Zabranjeno je plakati a da se nešto ne nauči,
probuditi se u danu a
ne znati šta činiti,
biti uplašen svojih
vlastitih uspomena.
Zabranjeno je ne
smijati se problemima,
ne boriti se za ono
što želiš,
odustati od svega
zbog vlastitog straha
da ostvariš svoje
snove.
Zabranjeno je
ostaviti svoje prijatelje,
zaboraviti šta ste sve proživjeli zajedno,
i zvati ih samo onda
kad ti je neophodno.
Zabranjeno je ne biti
svoj pred drugima,
pretvarati se pred
ljudima do kojih ti nije stalo,
izigravati klovna da
bi te pamtili,
i zaboraviti sve
kojima je zaista stalo do tebe.
Zabranjeno je ne
učiniti sve za sebe samog,
biti uplašen od
života i onoga čime te život obavezuje,
ne živjeti svaki dan kao
da je to tvoj posljednji dan.
Zabranjeno je zaboraviti nečiji
smijeh i oči,
samo zato što
njegov put više ne obuhvata tvoj,
zabranjeno je
zaboraviti njegovu prošlost
i zamijeniti je
njegovom sadašnjošću.
Zabranjeno je ne
pokušavati shvatiti druge
misliti da je njihov život
vredniji od tvog,
ne spoznati da svako
ima svoj put i slavu.
Zabranjeno je ne
stvarati vlastitu priču,
ne imati trenutak za
one kojima si potreban,
ne razumjeti da život
ono što daje također i uzima.
Zabranjeno je ne
tražiti sreću,
ne živjeti život s
pozitivnim stavom,
ne smatrati da uvijek
možemo biti bolji;
Zabranjeno je
zaboraviti da bez tebe
ovaj svijet ne bi bio
isti…
Pablo Neruda