BLOG ZA TEBE

Uklonite svoje negativne osobine


U životu je jedino teško ono što u vama mora umrijeti da biste postali ono što trebate i želite postati. Ono što zaslužujete postati.

Premotavajući svoj životni film unatrag možete vidjeti trenutke potpune sreće kada ste bili dijete, kada ste se radovali uspjesima svoje braće i sestara, kada ste bez ustezanja dijelili sve ono što imate, kada ste od srca živjeli svaki novi dan pronalazeći u njemu brojne razloge za sreću, kada se niste opterećivali brigama za sutrašnjicu i konfliktima u odnosima s drugim ljudima jer ste svaki sukob brzo izgladili i pomirili se prije nego je došao novi dan.

Sve je izgledalo kao neka bajka a zapravo je bio stvaran život, to se zvalo djetinjstvo. Vrijeme kada još niste mnogo poznavali sebe i svijet oko sebe ali to nije bio razlog da u potpunosti ne uživate u svom životu. A onda se na vašoj njivi života odjednom pronašlo i neko drugo sjeme, u vašim mislima pojavilo se sjeme zavisti, ljubomore, dvoličnosti, mržnje, nepovjerenja i brojnih drugih negativnih stanja.

U početku ste se pitali da li je to u redu ali ste nakon nekog vremena shvatili da vas to ne može uništiti, pa ste pustili u sebi te negativne misli i osjećaje da se šire i razvijaju. I tu je sve počelo. Ono malo sjeme je počelo nicati i rasti, a vi ste ga počeli njegovati. A onda su se odjednom počele pojavljivati razne brige koje su prerastale u različite strahove, sumnje, nesigurnosti, a jednostavni odnosi postali su posve komplicirani.

Jednom kada neku zvijer pustite iz kaveza postaje prava avantura uhvatiti je. Kada oslobodite zvijer u sebi borba postaje ukrotiti je. Kada se korov raširi na polju on zahvati i ono dobro sjeme i tada je muka odvajati ga i iščupati ga. Kada odlučite dobiti ono najbolje od života, tada sve ono negativno što ste nekad pustili da živi u vama, mora umrijeti, a to je jako bolan proces. Sve one negativne osobine i navike koje ste sebi dopustili sada morate iskorijeniti. Umrijeti u sebi da biste doista mogli živjeti i dobiti od života samo ono najbolje.

Mario Žuvela