Donji Vakuf

Donji Vakuf je gradić u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine.Važno je bosanskohercegovačko raskrižje. Kroz grad idu dvije najvažnije magistrale Zenica-Banja Luka i Banja Luka-Mostar.

Prirodna bogatstva na području ovog grada pružaju izvanredne mogućnosti za bavljenje lovom, ribolovom i drugim oblicima rekreacije. Na teritorij i općine i bližoj okolini nalazi se nekoliko planina čiji vrhovi prelaze preko 1000 metara nadmorske visine. Donji Vakuf obuhvata sliv rijeke Vrbasa koja teritoriju općine djeli na dva skoro jednaka djela. Klima na području općine Donji Vakuf je kontinentalno–planinska.

Grad je osnovao Ibrahim-beg Malkočević (drugi od sedam sinova Malkoč-bega, bosanskog, hercegovačkog i kliškog sandžakbega). Ibrahim-beg je 1574. godine podigao džamiju (Čaršijska-baš džamija) koju u svom putopisu spominje i Evlija Čelebija. U to doba Donji Vakuf se zvao Novosel. Osmanlije su Donji Vakuf zvali Fakvi-ziv, a kasnije Donji Vakuf.

U vrijeme Austro-Ugarskog perioda nastaje gradnja cestovnih i željezničkih komunikacija, jer je okolina Donjeg Vakufa bogata šumom brzo privukla bečke industrijalce. Izgrađena je uskotračna pruga Donji Vakuf-Jajce, te Donji Vakuf-Bugojno, kao i putni pravci dolinom rijeke Vrbas. Podignuta je prva pilana na vodeni pogon, premoštena rijeka Vrbas. U gradu je živio određeni broj željezničara, zanatlija, trgovaca i ugostitelja. Ostalo stanovništvo bavilo se poljoprivredom.

Među najznačajnijim kulturno-historijskim spomenicima na ovom području izdvajaju se: turbe Mejtaš Mehmed-paše Miralema, koje potiče iz 18. stoljeća,16 nekropola stecaka, ostatci goticke bazilike u Oborcima, turbe Torlak Alije u Torlakovcu. Najvise kulturno-historijskih spomenika iz rimskog i turskog perioda nalazi se u Pruscu gdje su najznacajniji spomenici tvrdjava "stari grad" koju su zapoceli Mlecani a zavrsili Turci,sahat kula, turbe Hasan Kjafi efendije, turbe Ajvaz Dede i Ajvaz dedina stijena "Ajvatovica"

Religijska posebnost ovog grada svoje uporište nalazi u gradu Pruscu, koji već 400 godina čuva uspomenu na Ajvazdedu, kroz tradicionalno dovište muslimana, Ajvatovicu. Ovaj drevni predstavlja najstariju naseobinu u Skopaljskoj dolini. Postoji vjerovanje da je Ajvaz Dedo doveo pitku vodu sa izvora ispod planine Šuljage, udaljenog oko 6 km od naselja. Naime, na putu do tamo Ajvaz Dedo ja naišao na nezaobilaznu prepreku, stijenu dugu 74m, međutim, moleći se Bogu 40 jutara, stijena se rastavila i otvorila put za vodovod. Od tada se tradicionalno, svake godine obilježava ovaj datum  u vidu manifestacije "Dani Ajvatovice" širom Bosne i Hercegovine, a posebno u općinama Srednje Bosne, dok se centralna manifestacija održava u Pruscu. 

Zanimljiva prošlost, isprepletena legendama, ali i živim svjedočanstvima govori o znamenitim događajima i ličnostima, koji su dali poseban pečat vremenu na ovom području. Kao znamenite ličnosti ovog kraja ističu se Ajvaz Dedo i Hasan Kjafi Prušćak, važne ličnosti naučno-književnog i intelektualnog života Bošnjaka krajem 16. i početkom 17. stoljeća.