BLOG ZA TEBE

Što smo stariji, ljudi nam sve manje trebaju


Ljudi ulaze u vaš život, često veoma iznenada, ali skoro pa s istim iznenađenjem i izlaze iz njega. Zbog nekih vam je veoma žao, jer ste mislili da se neće dogoditi dan kada se više nećete družiti. Ipak, nije kraj svijeta. Oni više nisu dio vašeg života i na to trebate gledati kao na dobru stvar. Da je vrijedilo, trajalo bi. Kako starite tako sve manje ljudi puštate u svoj život. Evo i zašto je to sasvim u redu.

Što ste stariji, manje ste spremni da trpite određene stvari. 
Kada ste mladi, često imate poriv da budete prijatelj sa svima. Previše brinete o tome šta drugi misle o vama. Možda ste radili i određene stvari koje se u ovim godinama vjerovatno ne biste usudili, samo zbog toga da bi vas neko prihvatio. Međutim, to je imalo i utjecaj na ostvarivanje loših prijateljstava. Tada niste razumjeli znakove upozorenja ili niste baš bili vični da prepoznate da vas drugi “gaze”. Kako ste postajali zreliji, sve manje ste bili spremni da trpite određene stvari. Nemate vremena za nezrele gluposti čak iako to znači da se više nećete viđati s ljudima s kojima ste provodili dosta vremena. Radije provodite vrijeme sami nego s nekim zbog koga se osjećate kao da ste usamljeni.

Što ste stariji, manje vam je stalo do ostvarivanja novih prijateljstava. 
Došli ste do točke u kojoj stjecanje novih prijatelja i ostvarivanje novih prijateljstava više nije na vašoj listi prioriteta. Ni blizu. Do sada se iskristalisalo tko su ljudi koji su uvijek uz vas. Ipak, to ne znači da vi niste druželjubiva osoba. Pričate s ljudima, družite se s njima, upražnjavate različite zabavne aktivnosti s njima, ali ih ne puštate unutra. Ne povjeravate im vaše tajne. Ne dozvoljavate im da vide kada ste ranjivi. Davno ste prošli točku kada vam je potrebna nova najbolja prijateljica. Čak i da niste u dobrim odnosima s prijateljicom za koju ste mislili da vam je najbolja, jednostavno, više vam nije stalo. Ne, niste pesimistični ili depresivni. Jednostavno, nemate vremena za to, jer ste vi tako odlučili. I to je sasvim u redu.

Što ste stariji, manje vjerujete ljudima. 
Bili ste zapanjeni kada ste vidjeli s kakvom lakoćom vas ljudi napuštaju. Ljudi za koje ste mislili da su kvalitetni i da će vam se uvijek naći pri ruci. To je, ujedno, bio i okrutan način da otvorite oči. Zbog toga ste ojačali. Zbog toga imate tako debeli sloj kože da vam više uopće nije bitno što drugi misle o vama. Oni najbolji ljudi i dalje su uz vas i njihovo mišljenje poštujete, kao i oni vaše. Oni su bitni. Svi ostali… Eh, sreća pa su otišli.

Što ste stariji, sve manje ste spremni da druge stavljate ispred sebe. 
Kada prestanete brinuti o drugim ljudima i počnete voljeti sebe, tada stvari počinju da se mijenjaju i to na bolje. Prestajete raditi stvari da biste udovoljili drugima i radite stvari kako biste udovoljili sebi. Mnoga prijateljstva su “pukla” zbog ove jednostavne činjenice. Jednom kada prestanete dopuštati drugima da se prema vama odnose na loš način (primjera radi: da su tu samo kada to njima odgovara) tada dobra većina shvaća da više od vas nema koristi. Vi počinjete poboljšavati sebe. Iznutra. Na sve moguće načine. Postajete osoba koja istinski zna šta želi. A to nisu ljudi koji će vas sputavati na svakom koraku i iskorištavati na sve moguće načine.

Izvor