Bertrand
Rasel (Bertrand Russell) 1872.-1970. je engleski filozof, matematičar, logičar, historičar i
društveni reformator. Jedan od osnivača analitičke škole filozofije, svrstava
se među najveće umove 20. vijeka. U toku svoje karijere, ovaj izuzetno plodan i
svestran stvaralac ostavio je mnoštvo djela koja se bave problemima logike,
matematike, nauke, kao i društvene kritike. U Raselovom opusu se, kao
najznačajnija, ističu djela „Istorija zapadne filozofije“, „Principia
mathematica“ i „O označavanju“. Za svoj književni rad 1950. godine je nagrađen
i Nobelovom nagradom. Kao ubjeđenom pacifisti, Raselu je, zajedno sa francuskim
filozofom Žanom-Polom Sartrom, povjereno da predvodi prijeki sud za ratne
zločine počinjene u Vijetnamu, koji će dobiti naziv „Raselov sud“, ili
„Rasel-Sartrov sud“.
Bio
je neumorni kritičar svoga doba, ali i reformator koji je ukazivao na moguće
puteve rekonstrukcije savremenog svijeta. Bertrand Rasel je bio vrlo
kontroverzna ličnost, predmet vrlo različitih pa i posve suprotnih ocjena. Od
djetinjstva do duboke starosti njegovo zanimanje je bilo usmjereno u dva
pravca: jedan čine matematika i filozofija, a dugi historija i politika, područje koje ih spaja
je etika. Rasel je čitavoga života preispitivao principe i granice ljudske
spoznaje i ljudskih vrijednosti, a svojim držanjem u svim ključnim
društveno-političkim događajima XX vijeka skretao je na sebe pažnju svjetske
javnosti. Bio je i filozof i javna ličnost u životu svoje zajednice, poput
Sokrata. I kao što je bilo suđeno Sokratu zbog huljenja na bogove, kršenja
važećeg morala te kvarenja omladine, i Rasel je bio dva puta osuđen od engleske
demokratije - prvi put (na šest mjeseci) zbog pacifizma u I. svjetskom ratu, a
drugi put kad je u dubokoj starosti podsticao građane da sjedeći na ulicama
štrajkaju te se drugim miroljubivim sredstvima suprotstave nuklearnoj politici.
Rasel
je bio čovjek koji je svoje etičke principe živio. Pored „Komiteta stotine“
osnovao je i Fondaciju za istraživanje mogućnosti očuvanja mira. Zajedno s
Ajnštajnom bio je osnivač "Pagvaškog pokreta", u kojem se okupljaju
najistaknutiji naučnici i humanisti svijeta da kao ljudi od nauke i mislioci,
odgovorni pred historijom, upozore na opasnosti koje nastaju prihvatanjem utrke
u naoružanju, te da predlože mjere za otklanjanje ratne opasnosti.
Iz predgovora autobiografije:
Za šta sam živio.
Tri
strasti, jednostavne ali neodoljive, su me nosile kroz život; čežnja za ljubavlju,
traganje za znanjem, i nepodnošljivo žaljenje zbog patnje čovječanstva. Ove strasti,
kao snažni vjetrovi, su me nosile tamo i vamo po vlastitom kursu, iznad velikog
okeana patnje, dosežući same ivice očaja.
Tragao
sam za ljubavlju, jer prije svega, ona donosi ushićenje; tako snažno ushićenje da bih često žrtvovao ostatak života za
nekoliko sati ove radosti. Tragao sam za njom, zatim, jer olakšava samoću,
tu užasnu samoću u kojoj prestrašena svijest gleda preko ruba svijeta u hladni,
nedokučivi, beživotni bezdan. Tragao sam za njom, naposljetku, jer sam u ljubavnom sjedinjenju, u čudesnoj minijaturi, vidio
naznake vizije neba koje su sveci i pjesnici zamišljali.
Tragao
sam za znanjem. Želio sam da razumijem ljudska srca. Želio sam da saznam zašto
zvijezde sijaju. Trudio sam se da shvatim
pitagorejsku moć po kojoj brojevi imaju uticaj nad tokom. Nešto od toga,
ali ne mnogo, sam i uspio.
