Aleksa
Šantić je rođen u Mostaru 1868. godine u trgovačkoj porodici. Gotovo cijeli
život proveo je u rodnom gradu. Jedan je od glavnih utemeljitelja kulturnog
pokreta u Mostaru i borbe protiv Austrougarske okupacije.
Najveća
djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. vijeka. Uzor su mu bili književnici Vojislav
Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih najviše je poštovao njemačkog književnika Heinricha Heinea. Najveći uticaj na
njegovo stvaranje imala je narodna književnost (narodna lirska pjesma
sevdalinka, balada, romansa i narodna epska pjesma). Njegove
pjesme pune su emocionalne boli, rodoljublja i ljubavne čežnje.
EMINA
Sinoć, kad se vraćah
iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte
staroga imama;
Kad tamo u bašti, u
hladu jasmina,
S ibrikom u ruci
stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da
je kod sultana!
Pa još kada šeće i
plećima kreće...
Ni hodžin mi zapis
više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam.
Al', moga mi dina,
Neće ni da čuje
lijepa Emina,
No u srebren ibrik
zahitila vode
Pa po bašti đule
zalivati ode;
S grana vjetar duhnu
pa niz pleći puste
Rasplete joj one
pletenice guste,
Zamirisa kosa kô
zumbuli plavi,
A meni se krenu
bururet u glavi!
Malo ne posrnuh,
mojega mi dina,
No meni ne dođe
lijepa Emina.
Samo me je jednom
pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što
za njome crko'!...
OSTAJTE OVDJE
Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat ko što ovo grije,
Grki su tamo zalogaji hljeba,
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko će naći bolju,
A majka vaša zamlja vam je ova,
Bacite pogled po kršu
I polju,
Svuda su groblja
vaših pradjedova.
Za ovu zemlju oni
bjehu divi,
Uzori svijetli što je
branit znaše,
U ovoj zemlji
ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo
krvi vaše.
Kô pusta grana kad
jesenja krila,
Trgnu joj lisje i
pokose ledom,
Bez vas bi majka
domovina bila,
A majka plače za
svojijem čedom.
Ne dajte suzi da joj
s oka leti,
Vrat'te se njojzi u
naručja sveta,
Živite zato da možete
mrijeti,
Na njenom polju gdje
vas slava sreta.
Ovdje vas svako
poznaje i voli,
A tamo niko poznati
vas neće,
Bolji su svoji i
krševi goli,
No cvjetna polja kud
se tuđin kreće.
Ovdje vam svako
bratski ruku steže,
U tuđem svijetu za
vas pelen cvjeta,
Za ove krše sve vas,
sve vas veže,
Ime i jezik,
bratstvo, i krv sveta.
Ostajte ovdje! ...
Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat ko
što ovo grije,
Grki su tamo zalogaji
hljeba,
Gdje svoga nema i
gdje brata nije...
I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJA
I opet mi duša sve o tebi
sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tavni oblak kad sa neba mine.
I opet si meni čista,
sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledô ti oči što se slatko smiju.
Tako vita jela koju munja
zgodi
Još u nebo gleda i života čeka,
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih će nova zagrmiti jeka.
Kad na mlado poljsko cv’jeće
Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l’jeće:
Što te nema, što te nema?
Kad mi sanak pokoj dade
I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade:
Što te nema, što te nema?
Vedri istok kad zarudi
U trepetu od alema,
I tad duša pjesmu budi:
Što te nema, što te nema?
I u času bujne sreće
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu kreće:
Što te nema, što te nema?
PROLJEĆE
Nemoj,
draga, noćas da te san obrva
I da
sklopiš oči na dušeku mekom!
Kada
mjesec sine nad našom rijekom
I na
zemlju pane tiha rosa prva,
Rodiće
se mlado proljeće! I svuda
Prosuće
se miris plavih jorgovana;
I
pahulje snježne padaće sa grana
U
naš bistri potok što baštom krivuda.
Uzviće
se Ljeljo nad našim Mostarom,
I
svaki će prozor zasuti beharom,
Da
probudi srca što ljube i gore...
Zato
nemoj, draga, da te san obrva!
Dođi,
i u bašti budi ruža prva,
I na
mome srcu miriši do zore!
MOSTAR
Ljepote! Uz rijeku, kao labud bijeli,
Leži Mostar i pun sunca, adidjara,
Sav trepti, i stremi s kopljima munara,
Kao da bi nebu poletjeti htio.
Rijeka čista,
Prepuna smaragda, putuje i blista,
I red bliskih kuća u njoj se ogleda.
Uz Neretvu, dole, behar se razgrozdo;
Pun fenjera stari Mostar žmiri ozdo,
Spava. mjesečine pokrilo ga platno.