Miroslav
Mika Antić (Mokrin, 14. mart 1932. - Novi Sad, 24. juni 1986.), je bio veliki
pjesnik i svestran umjetnik. U rodnom Mokrinu pohađao je Osnovnu školu, gimnaziju je završio u
Kikindi i Pančevu, a studije je upisao u Beogradu. Živio je u Novom Sadu. Prije
nego što je postao poznat bavio se raznim poslovima - bio je mornar, radio je u
lutkarskom pozorištu. Osim pisanja bavio se i slikarstvom, novinarstvom i
filmom. Bio je i urednik lista „Ritam“ i „Dnevnik“ u Beogradu i „Mlado
pokoljenje“ u Novom Sadu
Pjesnik
Mika Antić, u jednom razgovoru je rekao da je čitao mnoge pisce i da su na
njega svi utjecali, ali je malo onih koji su mi ostali dobri i vječni prijatelji. U obraćanju djeci on kaže: „Moje pjesme nisu pjesme, nego pisma
svakome od vas. One nisu u ovim riječima, već u vama, a riječi se
upotrebljavaju samo kao ključevi, da se otključaju vrata iza kojih poezija čeka zatvorena da
je neko oslobodi“.
U svome relativno kratkom životu dosegao je zvjezdano nebo popularnosti, kod djece i kod odraslih. Bio je svestrani umjetnik, pjesnik, slikar, sanjar i boem, osobenog životnog i stvaralačkog stila. Za svoja djela dobio je mnogobrojna priznanja.
U svome relativno kratkom životu dosegao je zvjezdano nebo popularnosti, kod djece i kod odraslih. Bio je svestrani umjetnik, pjesnik, slikar, sanjar i boem, osobenog životnog i stvaralačkog stila. Za svoja djela dobio je mnogobrojna priznanja.
NEPOVRATNA PJESMA
Nikad
nemoj da se vraćaš,
kad
već jednom u svijet kreneš.
Nemoj
da mi nešto petljaš.
Nemoj
da mi hoćeš-nećeš.
I
ja bježim bez povratka.
Nikad
neću unatrag.
Šta
ti znači staro sunce,
stare
staze,
stari
prag?
Tu
je ono za čim može da se pati.
Tu
je ono čemu možeš srce dati.
Al’
ako se ikad vratiš,
moraš
znati,
tu
ćeš stati
i
ostati.
Očima
se u svijet trči.
Glavom
rije mlako veče.
Od
rijeke se dijete uči,
ka
morima da poteče.
Od
zvijezda se dijete uči
da
zapara nebo sjajem.
I
od druma da se muči
i
vijuga za beskrajem.
Opasno
je kao zmija.
Opasno
je kao metak,
da
u tebi vječno klija
i
ćarlija tvoj početak.
Ti
za korijen
nisi
stvoren.
Cijeli
svijet ti je otvoren.
Ako
ti se nekud žuri,
stisni
srce i zažmuri.
Al’
kad pođeš, nemoj stati.
Mahni
rukom.
I
odjuri.
Ko
zna kud ćeš.
Ko
zna zašto.
Ko
zna šta te tamo čeka.
Ove
su želje uvijek bjelje
kad
namignu iz daleka.
Opasno
je kao munja.
Opasno
je kao metak,
da
u tebi vječno kunja
i
muči se tvoj početak.
Ti
si uvijek krilat bio,
samo
si zaboravio.
Zato
leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj
zoru kad je veče.
Nek
od tebe život uči,
da
se pjeni i da teče.
Budi
takvo neko čudo,
što
ne umije ništa malo,
pa
kad kreneš, kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.
Ko
zna šta te tamo čeka,
u
maglama iz daleka.
Al’
ako se i pozlatiš,
il’
sve teško,
gorko
platiš,
uvijek
idi samo naprijed.
Nemoj
nikad da se vratiš.
MISLI
- Ako
neko postane svjestan da je kroćen, kad-tad mora podivljati.
- Čemu
na svijetu narodi, ako postoje ljudi?
- Da
bi nadmudrio mudrost, odnjeguj vještinu slušanja.
- Evo,
silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog.
- I
najdalja budućnost ima svoju budućnost, koja u sebi čuje svoje budućnosti glas.
- I
zato, sve što ti je strano posmatraj blagonaklono. Jer i tvoje je rasuđivanje,
jer i tvoj je rad za nekog nasilje i bol.
- Ne bojim se ja zuba, zubi su mekši od usana. Zubi ujedaju za trenutak, usne za cijeli život.
- Ne
sanjamo svi jednako i to nikome ne smeta. A zašto svima smetamo kad smo
drugačije budni?
- Ne
vjerovati ni u šta, to mora da je takođe nekakva vrsta vjere, zatucane i opake.
- Ne
vjeruj ako ti kažu da svaki tvoj trenutak nije ni čudesan, ni pravi. Svaki je
trenutak istina, samo što poneki ima lažnog čovjeka.
- Nigdje
toliko ljudi kao u jednom čovjeku, nigdje toliko drukčijeg kao u istim
stvarima.
- O
meni najljepše brinu oni koji me ostavljaju na miru.
- Orao
nikad nije imao potrebu da se upozna s nekim drugim orlom. Mravi su izmislili
narode.
- Pa
ako se i oklizneš, nekada, u životu, ne gledaj to kao pad u sunovrat, nego kao
pad uvis!
- Postoje
dva svijeta. Jedan smo izmislili, a na drugi nas tjeraju. Od koje ste vi vrste?
- Preleti
beskonačnost i pobjedi vrijeme i maštu, ali nikad ne zaboravi kako se korača po
zemlji.
- Samo
onda kad i mi tražimo moći će neko i nas da sretne.
- Stvarnost
je stvarnija ako joj dodaš nestvarnog.
- Svoju
snagu prepoznaćeš po tome koliko si u stanju da izdržiš samoću.
- U
svakom septembru ima nečega nalik na tihe rastanke.
- Uopće
nije važno imaš li neuredne džepove, neurednu frizuru i domaće zadatke. Najveća
nevolja na svijetu je sine moj, imati neuredan um.
- Sve je samo toliko veliko, koliko smo mi mali u sebi. I sve je toliko malo, koliko smo mi u sebi veliki.