Emil Zola (Émile Zola) je jedan
od najistaknutijih francuskih pisaca devetnaestog vijeka, začetnik je naturalističkog pravca. Rođen je u
Parizu 02. aprila 1840. godine. Djetinjstvo je proveo u južnom djelu Francuske
gdje je njegov otac, inače inžinjer, radio na izgradnji vodosistema. Nakon
smrti oca Zola zajedno s majkom nastavlja da živi u velikom siromaštvu. Dva
puta je polagao maturski ispit, ali nije uspio da ga položi, stoga je bio
primoran da napusti školovanje i da se zaposli u jednoj izdavačkoj kući. Počeo
je da piše za veliki broj novina kako bi zaradio više novca. Ipak, ljubav prema
fikciji ga je navela da napiše svoj prvi roman pod nazivom „Klodova
ispovijest“, koji je ubrzo privukao nevjerovatnu količinu pažnje javnosti. Kako
je ubrzo postao veoma poznat, a shvativši da može da izdržava i sebe i majku
zahvaljujući pisanju, Zola napušta posao službenika i posvećuje se pisanju.
Narednih
godina objavljuje dva romana „Tereza Raken“ i „Madlen Fera“. Ubrzo pronalazi
inspiraciju u Balzakovoj „Ljudskoj komediji“ i objavljuje ciklus
„Rugon-Makarovi“ koji se sastoji iz dvadeset romana od kojih svaki prati priču
različitog lika jedne porodice. Tokom 1860-ih godina, Zola je u svojim člancima
nerijetko branio umjetnost Kloda Monea, Eduarda Manea, kao i Pjera Ogista
Renoara. Iz tog razloga Zola je često bio u prilici da se nađe na raznim
okupljanjima slikara i upravo tu upoznaje teoriju umjetnosti. Nakon što je objavio roman „Djelo“ koji prati
život slikara koji ne uspijeva da spozna svoj kreativni potencijal što vodi ka
njegovom samoubistvu, biva oštro kritikovan, a njegova reputacija ozbiljno
narušena.
Godine
1870. Zola se ženi Gabrijelom Milej, a te iste godine stupa u kontakt s mnogim
uvaženim piscima. Kao jedan od osnivača naturalističkog pokreta, Zola je
objavio nekoliko studija na temu teorije umjetnosti, uključujući „Eksperimentalni roman“ i „Naturalistički
književnici“. Naturalizam podrazumijeva primjenjivanje dva ključna principa u
književnosti: determinizam i eksperimentalni metod.
Godine
1898. Zola se umiješao u Drajfus aferu. Naime, riječ je o Alfredu Drajfusu,
francuskom oficiru, nepravedno osuđenom za izdaju. Ova afera je u potpunosti
podijelila francusko društvo, a trajala je čak 12 godina. Stoga je Zola u svom
otvorenom pismu pod nazivom „Optužujem“ žustro napao francuske generale zbog
nepravedne optužbe, a sama intervencija Emila Zole je u velikoj mjeri umanjila
pomahnitali militarizam koji je vladao u to vrijeme u Francuskoj.
Zolini
posljednji romani „Tri grada“ i „Četiri evanđelja“ ne odaju tako snažan utisak
kao što to čine njegova ranija dela. Umro je 29. septembra 1902. godine. Jedan
je od najznačajnijih književnika Evrope, borac za pravdu i istinu, heroj
siromašnih i optuženih.
MISLI
- Kad
neko nema ono što voli, onda mora voljeti ono što ima.
- Postoje
dvije osobe unutar umjetnika: pjesnik i majstor. Prva se rađa, a druga postaje.
- Tražiti
ljude koje biste zavoljeli. To je tajna i uspjeh čitavog života.
- Umjetnost
je ništa bez talenta, ali talent je ništa bez napornog rada.
- Ako
istinu zakopamo duboko u zemlju, istina će vlastitom snagom izbiti napolje.
- Ljutnja
je uvijek loš saveznik.
- Jedina
sreća u životu je stalna težnja ka napretku.
- Ako
me pitate šta ja radim na ovoj planeti. Odgovorit ću vam: Ja sam
ovdje da bih živio glasno.
- Istina
je krenula i ništa više je ne može zaustaviti.
- Smisao
života se sastoji u beskonačnom osvajanju nepoznatog, u vječnom naporu da se
sazna više.