Ljubav
i znanje su me uzdizali ka nebesima
onoliko koliko su mi bili dostupni, ali me je sažaljenje vuklo nazad ka zemlji.
Odjeci bolnog vapaja odzvanjanju u mom srcu. Djeca koja umiru od gladi, žrtve
tlačenja i mučenja, bespomoćni stari ljudi koji su teret svojoj djeci, i čitav
svijet samoće, siromaštva i zlopaćenja
koji pravi ruglo od onoga što ljudski život treba da bude. Čeznem da ublažim to zlo, ali to ne
mogu, zato i sam patim.
To
je ono za čim sam tragao, iako to može djelovati previše za jedan ljudski
život, to je ono što sam, na kraju, i pronašao.
Pretpostavljao
sam do tog vremena da je poprilično uobičajeno da roditelji vole svoju djecu,
ali me je rat ubjedio da je to ipak rijedak slučaj. Pretpostavljao sam da mnogi
ljudi vole novac više od bilo čega
drugog, ali sam otkrio da razaranje vole
još i više. Pretpostavljao sam da su intelektualci odani istini, ali sam otkrio
da ni deset posto njih ne cijeni istinu više od popularnosti.
Kao
zaljubljeniku istine, nacionalna propaganda svih ratobornih nacija mi se
smučila. Kao zaljubljeniku civilizacije, vraćanje u barbarstvo me užasnulo.
Živio
sam u potrazi za vizijom kako ličnom, tako i onom društvenom. Ličnom: da se postaram za ono što
je plemenito, za ono što je lijepo, za ono što je pitomo, kako bih omogućio
trenucima spoznaje da daju mudrost
zemaljskim vremenima. Društvenom : da zamislim društvo koje će tek biti
stvoreno, u kom se osobe razvijaju u slobodi, i u kom će mržnja, pohlepa i zloba izumrijeti jer neće biti ničega da ih
hrani.
U
ovo vjerujem, a svijet sa svim svojim užasima, još nije uspio da me pokoleba.
To
je bio moj život. Nalazim da je bio vrijedan življenja, i rado bih ga proživio
ponovo da mi se za to ukaže prilika.
MISLI
-
Moć je slatka, ona je kao droga, ona je želja koja se povećava navikom.
- Strah je glavni izvor predrasude i jedan od glavnih
izvora okrutnosti
.
- Ljudi teže vjerovanjima koja odgovaraju njihovim
strastima
.
- Iskustvo je nemilosrdan učitelj: prvo nam daje „greške“,
pa nas tek onda uči kako treba postupiti.
-
Svijet bez ljubavi je svijet bez vrijednosti.
- Tragično je što su glupaci toliko sigurni, a mudri puni
sumnje.
-
Ne budite apsolutno sigurni ni u što.
- Nemojte misliti da je vrijedno skrivati dokaze, jer
dokazi će sigurno doći na svjetlo.
-
Nikad ne obeshrabrujte razmišljanje, jer je sigurno da ćete uspjeti.
- Kada dođete u susret s opozicijom, čak ako su u pitanju
i vaš partner i vaša djeca, nastojte ih pobijediti argumentom, a ne
autoritetom. Jer pobjeda koja ovisi o autoritetu je nestvarna iluzija.
-
Nemojte poštovati tuđi autoritet, jer uvijek postoje suprotni autoriteti koji
tek čekaju biti otkriveni.
- Ne koristite moć da ugušite mišljenja za koja smatrate
da su opasna, jer ako to učinite, ta mišljenja će ugušiti vas.
- Ne bojte se biti ekscentrični u svom mišljenju, svako
prihvaćeno mišljenje nekada je bilo ekscentrično.
- Pronađite više užitka u inteligentnom neslaganju, nego
u pasivnim sporazumima, jer ako cijenimo inteligenciju kao što bismo
trebali, prvo podrazumijeva bolji sporazum od drugoga.
- Budite besprijekorno iskreni, čak i kada je istina
nezgodna, jer još nezgodnije će biti kada je pokušate sakriti.
- Ne zavidite onima koji žive u „budalinom raju“, jer
samo će budala misliti da je to sreća.