Miroslav Krleža

Miroslav Krleža (Zagreb, 7. juli 1893 - Zagreb, 29. decembar 1981), bio je književnik i enciklopedista. Jedan je od najvećih hrvatskih i evropskih pisaca 20. vijeka. Rođen je u Zagrebu u građanskoj porodici niže-srednjeg socijalnog statusa, od majke Josipe i nepoznatog oca. Brigu nad njim preuzima učitelj  Miroslav Krleža, rođak njegove majke. S ocem nije pronašao zajednički jezik, za njega kaže da je hladan i okrutan. Problematiku porijekla kasnije je opisao u romanu „Povratak Filipa Latinovicza“. U želji da se odmakne od svog nezakonitog oca, obrazovanje dovršava u Budimpešti. Odrastajući, sve se više zanima za društvena i politička pitanja koja su ga za života dizala u visine i bacala na dno. Ta ista politička pitanja su ga vodila u zatvor, na ratište, zabranjivala su i cenzurirala njegova djela, ali ih i glorificirala. 

Nakon Prvog svjetskog rata bio je najistaknutija figura intelektualne scene. Bio je aktivan član Partije i njezino zvučno ime sve dok od njega nisu tražili da napusti Zagreb i preseli u Beograd. Nakon što je odbio poziv, veza s Partijom je raskinuta. Moguće je da mu je taj potez kasnije, u NDH-u, spasio život. Približavanjem Drugog svjetskog rata, Krležina vjera u komunizam slabi zbog sve učestalijih čistki u kojima je nastradala većina njegovih prijatelja. Za vrijeme ustaškog režima nije objavio niti jedno djelo, a čitav rat proveo je u Zagrebu pišući dnevnik.

U 88. godina života i nakon 66 godina književnog stvaranja iza sebe je ostavio pedesetak zbirki pjesama, pripovijedaka, romana, drama, eseja, polemika, putopisa i dnevnika. Bio je najplodniji i najsvestraniji pisac ovih područja, tri puta nominiran za Nobelovu nagradu. Krležini tekstovi su teški i mračni, on piše o smrti, bijedi, samoći, o iluzijama i o stvarnosti. Najopsesivnije teme njegovih djela su rat i politika. Te su teme u pozadini svih njegovih djela.

Njegova književna vrijednost često se gledala kroz političku prizmu. Tek se u novije vrijeme politička sjena makla s njegovog opusa. Prema mnogim kriterijima Krležin je opus na razini većoj od nacionalne. Balade Petrice Kerempuha, Na rubu pameti, Gospoda Glembajevi i druga djela svrstavaju ga među najveće europske pisce.

MISLI

- Čovječe, sjeti se da si ravan onome pred kim se ponizuješ, i ne ponizuj se! Hodaj uspravno, ne plači pred tuđim vratima, jer iza tih vrata za tebe nema nikoga, pljusni i pljuni, ali se ne ponizuj.

- Svi smo mi maske i svi smo mi zamaskirani i svaki čovjek ima s vremena na vrijeme potrebu da skine svoju masku na jedan tren, da se odmaskira, da progovori po liniji svog intimnog raspoloženja.

- Sami lopovi vrve svijetom, kao crvi u crvljivom mesu: sumnja velika i nepovjerenje na sve strane, a i dobro da je tako, jer je čovjek rođen kao lopov!

- Znamo mi vrlo dobro kako izgleda pod tuđim repom, ali bez toga njuškanja ne možemo živjeti.

- Ljudi su tople, tvrdoglave, sebeljubive životinje! Ljudi uglavnom žive u vonju svog vlastitog isparivanja, i dok uživaju u svom vlastitom gnjiležu, sve, što je od bližnjega gnjilo, to im smrdi.

- Što bi čovjek gluhima tumačio muziku?

- Govoriti o starim sramotama uvijek je poučno…

- Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora.

- Ljudska glupost je neizmjerna.

- Ljudi su više glupi i nesretni nego što su krivi.

-Postoje dva stabla ljudske spoznaje: čulnost i razum.

- Ljudi čitaju kako hoće da čitaju, a ne kako je napisano.

- Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.

- Mrak i najružniju ženu pretvara u zagonetnu lutku.

- Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u sumrak kad se osjećaju skriveni zakoni života kao olovo i kada je teža teška kao grob.

- Bijeda se vuče blatom, krvavi bagoš pljuje, ugriz je bijede bijesan ko ugriz krvave kuje.

- Bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.

- Ljubav prema Jednome ostavlja dovoljno prostora za mržnju prema mnogim drugima.

- Majka u sinu obično ljubi više samu sebe, nego sina.

- Pravi muškarac želi dvoje: opasnost i igru. Zato želi ženu kao najopasniju igračku.

- Nema ničeg komičnijeg od oženjenog filozofa.

- Mi poštujemo i štitimo sva nagomilavanja moći, jer se nadamo jednom ih naslijediti. I zločin je nad njima.

ČEŽNJA
Događa se to u jesenjoj noći kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini, i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim tko bi bio dobar, naš, blizak, intiman, drug, i kome bi mogli da pišemo pismo. Ispovjedili bismo mu sve što leži na nama. Pismo bi mu pisali, a njega nema.­