Ljubav nikad ne umire

Vjeruj da ljubav ne umire kada najdraži odlaze, nema te sile ni sudbine da srca razdvoje. Vjeruj da ljubav ne umire kad najdraži odlaze jer sunce nikad ne nestaje, samo se sakrije...

Arjumand Banu Begum rodila se godine 1593. Bila je perzijska princeza. I to ona prava. Jer, u to doba su se rađale prave princeze u stvarnim kamenim palatama. Oni koji su tih godina zapisivali važnije događaje upisaše u knjige da je Arjumand bila ljepotica kakvoj nije bilo ravne u mnogim susjednim carstvima. Ona je živjela u Agri.

Kako u bajkama tako i u pravom životu, za svaku princezu morao je postojati i po jedan princ. Ovaj se zvao princ Muhammad Khurram. Bio je tek godinu dana stariji od Arjumand. Potomak carske mogulske obitelji, Muhammad je od malih nogu školovan, ne samo u borilačkim vještinama nego u muzici i poeziji.

Legenda kaže da su se Muhammad i Arjumand sreli na bazaru pripojenom carskoj palati u kojoj je Muhammad živio. Bili su još djeca, jedva napunili 15 godina života. Samo jedan pogled je bio dovoljan da se rodi ljubav. Takva da je više ništa nije moglo ni ugasiti ni ubiti. Ona o kojoj se priča i stoljećima nakon što više nema ni Muhammada ni Arjumand. Za koju cijeli svijet zna.

Za njihovu ljubav nikakve prepreke nisu postojale. Ni to što su doslovno bili djeca niti činjenica da su ga, zbog političkih i vojnih razloga ubrzo oženili za drugu perzijsku princezu Kandahari koja mu u godinu dana rodi kćer. Muhammad je i dalje želio samo svoju ljubljenu Arjumand.

Želio i nakon 5 dugih godina čekanja konačno je i dobio. Došla mu je prelijepa i raskošna njegova prva ljubav 10tog dana mjeseca maja 1612 godine. Imala je samo 19 godina kad je okrunjena titulom Mumtaz Mahal (Ljubljeni ukras palate) i postala zakonita supruga budućeg najmoćnijeg mogulskog cara Muhammada, cijelom svijetu poznatom pod imenom Shah Jahan („Kralj svijeta“).

Iako je imao još dvije zakonite žene koje mu rodiše dvoje djece, Shah Jahan je volio samo jednu. Svoju Mumtaz Mahal. Hroničari toga vremena zapisivali su da je bio opsjednut ljepotom i gracioznošću svoje supruge i da takvu ljubav i nježnost nikada nisu vidjeli tako javno ispoljenu. Bila je obasuta nevjerovatnim bogatstvom ali i carevim povjerenjem toliko da joj je dat carski pečat na čuvanje i dozvola da ima uvid u zvanične dokumente u finalnoj fazi. Mumtaz Mahal je bila i careva ljubav i njegov glavni povjerenik. Podarila mu je čak 14 djece od kojih je 7 umrlo ili pri porodu ili u ranoj mladosti.

Bez nje nije išao čak ni u ratne pohode. U stopu ga je pratila kud god bi se zaputio. I dok je živjela ta ljubav cvijetalo je i moćno mogulsko carstvo. 20 dugih godina uživali su jedno u drugom. Onda, kao i u svim bajkama i u pravim životima morao je doći kraj.

17 juna 1631 godine, rađajući svoje 14. dijete po redu, kćerku kojoj kasnije dadoše ime Gauhara, prekrasna Mumtaz Mahal 39 godina stara carica najmoćnijeg carstva na svijetu zauvijek je sklopila svoje oči. Kraj njene postelje bio je njen suprug, veličanstveni Shah Jahan. Legenda kaže da je na samrti Mumtaz Mahal zaklela svoga supruga da u ime njihove ljubavi podigne spomenik kakav svijet još nije vidio.

