Jedna divna poruka od George Carlina.
Paradoks našeg vremena kroz historiju je da imamo veće zgrade ali kraće živce, šire puteve a uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje porodice, više pogodnosti a manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja, više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja, više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo previše umorni, čitamo pomalo, gledamo TV previše i molimo se prerijetko.
Umnogostručili smo naše imetke ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko i mrzimo prečesto.
Naučili smo kako da preživljavamo ali ne i kako da živimo.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag ali imamo poteškoće da pređemo preko ulice, da upoznamo novog komšiju.
Osvojili smo vanjski prostor ali ne i unutrašnji.
Uradili smo velike stvari ali ne i bolje.
Očistili smo zrak ali zagadili dušu. Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude.
Pišemo više ali učimo manje. Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati.
Pravimo više kompjutera da sadrže sve više informacija, da proizvode više kopija, a u stvari komuniciramo manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i sporog varenja, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa.
Ovo su dani dvije plače ali više razvoda, luksuznijih kuća ali uništenih domova.
Ovo su dani brzih putovanja, višekratnih pelena, moralnosti koja se može odbaciti, jednodnevnih predstava, preteških tijela i tableta koje čine sve da utišaju i da ubiju.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu.
Vrijeme kada vam tehnologija može donijeti pismo i vrijeme kada možete odabrati hoćete li ga podijeliti s nekim ili obrisati.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa strahopoštovanjem, jer ta mala osoba će sutra odrasti i otići.
Sjetite se da date topao zagrljaj onome kraj vas jer je to jedino blago koje možete dati srcem a ne košta ni pare.
Sjetite se da kažete ono „volim te“ vašim voljenima, ali najviše od svega i mislite tako.
Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu, sjetite se držati za ruke i cijeniti trenutke jer jednog dana ta osoba neće biti tu ponovo.
Dajte vremena, dajte ljubavi, podijelite vaše dragocjene misli s' drugima.
Odbacite nebitne brojeve. Starosnu dob, težinu, visinu...prepustite to doktorima, zato ih plaćate.
Zadržite samo vesele prijatelje. Loša raspoloženja vas jedino vuku ka dnu.
Nastavite učiti. Naučite više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o bilo čemu. Nikad ne dajte mozgu da bude besposlen. Besposlen um je radionica lošega. A ime lošeg je Alchajmerova bolest.
Uživajte u jednostavnim stvarima.
Smijte se često, dugo i glasno. Smijte se dok ne izgubite dah.
Suze se dešavaju. Izdržite, odbolujte i produžite dalje. Jedina osoba koja je uz nas cijeli život smo mi sami. Budite ŽIVI dok ste živi.
Okružite se onim što volite, bila to porodica, ljubimci, uspomene, muzika, biljke, hobiji, bilo što. Vaš dom je vaše sklonište.
Cijenite svoje zdravlje. Ako je dobro čuvajte ga. Ako je nestabilno popravite ga. Ako ga možete popraviti, nađite pomoć.
Ne preuzimajte krivicu. Krenite na put do šetališta, do obližnje pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
Recite ljudima koje volite da ih volite u svakoj prilici.
Zapamtite:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah.