Kad bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja
samo krpena marioneta, i podario mi komadić života, vjerovatno ne bih rekao sve
što mislim, ali bih nesumnjivo mislio sve što kažem.
Kad bih imao samo jedan komadić života,
dokazivao bih ljudima koliko griješe kad misle da prestaju da se zaljubljuju
kad ostare, a ne znaju da su ostarili kad prestanu da se zaljubljuju.
Stvari bih cijenio prema njihovom značenju, a
ne prema njihovoj vrijednosti.
Spavao bih manje, sanjao više, jer znam da
svaku minutu zatvorenih očiju gubimo 60 sekundi svjetla.
Hodao bih kad drugi zastanu, budio se dok
drugi spavaju.
Slušao bih druge dok govore.
Uživao bih u sladoledu od čokolade.
Kad bi mi Bog poklonio komadić života, oblačio
bih se jednostavno i okretao prema suncu otkrivajući ne samo svoje tijelo, već
i svoju dušu.
Bože moj, kad bih imao srce, ispisivao bih
svoju mržnju na ledu i čekao da izgrije sunce da je što prije otopi.
Slikao bih Van Gogovim snom na zvijezdama
jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pjesmu bih poklanjao kao serenadu u
trenutku svitanja.
Zalijevao bih ruže suzama, da bih osjetio bol
od njihovih bodlji i strastven poljubac od njihovih latica.
Bože moj, kad bih imao jedan komadić života,
ne bih pustio da prođe ni jedan jedini dan, a da ne kažem ljudima koje volim,
da ih volim.
Uvjeravao bih svaku ženu i svakog muškarca da
su mi najbliži i živio bih zaljubljen u ljubav.
Djeci bih darovao krila, ali bih im prepustio
da sama nauče da lete.
Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa
starošću već sa zaboravom.
Toliko sam stvari naučio od vas, ljudi.
Naučio sam da čitav svijet želi da živi na
vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja litica.
Shvatio sam da kada tek rođeno dijete stegne
svojom malom šakom prst svoga oca da ga je steglo zauvijek.
Naučio sam da čovjek ima pravo da gleda drugog
odozgo jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi.
Danas sam čvrsto ubjeđen da niko nikog ne gubi
jer niko nikog ne posjeduje. To je istinsko iskustvo slobode, imati najvažniju
stvar na svijetu a ne posjedovati je.
Toliko sam toga mogao da naučim od vas, premda
mi to neće biti od veće koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk,
ja ću,na žalost, početi da umirem.
Reci uvijek ono što osjećaš i uradi ono što
misliš.
Kad bih znao da te danas posljednji put vidim
pospanu, snažno bih te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim
anđelom čuvarom.
Kad bih znao da su ovo posljednje minute u
kojima te vidim, rekao bih ti "volim te" i ne bih glupo
pretpostavljao da to znaš.
Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje
mogućnost učiniti dobro djelo, ali je danas sve što mi ostaje, i zato bih ti
htio reći da te veoma volim.
Sutra nema niko zagarantovano, ni mladi, ni
stari. Možda danas posljednji put gledaš one koje voliš i zato nemoj biti
neodlučan, učini to danas, jer ako ne dočekaš sutrašnji dan, žalit ćeš za danom
u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, za
jedan...
Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im
na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar.
Nađi vremena i reci im „žao mi je“, „oprosti“,
„molim te“, „hvala“ i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ.
Upamti, niko ne zna i neće pamtiti tvoje
skrivene misli, osjećaje, emocije.
Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih
mogao izraziti.
Ono što je vrijedno je ovaj trenutak, i tvoj
izbor.
Johnny Welch