Karl Marks

Karl Marks (Karl Heinrich Marx) je bio uticajni njemački revolucionar, mislilac, filozof i socijalista. Najpoznatiji je po svojoj knjizi „Kapital”, koja predstavlja antikapitalističko djelo koje će postati temelj modernog internacionalnog komunizma.

Karl Marks je rođen u Triru, u Pruskoj (današnjoj Njemačkoj) 1818. godine. Bio je najstariji preživjeli sin od devetoro djece. Oba njegova roditelja su jevrejskog porijekla. Njegov otac je kasnije prešao u luteranizam pošto su zakoni isključivali jevreje iz visokog društvenog staleža. Karl je sa 6 godina kršten, ali je kasnije postao ateista.

Studiranje je započeo na Bonskom Univerzitetu, ali je poslije godinu dana studiranja uhapšen zbog konzumiranja alkohola i duela u koji je ušao s jednim studentom. Njegovi zabrinuti roditelji poslali su ga na Univerzitet u Berlinu, na kom je izučavao prava i filozofiju. Tamo se upoznao s Hegelovom filozofijom i postao član mladohegelovskog „Doktor kluba“.

Nakon što je stekao diplomu, Karl Marks je 1842. godine počeo da piše za liberalne demokratske novine, a ubrzo je postao i urednik. Sljedeće godine, Pruska vlada zabranila je štampanje novina pošto su bile „previše radikalne”. Godine 1843. Marks se preselio u Pariz i tamo je upoznao Fridriha Engelsa koji je postao njegov dugogodišnji saradnik i prijatelj. Zajedno s njim je 1845. godine objavio djelo pod nazivom „Sveta porodica” (poznato i pod nazivom ”Kritika kritičke kritike. Protiv Bruna Bauera i drugova“) koje kritikuje mladohegelovsku filozofiju.

U tom periodu, Pruska vlada je namjeravala da ga progna iz Francuske pa su se Engels i on preselili u Brisel. Marks se nakon toga odrekao pruskog državljanstva. 1847. godine, nakon što se komunizam javio u Londonu, Marks i Engels počeli su da pišu „Manifest Komunističke partije”, koji su objavili naredne godine.

Kako su počele da se dižu revolucije po Evropi, Marks je 1848. godine napustio Belgiju prije nego što je Vlada uspjela da ga protjera. Na kratko se vratio u Pariz i Njemačku, pre nego što se za stalno preselio u London. Nikada mu nije odobreno britansko državljanstvo.

Tamo je radio kao novinar, ali pošto mu plata nije bila dovoljna za sve potrebe, uglavnom ga je izdržavao Engels. Karl Marks se vremenom izolovao iz društva londonskih komunista i fokusirao se na razvijanje ekonomskih teorija.

Godine 1867. objavio je svoje najznačajnije djelo „Kapital”, remek djelo ekonomske teorije. U njemu je izrazio želju da otkrije „ekonomske zakone modernog društva“ i postavio je teoriju kapitalizma kao dinamičnog sistema koji će vremenom sam sebe uništiti i nad kojim će trijumfovati komunizam.

Marks je ostatak života proveo pišući manuskripte za naredne tomove „Kapitala”, ali su oni ostali nedovršeni zbog njegove smrti 14. mart 1883. godine. Drugi i treći tom „Kapitala” dovršio je Engels, koji je zajedno s Marksom radio na ovom djelu.

DJELO

Bio je politički ekonomista kao i organizator "Međunarodnog udruženja radnika". U svojim razmišljanjima dotiče široku lepezu pitanja, razvijajući svoje revolucionarne teorije u periodu od četiri decenije, počevši od 1843. godine. Tu teoriju je obrazlagao s namjerom da oslobodi najamne radnike ili radnike iz evropskih kapitalističkih društava tokom 19. vijeka. 

