Mak Dizdar

Mehmedalija Mak Dizdar jedan je od najvećih i najznačajnijih BiH pjesnika, ne samo 20. stoljeća, nego i općenito. Rođen je 1917. godine u Stocu. Roditelji su mu bili Muharem i Nezira Babović, a imao je i starijeg brata Hamida i sestru Refiju. Dizdar je kao dijete od 6 godina ostao bez oca. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu i nakon toga otišao u Sarajevo.

1936. godine maturirao je u sarajevskoj gimnaziji i tada započeo književno-stvaralačku karijeru svojim prvim književnim dijelom - Vidovopoljska noć. Već ta prva pjesma naišla je na cenzuru i iz nje je izbačeno sve što se nije slagalo s ideologijom tadašnjeg režima. Tada Dizdar počinje pisati za časopis Gajret, čiji urednik je bio njegov brat. Dizdar je tada preuzeo svoj pseudonim Mak i koristio ga cijelo svoje stvaranje, pogotovo za vrijeme Drugog svjetskog rata, a onda i do kraja života. U tom ratu borio se na strani partizana, zbog čega su mu majka i sestra ubijeni u konc-logoru u Jasenovcu 1945. godine. Smatra se da je to bila nacistička osveta za njegovo antifašističko djelovanje.

Godine 1941. ženi se Bišćankom Senijom Dedić, s kojom će tokom narednih godina dobiti tri sina - Faruka (Murkela), Envera i Maju.

Nakon rata, Dizdar je nastavio pisati za časopise i novine, ali dijelom se skrivajući u ilegali. Bio je glavni urednik dnevnog lista Oslobođenje do 1951. godine. Nakon toga počeo se baviti izdavaštvom, pa je pokrenuo izdavačku kuću Seljačka zadruga, koja je nedugo nakon osnutka prerasla u Narodnu prosvjetu, jednu od tadašnjih najznačajnijih izdavačkih kuća na Balkanu. Izdavačka kuća opstala je sve dok nije objavila roman Ćamila Sijarića Bihorci, nakon kojeg je optužena za širenje reakcionarnih svjetonazora. Zbog navedenog je pripojena drugoj izdavačkoj kući nakon čega je zaustavljen njen samostalni rad, a Dizdar je izgubio posao.

Uprkos tim okolnostima i tom vremenu u kojem je živio on se vraća pjesničkom i književnom radu, što će se pokazati u djelima koje je napisao i objavio. 1954. godine objavljuje poemu Plivačica, poemu Povratak (1958), zbirku Stari bosanski epitafi (1961), pjesničku zbirku Okrutnosti kruga (1960), pjesničku zbirku Koljena za Madonu (1963), pjesničku zbirku  Minijature (1965) pjesničku zbirku Ostrva (1966), zbirku Stari bosanski tekstovi (1969).

Kao rezultat više od jednog desetljeća dugog kreativnog i istraživačkog procesa, objavljuje Kameni spavač (1966), koji se smatra krunom njegova sveukupnog književnog stvaralaštva i jednim od temeljnih ostvarenja književnosti Bosne i Hercegovine. 

Drugu najznačajniju zbirku, Modra rijeka je objavio 1971. godine.

Bio je glavni urednik časopisa Život i istovremeno djelovao kao predsjednik Društva književnika Bosne i Hercegovine. Umro je u Sarajevu 1971. godine.

ZAPIS O ZEMLJI

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna

MODRA RIJEKA

Niko ne zna gdje je ona

Malo znamo al je znano

Iza gore iza dola

Iza sedam iza osam
I još dalje i još gore
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I još dublje i još jače
Iza slutnje iza tmače
Gdje pjetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I još hude i još lude
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka je
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Sto godina široka je
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke