Virdžinija Vulf

Virdžinija Vulf (Virgina Woolf) je rođena u Londonu 25. januara 1882. godine. Ubraja se u najznačajnije engleske romanopisce 20. vijeka. Često se ubraja u ključne ličnosti modernizma. Autorica je poznatih romana „Gospođa Dalloway“ (1925), „Ka svjetioniku“ (1927) i „Valovi“ (1931). Napisala je značajne eseje iz područja teorije umjetnosti, historije književnosti, ženskog pisma i politike moći. Eksperimentirala je s formama biografije i kratke priče. Ostavila je opsežnu i bogatu korespondenciju. Smatraju je začetnicom feminističke esejistike.

Rođena je u uglednoj viktorijanskoj porodici intelektualaca kao Adelaida Virginia Stephen. Stekla je široko privatno obrazovanje. Sa 13 godina ostaje bez majke, a nakon smrti oca Leslieja Stephena, poznatog književnoga kritičara, izdavača i filozofa, seli se sa sestrom Vanessom u Bloomsbury. To je područje srednjeg Londona u kojem je vremenom postala središnja figura uticajne intelektualne grupe koja je na tragu filozofije G. E. Moorea razmatrala estetska i filozofska pitanja u duhu agnosticizma, te bitno uticala na modernizaciju britanske književnosti i kulture.              

Godine 1912. udaje se za izdavača, pisca i društvenog aktivistu Leonarda Woolfa.

U prvom romanu "Putovanje" postavlja svoje glavne književne teme i izričaj, lirski pristup stvarnosti u analizi fluktuirajućih stanja ljudske psihe i ženskog senzibiliteta. Sa suprugom 1917. godine osniva izdavačku kuću Hogarth Press, koja je bila jedno od žarišta promocije modernizma.

Njeni su romani visoko eksperimentalni, na više mjesta svakodnevna radnja se rastače u svijesti (ženskih) protagonista; snažan lirizam i jezička virtuoznost stvaraju dojam svijeta prebogatoga vizualnim i drugim asocijacijama, kao i senzibilne likove uronjene u preispitivanje smisla vlastite opstojnosti. Woolf je u romanima tematizirala svijet intelektualne engleske više srednje klase. Ipak, taj se svijet pažljivom čitaocu otkriva kao univerzalan. Sama je radnja često obična, vezana uz svakodnevnicu, gospođa Dalloway sprema zabavu i sijelo, izlet gđe Ramsay s brojnom porodicom,, kao i stvaralački napor slikarice Lily Briscoe.

U programatskom eseju "Vlastita soba" (1929) se zauzima za nezavisnost žene. U njegovom nastavku "Tri gvineje" (1938) piše o povezanosti porodične i društvene tiranije u patrijarhalnom društvu. Tim je radovima stekla status začetnice feminističke esejistike. U ogledima donosi činjenično zasnovane uvide o zapostavljenosti žena i njihovoj onemogućenosti u umjetničko-stvaralačkim procesima. S druge strane, insistira da je "ženska", kao i "muška" umjetnost zapravo androgina, pa je sloboda izražaja ženskoga iskustva i percepcije svijeta marginalna, pravi umjetnik nadrasta spol. Raščlanila je i ilustrirala historijsku datost "ženske sudbine" koja je mnoge potencijalne kreativne osobnosti osudila na skučenu i samo djelomice ostvarenu egzistenciju.

Njen kasniji rad uključuje konvencionalniji roman "Godine" (1937), te posljednje veliko ostvarenje, roman "Među činovima" (1941). godine. Snažnu eksperimentalnu prozu u kojoj su sažete njene glavne teme i postupci: rekreacija svijeta kroz visoko metaforizirani jezik; seksualna ambivalencija i, najvažnije - meditacija o protoku vremena i života, utjelovljena u fikcionaliziranom i estetiziranom prikazu skoro cijele engleske historije.

Mučena napadima depresije, pojačanim izbijanjem drugog svjetskoga rata, ona je 28. marta 1941. godine počinila samoubistvo utapanjem u rijeci Ouse, kraj imanja u Rodmellu u Sussexu.

MISLI

- Žena mora imati novac, i vlastitu sobu, ako želi da piše fikciju.

- Jedino je važno da pišete ono što želite da pišete, a hoće li to vredIti vjekovima, ili samo satima, to niko ne može da kaže.

- Što si stariji, to ti je draža nepristojnost.

- Nikada se ne pretvaraj da stvari koje nemaš nije vrijedno imati.

- Oni mogu, zato što misle da mogu.

- Istorija muškog opiranja emancipaciji žena zanimljivija je, možda, od priče o samoj emancipaciji.

- Ako ne pričaš istinu o sebi, ne možeš je pričati ni o drugim ljudima.

- Namjeravala sam da pišem o smrti, ali je, kao i obično, odnekud banuo život.

- Tokom velikog dijela historije „Anonimni autor“ je bila žena.

- Ne možete pronaći mir ukoliko izbjegavate život.

- Svjetlo ovdje zahtjeva sjenku ondje.

- Kao žena, ja nemam zemlju. Kao žena, moja zemlja je cijeli svijet.

- Tokom svih ovih vjekova, žene su služile kao ogledalo koje posjeduje magičnu i privlačnu moć da reflektuje dva puta uvećanu figuru muškarca.

- Imam duboko skrivenu i neartikulisanu želju za nečim većim od svakodnevnog života.

- Zaključajte svoje biblioteke ako želite, ali ne postoje ni jedna vrata, ni jedna brava, ni jedna hereza kojom možete zarobiti slobodu u mom umu.

- Nema potrebe da žurite. Nema potrebe da blistate. Nema potrebe da budete bilo ko osim sebe.

- Jedan od znakova prolaska mladosti je rađanje osjećaja zajedništva sa drugim ljudskim bićima dok zauzimamo svoje mjesto među njima.

- Tamo gdje je um najveći, Srce, osjećaji, dobročinstvo, tolerancija, srdačnost i ostalo jedva imaju prostora za disanje.

- Svako je u sebi zatvorio svoju prošlost poput listova knjige koji su poznati samo srcu, a njegovi prijatelji mogu pročitati samo naslov.