Tomas
Hobs (Thomas Hobbes) 1588. - 1679. je bio engleski filozof, poznat po
svojim teorijama društvenog ugovora. Napravio je značajan pomak u odnosu na
tradicionalnu i srednjovjekovnu političku teoriju. Njegova vizija svijeta je originalna
i još uvijek relevantna u savremenoj politici. Njegovo najpoznatije djelo je
Levijatan iz 1651. godine. U tom djelu on daje doktrinu modernih prirodnih
prava. Riječ Levijatan je hebrejskog porekla i znači morsko čudovište. Hobs u
Levijatanu zastupa tezu da je u interesu čovjeka da izađe iz prirodnog stanja,
u kome svako vodi rat protiv svakog i da kroz društveni ugovor formira državu
koja će obezbjediti društveni mir.
U
svom dugom životnom vijeku Hobs je bio svjedokom svih onih burnih historijskih
događaja koji su potresali Englesku sredinom 17. vijeka. Upravo zato u središtu
njegovog interesa i jesu problemi čovjeka i društva. Nasuprot srednjovjekovnim
teološkim shvatanjima Hobs daje objašnjenje koje proizlazi iz čovjekove
nagonske, ali i razumske prirode. Država nije božanska tvorevina, nego rezultat
društvenog ugovora. Tezom o nepovredivosti apsolutne vlasti vladara Hobs
izražava interese i potrebe dijela engleske buržoazije koji u tom periodu
historije trebaju jaku državnu vlast.
Svojim tjelesnim i duhovnim sposobnostima ljudi su približno jednaki, te niko ne može računati na neku trajnu prednost. Stoga ako u prirodnom stanju dva čovjeka žele istu stvar, oni se u svom nagonu za samoodržanjem nužno sukobljavaju. Iz straha svako onda nastoji preduhitriti drugog i ima prirodno pravo na to. Dok nema zajedničke vlasti i zakona, ljudi se nalaze u ratu svak protiv svakoga: Homo homini lupus est - Čovjek je čovjeku vuk. Posljedica toga jest nedostatak svake kreativnosti i radinosti, te je život bijedan, surov i kratak. Hobs pripisuje ljudima želju da se međusobno pokoravaju, a želju za vlašću smatra za suštinski dio ljudske prirode. Sve strasti i sve ljudske porive on svodi na želju za vlašću, želju koja se samo smrću prekida.
Ljudi se osjećaju veoma mučno tamo gdje ne postoji nikakva vlast koja bi ih silom i strahom držala u zajednici. Jer svaki čovjek želi da mu drugi pridaje onu vrijednost koju je sam sebi pripisao, a na svaki znak prezira ili podcjenjivanja reagovat će osvetom prema onom ko je takve znake ispoljio. Strah od smrti čini ljude sklonima miru i spremnima da se odreknu svog prirodnog prava na sve, uz uslov da to isto učine i drugi, te da svoju vlast prenesu na nekog pojedinca ili grupu ljudi. Društvenim ugovorom ljudi savladavaju nedostatke prirodnog stanja.
Svojim tjelesnim i duhovnim sposobnostima ljudi su približno jednaki, te niko ne može računati na neku trajnu prednost. Stoga ako u prirodnom stanju dva čovjeka žele istu stvar, oni se u svom nagonu za samoodržanjem nužno sukobljavaju. Iz straha svako onda nastoji preduhitriti drugog i ima prirodno pravo na to. Dok nema zajedničke vlasti i zakona, ljudi se nalaze u ratu svak protiv svakoga: Homo homini lupus est - Čovjek je čovjeku vuk. Posljedica toga jest nedostatak svake kreativnosti i radinosti, te je život bijedan, surov i kratak. Hobs pripisuje ljudima želju da se međusobno pokoravaju, a želju za vlašću smatra za suštinski dio ljudske prirode. Sve strasti i sve ljudske porive on svodi na želju za vlašću, želju koja se samo smrću prekida.
Ljudi se osjećaju veoma mučno tamo gdje ne postoji nikakva vlast koja bi ih silom i strahom držala u zajednici. Jer svaki čovjek želi da mu drugi pridaje onu vrijednost koju je sam sebi pripisao, a na svaki znak prezira ili podcjenjivanja reagovat će osvetom prema onom ko je takve znake ispoljio. Strah od smrti čini ljude sklonima miru i spremnima da se odreknu svog prirodnog prava na sve, uz uslov da to isto učine i drugi, te da svoju vlast prenesu na nekog pojedinca ili grupu ljudi. Društvenim ugovorom ljudi savladavaju nedostatke prirodnog stanja.
MISLI
- Čovjek
je čovjeku vuk.
- Vlast,
a ne istina, čini zakon.
- Proždrljivost
je požuda uma.
- Pravo
nije ono što je pravedno, nego ono što je naređeno.
- Slava je strast koja grimase naziva smijehom.
- Slava je strast koja grimase naziva smijehom.
- Bez
zajedničke vlasti koja drži sve u strahu, ljudi se nalaze u prirodnom stanju koje
se zove rat, i to rat svakog protiv svakoga.
- Pravo
na prirodu je sloboda koju svaki čovjek mora da iskoristi onako kako sam hoće,
za očuvanje njegovog vlastitog života.
- Stavljam
za opću korist cijelog čovječanstva, svoju trajnu i nemirnu želju za moći, koja prestaje samo nakon smrti.
- Priroda
ljudi je takva da mogu priznati drugima da su duhovitiji, rječitiji i
naučeniji, ali teško da će priznati da su mudriji nego oni sami.
- Ne
postoji takva stvar kao što je spokojstvo uma dok živimo, jer život je samo
pokret i nikada ne može biti bez želje, bez straha, bez smisla.