Ambicija
i ambicioznost izviru iz želje za postignućem, isticanjem i napredovanjem,
njihove su osnove biološki date i utkane u svakom čovjeku. Naše savremeno
društvo visoko vrednuje ambicioznost, ona se uzima kao poželjna
osobina kod svake profesionalne selekcije. U svakodnevnom govoru ona ima
pozitivno značenje. Podrazumijeva se da u životu nema uspjeha bez ambicije. Ona
je pozitivna dok god nas pokreće i potiče da budemo produktivni i razvijamo
sebe i svoje sposobnosti. Međutim, onda kada stane na put našeg razvoja i
postane teret, nadilazi čovjekove mogućnosti i uvlači u trajno nezadovoljstvo,
ambicija postaje negativna, nezdrava i destruktivna.
Kako se razvija i
raste ambicioznost.
Svaki
čovjek se rađa s potencijalom za razvoj ambicioznosti (tzv. urođena ambicija),
ali ostvarenje tog potencijala zavisi od više faktora. Razvoj ambicioznosti kod
djeteta uvjetovan je prije svega karakteristikama njegove ličnosti, ali i
odgojnim stilom roditelja i njihovom vještinom da njeguju i potiču ambiciju i
radoznalost svog mališana. Ambicija zavisi od okruženja i od ličnih iskustava.
Ambicija je kombinacija samopouzdanja, radoznalosti,, upornosti, hrabrosti i
odvažnosti . U izgradnji zdrave ambicioznosti kod djeteta osnovni zadatak
roditelja je u poticanju razvoja njegove radoznalosti i istraživačkog duha.
Važno je pružiti djetetu podršku, ali i stimulirati razvoj njegovog
samopoštovanja i samopouzdanja, kao i samostalnost u pravljenju izbora i
postavljanju ciljeva. Radoznalost djeteta je jako izražena do polaska u školu i
to je vremenski period koji roditelji treba maksimalno da iskoriste. Zato, kada
dijete pita, odgovorite bez obzira koliko vama možda smiješno djeluje to dječje
pitanje. Znatiželja
potiče razvoj mnogih drugih pozitivnih osobina i osjećanja. Djeca uslijed
radoznalosti ispoljavaju zadivljujuću kreativnost, maštovitost, donose pametne
zaključke i razvijaju ljubav prema znanju, postajući pravi mali istraživači. To
je vrijeme kada se postavlja temelj zdrave ambicioznosti koja će u odraslom
dobu da potiče na stalno usavršavanje i razvoj ličnih potencijala, na usvajanje
novih znanja i vještina.
Zdrava ambicija.
Zdrava
ambicija je produktivna, potiče na kretanje u pravcu razvoja ličnosti na svim
planovima. Za većinu uspješnih i ostvarenih ljudi kažemo da su ambiciozne osobe
koje uvijek stignu do cilja, jer iza njihovih uspjeha stoji dosta rada,
upornosti, odricanja, kao i jaka želja za uspjehom. Uspješni su na poslovnom i
privatnom planu, zadovoljni svojim životom. Ovo je način na koji se ispoljava
zdrava ambicija. Ona predstavlja kompleksno ponašanje koje u sebi objedinjava
svojstva ličnosti, temperament, nasljedne predispozicije, odgoj, obrasce
ponašanja koje smo usvojili, želje, iskustvo, način na koji postavljamo
zadatke, spremnost da se istraje u postizanju ciljeva i dr. Osnovni preduvjet
zdrave ambicije je dobro poznavanje sebe i dobra procjena vlastitih sposobnosti. Onda
kada osoba zna šta želi, šta je čini sretnom i zadovoljnom, s više uspjeha
određuje svoje prioritete i postavlja ciljeve. Spremna je na odricanja, ali ne
po svaku cijenu. Samo u tom slučaju ambicija ima snagu da pokrene čovjeka ka
ličnom rastu i razvoju, čineći život sadržajnijim i bogatijim. Ovakve osobe su
realne i znaju koliko mogu, ne postavljaju sebi nedostižne ciljeve, svjesne su
svojih kapaciteta i granica. S druge strane, uporne su, vrijedne, istrajne i
strpljive, svjesne da je za svaki uspeh potrebno mnogo rada i vremena. Kada
imamo zdravu ambiciju realno postavljamo ciljeve, osjećamo da smo u skladu sa
sobom, odvajamo dovoljno vremena za rad, ali i za odmor. Ciljevi su nam
dovoljno izazovni, ali ne i preteški. Umijemo da nađemo „zlatnu sredinu“.
Nezdrava ambicija.
Ambicija
postaje nezdrava i destruktivna onda kada premaši okvire ličnih mogućnosti i
potencijala. Tada postavljene ciljeve prate nerealna očekivanja. Uz snažnu
želju za uspjehom osoba ne bira sredstva na putu do cilja, povređuje druge,
koristi i zloupotrebljava. Uspjeh postaje opsesija i teret s kojim osoba ne
može da se nosi. Ceh koji se plaća zbog destruktivne ambicije je velik.
Manifestira se u vidu konstantnog nezadovoljstva, problema u odnosu s kolegama
na poslu, u emotivnim vezama, u porodici. Nezdrava ambicija je u simbiozi s
egoizmom, sujetom, bezobzirnošću, a osoba je potpuno lišena empatije. Ovakve
osobe nemaju mogućnost da pruže, niti su pak spremne da prihvate ljubav i
nježnost. Rezultat destruktivne ambicije je taj da osoba zarad uspjeha ide kroz
život usamljena, u zagrljaju nezadovoljstva, s osjećanjem praznine u segmentu
života u kome treba da budu porodica i prijatelji. Kod nezdrave ambicije – što
je uspeh veći, skuplja je i cijena koju čovjek mora da plati, odnosno veće je i
odricanje zarad postizanja velikih rezultata u karijeri.
Kako razlikovati produktivnu
od destruktivne ambicije.
Obe
vrste ambicije na prvi pogled ispoljavaju se isto, pa se nameće pitanje kako ih
razlikovati? Kako prepoznati kada je naizgled pozitivna ambicija ustvari
postala negativna. Na primer: prekomjerno zalaganje na poslu uslijed snažne
ambicije može da bude prikrivanje neuspjeha i nedostataka na privatnom planu
ili nekih ličnih nedostataka od kojih zaziremo. To naravno nije pravilo – ako
neko uživa u svom poslu ne znači da beži od drugih važnih ciljeva u životu.
Zdrava i nezdrava ambicija se razlikuju po motivaciji koja je u njihovom
korijenu, tj. po tome da li je ambicija usmjerena ka maskiranju nedostataka i
mana, ili na razvoj ličnosti. Također, razlika između produktivne i
destruktivne ambicije je i u osjećanju koje prati postizanje uspjeha. Kada
poslije dosta uloženog truda i vremena postigne uspeh, osoba sa zdravim
ambicijama je zadovoljna, osjeća se ispunjeno, svoju radost zbog uspjeha deli s
voljenima i odmara do novog zadatka. Osoba nezdrave (nezrele) ambicije bez predaha
traga za novim radnim izazovima, osjeća nelagodnost i uvijek samokritično
procjenjuje da je moglo i bolje.