Potpuno skrhan bolom zbog svog gubitka, Shah Jahan se povlači u carske odaje iz kojih izlazi tek nakon 7 dana posta u potpunosti fizički promjenjen. Ušao je gord, stasit muškarac kose crne kao gavranovo krilo, ponosnog carskog držanja. Izašao je sjedokosi starac, pogrbljen, nemoćan, beživotnih očiju. Sa njegovom ljubavlju umrlo je i ono najbolje u njemu. Dvije duge godine trajalo je žalovanje u cijeloj Indiji. Nigdje se nije čula muzika niti su se koristili parfemi a u carskoj palati zamro je i smijeh. Nestalo je sve.

1632 godine, godinu dana nakon smrti njegove voljene žene, Shah Jahan je započeo izgradnju najčuvenijeg mauzoleja na svijetu. Spomen svojoj neprežaljenoj Mumtaz Mahal. Glavni i odgovorni arhitekt Ahmed Lahauri uposlio je preko 20.000 radnika i 1.000 slonova koji su bili zaduženi za dovoz dragocjenog materijala, bijelog mermera od kojeg je dignut najljepši spomenik ljubavi Taj Mahal. Osim mermera korišteno je i 28 različitih vrsta poludragog kamenja urezbarenog u blistavi mermer (jaspis, tirkiz, lapis lazuli, safiri, karneol, kristal, žad…). 

Na istom mjestu, rame uz rame, prolivali su svoj znoj i krv radnici iz cijele Indije, kipari iz Buhare (Uzbekistan), kaligrafi iz Irana i Sirije i kamenoresci iz Beludžistana (visoravan na području Irana, Pakistana i Afganistana). Pričalo se da je i lično Shah Jahan svaki dan održavao sastanke sa arhitektama i nadgledao gradilište. Sve za svoju voljenu ženu koje više nema.

22 godine kasnije konačno je završen kompleks Taj Mahal. Sastojao se iz 5 dijelova : terasa uz obalu rijeke, čarbag (vrt), džilauhana (dvorište) gdje su smještene grobnice, bazar Taj Ganji i Vrt Mjesečine (Mahtab bag). Da li namjerno ili sasvim slučajno, Taj Mahal budući da je izgrađen od bijelog mermera, zrači različitim bojama u toku dana. Bijelina mermera i pločice koje reflektuju boju u rano jutro isijavaju ružičastim tonovima koji tokom dana postepeno prelaze u blještavo bijelu da bi pri kraju dana i pod sjajem mjeseca isijavale zlatno žutu. Kao i ćud žene, Taj Mahal se svakodnevno mijenja. Izgradnja je iznosila nečuvenih 32 miliona rupea što bi preračunato u današnje novce doseglo 827 miliona dolara.

1658 godine, jedva 4 godine nakon završetka radova na Taj Mahalu, Shah Jahan vjerovatno iscrpljen tolikim troškovima i emocionalno potpuno prazan bez voljene žene oboljeva. Svrgnut sa prijestolja, tada najmoćnijeg mogulskog carsta, od strane sopstvenog sina, bačen je u kućni pritvor u tvrđavu sa čijeg je prozora u daljini, preko rijeke mogao nazrijeti mauzolej koji je digao u ime ljubavi svojoj Mumtaz Mahal. 

8 godina, koliko je trajalo njegovo prinudno zatočeništvo, Shah Jahan-a je njegovala njegova prva kćerka Jahanara. 22. Januara 1666 godine, Shah Jahan u 74 godini  se konačno pridružio svojoj voljenoj. 

Iako je Taj Mahal podignut kao vječno počivalište isključivo za prekrasnu Mumtaz Mahal, odluka je donesena i tijelo Kralja Svijeta je položeno tik uz njegovu životnu ljubav. Godišnje između 2 i 4 miliona ljudi dođe da obiđe taj spomenik ljubavi kakav svijet još nije vidio. Njihova sreća je bila sreća za obične smrtnike a njihova ljubav je bila za cijelu vječnost.

...Sklopim li oči i krenem tamo gdje vječno se sanja, gdje srce umorno spava, ne boj se. Kad jednom loše ti krene, kucaj na nebeska vrata i ja ću biti uz tebe zauvijek.

Farah Krvavac