Vrana je živjela u šumi i bila je potpuno zadovoljna svojim životom. Jednog dana ugleda labuda. „Ovaj labud je tako lijep i bijel“, pomisli ona, „a ja sam crna“. „Ti si sigurno najsretnija ptica na svijetu.” reče mu.
“I
ja sam tako mislio dok nisam vidio papigu” odgovori labud “ona ima dvije boje i
stvarno je prelijepa. Mislim da je papiga najsretnija ptica ikad
stvorena”.
Vrana
nađe papigu koja joj je objasnila “Ja sam živjela vrlo sretnim
životom dok nisam ugledala pauna. Ja imam samo dvije boje dok paun ima
mnogo boja”.
Vrana
posjeti pauna u zoološkom vrtu i vidje tisuće ljudi koji se skupljaju i dive
njegovoj ljepoti. Kada su ljudi otišli, vrana se približi paunu. “Dragi paune”
reče” ti si tako predivan. Svakog dana tisuće ljudi te dolaze vidjeti. Kad mene
vide, odmah me tjeraju od sebe. Ja mislim da si ti najsretnija ptica na
svijetu”.
Paun
odgovori “Ja sam uvijek mislio da sam najljepša i najsretnija ptica na svijetu.
Ali zbog moje ljepote sam zarobljen u zoološkom. Promatrao sam zoološki vrt
puno puta i primjetio da je vrana jedina ptica koja nije u kavezu. Tako da
već neko vrijeme razmišljam o tome kako bih bio sretan da sam vrana jer bih
mogao letjeti gdje želim”.
Pouka
priče:
Ne pravimo nepotrebna poređenja s drugima. To vodi do
začaranog kruga nesreće. Vrednujmo ono što smo i što imamo. Osoba koja je
zadovoljna s onim što je i s onim što ima je najsretnija osoba na svijetu.