, nije pristojno da razum
stavlja svoje primjedbe.
- Onaj ko ne misli na svoje tijelo postat će njegovom
žrtvom.
- Ni jedna ljubav ne može preživjeti u šutnji.
- Borba čovjeka protiv vlasti je borba pamćenja protiv
zaborava.
- Dvoje zaljubljenih, izolovani od ostatka svijeta, to
je prelijepo.
- Ljubav je čežnja za našom vlastitom izgubljenom
polovicom.
- Ljudi od svojih patnji bježe najčešće u budućnost.
Zamišljaju na stazi vremena crtu iza koje sadašnjih muka više neće biti.
- Ne možete mjeriti uzajamnu pažnju dvoje ljudi po
broju riječi koje razmijene.
- Prijateljstvo je za mene bilo dokaz da postoji nešto
jače od ideologije, vjere, nacije.
- Rijeke teku vjekovima, a ljudske sudbine se
odigravaju na obalama. Odigravaju se da bi sutra bile zaboravljene, a rijeke i
dalje teku.
- San je dokaz da fantazija, sanjarenje o onome što se
nije dogodilo, spada u najosnovnije potrebe čovjeka.
- Za dobro ovog svijeta nije potrebno da anđeli steknu
prevlast nad vragovima, nego da moć obiju strana bude približno izjednačena.”
- Ne treba se stalno vraćati u prošlost. Dovoljno je već i to
što joj i protiv svoje volje moramo poklanjati toliko vremena.
-
Čovjek
nikad ne može znati što treba željeti, jer živi samo jedan život i nikako ga ne
može usporediti sa svojim prethodnim životima, niti ga u sljedećim životima
popraviti.
- Čovjek sve proživljava prvi put i bez pripreme. Kao
glumac koji igra predstavu bez ikakve probe.
- Čovjek koji želi napustiti grad u kojem živi nije sretan.
- Ništa nije teže od suosjećanja. Ni
vlastita bol nije tako teška kao bol suosjećanja s nekim za nekoga, umjesto
nekoga, bol višestruko umnožena kroz misaone predodžbe, bol produžena u stotinu
odjeka.
-
Jedinstvenost ljudskog "ja" krije se upravo u onome što je na čovjeku
nezamislivo. Predstaviti sebi možemo samo ono što je kod svih ljudi isto, što
im je zajedničko. Pojedinačno "ja" je ono različito od zajedničkog,
prema tome, ono što se ne može unaprijed odgonetnuti i procijeniti, ono što kod
drugog treba tek otkriti, sagledati, osvojiti.
-
Nikada nećemo moći sa sigurnošću ustanoviti u kojoj su mjeri naši odnosi prema
drugim ljudima posljedica naših osjećanja, ljubavi, mržnje, dobrote ili zlobe,
a u kojoj su mjeri predodređeni odnosom snaga između pojedinaca. Stvarna
dobrota čovjeka može se pokazati u svoj svojoj čistoti i slobodi samo u odnosu
prema nekome ko ne posjeduje nikakvu moć.
-
Ljudsko vrijeme se ne okreće u krugu, već juri po pravoj liniji naprijed. To je
razlog zašto čovjek ne može biti sretan, jer je sreća čežnja za ponavljanjem.