Čini se da je svakom
čovjeku određena neka njegova mjera boli, i ona ga uz svu mudrost, dobrotu i
lukavstvo neće mimoići. I nekako je najsigurnije prihvatiti je, jer svako
odbijanje agoniju samo pogoršava i produbljuje. Najveće su boli svilenim
vrpcama vezane uz ono što se najviše voli, a zauvijek je izgubljeno. Zbog
raznih razloga: smrti, rastanka, nepažnje ili nečeg trećeg, bol kao i ljubav
ima stotinu lica i oblika.
Boli praznina koja za nekim ostaje, bole predmeti i zaboravljena odjeća u ormaru, riječi koje su ostale neizgovorene (a ponekad i one izgovorene), bole sve stvari koje više nikad nećemo zajedno raditi, i sva mjesta na koja više nećemo otići. Ne možeš se nagoditi, svakome je kad-tad proći tamnim stazama, na kojima se stvar iznova preoblikuje pa iz trnja i mraka odjednom jasno vidiš koliko što zaista vrijedi. Koliko znači obična jutarnja kava, telefonski poziv na posao, šetnja ukradena usred tjedna ili ono „hladno je, ponesi šal“. I „svakako nazovi kad stigneš“.
Bol ucrtava svoje zemljovide i otvara prostore kojima čovjek prolazi sam, pognut, posrćući. Bolestan od njenog šibanja, čeznući za jednim jedinim trenutkom predaha, za zaboravom, onim blaženim praznim sekundama nakon buđenja kad je još sve mutno i u vakuumu pa ne znaš ni tko si, ni gdje, ni što se događa, sve do bljeska u kom se stvari razbistre a bol spoznaje opali posred lica i mozga, žestoko, punom snagom. Zatim ponovo hod spaljenim krajobrazom.
Pa pomisliš kako bi dao sve, baš sve da to napokon prođe, da se oslobodiš, da opet dišeš, ali onda te presretne misao o povezanosti stvari i da bi za nestanak boli morao nestati i njezin uzrok, onaj koji je iza sebe ostavio tu strašnu prazninu. Trebalo bi, dakle, izbrisati ljubav, da se nije toliko voljelo, ne bi sad ovoliko boljelo, jer na neki način, bol je srce ljubavi i ljubav je srce boli. To je trenutak u kom kao ona mudra baka iz šume Striborove voljno odabereš svoju nesreću naspram sve sreće svijeta, i trenutak kad svoju bol uhvatiš pod ruku kao prijateljicu, i prihvatiš, gledajući kako se pretvara u svjetlost.
Edit Glavurtić