On je tvrdio da je u cilju emancipacije čovječanstva od ekonomske dominacije potrebna socijalna revolucija. Predviđeni rezultat bi bio mijenjanje postojeće ekonomske strukture, i stvaranje društva u kojem imovina, a posebno sredstva za proizvodnju više neće biti u privatnom vlasništvu. Svoju teoriju je razvijao u bliskoj saradnji s Fridrihom Engelsom. Zajedno su bili uključeni u objašnjenje ljudske otuđenosti i dijalektičkog materijalizma. Njihova vizija je bila čisto materijalističko tumačenje ljudske prirode i razvoja. Ovo tumačenje se posebno ističe kroz teoriju viška vrijednosti, kojom se tvrdi da bogatstvo kapitalističkog društva potiče isključivo iz izrabljivanja radnika.

Marksova analiza vidi historiju ljudskog razvoja, kao niz klasnih borbi između radnika i vladajuće klase, tj. onih koji posjeduju sredstva za proizvodnju. Po Marksu, feudalci, vlasnici zemljišta i kapitalisti su zajedno udruženi u borbi protiv vladavine radničke klase. Ova tvrdnja je sažeta u u poznatoj uvodnoj misli u Komunističkom manifestu: "Historija svih do sada postojećih društava je historija borbe klasa". Marks je predvidio propast kapitalizma kroz revoluciju radničke klase koja bi dovela do "besklasnog društva", gdje bi prema Marksu, "ljudi radili prema svojim mogućnostima i u skladu sa svojim potrebama, i u kojem bi slobodan razvoj svakog čovjeka bio uslov za slobodan razvoj svih."

Marks se smatra jednom od najutjecajnijih ličnosti u ljudskoj historiji. Mnogi radnički sindikati i političke stranke širom svijeta su i danas pod uticajem njegovog lika i djela.

MISLI

- Historija cijelokupnog dosadašnjeg društva jeste historija klasnih borbi.

- Klasa koja je vladajuća materijalna snaga društva, istodobno je i njena vladajuća intelektualna snaga.

- Teorija komunizma može se sažeti u jednoj rečenici: Ukinuti svu privatnu svojinu.

- Neka vladajuće klase drhte od komunističke revolucije. Proleteri nemaju šta izgubiti osim svojih lanaca. Imaju svijet za pobjedu. Proleteri svih zemalja, ujedinite se!

- Proizvodnja previše korisnih stvari rezultira beskorisnim ljudima.

- Religija je uzdah potlačenog stvorenja, srce svijeta bez srca i duša svijeta bez duše. To je opijum za narod.

- Revolucije su lokomotive historije.

- Od svakog prema njegovim sposobnostima, do svakog prema njegovim potrebama.

- Kapital je nesmotren prema zdravlju ili dužini života radnika, osim ako nije pod prisilom društva.

- U buržoaskom društvu kapitalista je neovisan i ima individualnost, dok je radnik ovisan i nema individualnost.

- Bez različitosti nema napretka: to je zakon koji je civilizacija do sada slijedila.

- Jedina misao despotizma jest preziranje čovjeka, oduzimanje čovjeku čovječnosti.

- Historija se uvijek ponavlja dvaput; prvi put kao tragedija, drugi kao farsa.

- Čovjek je slobodan ako može da izabere.

- Svijet pripada hrabrima.

- Ako prilike čine čovjeka onda valja prilike učiniti ljudskima.

- Svaki narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje.

- Proizvodnja previše korisnih stvari rezultira stvaranjem previše beskorisnih ljudi.

- Slijedite svoj put, bez obzira na to što ljudi kažu.

- Kad voz historije skrene u krivinu, intelektualci sa njega otpadaju.

- Okružite se ljudima koji vas čine sretnima. Ljudima koji vas nasmijavaju, koji vam pomažu kad vam je potrebno. Ljudima kojima je istinski stalo. Oni su ti koje vrijedi zadržati u svom životu. Svi ostali samo prolaze.

- Akumulacija bogatstva na jednom polu istovremeno je nakupljanje bijede, muke, ropstva, neznanja, brutalnosti i mentalne degradacije na suprotnom polu.