Ponekad
ljudima treba reći tačno ono što im pripada, jer ukoliko prešutiš, ugušit ćeš
se u vlastitoj šutnji.
Treba
ponekad ljudima reći tačno ono što im pripada, ne radi njih, već radi samoga
sebe da ono što znaš i čega si svjestan čuješ naglas iz svojih usta. Treba im
jednom to reći, jer tako ćeš se najbolje osjećati, najbolje postaviti granice
dokle tko može ići i gdje su granice gdje se trebaju zaustaviti. Kada im to
kažeš ne samo da će ti biti lakše, osjećat ćeš da živiš novi život, slobodniji
i mirniji.
Ponekad
ljudima treba reći da ostanu tamo gdje jesu, jer zaslužuješ živjeti pristojan i
kvalitetan život, a ne možeš ako je pokraj tebe netko tko neprestano kvoca,
ruje, širi valove negativnosti i sve truje.
Ponekad
im trebaš reći ono što im pripada, da bi mogao umiriti svoju savjest, jer
istina je važnija od lažnoga smješkanja. A kada im kažeš istinu, vidjet ćeš
kako se lista ljudi iz tvoje blizine smanjuje, bilo prijatelja, bilo onih koji
se pretvaraju da su prijatelji.
Ponekad
ljudima treba reći riječ zahvale ako su bili uz tebe u teškim trenucima,
pokazati im da se na tebe mogu osloniti ako im zatreba, jer to su ljudi kojima
trebaš osigurati pristup svojoj lićnosti, jer su dokazali da im možeš vjerovati
i koji bezuvjetno tebi vjeruju.
Ponekad
ljudima treba reći tačno ono što im pripada da kasnije ne žališ što nisi.
Kada
kažeš ljudima ono što im pripada znat ćeš tačno na čemu si. Tek kada im to
kažeš shvatit ćeš da šutnja nije uvijek zlato. Tek kada to kažeš bit će jasno
do kojih granica drugi mogu ići i preko kojih granica ni ti nećeš prelaziti.
Treba
imati hrabrosti i petlje da bi se reklo, a to je najteže. Ali nemoj se bojati
reći, jer nakon toga se stvari neće pogoršati, već će se samo pokazati istina
kakva već postoji.
Mario Žuvela