Petar Iljič Čajkovski (Пётр Ильич Чайковский) je rođen 7. maja
1840. u uralskom mjestašcu Votkinsku, gdje se od djetinjstva nadahnjivao
izvorima lijepe ruske narodne muzike.
Nezainteresiran za činovnički poziv, koji su mu namijenili roditelji, u dvadeset drugoj godini postaje učenik Antona Rubinsteina na petrogradskom konzervatoriju, a zatim predavač u Moskvi. Čajkovski nije bio sretan čovjek. Bio je rastrzan između intimnih razočaranja i bolesne osjetljivosti.
U operama Pikova dama i Evgenij Onjegin nastojao je ocrtati psihološke sukobe i opisati tragedije koje u intimnom životu pojedinca uzrokuje nesmiljenost sudbine. I upravo su zbog toga i današnjem gledatelju bliske.
Baleti Labuđe jezero, Trnoružica i Ščelkunčik puni su ljupkosti i draži, lagane melodike, gibljiva ritma i savršene instrumentacije. Pružaju mogućnost izvanredno velike plesačke virtuoznosti pa je vjerojatno i to razlog što ne silaze s pozornice.
Narušena zdravlja, iscrpljen od naporna rada, Čajkovski je odlazio na putovanja po Evropi, gdje se upoznao s novim muzičkim dostignućima. U svakoj od njegovih simfonija izražena je tragična čovjekova borba sa sudbinom pred kojom nema spasa.
Motivi neminovnog usuda ogledaju se u četvrtoj i petoj simfoniji, dok je u šestoj, patetičnoj, ocrtao tragiku svoga nesretnog života: neodoljivu čežnju za smirenjem i srećom, dramski sukob sa životnom stvarnošču, topao lirski osjećaj i neispunjene nade.
Nezainteresiran za činovnički poziv, koji su mu namijenili roditelji, u dvadeset drugoj godini postaje učenik Antona Rubinsteina na petrogradskom konzervatoriju, a zatim predavač u Moskvi. Čajkovski nije bio sretan čovjek. Bio je rastrzan između intimnih razočaranja i bolesne osjetljivosti.
U operama Pikova dama i Evgenij Onjegin nastojao je ocrtati psihološke sukobe i opisati tragedije koje u intimnom životu pojedinca uzrokuje nesmiljenost sudbine. I upravo su zbog toga i današnjem gledatelju bliske.
Baleti Labuđe jezero, Trnoružica i Ščelkunčik puni su ljupkosti i draži, lagane melodike, gibljiva ritma i savršene instrumentacije. Pružaju mogućnost izvanredno velike plesačke virtuoznosti pa je vjerojatno i to razlog što ne silaze s pozornice.
Narušena zdravlja, iscrpljen od naporna rada, Čajkovski je odlazio na putovanja po Evropi, gdje se upoznao s novim muzičkim dostignućima. U svakoj od njegovih simfonija izražena je tragična čovjekova borba sa sudbinom pred kojom nema spasa.
Motivi neminovnog usuda ogledaju se u četvrtoj i petoj simfoniji, dok je u šestoj, patetičnoj, ocrtao tragiku svoga nesretnog života: neodoljivu čežnju za smirenjem i srećom, dramski sukob sa životnom stvarnošču, topao lirski osjećaj i neispunjene nade.
Umro je 6. novembra 1893. pod nikad do kraja razjašnjenim okolnostima, a pokopan je u samostanu Aleksandra Nevskog.