Čovjek je prolazio
pored slonova i odjednom zastao. Bio je zbunjen činjenicom da su ove ogromne
životinje vezane malim konopcem za njihovu jednu nogu. Nema lanaca, bez
kaveza. Bilo je očigledno da su slonovi mogli u bilo kom trenutku da se otrgnu
i pobjegnu. Iz nekog razloga ipak nisu. Vidio je njihovog trenera u blizini i
upitao ga je zašto te životinje samo stoje i ne pokušavaju da se oslobode.
Trener je odgovorio: ”Kada su bili veoma mladi i mnogo manji koristili smo konopac iste veličine da bi ih vezali. Tada je bilo to sasvim dovoljno da ih zadrži. Kako su odrasli, oni i dalje vjeruju da ih konopac i dalje drži. Zato nikada ni ne pokušavaju da pobjegnu.”
Trener je odgovorio: ”Kada su bili veoma mladi i mnogo manji koristili smo konopac iste veličine da bi ih vezali. Tada je bilo to sasvim dovoljno da ih zadrži. Kako su odrasli, oni i dalje vjeruju da ih konopac i dalje drži. Zato nikada ni ne pokušavaju da pobjegnu.”
Čovjek je bio
zapanjen. Slon može u bilo kom trenutku da se oslobodi, ali zato što vjeruje da
ne može, zaglavljen je na mjestu na kom se nalazi. Kao i slonovi, mnogi ljudi
idu kroz život s uvjerenjem da ne mogu da urade nešto, samo zato što jednom već
nisu uspjeli u tome? Neuspjeh je dio procesa učenja.
Ne smijemo nikad da odustanemo od borbe.
Ne smijemo nikad da
odustanemo od borbe.